Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-425/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog FR, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11) odlučujući o žalbama optuženika, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: K-638/2024 od 8. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog FR kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, broj: K-638/2024 od 8. svibnja 2025., optuženi FR proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u članku 139. stavak 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, te je na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženom FR je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja od 24. do 26. siječnja 2024.
1.1. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP), optuženi FR je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik osobno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, krivo utvrđene kaznene sankcije i povrede Zakona o kaznenom postupku iz članka 468. stavak 2., s prijedlogom da drugostupanjski sud poništi presudu, podredno vrati predmet na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.
2.1. Žalbu je podnio optuženik i po braniteljici Ivoni Grohovac Karleuša, odvjetnici iz Rijeke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje, podredno da ju preinači na način da optuženika oslobodi optužbe za kazneno djelo, u protivnom da mu izrekne blažu kaznenu sankciju.
3. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
4. Žalbe optuženika nisu osnovane.
5. U žalbi na prvostupanjsku presudu optuženik u obje podnesene žalbe, istaknute povrede kaznenog zakona, obrazlaže pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ističući dodatno u žalbi iznesenoj po braniteljici da je upravo pogrešno utvrđeno činjenično stanje imalo za posljedicu pogrešnu primjenu kaznenog zakona. Argumentirajući svoje žalbene navode, žalbom se posebice osvrće na činjenicu da za ispunjenje zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 mora biti utvrđena „ozbiljnost“ prijetnje, dok na činjenicu da konkretna prijetnja nema elemente potrebne „ozbiljnosti“, ukazuje okolnost da sama oštećena nije znala reći na koji način zamišlja zlo kojim joj se prijeti.
6. Iako u žalbi podnesenoj po braniteljici optuženik osporava sadržaj e-maila navodeći da ga obrana nije dobila, osim što isti prileži listu 8 spisa, isti je i pročitan na raspravi koja je održana 5. svibnja 2025., a zbog čega je navedeni žalbeni razlog valjalo otkloniti kao neosnovan.
6.1. Nadalje, suprotno žalbenim navodima optuženika iznesenim po braniteljici, sam optuženik u svojoj žalbi na čak dva mjesta ponavlja kako ne osporava slanje e- mailova, osporavajući međutim da bi sa tim i takvim e-mailom imao namjeru ustrašiti oštećenicu. Međutim, ispravno je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude pod točkom 12. naveo da upravo slanje više e-mailova od kojih je jedan i sadržaja: „Kako možeš mirno spavati…kaže poslovica sve se vraća sve se plaća. Ničija ni do zore dogorila….kada dođem u Đakovo nemoj se skrivati…samo se igraj dok možeš svemu dođe kraj…“, uz dolaženje optuženika iz Rijeke u Đakovo tražeći oštećenicu kao socijalnu radnicu, predstavlja jasno izraženu namjeru prijetnje spram konkretne socijalne službenice. Dakle, okolnost koju optuženik u svojoj osobno podnesenoj žalbi ističe, da on ne poznaje oštećenicu i da ju u Đakovu nije vidio, nije ona okolnost koja bi ukazivala da radnja kaznenoga djela za koju je optuženik oglašen krivim nije počinjena. Predmetno posebice jer se radnja kaznenog djela prijetnje kao što je to ispravno naglasio u svojoj presudi i prvostupanjski sud, djelo apstraktnog ugrožavanja. To ujedno znači da je zaštitni objekt prijetnje osobna sigurnost, a ona predstavlja apstraktnu mogućnost slobodnog života i djelovanja. Cilj tog kaznenog djela jest namjera ustrašivanja i ugrožavanja konkretne oštećenice (žrtve), dok se sama ozbiljnost procjenjuje prema objektivnim kriterijima. Pri tome su za procjenu po objektivnim kriterijima važni ne samo sadržaj izgovorenih riječi već i vrijeme, mjesto kao i način iznošenja riječi prijetnje, odnosno druge okolnosti koje su od utjecaja i podobne da određena žrtva bude ustrašena ili uznemirena. Uvažavajući upravo te prethodno iznesene okolnosti konkretne prijetnje izrečene spram ove oštećenice nesporno je i prema ovom sudu kao drugostupanjskom namjera optuženika. Upravo zbog svega prethodnog navedenog, nije prihvatljiv kao osnovan žalbeni navod kojim optuženik osporava svoju namjeru prijetnje spram konkretne službenice za socijalni rad navodeći da je njegova namjera bila usmjerena na „skretanje pozornosti“, jer pokušava „stupiti u kontakt sa maloljetnom djecom“, pa da zbog pogrešno utvrđene namjere postupanja optuženika - činjenično stanje nije pravilno utvrđeno.
6.2. Nije osnovan niti žalbeni navod kojim se ističe nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer prvostupanjski sud nije utvrdio okolnosti koje su prethodile samom slanju e- maila 18. siječnja 2024. Naime, okolnost je li se socijalna radnica javljala optuženiku ili ne, kao i okolnost „da je za očekivati da optuženik pokuša uspostaviti kontakt…“ kao što se to žalbom ističe, nije ona okolnost koja bi kraj prethodno obrazloženih činjenica pod točkom 6.1. ove presude, opravdala slanje navedenog e-maila socijalnoj radnici na njezin službeni e-mail (a kao što to iz iskaza same oštećene proizlazi). Predmetno posebice stoga što iz samog iskaza oštećenice NR proizlazi da je optuženik slao i do nekoliko e-mailova dnevno (5-10) u kojima je optuživao upravo djelatnice Centra za socijalnu skrb da on ne viđa svoju djecu.
6.3. Nadalje, nije osnovan niti žalbeni navod da nije točno utvrđeno vrijeme počinjenja kaznenog djela navodeći da se u izreci presude kao datum navodi 18. siječanj 2024., da bi se u obrazloženju prvostupanjske presude kao vrijeme počinjenja kaznenog djela navodio datum 19. siječanj 2024. kao datum zaprimanja e- maila, a što bi moglo ukazivati i na povredu zakona. Naime, na listu 7. spisa nalazi se dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 19. siječnja 2024. iz kojeg proizlazi sadržaj inkriminiranog e-maila koji je uputio optuženik oštećenici, ali i preslika predmetnog e-maila koji prileži listu 8 spisa. Iz navedenog e-maila, razvidno je vrijeme slanja e-maila – 18. siječanj 2024. kao adresa i ime pošiljatelja. Dakle, upravo kao što je i navedeno činjeničnim opisom u izreci ove presude, a pod točkom 8. citirano u okviru samog iskaza oštećenice, vrijeme počinjenja kaznenog djela je vrijeme kada je predmetni e-mail od strane optuženika poslan oštećenici, a to je 18. siječanj 2024.. Stoga okolnost koja iz dopisa HZ za Socijalni rad proizlazi, da je 19. siječnja 2024. zaprimljen e-mail od optuženika, odnosi se na činjenicu „urudžbiranja“ predmetnog e-maila, a kako to i proizlazi iz samog prijemnog pečata na tom istom e- mailu. Dakle, kada prvostupanjski sud citira sadržaj dopisa koji je upućen od strane samog HZ za socijalni rad, navodeći kao datum 19. siječanj 2024. isti se ne odnosi na vrijeme kada je e-mail poslan od strane optuženika oštećenici, već na vrijeme urudžbiranja tog istog e-maila, pa je i taj žalbeni navod valjalo otkloniti kao neosnovan.
7. Budući da žalba koja upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, u smislu odredbe članka 478. ZKP-a u sebi sadrži i žalbu na vrstu i visinu kazne, koja se osim toga kao poseban žalbeni navod ističe i u obje podnesene žalbe, treba istaknuti prvenstveno da svaka odluka o kazni mora biti individualizirana i predstavljati odraz procjene osobnih okolnosti na strani optuženika te odražavati društvenu osudu za konkretno kazneno djelo.
7.1. U konkretnom slučaju optuženik je oglašen krivim za kazneno djelo prijetnje opisano i kažnjivo u članku 139. stavak 3. KZ/11 za koje je predviđena kazna zatvora u trajanju do pet godina, a što ujedno ukazuje i na ozbiljnost kaznenog djela za koje je optuženik oglašen krivim. Izricanjem kazne u trajanju 10 (deset) mjeseci prvostupanjski sud je potpuno ispravno i sa potrebnom pažnjom cijenio sve okolnosti na strani optuženika uzevši u obzir i težinu samog kaznenoga djela zbog čega ista ni u kojem slučaju ne može biti smatrana prestrogom. Naime, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda izrečena kazna zatvora predstavlja kaznu koja će i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog, djelovati ne samo kao osuda već i preventivno, usmjeravajući optuženika da svoje ponašanje uskladi sa društveno prihvatljivim. Ujedno će po svojoj vrsti i visini djelovati i na sve druge potencijalne počinitelje istovrsnog kaznenog djela da se suspregnu od takvog ponašanja. Dakle, izrečena kazna će u svojoj cjelini biti i dostatan, ali i potreban odraz društvene osude za kazneno djelo koje je počinjeno.
8. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbu na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu te riješiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 9. prosinca 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
