Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kžmp-6/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ivana Markovića, kao predsjednika vijeća za mladež, te Hrvoja Viskovića i Sandre Radanović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenih: I – GĆ, II – BĆ i III – MĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj Kmp-15/2024 od 17. listopada 2024. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Šibeniku broj Kmp-15/2024 od 17. listopada 2024. godine okrivljenici: I – GĆ, II – BĆ i III – MĆ oglašeni su krivim zbog učina kaznenog djela protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi iz čl. 314. st. 1. i čl. 314. st. 2. KZ/11, te osuđeni na kazne zatvora u trajanju i to: I okrivljenik GĆ od dvanaest mjeseci, s rokom kušnje od četiri godine, II okrivljenik od deset mjeseci, s rokom kušnje od četiri godine, III okrivljenik MĆ uz primjenu čl. 51. st. 1. KZ/11 na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine, s rokom provjeravanja od pet godina.

1. 1. Na temelju čl. 54. KZ/11 I. opt. GĆ se za slučaj opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od dana 25. srpnja 2024. godine, kada je lišen slobode po djelatnicima policije, do dana 06. rujna 2024. godine, kada je istražni zatvor nad istim ukinut te od dana 07. listopada 2024. kad je ponovno lišen slobode i doveden u istražni zatvor, do 17. listopada 2024. kada je istražni zatvor nad istim ukinut.

1. 2. Na temelju čl. 54. KZ/11 II. opt. PĆ se za slučaj opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od dana 25. srpnja 2024. godine, kada je lišen slobode po djelatnicima policije, do dana 06. rujna 2024. godine, kada je istražni zatvor nad istim ukinut te od dana 07. listopada 2024. kad je ponovno lišen slobode i doveden u istražni zatvor, do 17. listopada 2024. kada je istražni zatvor nad istim ukinut.

1. 3. Na temelju čl. 54. KZ/11 III. opt. MĆ se za slučaj opoziva uvjetne osude u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od dana 25. srpnja 2024. godine, kada je lišen slobode po djelatnicima policije, do dana 06. rujna 2024. godine, kada je istražni zatvor nad istim ukinut te od dana 07. listopada 2024. kad je ponovno lišen slobode i doveden u istražni zatvor, do 17. listopada 2024. kada je istražni zatvor nad istim ukinut.

1. 4. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 obvezuju se optuženici da plate ovom sudu paušalni trošak od 300,00 eura, svaki, u korist državnog proračuna RH, u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo državno odvjetništvo u [adresa] zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni u kojoj navode da se izricanjem uvjetnih osuda okrivljenicima neće ostvariti svrha kažnjavanja, niti postići društvena osuda zbog činjenja ovakvih kaznenih djela, a u odnosu na III okrivljenika sud je povrijedio i kazneni zakon prekoračivši svoje ovlasti koje ima po zakonu. Sud je u odnosu na I i II okrivljenika kao olakotno cijenio prihvaćanje krivnje i izraženo kajanje pred sudom, loše imovinske prilike, neosuđivanost, međutim, smatraju da su te olakotne okolnosti precijenjene, pogotovo loše imovinske prilike. Navode da se izricanjem uvjetnih osuda prema I i II okrivljenika neće postići svrha generalne i specijalne prevencije, kao ni društven osuda zbog činjenje ovakvih kaznenih djela. Predlažu da se prihvati žalba te prvostupanjska presuda preinači u pogledu odluke o kazni.

3. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, braniteljica III okrivljenog OĆ, odvjetnica u [adresa] je navela da je žalbu potrebno odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prije svega treba reći kako pobijanom presudom nije ostvarena povreda kaznenog zakona jer se prvostupanjski sud, prilikom izricanja kazne III okrivljeniku MĆ za kazneno djelo iz čl. 314. st. 2. KZ/11 u trajanju od deset mjeseci, koja je ispod zakonskog minimuma, pozvao na odredbe o ublažavanju kazne iz čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 kako je navedeno u toč. V. izreke presude. Kod takvog stanja stvari bilo je moguće izreći jedinstvenu kazne zatvora u trajanju od jedne godine i na nju primijeniti uvjetnu osudu kako je to učinio prvostupanjski sud.

7. Što se tiče o žalbe zbog odluke o kazni treba reći kako se odredbom čl. 47. st.1. KZ711, traži se da se kazna temelji na stupnju krivnje i pogibeljnosti djela, te se zahtjeva određeni odnos tih dviju veličina i veličine same sudske kazne. Mjerila za ocjenu krivnje i težinu prijekora nalaze se u počinitelju i njegovu djelu, pri čemu se mjera kazne kreće u području intenziteta krivnje koju je utvrdio sud, imajući u vidu sve okolnosti koje dimenzioniraju nepravo samog djela, kao i sve okolnosti koje utječu na razinu prijekora.

7. 1. Što se tiče objektivne težine djela, modaliteti njegovog počinjenja, podižu ili spuštaju razinu pogibeljnosti djela, njegove opasnosti, te svjedoče kao objektivni pokazatelji o angažiranoj kriminalnoj energiji i oslikavaju unutarnji počiniteljev odnos prema djelu, pa u tom smislu utječu na stupanj krivnje.

7. 2. U konkretnoj situaciji pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako su kod sve trojice okrivljenika utvrđene isključivo olakotne okolnosti koje se odnose na priznanje i izraženo kajanje, njihovu neosuđivanost, kako prije, tako i nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela, mladost II i III okrivljenika, koji su postupali u obrani oca, činjenicu da se u suštini radilo o jednom jedinom incidentu koji je očito uzrokovan alkoholiziranošću okrivljenih. Sve ove okolnosti, po mišljenju ovog vijeća opravdavaju izricanje blažih sankcija, a u slučaju III okrivljenika i izricanje blaže kazne od one koja je propisana zakonom. Ovo pogotovo kada se uz naprijed navedeno ima u vidu da je riječ o osobama koje su tijekom postupka već provele određeno vrijeme u istražnom zatvoru, čak se po ukidanju istražnog zatvora i ponovnom određivanju istog tri tjedna kasnije odmah samoinicijativno javile u zatvor. Stoga je s pravom prvostupanjski sud zaključio kako je inkriminirani događaj bio doista samo jedan incident u njihovim životima, te da je već i boravak u istražnom zatvoru na njih imao odgovarajući utjecaj, pa je za očekivati da će se izrečenim uvjetnim osudama s gotovo maksimalnim rokom provjeravanja, a u slučaju III okrivljenika s maksimalnim rokom provjeravanja, ostvariti svrha kažnjavanja.

7. 3. Naime, uvjetna osuda kao sankcija izriče se u onim slučajevima kada se može očekivati da će se i bez izdržavanja kazne ostvariti svrha kažnjavanja. U pravilu je riječ o osobama koje uopće prije nisu bile osuđivane, a okrivljenici nisu, ili koje nisu bile osuđivane dulje vrijeme prije osude za novo djelo, a u međuvremenu su se dulje vrijeme primjereno ponašale, pri čemu je ličnost samog počinitelja prvo polazište i temelj za uvjetnu osudu, koja ga mora potaknuti na angažiranje vlastitih snaga, kako bi ostao na razini zahtjeva društvenog poretka. Okrivljenici su upravo gore navedenim postupanjem pokazali kako njihovo ponašanje, s jedne strane zaslužilo prijekor, a s druge strane, da su shvatili neprimjerenost vlastitih postupka te je za očekivati da će ih uvjetne osude učvrstiti u namjeri da se ubuduće ponašaju u skladu s pravnim normama.

8. Ni ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bilo kakvih bitnih povreda kaznenog postupka označenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, niti da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.

9. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 482. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zadru, 9. prosinca 2025. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA

ZA MLADEŽ

Silvana Čubrilo

Ivan Marković