Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5249/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, radi utvrđenja nedopustivosti ovrhe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj P-423/2023-11 od 14. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić- Gradu poslovni broj P-423/2023-11 od 14. listopada 2024. i predmet se vraća istome sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

"Ovrha određena povodom zahtjeva tuženika B2 Kapital d.o.o. iz Zagreba, OIB 57509775367 za naplatu tražbine na temelju isprave Ov-14409/7 od 31. kolovoza 2007. i to dana 21.07.2023. protiv ovršenika AU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], proglašava se nedopuštenom."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tuženik, zbog pogrešne primjene materijalnoga prava (čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio njenu osnovanost i predložio odbijanje.

4. Žalba je osnovana.

5. Ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

6. Tužitelj je temeljem zaključka istog prvostupanjskog suda, poslovni broj Ovr- 486/2023-3 od 18. listopada 2023. pokrenuo ovaj postupak radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koju je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo zahtjevom za izravnu naplatu 21. srpnja 2023. Zaključak o upućivanju na parnicu odnosi se na razloge iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. OZ koje ovršenik ističe tvrdeći da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave i da je nastupila zastara tražbine.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj izdao zadužnicu Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. (dalje:HPB) radi naplate tražbine iz ugovora o kreditu od 3. kolovoza 2007. na iznos od 200.000,00 kn, potpis tužitelja na zadužnici je ovjeren kod javnog bilježnika 21. kolovoza 2007., HPB je predmetnu zadužnicu poslao na naplatu Financijskoj agenciji (dalje: FINA) 6. veljače 2014., HPB i ovdje tuženik su 30. listopada 2017. sastavili izjavu o prijenosu prava iz zadužnice i 14. studenoga 2017. sklopili ugovor o ustupu i prijenosu tražbina, dana 21. srpnja 2023. tuženik je podnio FINI zahtjev za izravnu naplatu ove tražbine temeljem predmetne zadužnice.

8. Pobijanom presudom tužbeni zahtjev je prihvaćen kao osnovan u prvom redu na temelju zaključka suda prvoga stupnja da nema dokaza da je tužitelj kao izdavatelj zadužnice, obligacijskog vrijednosnog papira, bio u skladu s odredbom čl. 1147. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/08, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/19 - dalje: ZOO) obaviješten o prijenosu prava iz tog vrijednosnog papira zbog čega cesija predmetne tražbine nema prema njemu učinka.

9. Žalitelj osnovano ukazuje da je pravno shvaćanje na kojem se temelji odluka pogrešno.

10. Naime, citirana odredba ZOO je opća odredba o prijenosu prava iz vrijednosnog papira. Prijenos prava iz zadužnice ili bjanko zadužnice reguliran je odredbama čl. 183. st. 4. i čl. 183.a st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ), važećeg u vrijeme izdavanja predmetne zadužnice. Navedene odredbe OZ imaju značaj lex specialis u odnosu na odredbu čl. 80. st. 1. ZOO pa je o ovdje spornom pitanju valjanosti prijenosa prava iz predmetne zadužnice trebalo odlučiti njihovom primjenom.

11. Prema citiranim odredbama OZ vjerovnik može svoja prava iz zadužnice prenositi ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis na druge osobe, koje u tom slučaju stječu prava koja je po toj ispravi imao vjerovnik. Iz utvrđenja suda prvoga stupnja proizlazi da su HPB i tuženik "dali izjavu" o prijenosu prava iz zadužnice, no zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nije ocijenjen njen sadržaj i nije utvrđeno da li je valjanim pravnim poslom tražbina prenesena na tuženika.

12. Nadalje, prvostupanjski sud je također utvrdio da je nastupila zastara tražbine računajući da je ona počela teći od 31. listopada 2017. odnosno od prijenosa prava iz zadužnice sa HPB-a na tuženika, koji je zahtjev za izravnu naplatu podnio 21. srpnja 2023.

13. Inače je pravilan stav suda prvoga stupnja da zastarni rok za predmetnu zadužnicu, kao privatnu ispravu, prema čl. 225. ZOO, iznosi 5 godina. U konkretnom slučaju, riječ je o zadužnici izdanoj sukladno odredbi čl. 183. st. 1. OZ 08, koja je privatna isprava s javno ovjerenim potpisom izdavatelja (tužitelja) te nije potvrđena (solemnizirana) od javnog bilježnika, dakle nije riječ o nekoj od isprava koje ima u vidu čl. 233. ZOO i nema mjesta primjeni zastarnog roka od 10 godina.

14. Međutim, za sada se ne može prihvatiti stav suda da zastara počinje teći od izvršene cesije tražbine, zbog prethodno navedenih razloga ovdje prije svega treba pravilno utvrditi sporno pitanje valjanosti prijenosa tražbine iz predmetne zadužnice, ukoliko je tražbina valjano prenesena odlučiti o pitanju zastare.

15. Pri tome treba imati u vidu da zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl. 215. st. 1. ZOO), u slučaju tražbine iz zadužnice, kao ovdje, zastara počinje teći po dospijeću tražbine iz glavnog posla, dakle ugovora o kreditu od 3. kolovoza 2007. a prekida se svakom radnjom vjerovnika (ovdje prednika tuženika i samog tuženika) poduzetom sukladno odredbi čl. 241. ZOO, radi naplate tražbine.

16. Pri tome se ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda u odluci broj Rev 441/2022 od 25. siječnja 2023. prema kojem se odredba čl. 180.a stavak 1. OZ, prema kojoj se dostavom zadužnice banci ovrha smatra provedenom, odnosi na onu situaciju kada na računu dužnika ima sredstava dostatnih za namirenje vjerovnika, a ne i na slučaj nemogućnosti namirenja vjerovnika zbog nedostatka novčanih sredstava na računu dužnika.

17. Također, prema shvaćanju u odluci Rev 1027/2021-2, u slučaju kada nije došlo do izvršenja osnove za plaćanje, niti je zadužnica povučena, prekid zastarijevanja nastao podnošenjem zadužnice na naplatu (čl. 241. ZOO), nije prestao, dakle, i dalje traje, odnosno je eventualno trajao do stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 68/18) 14. srpnja 2018.

18. Iz izloženog proizlazi da prvostupanjski sud nije zbog pogrešnog pravnog shvaćanja utvrdio odlučne činjenice o kojima ovisi prije svega valjanost prijenosa tražbine iz zadužnice a potom i o prigovoru zastare pa je temeljem odredbe čl. 370. ZPP ukinuta prvostupanjska presuda i vraćen predmet na ponovno suđenje, radi utvrđenja svih odlučnih činjenica u skladu sa izloženim pravnim shvaćanjima i donošenja nove, zakonite odluke.

U Zagrebu, 9. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić