Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-481/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ivana Markovića, kao predsjednika vijeća, te Hrvoja Viskovića i Ive Lovrin univ. spec. iur., kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CP, zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-47/2017-130 od 25. siječnja 2024. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetnika u Rijeci, preinačuje se pobijana presuda u pogledu odluke o kazni tako da se okrivljeni CP zbog kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 za koje je tom presudom proglašen krivim osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

II. U preostalom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-47/2017-130 od 25. siječnja 2024. godine okrivljenik CP proglašen je krivim zbog učina kaznenog djela protiv imovine – iznudom u pokušaju iz čl. 243. st. 1. i 2. KZ/11, i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, uz primjenu čl. 57. st. 1., 2. i 5. u vezi odredbe članka 56. stavka 1. i 3. KZ/11 je okrivljeniku izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ako u vrijeme provjeravanja određeno u trajanju od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

1. 1. Temeljem odredbe čl. 54. KZ/11 optuženiku CP u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počev od 12. prosinca 2023. do 25. siječnja 2024.

1. 2. Temeljem odredbe čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 oštećenoj ŠP dosuđuje se imovinsko pravni zahtjev u visini od 92.000,00 eura koji je iznos u obvezi nadoknaditi optuženik, sve u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.

1. 3. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. i 7. ZKP/08 okrivljenik CP obvezuje se nadoknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u visini od 150,00 eura te troškove postupka s osnova nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja o visini kojih će sud sukladno odredbi čl. 148. st. 4. ZKP/08 odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o djelomično uvjetnoj osudi, s prijedlogom da se prihvati žalba i preinači prvostupanjska presuda na način da se okrivljeniku izrekne stroža kazna.

3. Odgovor na žalbu nije podnesena.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalba je osnovana.

6. S pravom se državni odvjetnik žali zbog odluke o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi jer je time prvostupanjski sud precijenio utvrđene olakotne okolnosti okrivljeniku, neosuđivanost i činjenicu da isti ima malodobno dijete, što je netočno jer je isti otac dvoje djece koja su u vrijeme njegovog prvog ispitivanja 2016. godine imala 11 i 13 godina, što znači da su u vrijeme donošenja presude 2024. godine bila punoljetna, a iz spisa niti ne proizlazi zašto bi činjenica očinstva dvoje djece predstavljala olakotnu okolnost. Drugim riječima, jedina olakotna okolnost jest njegova neosuđivanost zbog kaznenih djela, međutim riječ je o standardu koji se pretpostavlja za svakog građanina. S druge strane, prvostupanjski je sud podcijenio, odnosno potpuno zanemario otegotne okolnosti koje se odnose na duljinu inkriminiranog razdoblja tijekom kojeg je od oštećenika pribavljao znatnu imovinsku korist koja višestruko prelazi iznos potreban za kvalifikatorni oblik predmetnog kaznenog djela, pa i prekršajnu osuđivanost zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, što se uklapa u okrivljenikov nasilnički modus ponašanja. U takvoj situaciji ne postoji nikakav zakonski razlog za izricanje gotovo minimalne zatvorske kazne koja je propisana za kazneno djelo iznude iz čl. 243. st. 2. KZ/11, a još manje za izricanje djelomične uvjetne osude.

7. Po mišljenju ovog suda takvom sankcijom se nikako neće moći ostvariti svrha kažnjavanja, propisana čl. 41. KZ/11 te je stoga neophodno okrivljenika osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. Naime, uvjetna osuda, pa tako i djelomično uvjetna osuda može se izreći samo u onim slučajevima kada se može očekivati da će se i bez izdržavanja, u ovom slučaju, većeg dijela kazne ostvariti svrha kažnjavanja. U pravilu je riječ o osobama koje uopće prije nisu bile osuđivane, ili koje nisu bile osuđivane dulje vrijeme prije osude za novo djelo, a u međuvremenu su se dulje vrijeme primjereno ponašale, pri čemu je ličnost samog počinitelja prvo polazište i temelj za uvjetnu osudu, koja ga mora potaknuti na angažiranje vlastitih snaga, kako bi ostao na razini zahtjeva društvenog poretka. U slučaju ovako jako izražene kriminalne volje kod okrivljenika djelomična uvjetna osuda ne može se opravdati s aspekta specijalne, ali ni generalne prevencije. Slijedom toga je preinačena oduka o kazni na način da je okrivljeniku izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, jer se samo izvršenjem izrečene kazne zatvora može očekivati postizanje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/08.

8. Upućuje se prvostupanjski sud da sukladno čl. 18. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji ("Narodne novine" br. 143/12., 105/15., 32/17., 53/22.) počinitelj kaznenog djela koji je pravomoćno osuđen ili je oslobođen kazne ima pravo nakon proteka zakonom određenog vremena i pod uvjetima koji su određeni ovim Zakonom, smatrati se osobom koja nije počinila kazneno djelo, a njezina prava i slobode ne mogu se razlikovati od prava i sloboda osoba koje nisu počinile kazneno djelo. Stoga je neosnovano i nepotrebno u presudi (toč. 27. obrazloženja) komentirati raniju osuđivanost okrivljenika prije nastupa rehabilitacije.

9. Kako ni ispitivanjem presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovaj sud nije utvrdio da bi u pobijanoj presudi bile počinjene povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6. do 11. ZKP/08, odnosno da bi na štetu okrivljene bio povrijeđen kazneni zakon to je trebalo, a sukladno čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci i sukladno čl. 486. st. 1. ZKP/08 preinačiti pobijanu presudu.

U Zadru 9. prosinca 2025. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Ivan Marković