Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-91/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatka Gregurić, Tatjane Figač-Gregurić i Hrvoja Mladinića iz Bjelovara, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-918/2021-50 od 8. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se kao neosnovane žalba tužitelja i žalba tuženika te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-918/2021-50 od 8. prosinca 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-918/2021-50 od 8. prosinca 2022. odlučeno je:

" I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, u dijelu koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja LS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., 10000 Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 od 08.08.2005. godine, broj 9010668787, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Slavke Marković u [adresa] pod brojem OU-464/2005 dana 17.08.2005. godine, u dijelu članka 4. ( četvrtog ) kojim je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana a preko ugovorene kamatne stope od 4,35 % godišnje , te u dijelu članka 1. ( prvog ), članka 4. ( četvrtog), članka 5 ( petog ), članka 6. ( šestog ) i članka 7. ( sedmog ) u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak ( CHF ).

2. „Nalaže se tuženoj PRIVREDNOJ BANCI ZAGREB d.d., 10000 Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju LS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati novčanu tražbinu

- u iznosu od 22.943,49 kuna / 3.045,07 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana:

30.09.2005. na iznos od 10,99 kn 1,46 EUR

28.10.2005. na iznos od 10,99 kn 1,46 EUR

30.11.2005. na iznos od 10,99 kn 1,46 EUR

30.12.2005. na iznos od 10,99 kn 1,46 EUR

31.01.2006. na iznos od 10,99 kn 1,46 EUR

28.02.2006. na iznos od 10,99 kn 1,46 EUR

30.03.2006. na iznos od 10,99 kn 1,46 EUR

28.04.2006. na iznos od 10,99 kn 1,46 EUR

31.05.2006. na iznos od 10,99 kn 1,46 EUR

03.07.2006. na iznos od 21,98 kn 2,92 EUR

01.09.2006. na iznos od 21,98 kn 2,92 EUR

31.10.2006. na iznos od 10,99 kn 1,46 EUR

30.11.2006. na iznos od 10,99 kn 1,46 EUR

29.12.2006. na iznos od 10,99 kn 1,46 EUR

31.01.2007. na iznos od 10,99 kn 1,46 EUR

01.03.2007. na iznos od 21,98 kn 2,92 EUR

27.04.2007. na iznos od 10,99 kn 1,46 EUR

31.05.2007. na iznos od 10,99 kn 1,46 EUR

29.06.2007. na iznos od 10,99 kn 1,46 EUR

21.07.2007. na iznos od 312,43 kn 41,47 EUR

29.06.2010. na iznos od 89,23 kn 11,84 EUR

27.07.2010. na iznos od 98,70 kn 13,10 EUR

30.08.2010. na iznos od 98,70 kn 13,10 EUR

24.09.2010. na iznos od 98,70 kn 13,10 EUR

26.10.2010. na iznos od 98,70 kn 13,10 EUR

11.11.2010. na iznos od 384,45 kn 51,03 EUR

27.12.2010. na iznos od 184,45 kn 24,48 EUR

27.01.2011. na iznos od 184,45 kn 24,48 EUR

11.02.2011. na iznos od 354,45 kn 47,04 EUR

04.03.2011. na iznos od 245,45 kn 32,58 EUR

26.04.2011. na iznos od 284,45 kn 37,75 EUR

31.05.2011. na iznos od 290,73 kn 38,59 EUR

02.06.2011. na iznos od 444,73 kn 59,03 EUR

22.07.2011. na iznos od 390,73 kn 51,86 EUR

25.08.2011. na iznos od 410,63 kn 54,50 EUR

12.09.2011. na iznos od 760,63 kn 100,95EU

26.10.2011. na iznos od 510,63 kn 67,77 EUR

25.11.2011. na iznos od 510,63 kn 67,77 EUR

22.12.2011. na iznos od 510,63 kn 67,77 EUR

27.01.2012. na iznos od 510,63 kn 67,77 EUR

24.02.2012. na iznos od 510,63 kn 67,77 EUR

26.03.2012. na iznos od 510,63 kn 67,77 EUR

24.04.2012. na iznos od 510,63 kn 67,77 EUR

25.05.2012. na iznos od 510,63 kn 67,77 EUR

26.06.2012. na iznos od 510,63 kn 67,77 EUR

27.07.2012. na iznos od 510,63 kn 67,77 EUR

27.08.2012. na iznos od 510,63 kn 67,77 EUR

21.09.2012. na iznos od 510,63 kn 67,77 EUR

26.10.2012. na iznos od 510,63 kn 67,77 EUR

27.11.2012. na iznos od 510,63 kn 67,77 EUR

27.12.2012. na iznos od 510,63 kn 67,77 EUR

28.01.2013. na iznos od 510,63 kn 67,77 EUR

25.02.2013. na iznos od 510,63 kn 67,77 EUR

02.04.2013. na iznos od 1.021,26 kn 135,54EU

R

29.05.2013. na iznos od 510,63 kn 67,77 EUR

27.06.2013. na iznos od 510,63 kn 67,77 EUR

22.07.2013. na iznos od 510,63 kn 67,77 EUR

27.08.2013. na iznos od 510,63 kn 67,77 EUR

23.09.2013. na iznos od 510,63 kn 67,77 EUR

24.10.2013. na iznos od 510,63 kn 67,77 EUR

26.11.2013. na iznos od 510,63 kn 67,77 EUR

30.12.2013. na iznos od 510,63 kn 67,77 EUR

27.01.2014. na iznos od 530,99 kn 70,47 EUR

25.02.2014. na iznos od 530,99 kn 70,47 EUR

31.03.2014. na iznos od 530,99 kn 70,47 EUR

29.04.2014. na iznos od 530,99 kn 70,47 EUR

29.05.2014. na iznos od 530,99 kn 70,47 EUR

26.06.2014. na iznos od 530,99 kn 70,47 EUR

29.07.2014. na iznos od 530,99 kn 70,47 EUR

21.08.2014. na iznos od 466,16 kn 61,87 EUR

koje zakonske zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. godine teku po stopi od 15% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine teku po kamatnoj stopi od 8,14 % godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine od 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, te od 01. srpnja 2022. godine do isplate po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve do isplate, u roku od 15 dana.„

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu potraživanja s osnova preplate po osnovi ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženika u ukupnom iznosu od 5.543,75 kuna / 735,78 EUR zajedno s potraživanom zakonskom zateznom kamatom na taj novčani iznos, kao neosnovan."

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.059,75 kn/1.202,44 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude tj. dana 08. prosinca 2022. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to roku od 15 dana. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan. "

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj u odnosu na točku II. i odbijajući dio točke III. izreke, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, smatra da je sud pogrešno računao zastarne rokove kada ih je vezao uz pravomoćnost odluke donijete u kolektivnom sporu. Ističe da je sud u ovom postupku utvrdio ništetnost ugovorne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi pa da zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili ugovorne odredbe. Pobija i odluku o trošku navodeći da je sud trebao primijeniti članak 156. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), jer smatra da bi tuženik trebao naknaditi tužitelju troškove neovisno o ishodu parnice jer ih je uzrokovao svojom krivnjom. Osporava i odluku prvostupanjskog suda kojom mu nije priznat trošak preliminarnog vještačenja i naknada za izbivanje odvjetnika iz pisarnice i materijalni troškovi dolaska na sud, odnosno putovanja iz sjedišta prvostupanjskog suda u [adresa] u Stalnu službu u Daruvaru. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev pod točkom II. te da preinači točku III. prvostupanjske presude na način da tužitelju dosudi cjelokupni zatraženi trošak postupka. Traži trošak sastava žalbe uvećan za PDV i pristojbu na žalbu.

3. Tuženik u svojoj pravodobnoj žalbi pobija prvostupanjsku presudu u točki I. i III. izreke iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a te osporava odluku o troškovima postupka. Navodi da je automatskim pozivanjem na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, da je prihvaćanje financijskog izračuna vještakinje Sanje Pernjak pogrešno prvostupanjski sud odlučio o osnovanosti visine tražbine tužitelja i da je ocjenom da restitucijski zahtjev tužitelja nije zastario te ocjenom da tužitelju zakonske zatezne kamate pripadaju od svakog pojedinog stjecanja pogrešno primijenio materijalno pravo i odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje ZOO). Navodi da je u konkretnom slučaju bilo potrebno utvrditi je li sporna ugovorna odredba tužitelja bila jasna, razumljiva i jasno uočljiva, da je bilo potrebno uzeti u obzir i razdoblja utvrđenih "negativnih razlika", da je zastarni rok počeo teći od dana svake izvršene isplate i da je zastara nastupila protekom 5 godina, da je sud propustio ocijeniti nepoštenje stjecanja tuženika u pogledu primjene odredbe članka 1115. ZOO-a na činjenice konkretnog slučaja. Navodi da je neosnovano tužitelju priznat parnični trošak za pristup na ročište za objavu presude jer da taj trošak nije bio potreban. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da obije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti. Traži trošak sastava žalbe, uvećan za PDV i sudsku pristojbu na žalbu.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi svim žalbenim navodima tuženika i predlaže žalbu odbiti u cijelosti. Traži trošak sastava odgovora na žalbu, uvećan za PDV i sudsku pristojbu.

5. Odgovor na žalbu tužitelja nije podnesen.

6. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

7. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presuda u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

8. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nama proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza, pa se može ispitati zakonitost i pravilnost iste.

9. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovani žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđivanje ništetnosti dijelova odredbi Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao i zahtjev za isplatom razlike između anuiteta po početnom tečaju CHF te anuiteta koje je tuženik obračunavao prema tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta.

11. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz predmetnog ugovora o kreditu da je ugovornom o kreditu tuženik kao kreditor, korisniku kredita, ovdje tužitelju stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost 23.000,00 švicarskih franaka (CHF), na rok otplate od 120 mjeseci, sa promjenjivom kamatnom stopom koja na dan zaključenja ugovora je iznosila 4,35%, s time da je člankom 4. istog Ugovora o kreditu ugovoreno da se tako promjenjiva kamatna stopa određuje odlukom o kamatnim stopama kreditora. Nesporno je da se tijekom trajanja otplate kredita kamatna stopa u više navrata mijenjala.

12. Sporno je u žalbenom postupku osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li ništetna odredba ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF i je li tuženik primjenom odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koji je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom obzirom na početno ugovorenu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF, te je sporna zastara.

13. Utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, kao i u pogledu obveze tuženika na isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi kao zakonita i pravilna prihvaća i ovaj sud.

14. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i da ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, da u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope već je ugovorena promjenjivost kamatne stope, a ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, pa se smatra da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo. Dalje je utvrđeno da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale, da tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu jer su naveden odredbe bile sastavni dio standardnog ugovora, da banka nije na transparentan način informirala tužitelja o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, niti su utvrdile na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na promjeni valutne klauzule. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj temeljem promjene tečaja visine kamatnih stopa preplatio kredit pri čemu se na iznos preplate s osnova kamatnih stopa odnosi iznos od 735,78 EUR (5.543,75 kn), a s osnove tečajne razlike 3.045,07 EUR (22.943,49 kn) pri čemu je vještak iste iznose prikazao pojedinačno za svaki mjesec u utuženom razdoblju, navodeći točan datum uplate svakog pojedinog anuiteta. Žalbenim navodima tuženika nije dovedena u pitanje pravilnost matematičkog izračuna financijskog vještaka.

15. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne nevaljanosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovoga konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19., u daljnjem tekstu: ZZP/14.) odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 19/22., u daljnjem tekstu: ZZP/22.), te članka 502.c ZPP.

16. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih 9 parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

17. Nadalje, tom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

18. Odredbom članka 118. ZZP/14., koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.

19. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP/19.), na temelju članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022).

20. Kod ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, nužno je uz sve navedeno imati u vidu i da su ove ugovorne odredbe sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika te se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da tužitelj kao potrošač (u kojem svojstvu je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda sklopio predmetni Ugovor) nije imao utjecaja na njihov sadržaj pa da je tim odredbama tužitelju nametnuta obveza suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koje on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora.

21. Kako, nema dokaza da je tužitelj bio na odgovarajući način obaviješten o sadržaju i učincima osporenih ugovorenih odredbi na određivanje njegove novčane obveze, navodi o tome da su te odredbe mogle biti razumljive ili da je potrošač o njima mogao pojedinačno pregovarati ukazuju se neodlučnim za ishod ovog postupka jer nitko ne može razumjeti ni informirano pregovarati o ugovornoj odredbi o čijem stvarnom sadržaju i učincima nije bio prethodno primjereno obaviješten, ni utjecati na njen sadržaj, a ni donijeti informiranu odluku o (ne)sklapanju ugovora (odluka Ustavnog suda RH broj: U-III-6703/2021 i dr. od 30. ožujka 2023., točka 21.7.).

22. Za navesti je i to da se presuda u slučaju „potrošač“ primjenjuje ne samo na stambene kredite iz razloga što su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, a o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

23. Prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao da je ugovor sklopio u svojstvu potrošača već da je isti sklopljen u svrhu koja je namijenjena njegovoj poslovnoj aktivnosti također je odbijen jer je teret dokaza tvrdnje na tužitelju u parnici u kojoj se poziva na utvrđenja iz pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu nema svojstvo potrošača na tuženiku koji takav prigovor ističe, a tuženik u postupku koji je prethodio donošenju osporene odluke, a niti u žalbi nije dokazao da je tužitelj sporni ugovor sklopio u okviru svoje djelatnosti.

24. Slijedom iznesenog, tužitelju pripada pravo na povrat razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO time da je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem. Isto tako je za istaći da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.

25. Međutim, na tako utvrđenu visinu potraživanja tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je prvostupanjski sud ispravno ocijenio. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO.

26. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO.

27. U konkretnom slučaju, obzirom da je tužba podnesena 21. listopada 2021. tražbina tužitelja u odnosu na valutnu klauzulu nije u zastari obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 14. lipnja 2018. pa do podnošenja tužbe 21. listopada 2021. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitelja, slijedom čega je predmetni zahtjev u odnosu na valutnu klauzulu podnesen pravovremeno, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pa se žalbeni navodi tuženika glede ocjene prigovora zastare ukazuju u cijelosti neosnovanima.

28. Neosnovana je iz naprijed iznesenih razloga i žalba tužitelja u odnosu na točku II. izreke presude. Naime, u odnosu na preplatu po osnovi promjenjive kamatne stope pravomoćnost presude donesene povodom kolektivne tužbe nastupila je 13. lipnja 2014. pa je pravilno utvrdio i obrazložio prvostupanjski sud da u pogledu promjenjive kamatne stope zastara nastupa 14. lipnja 2019. odnosno pet godina od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog sud Republike Hrvatske broj Pž-7129/14. Kako je tužba u ovom postupku podnesena 21. listopada 2021. pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je za taj dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara potraživanja. Stoga je žalba tužitelja u odnosu na točku II. izreke neosnovana.

29. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

30. Isto tako je za istaći da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalno-pravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama, koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita, pa je i u tom dijelu žalba tuženika neosnovana.

31. Odluka o trošku je zakonita i pravilna kako u osnovi, tako i u visini (članak 154. i članka 155. stavak 1. ZPP-a) sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje Tarifa). Trošak pristupa punomoćnika tuženika na ročište za objavu presude od 8. prosinca 2022. pravilno je priznat sukladno Tbr. 9. točka 3. Tarife u visini 50% nagrade iz Tbr. 7. točka 1., 3., 6., i 7. Tarife. Suprotno žalbenim navodima tuženika taj trošak je bio potreban zbog pravnih učinaka koje objava presude ima za stranke. Osim toga, sud je pozvao stranke na ročište za objavu te iste u slučaju da se odazovu pozivu suda imaju pravo na taj trošak sukladno Tarifi. Neosnovano tužitelj traži trošak prelimiranog vještačenja, s obzirom da taj nalaz nije korišten za potrebe postupka, nego je prvostupanjski sud proveo financijsko vještačenje na kojem je temeljio svoju odluku, pa je pravilno temeljem članka 155. ZPP-a valjalo odbiti taj trošak kao nepotreban. Neosnovana je i žalba tužitelja u odnosu na odbijeni trošak za izbivanje iz pisarnice i materijalne troškove dolaska na sud jer se u konkretnom slučaju radi o ročištima koja su održana na području suda gdje tužitelj i punomoćnik imaju svoje prebivalište odnosno sjedište, pa odlazak na raspravu u stalnu službu ne opravdava dosudu troška za izbivanje odvjetnika iz pisarnice (Tbr. 35. Tarife), a niti materijalnih troškova, za koje nije niti dostavljen dokaz da su isti nastali.

32. Kako prvostupanjskom odlukom, kao ni postupkom koji je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

33. Zahtjev tužitelja i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen pozivom na članak 166. stavak 1. ZPP-a u svezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a jer nisu uspjeli sa svojim žalbama, a sastav odgovora na žalbu tuženika nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

U Karlovcu 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec