Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6550/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene AMB, zbog prekršaja iz članka 99. stavka 1. točke 10. i dr. Zakona o koncesijama („Narodne novine“ broj: 69/17., 107/20.), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu, poslovni broj Pp-1994/2022-10 od 25. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe okrivljene AMB, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u točki 4.) izreke te se izriče:

Na temelju članka 181. točka 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) protiv okrivljene AMB (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

4. što nije kao odgovorna osoba kod davatelja koncesije Ličko-senjske županije u svojstvu pročelnice Upravnog odjela za gospodarstvo, pomorsko dobro i promet, tijekom 2019., 2020., 2021. i 2022. godine za Ugovor 03/2012 o koncesiji u svrhu gospodarskog korištenja pomorskog dobra – uređene javne plaže Kalić k. o. [katastarska općina], KLASA: 324-07/12-01/14, URBROJ: 2125/1-02-12-02 od 1. listopada 2012. godine, identifikacijskog (ID) broja 107393, sklopljen s koncesionarom Ben d.o.o. OIB: 87520909946, Petra Matkovića 13, Senj, u slučaju neplaćanja stalnog dijela naknade za koncesiju u roku od 30 dana od dana dospijeća naknade za koncesiju određenog u članku 8. Ugovora 03/2012, identifikacijskog (ID) broja 107393 i članku 2. I. Dodatka ugovora o koncesiji na pomorskom dobru, u svrhu gospodarskog korištenja uređene javne plaže Kalić d.o.o. Sveti Juraj, KLASA: 324- 07/12-01/14, URBROJ: 2125-1-02-21-03 od 13. siječnja 2021. godine, obavijestila koncesionara Ben d.o.o. o istome pisanim putem i pozvala ga na plaćanje dospjele naknade za koncesiju i pripadajućih kamata i to:

do 02.11.2021. godine izdala obavijest koncesionaru Ben d.o.o. i pozvala ga na plaćanje stalnog dijela naknade za koncesiju za 2021. godinu, već je obavijest izdala dana 22.11.2021. i 17.08.2022. godine,

dakle, kao odgovorna osoba kod davatelja koncesije postupila protivno odredbi čl. 82. st. 5. Zakona o koncesijama, pa je time počinila prekršaj iz članka 99. stavka 1. točke 17. Zakona o koncesijama.

II. Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, žalba okrivljenice je u tom dijelu bespredmetna.

III. Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, preinačuje se pobijana presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni izrečenoj okrivljenoj AMB na način da se prihvaćaju novčane kazne utvrđene okrivljenici za djela iz točke 1., 2., 3. i 5. izreke pobijane presude u iznosima od po 132,72 eura (stotridesetdva eura i sedamdesetdva centa) pa se okrivljenoj AMB, na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, za prekršaje činjenično i pravno opisane u točkama 1., 2., 3. i 5. izreke pobijane presude izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 531,00 eura (petstotridesetjedan euro), koju kaznu je obvezna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

IV. Žalba okrivljene AMB odbija se kao neosnovana te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

V. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona okrivljena AMB obvezna je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljena AMB proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 99. stavka 1. točke 10. i točke 17. Zakona o koncesijama, činjenično opisanih u točkama 1. - 5. izreke pobijane presude, te je kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 663,60 eura. Istom presudom okrivljenica je obvezana naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura.

1.1. Istom presudom okrivljenica je temeljem članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, u nedostatku dokaza, oslobođena od optužbe za prekršaje iz članka 99. stavka 1. točke 18. Zakona o koncesijama, činjenično opisane u točkama 6., 7. i 9. izreke pobijane presude, dok je zbog nastupa zastare prekršajnog progona protiv okrivljenice odbijena optužba za prekršaj iz članka 99. stavka 1. točke 18. istog Zakona, činjenično opisanog u točki 8. izreke.

2. Protiv osuđujućeg dijela presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga, u bitnome navodeći kako u postupku nije utvrđeno da bi ona, kao pročelnica Upravnog odjela za gospodarstvo, pomorsko dobro i promet, bila osobno odgovorna za počinjenje predmetnih prekršaja. Žaliteljica ujedno poriče odgovornost u odnosu na djelo iz točke 1. izreke pobijane presude navodeći kako Pravilnik o Registru koncesija ne propisuje obvezu unošenja podataka o datumu dospijeća naknade za koncesiju u Registar, zbog čega okrivljenica ne može odgovarati za netočno unošenje podatka za koji niti ne postoji zakonska obveza njegovog unošenja u Registar. U odnosu na djela iz točke 2. do 5. izreke pobijane presude, okrivljenica ponavlja navode obrane kako su svi koncesionari bili pravovremeno obavješteni da nisu u roku ispunili obvezu plaćanja naknade za koncesiju jer da je s koncesionarima, uz pisanu, imala i vrlo intenzivnu usmenu komunikaciju, pri čemu ističe da sud nije niti utvrdio koji je točno ugovoreni rok za svaki pojedini ugovor o koncesiji pa da bi se moglo zaključiti da okrivljenica nije u roku od 30 dana od dana isteka ugovorenog roka plaćanja naknade za koncesiju o tome obavijestila koncesionare. Okrivljenica ujedno navodi kako joj je povrijeđeno pravo na obranu iz razloga što sud nije ispitao niti jednog predloženog svjedoka obrane, zbog čega smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona.

2.1. Žaliteljica predlaže da se žalba, iz iznesenih razloga, prihvati.

3. Žalba je djelomično neosnovana, a djelomično bespredmetna.

4. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu povodom žalbe okrivljenice, a u smislu odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da se u odnosu na točku 4. izreke pobijane presude prekršajni postupak više ne može voditi jer je od vremena kada je prema optužbi i izreci pobijane presude prekršaj počinjen (najkasnije 2. studenoga 2021.) proteklo više od četiri godine pa je u smislu članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

4.1. S obzirom na navedeno, u tom dijelu je optužba protiv okrivljenice odbijena, pa je žalba okrivljenice u tom dijelu postala bespredmetna.

5. U postupku nisu počinjene bitne povrede postupka na koje žaliteljica ukazuje.

5.1. Naime, okrivljenica je imala priliku sudjelovati u postupku, omogućeno joj je da iznese vlastitu obranu i očituje se na provedene dokaze te je navedena prava okrivljenica i iskoristila. Odluka prvostupanjskog suda da ne ispita svjedoke predložene od strane okrivljenice nije dovela do povrede prava na obranu niti do druge bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, a isto nije utjecalo niti na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom da je okrivljenica predložila da se u svojstvu svjedoka ispitaju direktori društava koncesionara na okolnost da su s okrivljenicom redovno, na njezinu inicijativu, usmeno komunicirali. S obzirom da je odredbom članka 82. stavka 5. Zakona o koncesijama propisana obveza pravodobnog pisanog obavještavanja koncesionara o plaćanju dospjelih naknadu na koncesiju, to okolnost eventualnog usmenog obavještavanja nije od utjecaja na prekršajnu odgovornost okrivljenice, pa u tom smislu neizvođenje predloženih dokaza nije utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

6. Prvostupanjski je sud, po mišljenju ovog suda, za svoju odluku dao valjane i obrazložene razloge koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud. Obrazloženje presude nije manjkavo, razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i logično iskazani te je obrazloženje u potpunosti u skladu sa stanjem spisa, izvedenim dokazima i utvrđenim činjeničnim stanjem.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi kako okrivljenica nije odgovorna osoba za počinjene prekršaje. Naime, odredbom članka 61. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano je da je, u smislu istog Zakona, odgovorna osoba fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje određenih poslova iz područja djelovanja pravne osobe. U postupku je nesporno utvrđeno da je okrivljenica u inkriminiranom periodu bila pročelnica Upravnog odjela za gospodarstvo, pomorsko dobro i promet Ličko-senjske županije, iz čega proizlazi da je ista bila odgovorna i za poslove vezane uz predmetne koncesije na pomorskim dobrima, pri čemu se ističe da okrivljenica niti ne osporava da je obavljala poslove vezane uz komunikaciju s koncesionarima vezanu uz predmetne ugovore o koncesiji, zbog čega je ista nedvojbeno odgovorna osoba davatelja koncesije za inkriminirane prekršaje u smislu citirane odredbe Prekršajnog zakona.

8. I po mišljenju ovog Suda, činjenično stanje u provedenom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno. Shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju, prvostupanjski je sud svoje saznanje o djelima okrivljenice zasnovao na ocjeni svih u postupku izvedenih dokaza, i to ponajprije temeljem uvida u ispise uplata i dugovanja po osnovi naknada za koncesiju iz Registra koncesija, iz kojih su razvidni datumi dospijeća naknada za koncesiju po osnovi svih obveza navedenih u činjeničnim opisima djela za koja se okrivljenicu tereti, dakle iz istih je razvidan i ugovoreni rok za plaćanje svake pojedine naknade za koncesiju čijim istekom počinje teći rok od 30 dana za obavještavanje koncesionara propisan člankom 82. stavkom 5. Zakona o koncesijama. U odnosu na navode žaliteljice kako Pravilnikom o Registru koncesija nije propisana obveza unošenja podataka o datumu dospijeća naknade za koncesiju pa da u tom smislu okrivljenica ne može odgovarati za netočno unošenje te vrste podataka u Registar, valja istaknuti kako spomenuti Pravilnik taksativno ne propisuje vrstu podataka čije je unošenje u Registar obvezno, već podatke koji se smatraju dostupnima za javnost (među kojima su i podaci o visini i/ili načinu obračuna naknade za koncesiju). Međutim, kako je člankom 79. stavkom 3. Zakona o koncesijama propisana odgovornost davatelja koncesija za točnost podataka unesenih u Registar, dok iz stanja spisa (ispisa uplata i dugovanja iz Registra koncesija) proizlazi da je za obveze koncesionara Hadria d.o.o. u Registru uistinu naveden pogrešan datum dospijeća konkretne naknade za koncesiju, a što okrivljenica u svojoj obrani činjenično nije niti osporavala, to je odgovornost okrivljenice za prekršaj iz točke 1. izreke nedvojbeno utvrđena.

9. Razmatrajući odluku o kazni u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj Sud nalazi da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanim granicama te da je ista primjerena prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju prekršajne odgovornosti te svim okolnostima odlučnim za određivanje kazne (u smislu članka 36. Prekršajnog zakona) i postizanje svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjski je sud okrivljenici za svaki pojedini prekršaj utvrdio novčanu kaznu u visini posebnog zakonskog minimuma propisanog za predmetne prekršaje te je svoju odluku o kazni obrazložio na način koji je prihvatljiv i ovom Sudu, dok okrivljenica u žalbi ne ističe okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke eventualnim ublažavanjem kazne.

9.1. Stoga je, uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, prihvaćena odluka o novčanim kaznama utvrđenima okrivljenici za djela iz točke 1., 2., 3. i 5. izreke pobijane presude te je preinačena odluka o ukupnoj novčanoj kazni, kako je odlučeno u točki III. izreke ove presude. Tako izrečenu ukupnu novčanu kaznu ovaj sud smatra primjerenom težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

10. Budući da je ovaj Sud, postupajući po žalbi okrivljenice, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njezina prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

11. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 9. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović v.r.

Katica Lučić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.