Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž Ovr-480/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Amaliji Švegović, u predmetu osiguranja predlagateljice osiguranja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, protiv protivnice osiguranja RĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Matković i Igor Bezjak iz Rijeke, radi osiguranja novčane tražbine prethodnom mjerom, odlučujući o žalbi protivnice osiguranja izjavljenoj protiv rješenja o osiguranju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-740/2025-2 od 21. svibnja 2025., dana 10. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba protivnice osiguranja i potvrđuje rješenje o osiguranju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-740/2025-2 od 21. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev protivnice osiguranja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Ukida se zaključak sadržan u rješenju o osiguranju Općinskog suda u Rijeci broj Ovr-740/2025-2 od 21. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o osiguranju, u skladu s prijedlogom za osiguranje na temelju nepravomoćnog rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka Klasa: UP/I-471-02/24-01/42, Urbroj: 513-07-08/24-1 od 16. travnja 2024., a radi osiguranja novčane tražbine predlagateljice osiguranja u iznosu od 68.024,45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i troškova prijedloga u iznosu od 1.026,00 EUR, kao i daljnjih troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom, određena je mjera osiguranja - prethodna mjera predbilježbom založnog prava na nekretninama u vlasništvu protivnice osiguranja upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je ujedno određeno i da će predbilježbu provesti nadležni zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Rijeci, da provedbom prethodne mjere predlagateljica osiguranja stječe založno pravo na predmetnim nekretninama protivnice osiguranja i da će prethodna mjera trajati najdulje do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu, time da žalba protiv tog rješenja ne odgađa provedbu rješenja. Zaključkom sadržanim u prvostupanjskom rješenju naloženo je protivnici osiguranja da podmiri iznos sudske pristojbe na prijedlog za osiguranje i na rješenje o osiguranju u iznosu od 663,61 EUR uz upozorenje da će u slučaju neplaćanja u roku od 8 dana, ista naplatiti prisilnim putem u ovršnom postupku.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija protivnica osiguranja u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog drugostupanjskom sudu da preinači pobijano rješenje i odbije prijedlog za osiguranje, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je u skladu s prijedlogom predlagateljice osiguranja za osiguranje na temelju nepravomoćne isprave

– rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka Klasa: UP/I- 471-02/24-01/42, Ur.broj: 513-07-08/24-1 od 16. travnja 2024. odredio predloženu prethodnu mjeru sukladno čl. 332. st. 1. i 2. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024 – dalje: OZ), zaključivši da su ispunjeni uvjeti propisani citiranom zakonskom odredbom jer je uvidom u citirano rješenje utvrdio da isto nije steklo svojstvo ovršnosti, a priloženim dokazima predlagateljica osiguranja učinila je vjerojatnom opasnost da će bez mjere osiguranja protivnica osiguranja onemogućiti ili znatno otežati ostvarenje njezine tražbine.

6. U žalbi protivnica osiguranja navodi da predmetna ovršna isprava – porezno rješenje nije postalo pravomoćno i da je toč. V. izreke tog rješenja određeno da žalba odgađa izvršenje pobijanog poreznog akta do donošenja rješenja o žalbi, te smatra da isto nije podobno za donošenje prethodne mjere obzirom je protiv tog rješenja izjavila žalbu. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da je predlagateljica osiguranja učinila vjerojatnim opasnost da bi bez osiguranja protivnica osiguranja onemogućila ili znatno otežala ostvarivanje tražbine, ističući da nisu ispunjeni ni uvjeti iz čl. 333. st. 1. OZ-a niti je rješenje obrazloženo sukladno čl. 337. st. 4. OZ-a. Protivnica osiguranja tvrdi da se porezno rješenje od 16. travnja 2024. odnosi na tražbinu iz 2019. i 2021. te da kroz sve te godine nije učinila niti jednu radnju na temelju koje bi se moglo zaključiti da postoji vjerojatnost da će onemogući naplatu tražbine. Smatra da je oštećena time što je osnovano založno pravo na nekretninama koje su višestruko vrijednije od predmetne tražbine. Navodi da je povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje jer je prvostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 114. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023– dalje: ZPP), a koji se Zakon u ovršnim predmetima primjenjuju temeljem čl. 21. st. 1. OZ-a, jer nije odredio ročište. Ističe da sama činjenica da je predlagateljica osiguranja nakon izvršenog poreznog nadzora donijela porezno rješenje ne upućuje da postoji vjerojatnost da bi protivnica osiguranja onemogućila naplatu tražbine. Konačno, protivnica osiguranja smatra da je nezakonit zaključak prvostupanjskog suda kojim joj je naloženo platiti sudsku pristojbu u iznosu od 663,34 EUR pa predlaže isti staviti izvan snage.

7. Prema čl. 332. st. 1. OZ-a pretpostavka za određivanje prethodne mjere je da se osiguranje novčane tražbine prethodnom mjerom određuje na temelju, između ostalog, odluke upravnog tijela koja nije postala ovršna (toč. 1.), a sukladno st. 2. istog članka predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnom opasnost da bi se bez toga osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine.

8. U konkretnom slučaju ostvarena je pretpostavka za određivanje prethodne mjere iz čl. 332. st. 1. OZ-a jer je prijedlog za osiguranje podnesen na temelju odluke upravnog tijela – poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka Klasa: UP/I-471/02/24-01/42, Ur. broj: 513-07-08/24-1 od 16. travnja 2024. koje nije postalo ovršno.

8.1. Suprotno žalbenim navodima protivnice osiguranja, za određivanje prethodne mjere nije relevantna pravomoćnost već ovršnost predmetne isprave, a obzirom da ovršnost nastupa nakon pravomoćnosti i predmetna odluka nije još pravomoćna, ista nije ni ovršna te je stoga podobna da se na temelju nje odredi prethodna mjera. Točan je žalbeni navod da je predmetnom ispravom – poreznim rješenjem određeno da žalba odgađa izvršenje pobijanog poreznog akta, međutim prigovor protivnice osiguranja u tom smislu je neosnovan jer je ovo postupak osiguranja, a ne postupak ovrhe te se rješenjem o osiguranju ne određuje provođenje ovrhe već se mjerom osiguranja onemogućuje sprečavanje pokretanja i provedbe ovršnog postupka, ako će isti biti potrebno pokrenuti u slučaju da predmetna isprava postane ovršna, a protivnica osiguranja ne ispuni svoju obvezu iz te isprave.

9. Razmatranjem sadržaja spisa, utvrđeno je da je prijedlog za osiguranje podnesen na temelju poreznog rješenja od 16. travnja 2024. koje je doneseno u povodu provedenog nadzora 4. siječnja 2024. i to nadzora poreza na dohodak za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 16. studenoga 2022., a kojim rješenjem je utvrđeno da je protivnica osiguranja manje obračunala i plaćala porez na dohodak u 2019. i 2021. godini. Predlagateljica osiguranja je u prijedlogu za osiguranje zaključila, a prvostupanjski sud u pobijanoj odluci prihvatio, da je protivnica osiguranja neprijavljivanjem imovine poreznoj upravi pokušala spriječiti i znatno otežati naplatu poreznih tražbina. Stoga su neosnovane tvrdnje protivnice osiguranja kojima ističe da pobijana odluka nije obrazložena u smislu čl. 337. st. 4. OZ-a.

9.1. Prema ocjeni ovoga suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je predlagateljica osiguranja u smislu odredbe čl. 332. st. 2. OZ-a učinila vjerojatnom opasnost da bi se bez toga osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine. Naime, protivno žalbenim tvrdnjama protivnice osiguranja, činjenica da je provedenim poreznim nadzorom 4. siječnja 2024. utvrđeno da je protivnica osiguranja u 2019. i 2021. stekla imovinu koju do nadzora, dakle u trajanju od tri do pet godina nije prijavila, upućuje na ponašanje protivnice osiguranja kojim je pokušala onemogućiti predlagateljicu osiguranja u saznanju da tražbina postoji, a time i ostvarivanju te tražbine.

10. Neosnovani su žalbeni navodi protivnice osiguranja kojima navodi da je osnivanjem založnog prava na nekretninama oštećena jer je vrijednost nekretnine višestruko viša od tražbine za koju je zasnovano založno pravo. Naime, ako predlagateljica osiguranja i pokrene ovršni postupak na predmetnim nekretninama radi naplate predmetne tražbine, ista će provedenom ovrhom biti namirena samo do visine svoje tražbine dok će eventualni preostali iznos kupovnine biti isplaćen protivnici osiguranja.

11. U postupku osiguranja prema čl. 7. st. 1. OZ-a propisano je da sud postupa na temelju podnesaka i drugih pismena, a st. 2. istog članka određuje da sud održava ročište kad je to OZ-om određeno ili kad smatra da je održavanje ročišta svrhovito. Dakle, sud je slobodan ocijeniti svrhovitost održavanja ročišta, ako ono nije zakonom izričito propisano. Prvostupanjski sud je prema okolnostima konkretnog slučaja ocijenio da su ostvarene pretpostavke za donošenje rješenja o osiguranju odnosno da nema potrebe za održavanjem ročišta jer ne postoje nejasnoće u prijedlogu za osiguranje, pa je stoga pravilno primijenio odredbu čl. 7. st. 1. i 2. OZ-a, dok odredbu čl. 114. st. 1. ZPP-a, na koju upire protivnica osiguranja, nije trebalo primijeniti obzirom da je OZ-om propisano postupanje. Uzimajući u obzir svrhu postupka osiguranja te postupanje prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju, neosnovane su tvrdnje protivnice osiguranja da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

12. Slijedom svega navedenog, valjalo je žalbu protivnice osiguranja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o osiguranju na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

13. Protivnica osiguranja vezano za osporavanje zakonitosti rješenja o osiguranju osporava i zaključak kojim joj je naloženo plaćanje sudske pristojbe i predlaže isti staviti izvan snage.

14. Neovisno o žalbenim navodima protivnice osiguranja, pobijani zaključak je nepravilan iz razloga što se odluka o plaćanju sudske pristojbe sukladno čl. 28. st. 4. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18., 51/23.) donosi u obliku rješenja, a ne zaključka, pa kako takav zaključak ne može pravno egzistirati, valjalo ga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a ukinuti.

15. Obzirom da protivnica osiguranja nije uspjela u žalbenom postupku, odbijen je njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

U Varaždinu, 10. prosinca 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović