Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-565/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog PZ, zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: K-219/2024 od 19. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog PZ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, broj: K-219/2024 od 19. ožujka 2025., na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP), optuženi PZ proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11, te je, temeljem članka 236. stavak 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci.

1.1. Temeljem članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP), dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećenog ČZ, tako da je optuženi PZ dužan oštećenom ČZ isplatiti 600,00 € u roku 15 dana po pravomoćnosti presude.

1.2. Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP-a optuženi PZ dužan je podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. do 5. ZKP-a, a temeljem članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. ZKP-a paušal u iznosu 100,00 €, u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik osobno i po branitelju Stefanu Labanu-Sabolu, odvjetniku iz Bjelovara, zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, podredno preinači u odluci o kaznenoj sankciji.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalbe optuženika nisu osnovane.

6. Prije svega treba istaknuti da, iako optuženik u žalbi podnesenoj po branitelju osim žalbe na kaznu kao žalbenu osnovu, osporava postupanje optuženika sa prijevarnom namjerom navodeći da je prvostupanjski sud u tom dijelu ostvario povredu kaznenog zakona, osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Predmetno stoga što se u okviru žalbenih navoda iznesenih po branitelju ističe da iz provedenih dokaza proizlazi da optuženik nije imao prijevarnu namjeru postupanja, a što je razlogom da nije ostvareno zakonsko obilježje kaznenog djela koje je stavljeno na teret optuženiku.

7. Suprotno tim žalbenim navodima, iz spisa predmeta proizlazi (raspravni zapisnik od 17. ožujka 2025., list 73 pa nadalje spisa) da je optuženik priznao učin inkriminiranog kaznenog djela navodeći, između ostalog i da je: „…preuzeo obvezu izrade drvenih gazišta za stepenice u roku tri mjeseca, a potom taj rok i produljio za daljnja tri mjeseca, ali niti nakon tog drugog roka nije izradio gazišta niti je predujam vratio…“. Navedeno postupanje optuženika potvrđuje i pročitani svjedočki iskaz oštećenog ČZ koji je svojim iskazom opisao na koji način i kako je došlo do sklapanja posla između njih. Nesporno je tako da se optuženik oštećeniku javio odmah sutradan nakon što su ostvarili predmetnu komunikaciju putem aplikacije messinger i preuzeo novac za izradu stepenica sa točno određenim rokom za njihovu izradu, da bi se nakon toga sva njegova komunikacija sa oštećenikom svela na komunikaciju putem poruka i to na način da je optuženik prvo u nekoliko navrata obećavao izraditi stepenište, a potom u toj istoj komunikaciji i vratiti preuzeti novac. Dakle, suprotno žalbenim navodima optuženika iznesenim po branitelju, ne samo da je optuženik priznao učin kaznenog djela, a time sukladno članku 464. stavak 7. ZKP- a žalbu ne može podnijeti na presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je na taj način priznao i namjeru svog protupravnog postupanja, njegovo postupanje u prijevarnoj namjeri (već u trenutku preuzimanja novca od oštećenika) potvrđeno je analizom personalnih i pisanih dokaza izvedenih tijekom dokaznog postupka.

8. Budući da je zbog navedenog valjalo otkloniti taj žalbeni navod kao neosnovan, razmatran je samo žalbeni navod koji se odnosi na vrstu i mjeru kazne koji je sadržajno obuhvaćen u obje žalbe podnesene po optuženiku.

9. Razmatrajući vrstu i visinu kazne koja je izrečena optuženiku prvostupanjskom presudom potrebno je navesti da je već prvostupanjski sud u svom obrazloženju pod točkom 5. izložio s kojim se sve okolnostima rukovodio pri izboru vrste i visine izrečene kazne. Tako je uzeo u obzir s jedne strane vrstu i visinu zapriječene kazne za ovo kazneno djelo i izravnu namjeru njegova postupanja, olakotnim cijeneći upravo priznanje optuženika. U odnosu na posebno cijenjenu namjeru postupanja optuženika koja se u žalbi ističe kao okolnost koju sud nije smio posebno cijeniti prilikom odmjere vrste i visine kaznene sankcije jer predstavlja sastavni element inkriminiranog kaznenog djela, treba posebno ukazati na način odmjeravanja kazne koji je propisan člankom 47. KZ/11. Naime, jedan od elemenata koji se cijene prilikom izbora vrste i mjere kazne svakako je i krivnja optuženika koja se, između ostalog, izražava i u njegovoj namjeri činjenja koja je izražena kroz način počinjenja konkretnog kaznenog djela. Stoga, uvažavajući upravo činjenicu koja je okolnosno već istaknuta; da je optuženik oglašavajući se prethodno putem internetske aplikacije kao netko tko vrši izradu stolarskih radova, a potom odmah po javljanju oštećenika, došao do istog, preuzeo akontaciju za stolarske radove, a potom izbjegavajući neposredni kontakt sa oštećenikom opravdavajući se raznim razlozima putem poruka, poput odlaska u bolnicu, bolesti oca, a zatim i obećavajući vratiti preuzeti novac bez da je izvršio preuzetu obvezu ili vratio preuzeti novac, ukazuje ne samo na prijevarno postupanje optuženika već i njegovo nastojanje da se taj isti optuženik zadrži u zabludi da će posao biti izvršen, odnosno novac vraćen. Dakle, ispravno je prilikom odmjere vrste i visine kazne, od strane prvostupanjskog suda cijenjena i utvrđena namjera postupanja optuženika. Isto tako, bilo je potrebno uzeti u obzir i već raniju osuđivanost optuženika za istovrsna kaznena djela iz članka 236. KZ/11 i to u čak pet ranijih osuda i stoga je žalbeni navod u vidu molbe bilo koje druge kazne osim zatvorske, valjalo otkloniti kao neosnovan. Uvažavajući upravo sve istaknute okolnosti kao i činjenicu da šteta oštećeniku nije namirena niti nakon prvostupanjske presude i prema mišljenju ovoga suda kao drugostupanjskog razvidno je ne samo da je ispravno određena kazna u svojoj vrsti i visini, već i da je izrečena kazna ona koja je nužna za ostvarivanjem kako specijalne tako i generalne prevencije.

10. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žabe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je podnesene žalbe na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te riješiti kao u izreci ove presude .

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac