REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-170/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Mariji Sošić u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 koju zastupa Igor Hrabar, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Hrabar&partneri d.o.o. iz Zagreba protiv ovršenice BĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o prigovoru ovršenikovog dužnika BTA HRVATSKA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 47916293380, zastupanoga po odvjetnici Ivani Stojan iz Odvjetničkog društva Jašaragić, Mamut&Stojan d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv rješenja o ovrsi poslovni broj: Ovr- 2571/2017 od 13. siječnja 2025. Općinskog suda u Velikoj Gorici, 10. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopušten prigovor ovršeničina dužnika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Ovr-2571/2017 od 13. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem je suda prvoga stupnja određena ovrha na ovršeničinoj plaći pljenidbom iznosa plaće od koje je izuzet iznos u visini 2/3 prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj te nalaganjem ovršeničinom dužniku isplatiti taj novčani iznos ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti rješenja a u rješenju je navedeno i kako se pljenidba provodi dostavom ovršenikovu dužniku rješenja o ovrsi kojim mu se zabranjuje da ovršenici ispuni novčanu tražbinu i ovršenici se zabranjuje da tu tražbinu naplati ili da inače raspolaže njome i zalogom koji je dan za njezino osiguranje, kao i da se pljenidba smatra provedenom danom dostave rješenja o ovrsi ovršenikovu dužniku, da ovrhovoditelj pljenidbom stječe založno pravo na ovršeničinoj tražbini i da ovršeničin dužnik nema pravo žalbe protiv rješenja o pljenidbi.

1.1. Ovrha je određena na temelju ovršnih isprava navedenih u prijedlogu za ovrhu odnosno za izmjenu predmeta i sredstva ovrhe: pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-6247/08 od 25. veljače 2009., rješenja o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Ovr-364/11 od 10. listopada 2011. i rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr- 2571/2017 u pogledu troškova ovrhe u iznosima od 2.986,50 i 2.578,00 kuna, dok tražbina iz navedene pravomoćne i ovršne presude iznosi 97.836,43 kune sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2007. do isplate te troškova parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kuna sa zateznim kamatama od 25. veljače 2009. do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršeničin se dužnik BTA Hrvatska d.o.o. podnio prigovor zbog pogrešne primjene članka 197. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016, 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. - dalje: OZ/12) kojom je propisano kako se rješenjem o ovrsi na plaći određuje pljenidba određenog dijela plaće i nalaže poslodavcu koji ovršeniku ne isplaćuje plaću na račun kod banke da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati odnosno isplaćuje ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti toga rješenja, što znači da se ovakva ovrha može tražiti samo u slučaju kada poslodavac ovršeniku ne isplaćuje plaću preko računa banke, što u ovom predmetu nije slučaj s obzirom na to da poslodavac kao ovršeničin dužnik njoj isplaćuje plaću na račun te ovrhovoditelj nije dostavio dokaz o suprotnom. Ukazuje sudu na nezakonitost rješenja koje je donio te predlaže da nadležni sud ukine prvostupanjsko rješenje i odbaci prijedlog za promjenu predmeta ovrhe kao nedopušten.

3. Prigovor je nedopušten.

4. Ovršni je postupak u konkretnom slučaju pokrenut prijedlogom od 15. prosinca 2017., za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenice radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja iz pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu te radi naplate troškova ovršnog postupka na temelju rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-364/2011 od 10. listopada 2011. a podneskom je od 7. veljače 2024. ovrhovoditelj predložio novi predmet ovrhe-plaću koju ovršenica ostvaruje kod poslodavca BTA Hrvatska d.o.o. zahtijevajući i ovrhu za naplatu troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.578,00 kuna na temelju rješenja o ovrsi poslovni broj: Ovr- 2571/2017 od 19. veljače 2018. koje je doneseno u tom postupku povodom prijedloga za ovrhu od 15. prosinca 2017.

5. Prvostupanjskim je rješenjem od 13. siječnja 2025. određena ovrha na plaći ovršenice koju ostvaruje kod navedenog poslodavca i to pljenidbom iznosa plaće (od koje je izuzet iznos u visini od dvije trećine prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj) i naloženo poslodavcu kao ovršeničinu dužniku da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati odnosno isplaćuje ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti rješenja na njegov račun.

6. Rješenjem je o ovrsi na ovršeničinoj plaći stoga određena pljenidba određenoga dijela plaće i naloženo poslodavcu isplatiti odnosno isplaćivati ovrhovoditelju novčani iznos za koji je određena ovrha, nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi kako je i propisano u članku 197. stavku 1. OZ/12.

7. Iako jest točno da se takva ovrha određuje na određenom dijelu plaće koju poslodavac ne isplaćuje na račun kod banke (članak 197. stavak 1. OZ/12) a poslodavac tvrdi da plaću ovršenici isplaćuje na račun kod banke, ovdje je važno naglasiti kako žalitelj kao poslodavac i ovršeničin dužnik još nije stranka u ovršnom postupku pa nema pravo žalbe protiv rješenja o pljenidbi (članak 176. stavak 4. u vezi s člankom 196. OZ712) a poslodavac kao ovršenikov dužnik nema ni pravo žalbe protiv rješenja o ovrsi kojim je određena pljenidba i naloženo mu isplatiti odnosno isplaćivati ovrhovoditelju određeni iznos plaće nakon pravomoćnosti toga rješenja, tako da pravomoćnost rješenja o ovrsi ne ovisi o poslodavcu već o tome je li ovršenik podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi, dok poslodavac mora voditi računa o tome da ne propusti obustavu i isplatu dospjelih obroka jer u suprotnom postoji njegova odgovornost prema članku 201. OZ/12.

7.1. Žalitelj kao ovršeničin dužnik-poslodavac stoga može postati incidentalna stranka u ovom ovršnom postupku ako ovrhovoditelj inicira poseban incidentalni postupak u smislu članka 201. OZ/12, ali takav postupak još nije iniciran i žalitelj kao ovršeničin dužnik nije ovlašten pobijati rješenje o ovrsi koje je doneseno protiv ovršenice BĐ.

8. Osim toga, ovrha je moguća i na plaći koju poslodavac isplaćuje ovršeniku na račun kod banke i to u slučaju povlaštenih tražbina (članak 197. stavak 2. OZ/12) i zapljene po pristanku dužnika (članak 202. OZ/12) pa sama provedba rješenja o ovrsi nije upitna.

9. Poslodavac kao ovršeničin dužnik stoga nema pravo na podnošenje pravnog lijeka protiv rješenja o ovrsi na plaći pa tako ni prigovora koji je predviđen kao pravni lijek samo protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (članak 11. OZ/12), slijedom čega je njegov prigovor valjalo odbaciti kao nedopušten te time, a na temelju članka 380. točke 1. u vezi s člankom 358. stavcima 1. i 3. ZPP sve u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ/12, odlučiti kao u izreci.

U Puli 10. prosinca 2025.

Sudac

Marija Sošić