Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-41/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Željke Skomeršić i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆB, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i oštećenog UB podnesenima protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-77/2019 od 4. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika i djelomično žalba oštećenog UB u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11, ukida se prvostupanjska presuda u cijelosti te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred izmijenjenim sucem pojedincem.
II. Odbacuje se žalba oštećenog UB u odnosu na kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11 kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, optuženi ĆB je na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) oslobođen optužbe da bi pod točkom 1.) počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11 te pod točkom 2.) kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelju padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik te oštećeni UB osobno i po opunomoćenici Maji Vukelić Brčić, odvjetnici u Rijeci.
2.1. Državni odvjetnik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
2.2. Oštećenik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, sudskoj opomeni, uvjetnoj osudi, djelomičnoj uvjetnoj osudi, zamjeni radom za opće dobro na slobodi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi, oduzimanju predmeta, troškovima kaznenog postupka, imovinskopravnom zahtjevu te javnom objavljivanju presude, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Nitko od stranaka nije zahtijevao da bude izvješten o sjednici, niti je drugostupanjski sud u smislu članka 475. stavak 1. ZKP ocijenio da bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.
6. Žalba državnog odvjetnika i djelomično žalba oštećenog UB u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 su osnovane, dok je žalba oštećenog UB u odnosu na kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11 nedopuštena.
U odnosu na točku II. izreke rješenja
7. Oštećenik u žalbi koju je podnio osobno, ali i putem opunomoćenice, prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti, dakle kako u odnosu na kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11 pod točkom 1.), tako i u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 opisano pod točkom 2.) pobijane presude, zbog svih žalbenih osnova.
8. Međutim, u odnosu na kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11 pod točkom 1.), sukladno članku 464. stavak 4. ZKP oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.
8.1. Budući da je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja samo u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 opisano pod točkom 2.), oštećenik samo u tom dijelu može podnijeti žalbu zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati.
9. Stoga je žalbu oštećenika podnesenu protiv točke 1.) izreke pobijane presude i kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11 valjalo odbaciti kao nedopuštenu u smislu članka 464. stavak 4. ZKP u vezi članka 481. stavak 2. ZKP i odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.
U odnosu na točku I. izreke rješenja
10. Pozivajući se na žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, državni odvjetnik ističe da su razlozi presude o odlučnim činjenicama nejasni, dok oštećenik smatra da se presuda ne može ispitati jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno sud nije dao ocjenu vjerodostojnosti iskaza optuženika već isključivo ne prihvaća iskaz oštećenika kao istinit, te da je izreka proturječna sebi i razlozima presude, a razlozi su nejasni i proturječni.
10.1. Međutim, prema ocjeni drugostupanjskog suda navedena postupovna povreda nije ostvarena jer je prvostupanjski sud dao svoje razloge o odlučnim činjenicama uključujući ocjenu vjerodostojnosti iskaza optuženika i oštećenika, pri čemu nema proturječja u samoj izreci niti kada se ona promatra kroz razloge presude, a niti su razlozi presude nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, kako to nužno zahtjeva odredba članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP uvjetujući k tome da su istaknute povrede takvog značaja da se presuda ne može ispitati.
11. Državni odvjetnik i oštećenik u žalbi polemiziraju sa razlozima, utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama, što suštinski predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dok oštećenik pored toga samo citira zakonski tekst preostalih žalbenih osnova bez pobližeg obrazloženja ijedne od njih.
12. Drugostupanjski sud procjenjuje da su državni odvjetnik i oštećenik (u odnosu na kazneno djelo prijetnje za koje je njegova žalba po toj osnovi dopuštena) žalbenim navodima osnovano osporili pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelji iznoseći sadržaj izvedenih dokaza, vlastitom analizom i argumentacijom doista izazivaju sumnju u ocjenu prvostupanjskog suda o provedenim dokazima koja ima za posljedicu pogrešno utvrđenje činjenica.
13. Naime, u odnosu na kazneno djelo teške tjelesne ozljede, prvostupanjski sud propušta pravilno cijeniti iskaz oštećenika u korelaciji s ostalim provedenim dokazima, počevši od toga da je već prilikom hitnog bolničkog prijema naveo da je zadobio udarac uslijed napada njemu poznate osobe, preko medicinske dokumentacije, pa do rezultata sudsko-medicinskog vještačenja u odnosu na kvalifikaciju ozljede i posebice dinamiku njenog nastanka. Sve to dovodi do pogrešnog zaključka prvostupanjskog suda da niti jedan dokaz ne potvrđuje iskaz oštećenika.
13.1. Prvostupanjski sud pritom daje preveliki značaj iskazima svjedoka HB i GB koji nemaju saznanja o odlučnim činjenicama, niti predstavljaju alibi svjedoke budući da u njihovim iskazima nema potvrde da bi optuženik upravo u inkriminiranom vremenu bio u Triblju, a ne u Crikvenici na mjestu počinjenja kaznenog djela, pri čemu propušta cijeniti okolnost da se pojavljuju kao svjedoci šest godina nakon počinjenja kaznenog djela. Stoga je pogrešan i daljnji zaključak prvostupanjskog suda kada u iskazima ovih svjedoka nalazi potkrjepu iskazu optuženika kako to pravilno ističe državni odvjetnik.
13.2. Pored toga, posve je neprihvatljivo postavljanje pitanja je li se na neki način oštećenik htio osvetiti optuženiku, kraj činjenice da odgovor na to pitanje ne nalazi u izvedenim dokazima, kao i kada prvostupanjski sud postavlja daljnje pitanje da ostaje nejasno zašto je oštećenik imao potrebu opisati da ga je optuženik udarao kada vještak govori o jednom udarcu, pogrešno cijeneći da okolnost što nije zabilježena još neka ozljeda u sudsko-medicinskom smislu automatski znači da udaraca osim jednog nije bilo i posljedično obezvrjeđuje iskaz oštećenika.
14. Okolnost što osim optuženika i oštećenika nema drugih svjedoka očevidaca inkriminiranih kaznenih djela samo po sebi ne upućuje na zaključak o nedokazanosti kaznenih djela i nevjerodostojnosti iskaza oštećenika.
15. Tako i u odnosu na kazneno djelo prijetnje, prvostupanjski sud je dužan sa više pažnje cijeniti okolnost da optuženik ne osporava susret s oštećenikom, pa čak niti komunikaciju koja je neposredno prethodila inkriminiranom prijetećem sadržaju, sa više pozornosti sagledati cjelokupnu dinamiku događaja pa i nastavno na kontekst ozljeđivanja koje je prethodilo, imajući na umu da je za ostvarenje bitnih obilježja kaznenog djela prijetnje, potrebno utvrditi da li se s obzirom na sve okolnosti konkretne situacije radi o ozbiljnoj prijetnji i to objektivno podobnoj da kod oštećenika izazove osjećaj straha, te na subjektivnoj strani da optuženik postupa s namjerom, svjestan da na taj način manifestira svoju volju da prijeti oštećeniku i da će time kod oštećenika izazvati osjećaj straha i osobne ugroženosti.
15.1. Stoga je za utvrđenje odlučnih činjenica potpuno irelevantno ponašanje oštećenika u nekoj drugoj nepovezanoj situaciji, u kojoj prvostupanjski sud oštećenika procjenjuje kao osobu koja nije tako bojažljiva, jer je zadatak suda utvrditi da li se ponašanje optuženika, imajući na umu sve okolnosti, po objektivnom kriteriju može podvesti pod ozbiljnu prijetnju teškim tjelesnim ozljeđivanjem.
16. Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika i djelomično žalbe oštećenika ukinuti prvostupanjsku presudu u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred izmijenjenim sucem pojedincem.
16.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će izvesti sve potrebne dokaze koje će pomno i potpuno analizirati te valjano ocijeniti uvažavajući razloge ove ukidne odluke, te donijeti novu presudu koju će valjano obrazložiti i u konačnici strankama i oštećeniku dati pravilnu uputu o pravu na žalbu.
17. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 483. stavak 1. ZKP odlučiti kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 9. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Mihela Grahovac
