Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-146/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Željke Skomeršić i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog ŽI i dr., zbog kaznenog djela iz članka 222. stavak 3. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku podnesene protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj K-241/2023 od 3. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP) oslobođeni su optužbe: 1. optuženi ŽI da bi počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti – teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, opisno u članku 222. stavak 3. u vezi članka 215. stavak 2. i 3. KZ/11, kažnjivo po članku 222. stavak 3. KZ/11, a 2. optuženo trgovačko društvo Eurometal d.o.o. da bi počinjenjem kaznenog djela 1. optuženika bilo odgovorno za kazneno djelo protiv opće sigurnosti – teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, opisano u članku 222. stavak 3. u vezi članka 215. stavak 2. i 3. KZ/11 i članka 3. stavak 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (dalje u tekstu: ZOPOKD), kažnjivo po članku 10. stavak 1. ZOPOKD u vezi članka 222. stavak 3. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka u odnosu na
1. i 2. optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu podnijelo je 2. optuženo trgovačko društvo Eurometal d.o.o. po branitelju Krešimiru Medvedu odvjetniku u Osijeku, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Povodom zahtjeva 2. optuženika, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP stranke su izviještene o sjednici vijeća. Na sjednicu nisu pristupili uredno obaviješteni državni odvjetnik, predstavnik 2. optuženika, te branitelji 1. i 2. optuženika.
6. Žalba nije osnovana.
7. Pozivajući se na žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP, državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbe ZKP koje propisuju nezakonite dokaze i posljedično donio pogrešnu odluku kada je na raspravi 22. travnja 2021. te 3. listopada 2023., rješenjem odlučio o izdvajanju kao nezakonitih dokaza dijela zapisnika o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Područnog ureda Osijek od 9. ožujka 2018., te nalaza i mišljenja vještaka Dalibora Žnidaršića od 10. travnja 2019. Iz sadržaja navedenih raspravnih rješenja uopće ne proizlazi na temelju koje su odredbe ZKP ti dokazi utvrđeni nezakonitima te izdvojeni iz spisa, a prema mišljenju državnog odvjetnika radi se o zakonitim dokazima.
8. U pravu je državni odvjetnik kada napominje da je prvostupanjski sud na raspravi nepravilno primijenio odredbe ZKP koje reguliraju nezakonite dokaze, no pritom polazi od pogrešne premise da je najprije pogrešno izdvojio zapisnik o inspekcijskom nadzoru i posljedično nalaz i mišljenje vještaka.
8.1. Naime, prvostupanjski sud je na raspravi 22. travnja 2021. i nakon toga na raspravi 28. rujna 2022. koja je započela iznova, rješenjem izdvojio ''kao nezakonit dio zapisnika o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Područnog ureda Osijek od 9. ožujka 2018. u dijelu u kojem isti sadrži iskaze stranaka i svjedoka te će se u tom dijelu zacrniti'', te primjenom članka 431. stavak 3. ZKP odlučio odmah nastaviti s raspravom.
8.2. Međutim, kako je nakon toga rješenjem ovoga suda broj Kž-1201/2022 od 21. veljače 2023. ukinuta prvostupanjska presuda broj K-733/2019 od 30. rujna 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, jasno slijedi da citirano rješenje o izdvajanju dijela/dijelova zapisnika o inspekcijskom nadzoru kao nezakonitog dokaza, nikada nije postalo pravomoćno.
8.3. Osim toga, iz opisanog teksta izreke toga rješenja uopće nije jasno, kao prvo, po kojoj konkretno zakonskoj osnovi od svih onih taksativno navedenih u članku 10. ZKP prvostupanjski sud donosi svoju odluku o izdvajanju nezakonitog dokaza, te kao drugo, koji točno dio ili dijelovi zapisnika o inspekcijskom nadzoru se sadržajno izdvajaju i iz kojih razloga, jer ništa od toga prvostupanjski sud u svojem rješenju nije naveo, nije citirao nijednu zakonsku odredbu, niti je nastavno u presudi dao obrazloženje i argumentaciju za ovakvu svoju odluku o nezakonitom dokazu.
8.4. Štoviše, prvostupanjski sud u ponovljenom postupku, na raspravi koja je nakon ukidne odluke započela i dovršena 3. listopada 2023. te nakon koje je izrečena pobijana presuda, donosi rješenje kojim ''izdvaja kao nezakonit dokaz nalaz i mišljenje vještaka Dalibora Žnidaršića od 10. travnja 2019.'' i ponovno nastavlja s raspravom, s time da ovoga puta u obrazloženju pobijane presude svoju odluku argumentira navodima da se ''radi o nezakonitom dokazu budući se isti temelji na zapisniku o inspekcijskom nadzoru odnosno dijelovima zapisnika koji su izdvojeni a koji su sastavni dio vještačkog nalaza, budući je vještak i bazirao svoj nalaz na navedenim činjenicama, a koji dijelovi su i kako je naprijed navedeno izdvojeni kao nezakonit dokaz, pa bi u konkretnom slučaju ovakav nalaz bio "plod otrovne voćke".''
8.5. Dakle, kada prvostupanjski sud sada u ponovljenom postupku izdvaja nalaz i mišljenje vještaka kao ''plod otrovne voćke'', sadržajno se poziva na nezakonit dokaz iz članka 10. stavak 2. točka 4. ZKP.
8.6. Međutim, ovdje valja imati na umu da suština doktrine ''plodova otrovne voćke'' na koju se prvostupanjski sud poziva kao osnovu za izdvajanje vještačenja kao nezakonitog dokaza je u poimanju kako su nezakoniti i svi dokazi koji su proizašli i za koje se saznalo iz izvorno nezakonitog dokaza.
8.7. Izvorno nezakonit dokaz prema stavu prvostupanjskog suda bio bi zapisnik o inspekcijskom nadzoru odnosno njegovi ničim pobliže precizirani i specificirani dijelovi/dio, no ključno je to da rješenje o izdvajanju tog izvornog dokaza nikada nije postalo pravomoćno, a prvostupanjski sud je opet, i u ponovljenom postupku, propustio odlučiti o njegovu izdvajanju i pozvati se na konkretnu zakonsku osnovu, jednu od onih propisanih člankom 10. stavak 2. točka 1., 2. ili 3. ZKP koja bi posljedično eventualno dovela i do izdvajanja vještačenja kao deriviranog dokaza, iz onog izvorno nezakonitog, dakle po zakonskoj osnovi iz članka 10. stavak 2. točka 4. ZKP.
9. Stoga je prvostupanjski sud na raspravi pogrešno primijenio odredbu članka 10. stavak 2. točka 4. ZKP jer prethodno nije donio odluku o izvorno nezakonitom dokazu koja bi imala za posljedicu primjenu citirane zakonske odredbe.
9.1. Međutim, unatoč tome, ovakva nepravilna primjena odredbe ZKP, prema ocjeni drugostupanjskog suda, u konkretnoj situaciji nije od utjecaja na pobijanu presudu, što će detaljnije biti obrazloženo u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa stoga nije utemeljen žalbeni prigovor relativno bitne postupovne povrede iz članka 468. stavak 3. ZKP.
10. Ovdje valja napomenuti kako zapisnik o inspekcijskom nadzoru nije nezakonit dokaz i ne može se podvesti niti pod jednu zakonsku osnovu za izdvajanje iz članka 10. ZKP. Naime, zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru Inspektorata rada sastavljen je sa svrhom inspekcijskog nadzora u provedbi odredaba Zakona o zaštiti na radu, po ovlaštenom tijelu na temelju ovlaštenja iz Zakona o Inspektoratu rada i na zakonom propisan način primjenom propisa iz Zakona o općem upravnom postupku. Dakle, radi se o zapisniku koje je sačinilo nadležno upravno tijelo u upravnom postupku, a ne o ispravi koja bi bila pribavljena na nezakonit način i značila zabranu uporabe u smislu članka 10. ZKP.
10.1. Činjenica da su tijekom provođenja inspekcijskog nadzora ovlaštenoj osobi koja je provodila inspekcijski nadzor prisutne osobe dale izjave koje su sastavni dio zapisnika, ne utječe na zaključak o zakonitosti provedenog inspekcijskog nadzora, jer se radi o radnji u sklopu nadzora nadležnog upravnog tijela u zakonito provedenom upravnom postupku, koja se ne može izjednačiti s obavijestima koje u skladu s člankom 208. ZKP policiji daju građani. Ovdje se radi o izjavama i obavijestima koje služe isključivo za potrebe provođenja samog nadzora, dakle upravnog postupka, tako da podatke iznesene tijekom nadzora mogu koristiti porezni inspektori prilikom utvrđivanja činjenica relevantnih u tom, upravnom postupku.
10.2. Stoga izjave dane u poreznom nadzoru nemaju dokaznu snagu u odnosu na kazneno djelo koje je predmet dokazivanja u kaznenom postupku pa ih se samim time ne može niti koristiti pri utvrđivanju odlučnih činjenica u ovom postupku.
10.3. Zbog svega toga, okolnost da su određene izjave i sadržane u zapisniku o inspekcijskom nadzoru, koji predstavlja svojevrsnu pomoćnu dokumentaciju za utvrđivanje pravno relevantnih činjenica u ovom kaznenom postupku, ne čini zapisnik nezakonitim dokazom.
11. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik se poziva na iskaz oštećenog FI iz dokazne radnje, te ga dovodi u vezu sa zapisnikom o inspekcijskom nadzoru kojega je 1. optuženik osobno potpisao, te nalazom i mišljenjem vještaka zaštite na radu, iz kojih smatra da je nedvojbeno dokazano da je upravo 1. optuženik, kao odgovorna osoba, naložio oštećeniku da brusnim papirom prebrusi središnji dio osovine na tokarskom stroju, što je on i učinio, uslijed čega je oštećeniku nastala teška tjelesna ozljeda.
12. Nastavno na prethodno iznijetu ocjenu drugostupanjskog suda o prirodi i značaju zapisnika o inspekcijskom nadzoru kao dokaza pod točkom 10. do 10.3., upravo u žalbi istaknutu spornu odlučnu okolnost, a to je da li je upravo 1. optuženik naložio oštećeniku da brusnim papirom prebrusi središnji dio osovine na tokarskom stroju, što je imalo za posljedicu prouzročenu tešku tjelesnu ozljedu, nije moguće dokazivati zapisnikom o inspekcijskom nadzoru, niti utvrđenje ove konkretne činjenice i odgovor na pitanje tko je točno u radnom procesu oštećeniku što naložio, spada u domenu vještaka čiji je zadatak primjena pravila zaštite na radu.
13. Za utvrđenje istaknute sporne okolnosti, državni odvjetnik se poziva na iskaz oštećenika, koji je naprotiv, nakon što je u dokaznoj radnji i nekonfrontiranom iskazu u tom dijelu teretio 1. optuženika, prilikom kontradiktornog ispitivanja na raspravi otklonio odgovornost 1. optuženika da bi mu upravo on izdao ovakav nalog, štoviše detaljnije je opisao tijek vlastitog postupanja i rada pojasnivši da mu je netko u kontroli, ne zna više točno tko, ali u svakom slučaju to nije bio 1. optuženik, rekao da treba ''prešmirglati'' tu osovinu, a upravo prigodom poduzimanja te radnje došlo je do nezgode u kojoj je ozlijedio lijevu ruku.
14. Kraj takvog stanja stvari, kada državni odvjetnik ne nudi neki drugi, podupirući dokaz iskazu oštećenika iz dokazne radnje, a pritom selektivno interpretira njegov iskaz sa rasprave, ne može se izvan svake sumnje i nedvojbeno zaključivati o odgovornosti 1. optuženika za počinjenje kaznenog djela na način kako mu je to optužbom stavljeno na teret, s obzirom na ovako koncipiran sadržaj konkretnih inkriminiranih radnji, po kojem se naprotiv tvrdi da je upravo 1. optuženik izdao nalog oštećeniku za poduzimanje radnje koja je imala za posljedicu tešku tjelesnu ozljedu.
15. Stoga je drugostupanjski sud procijenio kako je prvostupanjski sud ispravno zaključio da nije dokazano da bi 1. optuženik počinio kazneno djelo na način kako mu je to stavljeno na teret pa ga je s pravom, a posljedično i 2. optuženu pravnu osobu čija se odgovornost temelji na njegovoj odgovornosti, oslobodio optužbe.
16. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 9. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Mihela Grahovac
