Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: Kžzd-101/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ivana Markovića, kao predsjednika vijeća za mladež, te Hrvoja Viskovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog FO, zbog kaznenih djela iz čl. 156. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika putem branitelja, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Kzd-102/2023-22 od 13. ožujka 2025., po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje: ZKP), u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba okrivljenika, preinačuje se prvostupanjska presuda i izriče:
okrivljenik FO, s podacima kao u prvostupanjskom spisu,
temeljem odredbe čl. 453. t. 3. ZKP,
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
da bi dana 27. srpnja 2022., oko 19,00 sati, u prostoru spremišta ABC" u [adresa], gdje je zaposlen kao kućni majstor, s leđa prišao djelatnici hotela “[adresa]”, FON (rođena **.**.2004.), te koristeći njezinu ranjivost, obzirom na razliku u godinama i činjenicu da je mlada, nezrela i neiskusna, s navršenih sedamnaest godina, imenovanu rukama primio za grudi, ugurao ju između zida i ormarića, gdje ju je nastavio držati u predjelu njezinih grudi, zbog čega ga je imenovana, u želji da se obrani od daljnjeg njegovog postupanja, udarila rukom u predjelu trbuha, nakon čega se uspjela osloboditi i izaći iz spremišta, da bi ju potom prilikom izlaska iz spremišta, rukom primio za njezinu stražnjicu, kojim svojim ponašanjem je povrijedio dostojanstvo mlt. HON i kod iste izazvao strah i poniženje,
dakle, spolno uznemiravao drugu osobu koja je posebno ranjiva zbog dobi, čime da bi počinio kazneno djelo protiv spolne slobode - spolno uznemiravanje iz čl. 156. st. 1. i 2. KZ.
II. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Rijeci broj Kzd-102/2023-22 od 13. ožujka 2025., okrivljenik FO, oglašen je krivim zbog učina kaznenog djela protiv spolne slobode – spolno uznemiravanje iz čl. 156. st. 1. i 2. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, uz primjenu čl. 56. KZ mu je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
1. 2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP okrivljenik FO je dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka i to trošak paušala u visini od 200 Eura, sukladno čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Saše Poldana, odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, Babić i Fruk Morina iz Rijeke i Zagreba, zbog bitne povrede odredaba ZKP- a, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona i zbog pogrešne odluke o kazni. Predlaže da se preinači pobijana presuda te okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Moli poziv za javnu sjednicu vijeća.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.
6. Dana 9. prosinca 2025. godine održana je javna sjednica vijeća sukladno odredbi čl. 475. ZKP na koju su pozvani državni odvjetnik i okrivljenik, a na koju nije pristupio branitelj okrivljenika ni okrivljenik uredno obavješteni.
7. Žalba je osnovana.
8. Osnovano se u žalbi okrivljenika tvrdi kako pobijanom presudom sud nije vodio račun o primjeni načela in dubio pro reo. Naime, odredbom čl. 3. st. 3. ZKP dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela, ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona, sud rješava na način koji je povoljniji za okrivljenika. Ovo pravilo kaznenog postupka predstavlja dokazni standard po kojemu one činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti utvrđene izvjesno, dakle, na način da je njihovo postojanje izvan svake razumne sumnje, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Ovo stoga što je faktički jedini dokaz koji tereti okrivljenika iskaz oštećenice, međutim drugi tzv. podupirujući dokazi koji bi trebali potkrijepiti ovakav njezin iskaz nisu takve kvalitete. Riječ je o iskazima HO zamjenice direktora hotela i NO, direktora hotela, koji u samom inkriminiranom događaju uopće nisu neposredno sudjelovali već HO opisuje kako joj je oštećenica na njezin poziv događaj prepričala, pri čemu je bila potpuno smirena i sabrana te izrazila želju da nastavi raditi u istom okruženju. Direktor hotela ZO potvrdio je kako je sve o predmetnom događaju saznao od svoje zamjenice HO, ali i od roditelja oštećenice koji su tom prilikom došli kod njega na razgovor. Inače, prije inkriminiranog događaja okrivljenik se njemu požalio na ponašanje praktikanata, a pogotovo oštećenice jer da u radno vrijeme ne izvršava svoje zadatke već igra igrice na mobitelu.
8. 1. Iz navedenog proizlazi kako se oštećenica o predmetnoj inkriminaciji nije odmah požalila nikom od svojih nadređenih što bi bilo za očekivati u slučaju da se događaj odvio onako kako je opisala. Nadalje, oštećena je događaj prijavila policiji gotovo tjedan dana od njegovog odigravanja, pa iako je riječ o radnji koja nije ograničena rokovima, to baca dodatnu sumnju na njen iskaz. U ovo se uklapa i iskaz svjedokinje HO kad kaže kako je oštećena na razgovor došla na njen poziv, kako je bila smirena, sabrana i izrazila želju za nastavkom rad u hotelu. Odavde jednostavno ne proizlazi zaključak da bi oštećena bila u panici i da se osjećala ugroženo zbog okrivljenikovog postupka, jer njezine reakcije nakon događaja nisu takve.
8. 2. S druge strane okrivljenik u svojoj obrani daje potencijalni motiv za podnošenje kaznene prijave, a to je njegova prijava eskiviranja radnih zadataka od strane oštećene par dana prije direktoru, što je ovaj i potvrdio u svom iskazu. Iako direktor nije pritužbu prenio oštećenoj, okrivljenik nije tajio da će se potužiti i to je rekao i oštećenoj i drugom praktikantu. Nadalje, neživotno je i nelogično da okrivljenik, koji bi prema opisanom ponašanju trebao gajiti određenu simpatiju prema oštećenoj istu prijavljuje zbog neizvršavanja zadataka.
8. 3. Iz navedenog proizlazi kako je jedini dokaz koji tereti okrivljenika iskaz oštećenice, međutim isti ne podržava niti jedan drugi dokaz koji je proveden na raspravi, i kao takav nije dovoljan za donošenje osuđujuće presude. Naime, činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti utvrđene izvjesno, dakle izvan svake razumne sumnje, a činjenice koje idu u korist okrivljenika smatraju se dokazanima čak i kada su samo vjerojatne, to je u konkretnom slučaju primjenom odredbe čl. 3. st. 2. ZKP trebalo riješiti na način koji je povoljniji za okrivljenika.
9. Slijedom svega navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci sukladno čl. 486. ZKP.
U Zadru, 9. prosinca 2025. godine
ZAPISNIČAR
PREDSJEDNIK VIJEĆA
ZA MLADEŽ
Silvana Čubrilo
Ivan Marković
