1                            Poslovni broj: II Kž-433/2023-5

Poslovni broj: II Kž-433/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. R., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi s stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Iz-49/2023. (Kov-46/2023.) od  29. rujna 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2023.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog J. R. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Iz-49/2023. (Kov-46/2023.) od 29. rujna 2023., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog J. R., zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi s stavkom 1. i člankom 51.KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika temeljem zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08.

1.1. Pod točkom II. izreke u istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 2. lipnja 2023. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po branitelju, odvjetniku B. M., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "ukine izrečenu mjeru istražnog zatvora te da se okrivljenika odmah pusti na slobodu. Podredno, okrivljenik predlaže da mu se na temelju članka 98. Zakona o kaznenom postupku umjesto istražnog zatvora odredi neka od mjera opreza s obzirom na to da se ista svrha zbog koje mu je izrečena mjera istražnog zatvora može ostvariti primjenom mjere opreza koje je manje restriktivna".

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. i 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama.

6. Međutim, protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno postojanje opasnosti od bijega.

6.1. Prije svega, pravilno prvostupanjski sud svoj zaključak o postojanju opasnosti od bijega temelji s jedne strane na okolnosti okrivljenikovog dvojnog državljanstva, (državljanin B. i H./R. H.), te istu ispravno povezuje s okolnošću njegove obiteljske vezanosti (supruge i dvoje maloljetne djece) za teritorij druge države na čijem području posjeduje i nekretninu, pa stoga i prema ocjeni ovog suda sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a rizik od bijega kod okrivljenika je takve razine da se isti ne bi mogao uspješno prevenirati određivanjem blažih mjera, unatoč istaknutoj činjenici da u R. H. boravi radi posla i liječenja.

7. Suprotno žalbenim navodima, brojnost kaznenih djela za koja se okrivljenik tereti u ovom kaznenom postupku, upućuju na visoko iskazanu ustrajnost u inkriminiranom postupanju, a što sve u svojoj cjelovitosti ukazuje i na visok stupanj njegove kriminalne volje. Navedeno, unatoč njegovoj ranijoj kaznenoj neosuđivanosti u R. H., upućuje na postojanje pojačane okrivljenikove kriminalne volje i upornosti te predstavlja one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na slobodi. Također, ispravno prvostupanjski sud temelji svoj zaključak i na nalazu i mišljenju vještaka psihijatra iz kojeg proizlazi da je okrivljenik razvio ovisnost o više psihoaktivnih tvari, a što zasigurno može poticajno djelovati na okrivljenika da čini istovrsna kaznena djela. Stoga je sud prvog stupnja, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, s pravom isključio primjenu mjera opreza, jer se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može s uspjehom ostvariti primjenom bilo koje mjera opreza jer je opasnost od ponavljanja kaznenog djela takve jačine i intenziteta da mjere opreza ne predstavljaju adekvatnu garanciju za uspješnu prevenciju iste.

8. Također, nije u pravu žalitelj kada upire na povredu načela razmjernosti iz članka 122. ZKP/08., uzimajući u obzir razmjer između težine kaznenog djela za koje se optuženik tereti, kazne koje se prema podacima kojima sud raspolaže mogu očekivati i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

9. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje niti isticanjem žalbenog navoda o teško narušenom zdravstvenom stanju žalitelja, budući da mu je adekvatnu medicinsku skrb moguće osigurati unutar zatvorskog sustava, a po potrebi i izvan njega, te spremnošću da se, među ostalim, i psihijatrijski liječi na slobodi.

10. U odnosu na žalbene primjedbe kojim se žalitelj poziva na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske smatrajući da se ista može primijeniti, napominje mu se da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela (kao istražnozatvorske osnove) mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

11. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 18. listopada 2023.