Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-334/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca, Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KT, OIB: [osobni identifikacijski broj] i TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje [adresa] i oboje s boravištem [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Nenadu Beloša, odvjetniku iz Novog Marofa, protiv tuženih ET, OIB: [osobni identifikacijski broj] i VT, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] i oboje zastupani po punomoćnici Sandri Sekovanić, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu broj P- 53/2020-25 od 30. studenoga 2022., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja, te se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu broj P-53/2020-25 od 30. studenoga 2022., potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu broj p- 53/2020-25 od 30. studenoga 2022., točkom I-, izreke odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"I/ Nalaže se tuženicima da tužiteljima plate iznos od 90.000,00 kn s kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja kamata teče na iznos od

- 30.000,00 kn (zakupnina z period 15. 6. 2016 - 15. 6. 2017.) od 16. 6. 2017. pa do isplate,

- 30.000,00 kn (zakupnina z period 15. 6. 2017 - 15. 6. 2018.) od 16. 6. 2018. pa do isplate,

- 30.000,00 kn (zakupnina z period 15. 6. 2018 - 15. 6. 2019.) od 16. 6. 2019. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima da tužiteljima plate parnični trošak s istom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.", kao neosnovan. Točkom II izreke navedene presude nalaže se tužiteljima KT, i VT da naknade tuženicima trošak postupka u iznosu od 9.000,00 kuna /1.194,50 EUR u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu su pravovremeno izjavili tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U bitnom navode da tuženici nisu poštivali odredbe Sporazuma, te da nisu u roku iselili iz gospodarskih zgrada i predali ih tužiteljima slobodne od osoba i stvari, da saslušani svjedoci IT i ĆT potvrđuju samo ono što je nesporno, a to je da su se štale prije Božića i Nove godine čistile i da su se koze selile. U samim štalama svjedoci uopće nisu bili nit tada ni nakon Nove godine. Tužitelji smatraju da prvostupanjski sud iskaze svjedoka PT i ČT, kao i tužitelja nalazi proturječnim i stoga ne poklanja vjeru tim iskazima. Radi se o svjedocima koji žive u kući uz predmetne gospodarske prostorije i koji imaju neposredna saznanja o stanju u tim prostorijama nakon Nove godine (roka za ispražnjenje). Navode da sud kod ocjene iskaza saslušanih svjedoka nije uzimao u obzir sve okolnosti (da tuženici nisu iseljavali iz prostorija sve dok nisu trebali plaćati zakupninu, da prostor nakon iseljenja nije bio očišćen) jer da je, došao bi do zaključka i utvrđenja da tuženici nisu postupili u skladu sa Sporazumom o privremenom korištenju nekretnina pa da su se, sukladno Sporazumu, stekli uvjeti da tužitelji ostvaruju svoja novčana potraživanja prema tuženicima vezana uz korištenje njihovih nekretnina te da radi o naknadi za korist od uporabe tuđe stvari u svoju korist (članak 1120. ZOO-a). Tužitelji smatraju da su ispunjeni uvjeti uz Sporazuma koji da je ex lege raskinut zbog kršenja odredbi sporazuma koje predstavljaju bitan sastojak Sporazuma te predlaže žalbu prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti uz naknadu troškova postupka i troška žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženici osporavaju sve žalbene nadvode pogotovo da nisu u roku iselili iz spornog prostora i da ne bi poštovali odredbe Sporazuma, jer bi time postupali sebi na štetu. Tuženici navode da su tijekom postupka dokazali da su poštivali sporazum, a to da su potvrdili i saslušani svjedoci koji su bili nepristrani i koji nemaju interesa za uspjeh koje od stranaka u ovom postupku, za razliku od predloženih svjedoka po tužiteljima( kćerke i zeta tužitelja). Tuženici navode da su svjedoci IT, ĆT i HT u svojim iskazima danim 8. rujna 2022. logično, životno uvjerljivo i suglasno iskazivali da su tuženici u cijelosti postupili po Sporazumu, da su iz nekretnine u vlasništvu tužitelja iselili sve životinje i strojeve te predmetnu nekretninu ostavili čistu bez ijedne svoje stvari, kao i da da su svoju obvezu plaćanja zakupnine podmirivali na vrijeme, čak i prije roka dospijeća plaćanja za svaki mjesec korištenja nekretnine tužitelja. Tuženici ponavljaju da su pristali plaćati iznos zakupnine u visini od 2.500,00 kn samo za vrijeme trajanja Sporazuma, od 15. lipnja 2019. do 31. prosinca 2019., ali ne da bi po bilo kojoj osnovi bili u novčanoj obvezi prema tužiteljima, a posebice ne vezano za prethodno korištenje nekretnine, niti su priznali da bi iznos od 2.500,00 kn bio iznos koji bi isti trebali platiti po osnovu zakupnine. Tuženici u odgovoru na žalbu navode da; „…. izjava o priznanju duga, koja bi između ostalog za posljedicu mogla imati i prekid tijeka zastare, mora biti učinjena na način iz kojega nedvojbeno proizlazi priznanje duga, te da se kod toga zna koji je osnov duga, kao i njegova visina, odnosno priznanje mora biti dato izričito i određeno, tako da se nedvojbeno izražava volja da se dug priznaje, odnosno da podmiri dug koji postoji, a što ovdje nije slučaj.“, te se pozivaju na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-199/00-2 od dana 08. srpnja 2003., Rev-794/08-2 od dana 27. svibnja 2010., Rev-271/03-2 od dana 12. travnja 2005., i predlažu žalbu tužitelja odbiti, a pobijanu presudu potvrditi.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tužitelja, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije zahvaćena niti donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tužitelji upućuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, kojom međutim, nije zahvaćen postupak pred prvostupanjskim sudom. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati, izreka presude je jasna i razumljiva i ne proturječi razlozima presude. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje nekretnine u razdoblju od 15. lipnja 2016. do 15. lipnja 2019., navodeći da su se tuženici prekršili Sporazum.

7. Iz stanja spisa kao i iz pobijane presude proizlazi nesporna činjenica da su tuženici po odobrenju tužitelja dugi niz godina koristili za svoje potrebe (uzgoj koza) gospodarske objekte tužitelja, i da za to korištenje nisu plaćali nikakvu naknada niti su je tužitelji tražili.

8. Tužitelji su tražili iseljenje tuženika i predaju u posjed gospodarskih objekata, te su pred Općinskim sudom u Varaždinu i podigli tužbu na predaju u posjed, u kojem postupku je donesena pravomoćna presuda pod brojem P-571/2016-25 od 20. prosinca 2018., kojom je naloženo tuženicima da prestanu koristiti gospodarske zgrade koje koriste za uzgoj koza koje se nalaze na nekretnini tužitelja te im je naloženo da predaju u posjedu tužiteljici gospodarske zgrade slobodne od osoba i stvari.

9. Nakon što je donesena presuda o iseljenju i predaji u posjed, tužitelji su sa tuženicima zaključili Sporazum o privremenom korištenju nekretnine 8. srpnja 2019. kojim su uredili svoje odnose vezano uz privremeno korištenje vlasnikovih gospodarskih zgrada za uzgoj koza od strane korisnika, a sve obzirom je parnični postupak koji se među strankama vodio kod Općinskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Ivancu okončan pravomoćnom i ovršnom presudom poslovni broj P- 571/2016, što je i navedeno u članku 1. Sporazuma.

10. Prvostupanjski sud je uvidom u navedeni Sporazum utvrdio da su se u članku 2. Sporazuma vlasnici i korisnici (ovdje tužitelji i tuženici) sporazumjeli da tuženi privremeno nastave koristiti gospodarske zgrade tužitelja za uzgoj koza jednako kao i do tada (bez ikakvih preinaka, dogradnji, renoviranja i sl.) i to najkasnije do 31. prosinca 2019., i da na ime korištenja tih zgrada, tuženici su se obvezali tužiteljima plaćati mjesečnu naknadu u iznosu od 2.500,00 kuna počevši od 15. lipnja 2019. pa nadalje, s time da mjesečni iznosi dospijevaju 10. u mjesecu za tekući mjesec, kako je to navedeno u članku 2. Sporazuma.

11. Člankom 4. Sporazuma ugovoreno je da tužitelji kao vlasnici nemaju ni po kojoj osnovi nikakvih novčanih potraživanja prema korisnicima (ovdje tuženima) temeljem dotadašnjeg (do 15. lipnja 2019.) korištenja i posjeda predmetnih gospodarskih zgrada, osim u slučaju da dođe do raskida tog Sporazuma u smislu članka 3. stavak 1. i 2., odnosno u slučaju da se korisnici ne bi pridržavali odredbama Sporazuma. Navedenim Sporazumom, u članku 3. stranke su kao bitan sastojak tog Sporazuma ugovorile plaćanje ugovorenih mjesečnih naknada točno u ugovorenim rokovima (do 10. u mjesecu za tekući mjesec), a kao bitan sastojak su ugovorili i prestanak korištenja vlasnikovih nekretnina do krajnje ugovorenog roka privremenog korištenja (do 31. prosinca 2019. godine).

12. Nije sporno da su tužitelji i tuženici predmetnim Sporazumom ugovorili da će tuženi gospodarske zgrade na nekretnini tužitelja koristiti do 31. prosinca 2019., uz mjesečnu naknadu od 2.500,00 kn, počevši od 15. lipnja 2019., a koju obvezu su tuženici u cijelosti ispoštovali što proizlazi iz priloženih uplatnica.

13. U odnosu na preuzetu obvezu vezanu za rok iseljenja, prvostupanjski sud je utvrdio da su tuženici do krajnjeg zadanog roka 31. prosinca 2019. iselili iz gospodarskih objekata tužitelja, a to što su parcijalno iseljavali, napominje se da se ne radi samo o selidbi stvari, već se radi i o selidbi životinja, pa nije ni za očekivati iseljenje u jednom zamahu, a i iz iskaza svjedoka koji su pomagali prilikom selidbe i stvari i samih životinja, kao i čišćenja prostorija proizlazi da je rok ispražnjena do 31. prosinca 2019., ispoštovan.

14. Ugovorni odnos stranaka prema Sporazumu od 8. srpnja 2019., prestao je 31. prosinca 2019., koja činjenica nije sporna.

15. Ukoliko bi tuženi nastavili koristiti nekretninu tužitelja, ili ne bi u roku plaćali naknadu za privremeno korištenje objekata tužitelja, tužitelji su člankom 3. Sporazuma osigurali ispunjenje obveza od strane tuženika na način da u slučaju ne pridržavanja preuzetih obveza, temeljem pravomoćne presude broj P-571/2016-25 od 20. prosinca 2018., mogu pokrenuti ovrhu bez ikakvog upozorenja, a čl.4. Sporazuma zadržavaju pravo potraživanja novčane naknade za korištenje do 15.6.2019 . ukoliko se Sporazum od strane tuženika ne bi poštovao.

16. Obzirom na navedenu odredbu članka 3. Sporazuma, pismeno odvjetnika tužitelja od 7. siječnja 2020., kojim obavještavaju tuženike da nisu ispoštovali obveze iz Sporazuma, nije dokaz navoda da tuženici i nakon 31. prosinca 2019., drže u posjedu predmetne objekte, da nisu predani u posjed tužiteljima, te se pozivaju bez odlaganja postupiti po presudi broj P-571/2016., jer će u protivnom pokrenuti postupak za bespravno korištenje predmetnih prostorija u proteklom razdoblju.

17. Ovakav sadržaj pismena odvjetnika tužitelja može se smatrati poziv tuženicima na plaćanje naknade za korištenje prostorija tužitelja koje su tužitelji dali tuženicima na korištenje bez naknade, i koja naknada nije bila niti dogovorena, a niti je navedenim pismenom definirana. Ukoliko bi tuženici držali u posjedu predmetne nekretnine nakon 31. prosinca 2019., tada bi tužitelji imali pravo tražiti isplatu naknada za bespravno korištenje nakon tog datuma. Međutim tužitelji ne traže isplatu naknade za eventualno korištenje nakon 31. prosinca 2019.

18. Važna je činjenica da tuženici predmetne prostorije nisu koristili bespravno, već uz odobrenje tužitelja i to bez naknade, pa tuženici nisu bili u obvezi plaćati nikakvu naknadu niti je u navedenom sudskom postupku broj P-571/2016 utvrđena takva obveza tuženika, odnosno tužitelji nisu niti tražili naknadu za korištenje svojih nekretnina do Sporazuma, a ni tada je nisu ni definirali za prethodno razdoblje, odnosno utuženi period, već je sporazumom ugovorena naknada počevši od 15. lipnja 2019. pa nadalje, a ne i za razdoblje prije toga.

19. Nesporno je da su tuženici ispunili preuzete obveze iz Sporazuma, odnosno, do zadanog roka 31. prosinca 2019., su iselili iz gospodarskih objekata, i u roku su podmirili novčana davanja prema tužiteljima, jer bi u protivnom tužitelji pokrenuli ovršni postupka temeljem pravomoćne i ovršne presude broj P-571/2016-25 od 20. prosinca 2018. koje su pravo i ugovorili Sporazumom, te je prvostupanjski sud dao valjano i opširno obrazloženje u odnosu na provedene dokaze, prije svega u odnosu na ocjenu iskaza svjedoka, a koju ocjenu prihvaća i ovaj sud.

20. Žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijene presude pa je na temelju članka 368. ZPP-a, žalba tužitelja odbijena, a pobijana presuda potvrđena.

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka donesena je na temelju članka 166. ZPP-a, u svezi s člankom 154. i člankom 155. ZPP-a.

U Karlovcu, 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Vinka Vrančić