Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-90/2023-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koje zastupa odvjetnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu , radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2111/2021-27 od 29. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2111/2021-27 od 29. studenog 2022.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2111/2021-27 od 29. studenog 2022., odlučeno je:

I Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o [broj kredita], kreditna partija br. 7102853322, sklopljenog između tužitelja i tuženika, od dana 21.10.2005. godine, sadržana u čl. 2. Ugovora o kreditu, a koja glasi:

"Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor."

II Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOJ BANCI d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju KD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.308,95 kn/306,45 eur1 s pripadajućom zateznom kamatom počev od 12. studenog 2005. do isplate i to do dana 31. prosinca 2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOJ BANCI d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju KD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 26.279,72 kn/3.487,92 eur s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 10,08 HRK / 1,34 EUR s kamatom tekućom od 06.11.2008. sve do isplate,

- iznos od 113,86 HRK / 15,11 EUR s kamatom tekućom od 06.01.2009. sve do isplate,

- iznos od 113,63 HRK / 15,08 EUR s kamatom tekućom od 06.02.2009. sve do isplate,

- iznos od 141,40 HRK / 18,77 EUR s kamatom tekućom od 06.03.2009. sve do isplate,

- iznos od 75,41 HRK / 10,01 EUR s kamatom tekućom od 06.04.2009. sve do isplate,

- iznos od 89,52 HRK / 11,88 EUR s kamatom tekućom od 06.05.2009. sve do isplate,

- iznos od 38,46 HRK / 5,10 EUR s kamatom tekućom od 06.06.2009. sve do isplate,

- iznos od 7,87 HRK / 1,04 EUR s kamatom tekućom od 06.07.2009. sve do isplate,

- iznos od 11,33 HRK / 1,50 EUR s kamatom tekućom od 06.08.2009. sve do isplate,

- iznos od 42,94 HRK / 5,70 EUR s kamatom tekućom od 06.09.2009. sve do isplate,

- iznos od 15,09 HRK / 2,00 EUR s kamatom tekućom od 06.10.2009. sve do isplate,

- iznos od 7,81 HRK / 1,04 EUR s kamatom tekućom od 06.11.2009. sve do isplate,

- iznos od 49,23 HRK / 6,53 EUR s kamatom tekućom od 06.12.2009. sve do isplate,

- iznos od 86,79 HRK / 11,52 EUR s kamatom tekućom od 06.01.2010. sve do isplate,

- iznos od 134,16 HRK / 17,81 EUR s kamatom tekućom od 06.02.2010. sve do isplate,

- iznos od 123,03 HRK / 16,33 EUR s kamatom tekućom od 06.03.2010. sve do isplate,

- iznos od 194,73 HRK / 25,85 EUR s kamatom tekućom od 06.04.2010. sve do isplate,

- iznos od 192,43 HRK / 25,54 EUR s kamatom tekućom od 06.05.2010. sve do isplate,

- iznos od 257,34 HRK / 34,15 EUR s kamatom tekućom od 06.06.2010. sve do isplate,

- iznos od 414,38 HRK / 55,00 EUR s kamatom tekućom od 06.07.2010. sve do isplate,

- iznos od 320,65 HRK / 42,56 EUR s kamatom tekućom od 06.08.2010. sve do isplate,

- iznos od 541,06 HRK / 71,81 EUR s kamatom tekućom od 06.09.2010. sve do isplate,

- iznos od 479,37 HRK / 63,62 EUR s kamatom tekućom od 06.10.2010. sve do isplate,

- iznos od 367,55 HRK / 48,78 EUR s kamatom tekućom od 06.11.2010. sve do isplate,

- iznos od 573,49 HRK / 76,12 EUR s kamatom tekućom od 06.12.2010. sve do isplate,

- iznos od 716,17 HRK / 95,05 EUR s kamatom tekućom od 06.01.2011. sve do isplate,

- iznos od 642,14 HRK / 85,23 EUR s kamatom tekućom od 06.02.2011. sve do isplate,

- iznos od 618,53 HRK / 82,09 EUR s kamatom tekućom od 06.03.2011. sve do isplate,

- iznos od 562,07 HRK / 74,60 EUR s kamatom tekućom od 06.04.2011. sve do isplate,

- iznos od 651,65 HRK / 86,49 EUR s kamatom tekućom od 06.05.2011. sve do isplate,

- iznos od 896,07 HRK / 118,93 EUR s kamatom tekućom od 06.06.2011. sve do isplate,

- iznos od 815,75 HRK / 108,27 EUR s kamatom tekućom od 06.07.2011. sve do isplate,

- iznos od 1.311,50 HRK / 174,07 EUR s kamatom tekućom od 06.08.2011. sve do isplate,

- iznos od 1.300,68 HRK / 172,63 EUR s kamatom tekućom od 06.09.2011. sve do isplate,

- iznos od 927,95 HRK / 123,16 EUR s kamatom tekućom od 06.10.2011. sve do isplate,

- iznos od 907,85 HRK / 120,49 EUR s kamatom tekućom od 06.11.2011. sve do isplate,

- iznos od 859,56 HRK / 114,08 EUR s kamatom tekućom od 06.12.2011. sve do isplate,

- iznos od 935,99 HRK / 124,23 EUR s kamatom tekućom od 06.01.2012. sve do isplate,

- iznos od 1.008,27 HRK / 133,82 EUR s kamatom tekućom od 06.02.2012. sve do isplate,

- iznos od 998,37 HRK / 132,51 EUR s kamatom tekućom od 06.03.2012. sve do isplate,

- iznos od 963,95 HRK / 127,94 EUR s kamatom tekućom od 06.04.2012. sve do isplate,

- iznos od 977,66 HRK / 129,76 EUR s kamatom tekućom od 06.05.2012. sve do isplate,

- iznos od 1.007,36 HRK / 133,70 EUR s kamatom tekućom od 06.06.2012. sve do isplate,

- iznos od 976,79 HRK / 129,64 EUR s kamatom tekućom od 06.07.2012. sve do isplate,

- iznos od 988,49 HRK / 131,20 EUR s kamatom tekućom od 06.08.2012. sve do isplate,

- iznos od 958,22 HRK / 127,18 EUR s kamatom tekućom od 06.09.2012. sve do isplate,

- iznos od 915,56 HRK / 121,52 EUR s kamatom tekućom od 06.10.2012. sve do isplate,

- iznos od 976,66 HRK / 129,63 EUR s kamatom tekućom od 06.11.2012. sve do isplate,

- iznos od 960,87 HRK / 127,53 EUR s kamatom tekućom od 06.12.2012. sve do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOJ BANCI d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 naknaditi tužitelju KD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 10.571,28 kn/1.403,05 eur sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 29. studenog 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik u cijelosti i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno primijenjenog materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tj. zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) i zbog odluke o trošku. Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbene zahtjeve tužitelja odbiti uz naknadu troškova tuženiku, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost iste.

6. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je i neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi Ugovora o [broj kredita] od 21. listopada 2005. u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i u članku 2. Ugovora o kreditu kojim je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu sa odlukom o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor i zahtjev za povrat isplaćene jednokratne naknade, te zahtjev za povrat preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj švicarskog franka (CHF) sadržanoj u istom ugovoru.

8. Između stranka nije sporno da su zaključile Ugovor o [broj kredita] za kupnju stana dana 21. listopada 2005. koji ugovor je solemniziran po javnom bilježniku Jadranki Knego Rogina iz Zagreba broj OV-1060/2005 na iznos od 46.000,00 CHF sa rokom otplate od 7 godina, pri čemu je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF.

9. Utvrđenje prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF kao i u pogledu obveze tuženika na isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi kao zakonite i pravilne prihvaća i ovaj sud.

10. Utvrđeno je da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale, da tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu jer su navedene odredbe bile sastavni dio ugovora te da banka nije na transparentan način informirala tužitelja na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Financijskim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj sa osnove tečajne razlike (valutne klauzule) preplatio kredit za 3.487,92 EUR (26.279,72 kn) pri čemu je vještak predmetne iznose prikazao pojedinačno za svaki mjesec u utuženom razdoblju navodeći točan datum uplate svakog anuiteta.

11. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne nevaljanosti spornih odredbi konkretnog Ugovora o kreditu koji se odnose na valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje ZZP/14), odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22. – dalje ZZP/22) te članka 502.c ZPP-a.

12. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

13. Nadalje, tom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

14. Odredbom članka 118. ZZP/14., koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.

15. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP/19.), na temelju članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022).

16. Kod ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, nužno je uz sve navedeno imati u vidu i da su ove ugovorne odredbe sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika te se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da tužitelj kao potrošač (u kojem svojstvu je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda sklopio predmetni Ugovor) nije imao utjecaja na njihov sadržaj pa da je tim odredbama tužitelju nametnuta obveza suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koje on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora.

17. Suprotno žalbenim navodima sud je saslušanjem tužitelja kao stranke utvrdio njegov konkretan status potrošača, obzirom da je kredit podigao kao namjenski koji je utrošio u tu svrhu jer je kupio stan koji mu je služio u privatne svrhe (stan je kupio za sina) pri čemu iskaz tužitelja je u potpunosti sukladan sadržaju samog ugovora o kreditu. Tuženik nije ponudio niti jedan dokaz kojim bi bila dovedena u pitanje ovakva utvrđenja prvostupanjskog suda.

18. Kako nema dokaza da je tužitelj bio na odgovarajući način obaviješten o sadržaju i učincima osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze, navodi o tome da su te odredbe mogle biti razumljive ili da je potrošač mogao o njima pojedinačno pregovarati ukazuju se neodlučni za ishod ovog postupka jer nitko ne može razumjeti ni informirano pregovarati o ugovornoj odredbi o čijem stvarnom sadržaju i učincima nije bio prethodno primjereno obaviješten niti utjecati na njen sadržaj a niti donijeti informiranu odluku o nesklapanju ugovora (odluka Ustavnog suda RH U-III-6703/2021 i dr. od 30. ožujka 2023., točka 21. točka 7.).

19. Slijedom iznesenog tužitelju pripada pravo na povrat razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, jer to pravo proizlazi iz članka 328. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje ZOO) u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a time da je iznos pravno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem.

20. Međutim, na tako utvrđenu visinu potraživanja tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je prvostupanjski sud ispravno ocijenio. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO.

21. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO.

22. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 22. ožujka 2021., tražbina tužitelja u odnosu na valutnu klauzulu nije u zastari obzirom da je od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 14. lipnja 2018. pa do podnošenja tužbe 22. ožujka 2021. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitelja, slijedom čega je predmetni zahtjev podnesen pravovremeno, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pa se žalbeni navodi tuženika glede ocjene prigovora zastare ukazuju u cijelosti neosnovanima.

23. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnosti ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revd- 1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

24. Nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio da je ništetna odredba članka 2. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu sa odlukom o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor, te i na plaćena jednokratna nagrada u iznosu od 2.308,95 kn (306,45 EUR).

25. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je tužitelj bio informiran o obvezi plaćanja predmetne naknade, ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini je svaki od njih) i njenoj krajnjoj svrsi.

26. U tijeku postupka pred sudom prvog stupnja, tuženik suprotno odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03 nije dokazao da se o spornoj odredbi koja se odnosi na jednokratnu naknadu koja se naplaćuje tijekom korištenja kredita pojedinačno pregovaralo, niti je dokazao da jednokratni troškovi obrade odgovaraju određenim uslugama, stvarnim troškovima ili određenoj protučinidbi tuženika, kao i da je tužitelja prethodno sklapanju ugovora informirao o stvarnoj prirodi i osnovi obveza plaćanja te naknade. Prosječno pažljiv potrošač u pojedinačnim ugovorima ne bi pristao na plaćanje naknade koja nema stvarne osnove i nije ekvivalenta činidbi druge ugovorne strane pa je unošenjem takve odredbe u tekst ugovora tuženik postupao protivno interesima tužitelja kao suugovaratelja i suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

27. Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

28. Odlukom Suda Europske unije u predmetu broj C-224/19 i C-259/19 zauzeto je pravno stajalište o tome da ugovorna odredba o zajmu sklopljenom između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje kredita može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, u suprotnosti je sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

29. Na tuženiku je prema odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03 teret dokaza da se o spornim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo, što međutim tuženik u tijeku postupka nije dokazao. Naime, iz iskaza tužitelja ne proizlazi da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, te kako je iz predmetnog Ugovora o kreditu vidljivo da je riječ o tipiziranom unaprijed formuliranom ugovoru o kreditu, a tuženik nije dokazao da jednokratni troškovi obrade odgovaraju određenim uslugama, stvarnim troškovima ili određenoj protučinidbi, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je riječ o nepoštenim ugovornim odredbama iz članka 81. stavak 1. i 2. ZZP/03 i da je stoga ništetna prema odredbi iz članka 87. stavak 1. ZZP/03. S druge strane svjedok tuženika (osobni bankar) nije predložen imenom i prezimenom pa stoga prvostupanjski sud nije niti mogao saslušati tog svjedoka.

30. U situaciji utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana za valutu CHF i odredbe o jednokratnoj naknadi koja se naplaćuje prilikom korištenja kredita, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a dužan vratiti tužitelju sve što je primio na temelju tih ništetnih odredbi zajedno sa kamatom u smislu odredbe članka 1111. i članka 1115. ZOO-a. Tuženik koji je stekao nepripadnu korist na temelju tih nepoštenih odredbi je nesavjesni stjecatelj jer je do stjecanja došlo na temelju ugovornih odredaba koje su po njemu unaprijed sastavljene, dok odredba članka 1115. ZOO-a ne ostavlja nikakve dvojbe u pogledu toga da je tuženik kao nesavjesni stjecatelj dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Spornim odredbama Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli povrijeđen je ne samo interes jedne ugovorne strane i to tužitelja kao potrošača, već je njime povrijeđen i javni interes (s obzirom na opće poznati broj potrošačkih kredita koje korisnici sklapaju s tuženikom i drugim bankama) pa se ne radi o zabrani manjeg značaja.

31. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim prigovor zastare budući je na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. pod poslovnim brojem Su-IV-47/2020-2 Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

32. Kao što je već istaknuto neosnovano tuženik osporava osnovu i tijek zateznih kamata, naime, odluka suda da kamata teče od dana stjecanja donesena u skladu s odredbom članka 1115. ZOO-a, obzirom da je u konkretnom slučaju tuženik već prilikom sklapanja samog ugovora bio nepošten, jer je sklapajući ugovor u okviru svoje djelatnosti morao znati da je predmetna odredba Ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i time ništetna, pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja predmetne naknade.

33. Odluka o parničnom trošku zakonita je i pravilna kako u osnovi tako i u visini te pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Pritom neosnovano u žalbi ističe tuženik da je prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak sastava šest obrazloženih podnesaka, obzirom da je iz obrazloženja prvostupanjskog suda vidljivo da su priznata tuženiku četiri obrazložena podneska.

34. Kako prvostupanjskom odlukom, kao i postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

35. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen pozivom na članak 166. stavak 1. ZPP-a, jer nije uspio sa svojom žalbom.

U Karlovcu 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte