Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-801/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca, Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TU iz [adresa], Matice Hrvatske 12OIB: 42577016431, zastupana po punomoćniku Mihovilu Peći, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB:02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupan po Odvjetničkom društvu Leko & Partneri, iz Zagreba, radi ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, broj P-49/2021-25 od 27. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  je

I Odbija se žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, broj P- 49/2021-25 od 27. listopada 2023., potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Vinkovcima, broj P-49/2021-25 od 27. listopada 2023., točkom I izreke utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba u Ugovoru o kreditu broj 9012241940 od **.**.2007. kojom je u točci 4. Ugovora, ugovoreno da se kamatna stopa mijenja sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a glasi: "Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila …''

Točkom II izreke navedene presude utvrđuju se ništetnima i bez pravnog učinka odredbe u Ugovoru o kreditu broj 9012089927 od dana **.**.2007., i to dio u točci 6. "Kredit i kamata otplaćuju se u.. ..jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, …'',

Točkom III izreke nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, da tužiteljici TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati preplaćene iznose anuiteta nastale zbog porasta tečaja švicarskog franka tijekom otplate kredita u iznosu od 1.188,56 eura / 8.955,23 kuna1 zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća do isplate, i to po stopi od 14% godišnje počevši od 1.1.2008. do 30.6.2011., od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, u roku od 15 dana, a kako to i proizlazi iz izreke pobijane presude.

Točkom IV izreke nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, da tužiteljici TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.405,32 eura / 10.588,38 kuna1, sa zateznom kamatom počevši od 27. listopada 2023. do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tj. preko iznosa od 1.405,32 eura / 10.588,38 kuna1 do iznosa od 2.411,41 eura / 18.168,75 kuna1, odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka. Točkom V izreke odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice TU za isplatom iznosa od 495,58 eura / 3.733,94 kuna1, sa zateznim kamatama, zbog jednostrane promjene kamatne stope.

Točkom VI odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka. Rješenjem prvostupanjskog suda od 30. rujna 2025. ispravljena je presuda tog suda od 27. listopada 2023. u točci II izreke u odnosu na broj kredita tako da umjesto pogrešno naznačenog broja kredita 9012089927 je ispravno naznačen broj kredita 9012241940.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeni izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka jer je presuda nerazumljiva te ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno presuda proturječi sama sebi i razlozima presude, odnosno razlozi presude su nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika, slijedom čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Tuženik u bitnome navodi da uopće iz pobijane presude ne izlazi na temelju čega sud donosi odluku o ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu broj 901208997 niti je takav ugovor o kreditu dostavljen. Nadalje, smatra da se prvostupanjski sud pogrešno poziva na presudu donesenu u postupku po kolektivnoj tužbi. Navodi da odredbe ugovora o kreditu vezane za promjenjivost kamatne stope jesu unijete na inicijativu tuženika, međutim da ih to same po sebi ne čini nepoštenima i protivnima načelu savjesnosti i poštenja. Tuženik navodi da je mogao mijenjati kamatnu stopu i takvo pravo ugovorno urediti s klijentom, uz postupanje sukladno odredbama relevantnih propisa i izvršavati obveze glede obavještavanja klijenata, što je tuženik i učinio. U odnosu na valutnu klauzulu navodi da je temeljem članka 22. Zakon o obveznim odnosima valutna klauzula dopuštena, onda je takva zakonska odredba jedini smjer u kojem sud, u okviru svoje zakonske uloge, smije tu odredbu primjenjivati. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno odbio prigovor zastare potraživanja koju je tijekom postupka isticao tuženik jer da pokretanje kolektivnog spora ne utječe na individualne tužbene zahtjeve. Tuženik predlaže drugostupanjskom sudu donijeti presudu kojom će predmetnu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak postupka uključujući i trošak ovog žalbenog postupka, podredno da se pobijana presuda ukine te vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude i prvostupanjskog rješenja povodom žalbe tuženika, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije zahvaćena niti donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tužitelj upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 11. ZPP-a, kojom međutim, nije zahvaćena pobijana presuda te su izneseni dostatni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je usvojen konačno uređen tužbeni zahtjev tužiteljice. Rješenjem prvostupanjskog suda od 30. rujna 2025. ispravljena je presuda tog suda od 27. listopada 2023. u točci II izreke u odnosu na broj kredita tako da umjesto pogrešno naznačenog broja kredita 9012089927 je ispravno naznačen broj kredita 9012241940.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak uz koju je vezana glavnica i kamata, te ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i isplata preplaćenih iznosa anuiteta.

7. U ovom postupku nije sporno da je između stranaka u postupku sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu **.**.2007. (dalje: Ugovor) za kupnju vozila, temeljem kojega je tužena, kao kreditor, stavila predniku tužiteljice (sada pokojnom suprugu KU) na raspolaganje iznos od 15.192,47 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važeće na dan plaćanja, koji iznos se tužitelj, kao korisnik kredita, obvezao vratiti uz valutnu klauzulu.

8. Obzirom da se tužiteljica u tužbi pozvala na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., donesenu u sporu po kolektivnoj tužbi u kojem je sudjelovala tužena banka, o pitanju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora, prvostupanjski sud je odlučivao temeljem te presude.

9. Prema odredbama članka 502.c ZPP, članka 106. stavak 1. i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 41/14 i 110/15 - dalje: ZZP), pravomoćne presude kojima je prihvaćena kolektivna tužba djeluju i prema drugim fizičkim i pravnim osobama koje su pripadnici određenog kolektiviteta, a utvrđujući dijelovi presude imaju obvezujući učinak u individualnim parnicama.

10. Kraj nesporne činjenice da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge Potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i ovdje tužene banke, a predmet kolektivne tužbe je bilo utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate uz ugovornu valutu CHF, prvostupanjski sud se, odlučujući o tužbenom zahtjevu pozvao na pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača a koje obvezuju sud u ovom postupku temeljem Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14 – dalje ZZP/07), te članka 502.a i c ZPP-a.

11. Prvostupanjski sud stoga pravilno zaključuje da su pobijane odredbe predmetnog ugovora nepoštene, a što ih čini ništetnim pozivom na odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO/05), te je usvojio tužbeni zahtjev i utvrdio ugovorne odredbe o jednostranoj promijeni kamate i valutnoj klauzuli ništetnim i naložio tuženiku da isplati tužitelju utuženi iznos, po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu nakon provedenog financijskog vještačenja u odnosu na preplatu zbog promjene tečaja valute CHF.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tražbina tužitelja nije zastarjela u odnosu na isplatu preplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja valute CHF jer da podnošenjem kolektivne tužbe čiji se učinak proteže i na ovaj predmet, sukladno članku 241. ZOO/05 je prekinuta zastara predmetne tražbine jer rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke, kojima je utvrđena ništetnost predmetnih odredbi Ugovora o kreditu pa do podnošenja tužbe u ovom postupku (8. veljače 2021.).

13. Odluka o zastari utemeljena je na stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i objedinjenom pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održane 31. siječnja 2022., broj: Su-IV-33/2022. I prema stajalištu Suda EU zauzetom u presudi od 10. lipnja 2021. u predmetu C-609/19 i u spojenim predmetima C-776/19 do C-782/19 BNP Paribas Personal Finance, zastarni rok za povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene odredbe koji može isteći čak i prije nego što je potrošač mogao saznati za nepoštenost te odredbe, ne može ni u kojem slučaju biti u skladu sa Direktivom 93/13. Kolektivna tužba u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 podnesena je 4. travnja 2012., a presuda po toj tužbi je u odnosu na ništetnost odredbi kojima je ugovorena promjenjiva stopa postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014. (dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 ), pa je u odnosu na isplatu razlike preplaćenih anuiteta s osnove promjenjive kamatne stope nastupila zastara, dok je u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. (dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17) i kako je u ovom predmetu tužba podnesena 8. veljače 2021., dakle, unutar petogodišnjeg roka zastare potraživanje tužiteljice s osnove ništetnosti valutne klauzule nije u zastari.

14. Prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda RH zauzetom u odluci broj Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., prihvaćenim i po Sudu Europske unije u predmetima C-609/19, spojeni predmeti C-776/19 i C-782/19, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO/05 individualnih restitucijskih zahtjeva, a u individualnim parnicama radi isplate pokrenutim povodom pravomoćne presude po kolektivnoj tužbi primjenjuje se opći petogodišnji rok zastare.

15. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je njen sada pok. suprug KU zaključio ugovor o kreditu s tuženikom, a sredstva iz kredita koristio je za kupnju osobnog vozila. Vozilo su koristili u svoje osobne svrhe, nije bio vlasnik obrta, OPG-a, niti je imao udjele u trgovačkim društvima, dakle radi se o potrošačkom kreditu koji je sklopljen radi kupnje motornog vozila.

16. Potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Naime prema odredbi članka 3. točka 1. ZZP/2003 je određeno da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

17. Prema članku 2. Direktive Vijeća Europe 93/13/EEZ potrošačem se smatra svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćena tom Direktivo nastupa za potrebe izvan okvira svog obrta, poduzeća i profesije.

18. Provedenim vještačenjem je utvrđeno da je u razdoblju povećanja mjesečnih anuiteta do isplate kredita, tužiteljica preplatila iznos od 1.188,556 EUR po osnovi promijene tečaja valute odlukom tuženika, time da je vještačenjem uzet u obzir period kada je tečaj valute CHF bio niži od početnog tečaja.

19. Obzirom na već pravomoćne presude donesene u sporu povodom tužbi radi zaštite kolektivnih interesa, kojim je utvrđeno da su odredbe ugovora koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetne, pravilno je primijenio članak 323. stavak 1. ZOO-a kojim je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila temeljem takvog ugovora sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana kad su izvršene uplate (članak 1115. ZOO) po stopi propisanoj člankom 29. ZOO.

20. Prvostupanjski sud je dosudio tužiteljici parnične troškove pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP, te u skladu s odredbama članka 155. ZPP, priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice.

21. Žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude pa je na temelju članka 368. ZPP, žalba tuženika odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena. Budući tuženik nije uspio sa žalbom, temeljem članka 166. stavak 1. ZPP, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe.

22. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu, 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Vinka Vrančić