Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-526/2025-2

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkoga odvjetničkog ureda mr.sc. Andreje Fileš-Ružić i Anamarije Varović Kanižaj iz Čakovca, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Ulica Franje Račkog 6, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-132/2024-25 od 26.svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-132/2024-25 od 26. svibnja 2025., ukida i predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.

II O troškovima postupka, kao i o trošku žalbe tuženika, odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-132/2024 od 26. svibnja 2025. točkom I. izreke nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb – d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, da plati tužitelju IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , iznos od 9.821,23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi 15% godišnje do 31.12.2007. godine, po stopi 14% godišnje počev od 01.01.2008. do 30.06.2011. godine, po stopi 12% godišnje počev od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila nasvoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima

Točkom II. izreke nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.301,78 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, računatom od dana donošenja presude tj. od 26.svibnja 2025. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

U pobijanoj presudi sadržano je i rješenje kojim se podredni tužbeni zahtjev tužitelja smatra povučenim.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom smatra kako je tuženik s tužiteljem sklopio ugovor o konverziji, da je konverzijom riješeno sve po pitanju preplata, kako promjenjive kamatne stope tako i valutne klauzule, te da ugovorne odredbe Dodataka Ugovoru o kreditu nisu utvrđene ništetnim i da u imovini tuženika više nema imovine tužitelja koju bi stekla bez valjane pravne osnove. Tuženik osporava i stav prvostupanjskog suda glede prigovora zastare u odnosu na tražbinu koja se odnosi na promjenjiv tečaj valute CHF, te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu troškova postupka, u protivnom predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj ukazuje na stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju Rev-1096/2022-2, koje u cijelosti potvrđuje upravo argumentaciju tužitelja glede toga da konverzijom tužitelj nije niti se odrekao niti na bilo koji način izgubio pravo potraživati povrat tj. restituciju u cijelosti iznosa koje je preplatio tuženiku uslijed primjene nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi te da i nakon provedene konverzije ima pravo iste potraživati, a banka – tuženik je dužan iste vratiti i da se sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te da korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da u odnosu na prigovor zastare, koji je prvostupanjski sud pravilno odbio, tuženik neosnovano navodi da je u ovom postupku isplate nastupila zastara, te predlaže žalbu tuženika odbiti, prvostupanjsku presudu potvrditi, a tužitelju dosuditi i trošak žalbe.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, međutim da je zahvaćena bitnom povredom odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a na koju u žalbi ukazuje tuženik. Naime, pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu jasni. Činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, pa je pogrešno primijenjeno materijalno pravo usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelja kako je postavljen nakon provedenog vještačenja, a bez uvažavanja nesporno utvrđene preplate po konverziji, odnosno bez umanjena za iznos od 4.203.00 EUR koji je tužitelju priznat u konverziji, istovremenom dosudom iznosa od 1.971,55 EUR na ime utvrđene veće glavnice u postupku Konverzije.

6. Predmet spora je isplata preplaćenih iznosa anuiteta kredita s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane Odluke tuženika i po osnovi ništetne valutne klauzule u CHF valuti do zaključenja Dodatka Ugovoru o kreditu kao i isplata plaćene razlike na ime veće glavnice utvrđene u konverziji. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 9.821,23 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama s osnova preplaćenih iznosa od dana dospijeća do isplate.

7. Međutim, činjenično stanje je pogrešno utvrđeno, te je stoga pogrešno primijenjeno i materijalno pravo kada je usvojen tužbeni zahtjev na isplatu preplaćenog iznosa s osnova promjenjive kamatne stope u iznosu od 1.827,91 EUR i s osnova tečajne razlike valute CHF u iznosu od 6.021,77 EUR kn, odnosno ukupno 7.849,68 EUR, te iznosa od 1.971,55 EUR na ime više plaćene glavnice utvrđene u konverzije, a bez uvažavanja nesporno utvrđene preplate po konverziji, odnosno, bez umanjena za iznos od 4.203,00 EUR koji je tužitelju priznat u konverziji.

8. Tužbeni zahtjev, kao i razlozi pobijane presude, temelje se na presudama donesenim po kolektivnoj tužbi.

9. I sada u žalbenom stadiju postupka sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta nakon sklopljenog Dodataka ugovoru o kreditu, odnosno nakon provedene konverzije, je li tužitelj izvršenom konverzijom u potpunosti namiren s pretplatom spornog kredita uzimajući u obzir valutnu klauzulu vezanu uz valutu CHF i promjenjivu kamatnu stopu koja je ugovorena osnovnim ugovorom o kreditu, a ako ima, je li nastupila zastara potraživanja tužitelja. Sporno je i ima li pravo na isplatu uplaćenog iznosa na ime utvrđene veće glavnice u konverziji, radi li se i u ovom konkretnom slučaju o kolektivnoj tužbi.

10. Prvostupanjski sud, pozivajući se na presude donesene u sporovima po kolektivnoj tužbi, zauzima stav da su odredbe osnovnog kredita koji je tužitelj sklopio s tuženikom u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu kao i na valutnu klauzulu ništetni, te da za isplatu razlike preplaćenih iznosa anuiteta s osnove promjenjivosti tečaja valute CHF, kao i promjenjive kamatne stope, nije nastupila zastara potraživanja, jer je podnošenjem kolektivne tužbe čiji se učinak proteže i na postupak pokrenut po tužbi tužitelja u ovom predmetu prekinuta zastara. Prema članku 241. ZOO-a, prekinuta je zastara i rokovi počinju ponovno teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke, donesene u postupcima po kolektivnoj tužbi, i to u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu od 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu od 14. lipnja 2018., jer je tužba podnesena 12. lipnja 2019., dakle u petogodišnjem zastarnom roku.

11. Odluka o zastari utemeljena je na stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci broj Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i objedinjenom pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održane 31. siječnja 2022., broj: Su-IV-33/2022. I prema stajalištu Suda Europske Unije zauzetom u presudi od 10. lipnja 2021. u predmetu C- 609/19 i u spojenim predmetima C-776/19 do C-782/19 BNP Paribas Personal Finance, zastarni rok za povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene odredbe koji može isteći čak i prije nego što je potrošač mogao saznati za nepoštenost te odredbe, ne može ni u kojem slučaju biti u skladu s Direktivom 93/13. Kolektivna tužba u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 podnesena je 4. travnja 2012., a presuda po toj tužbi je u odnosu na ništetnost odredbi kojima je ugovorena promjenjiva stopa postala pravomoćna 13. lipnja 2014. (dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13), dok je u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. (dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17).

12. Kraj nesporne činjenice da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge Potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i ovdje tuženika, a predmet kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate uz ugovornu valutu CHF, prvostupanjski sud se, odlučujući o tužbenom zahtjevu pozvao na pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača koje obvezuju sud u ovom postupku temeljem Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012., 58/2013. i 41/2014. – dalje ZZP/07), te članka 502.a i c ZPP-a.

13. Prema odredbama članka 502.c ZPP, članka 106. stavak 1. i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/2014. i 110/2015. - dalje: ZZP), pravomoćne presude kojima je prihvaćena kolektivna tužba djeluju i prema drugim fizičkim i pravnim osobama koje su pripadnici određenog kolektiviteta, a utvrđujući dijelovi presude imaju obvezujući učinak u individualnim parnicama

14. Prvostupanjski sud, polazeći od činjenice da je vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, pravilno zaključuje da su pobijane odredbe predmetnog ugovora nepoštene, a što ih čini ništetnim pozivom na odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 25/2013., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.

– dalje: ZOO/05), te je naložio tuženiku da isplati tužitelju utuženi iznos, po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu nakon provedenog financijskog vještačenja, ali zbog pogrešnog pravnog pristupa naložio je i isplatu iznosa koji je tužitelj uplatio tuženiku na temelju odredbe članka 3. Dodatka Ugovoru o kreditu, a koji nije bio predmet kolektivnog spora niti je u odnosu na tu odredbe proveden postupak utvrđenja ništetnosti.

15. U prvostupanjskom postupku je nesporno utvrđeno da su tužitelj i tuženik **.**.2015. sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu od **.**.2006., odnosno izvršili konverziju, te je nesporno utvrđeno da je u postupku konverzije tuženik priznao tužitelju na ime pretplate 4.203,00 EUR računajući prema tečaju na dan konverzije.

16. Prvostupanjski sud je radi utvrđenje visine postavljenog tužbenog zahtjeva u odnosu na promjenjivost tečaja valute CHF i promjenjivost kamatne stope, proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Matiji Mikacu, te je nakon vještačenja tužitelj povukao podredni tužbeni zahtjev.

17. Vještačenjem je utvrđeno da je na dan korištenja kredita do dana **.**.2015. tužitelj temeljem višeg tečaja valute CHF preplatio iznos od 6.021,77 EUR i temeljem promjenjivosti kamatne stope po jednostranoj odluci tuženika, preplatio iznos od 1.827,91 EUR te s osnove više utvrđene glavnice u konverziji iznos od 1.680,54 EUR zajedno s kamatama na tako naplaćeni višak u iznosu od 291,01 EUR. Prvostupanjski sud je naveo da je tužitelju u konverziji priznata pretplata u iznosu od 4.203,00 EUR prema tečaju na dan konverzije.

18. Nije sporno da je tužitelj i nakon provedene konverzije zadržao pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te da korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji, a prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1096/2022.

19. Međutim, kako je već navedeno, a nije sporno, prilikom konverzije tužitelju je priznata preplata koji iznos preplate će se koristiti za namirenje budućih anuiteta u valuti EUR, a koji će dospijevati nakon sklapanja Dodatka ugovoru, ali provedenom konverzijom tužitelju nije naknađena razlika preplate do konverzije, to tužitelj ima pravo na isplatu razlike utvrđenih iznosa preplate s osnove promjenjive kamatne stope i promjene tečaja valute CHF, ali ne i na isplatu iznosa na ime uplate više utvrđene glavnice u konverziji u iznosu od 1.971,55 EUR, jer u odnosu na tu uplatu izvršenu od stane tužitelja nije utvrđena ništetnost te odredbe Dodatka Ugovoru u kreditu (članak 3. Dodatka).

20. Vještak nije prilikom izračuna u nalazu odbio nesporno priznati iznos preplate po konverziji od preplaćenog iznosa na ime razlika zbog promjene kamatne stope i tečaja valute CHF koji iznosi 4.203,00 EUR, po mjesecima, a koji iznos je nesporno priznat tužitelju i isplaćuje mu se kroz buduće anuitete.

21. Stoga je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, te pravilnost primjene materijalnog prava za sada nije moguće utvrditi, pa je na temelju članka 370 ZPP-a, pobijana presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

22. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će pravilno utvrditi činjenično stanje, dajući zadatak vještaku da u izračun preplate s osnove zbog promjene kamatne stope i razlike uslijed promjene tečaja CHF, uključi preplatu priznatu po konverziji u nespornom iznosu od 4.203,00 EUR, te će donijeti novu odluku kojom će ujedno odlučiti i trošku žalbe tuženika.

23. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. ZPP-a.

U Karlovcu 10. prosinca 2025

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić