REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU
Zadar, Ulica Plemića Borelli 9
Poslovni broj: Kž-492/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić i mr.sc. Ane Brkić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŠD, a zbog kaznenog djela iz članka 157. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu od dana 16. lipnja 2025. i o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju Petru Bačiću, odvjetniku iz Splita od 10. lipnja 2025., protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-321/2015-95 od 19. svibnja 2025., temeljem čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-448/09 i dr., 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji izrečenoj okrivljeniku ŠD, te se okrivljenik, za djelo za koje je tom presudom proglašen krivim na temelju čl. 157. st. 1. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
II. Odbija se okrivljenikova žalba kao neosnovana, te se u tom žalbom pobijanom, a ne preinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu broj K-321/2015-95 od 19. svibnja 2025.okrivljenik ŠD oglašen je krivim zbog učina kaznenog djela protiv spolne slobode – prostitucije iz čl. 157. st. 1. KZ/11, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
1.1. Temeljem čl. 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ukoliko okrivljeniku roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 i čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 okrivljeniku ŠD je naloženo da naknadi troškove provedenog kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 940,51 EUR, od čega 740,51 EUR predstavlja troškove sudsko-psihijatrijskog vještačenja, a iznos od 200,00 EUR-a paušalne troškove, sve u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne stroža kazna.
2.1. Žalbu protiv navedene presude podnio je i okrivljenik putem branitelja Petra Bačića, odvjetnika iz Splita. Žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže žalbu usvojiti i ukinuti pobijanu presudu, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO Zadar na dužno razgledanje.
4. Dana 9. prosinca 2025. održana je javna sjednica vijeća sukladno odredbi čl. 475. ZKP/08 na koju su pristupili uredno pozvani okrivljenik ŠD, te njegov branitelj Petar Bačić, odvjetnik iz Splita, te zamjenik u ŽDO Zadar MD.
5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba okrivljenika nije osnovana.
6. U odnosu na žalbu okrivljenika.
6.1. Žalbeni navodi koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u bitnome se svode na to da prvostupanjska presuda nema uporište u dokaznoj građi. Naime, u svojoj žalbi okrivljenik ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmet analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima prvostupanjske presude i ponavlja tvrdnje koje su već isticane tijekom prvostupanjskog postupka.
6.2. Naime, po prvostupanjskom sudu nije bilo sporno kako se okrivljeniku inkriminirano vrijeme koristio mobitelom pozivnog broja [broj telefona], kao ni da je isti mobitel od njega oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Službe organiziranog kriminaliteta. Isto tako nije bilo sporno da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme putem svog mobitela pozivnog broja [broj telefona] kontaktirao GD i TD, što sve proizlazi iz iskaza CD, TD, kao i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 768041. Sporno je bilo da li je okrivljenik radi zarade drugog poticao na pružanje spolnih usluga, odnosno da li je isti svojim postupanjem u inkriminiranom razdoblju ostvario bitna obilježja kaznenog djela prostitucije iz čl. 157. st. 1. KZ/11. Svjedokinja OD prilikom prvog iskazivanja potvrdila je kako ju je okrivljenik kontaktirao sa svog mobitela tijekom srpnja 2014., nazvao je njezin broj mobitela [broj telefona], te joj bez okolišanja ponudio "poslovnu suradnju", rekao joj da ima nekoliko mladih djevojaka kojima on pronalazi klijente za pružanje seksualnih usluga, a njegov prijedlog je bio da ona tim curama pomogne da nauče taj posao jer su se pojedini klijenti žalili na njih da ne rade dobro. Ona da je ranije pružala seksualne usluge za novac jer da nije imala od čega živjeti, a ima dvoje djece koje treba prehraniti, ali nakon postupanja policije to više da ne radi jer se boji da joj Centar ne oduzme djecu. Okrivljenik da ju nije prisiljavao niti ucjenjivao, kada ga je prvi put odbila da joj je rekao ukoliko se predomisli neka mu se javi, zarada je jako dobra, a od njega da će biti maksimalno zaštićena. Sljedeću ponudu od okrivljenika da je dobila sredinom mjeseca studenog 2014. kada joj je preko Facebook profila ponudio želi li dobro zaraditi jer da ima neku kombinaciju. Nakon svog dogovaranja da nije došlo do realizacije posla jer ju je bilo strah da ju netko ne otkrije i da ne izgubi djecu, iako joj je iznos bio primamljiv, a novac potreban. Nakon toga okrivljenik ju je ponovno pokušao nagovoriti, nije koristio riječi prijetnje ni prisile, sve poruke je izbrisala jer da ju je bilo strah. Svjedok TD u svom je iskazu potvrdio telefonsku komunikaciju s okrivljenikom, naveo da se u tim razgovorima često zezaju, a osobito oko djevojaka. Vezano za telefonski razgovor od 12. studenog 2014. o angažiranju djevojaka za zabavu za njegove prijatelje iz Zagreba, potvrdio je kako je nazvao okrivljenika sa svog mobilnog broja [broj telefona] na okrivljenikov mobitel [broj telefona] i iz zezanja ga pitao ima li kakve djevojke za njegove prijatelje koji su došli iz Zagreba, a kako bi ih te djevojke provele po Splitu i radile im društvo prilikom izlaska vani. Dodao je kako nije mislio na prostitutke, već na prijateljice koje su otvorene za zabavu.
6.3. S pravom prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz svjedoka TD te ga je ocijenio neuvjerljivim i neživotnim i zaključio kako isti kao prijatelj okrivljenika je pristran i ima interesa ekskulpirati okrivljenika. Ovo tim više što je provedenim posebnim dokaznim radnjama doista i zabilježen telefonski razgovor kojeg je okrivljenik 12. studenog 2014. u 19,38:41 sati vodio s TD te je utvrđeno da je TD nazvao okrivljenika i u tom razgovoru mu kazao kako mu je došao neki prijatelj iz Zagreba koji ga je pitao "ima li koje cure da ga vode vanka", potom TD je objasnio okrivljeniku da se on sjetio njega, te mu kazao da se nalazi s jednim prijateljem iz Zagreba u restoranu ..., a okrivljenik mu je odgovorio da mora pitati i da možda ima, te će mu se javiti kroz pola sata. Razgovor ovakvog sadržaja i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije predstavljao samo "zafrkanciju sugovornika" kako to okrivljenik ističe u svojoj žalbi, a u prilog ovakvom zaključku prvostupanjskog suda ide i činjenica da je nakon dva sata uslijedio razgovor u 21,22:27 sati u kojem je okrivljenik s nadziranog broja mobitela pozivnog broja [broj telefona] kontaktirao oštećenicu – žrtvu GD na njezin broj mobitela pozivnog broja [broj telefona] te joj govori, nakon upita je li ima taj njegov broj s kojeg ju je nazvao i nakon što mu je ona dala potvrdan odgovor da će se čuti, da nema problema i da će se sve dogovoriti, da ima par kombinacija, da nije problem i je li može, a na što mu je OD odgovorila "može", a potom okrivljenik je istoj rekao kako će se čuti.
6.4. Okrivljenikovu obranu kada je on naveo u prethodnom postupku da je kontaktirao s GD za koju je znao da je bila u zatvoru zbog prostitucije i koju poznaje više godina, ali isključivo radi mogućeg pozajmljivanja novca istoj, odnosno njenog zaposlenja u svojstvu konobarice, koju je izmijenio na raspravi te kazao da je 500,00 EUR-a VD spomenuo iz zafrkancije kako bi vidio njezinu reakciju obzirom se u kafiću, u njegovom društvu, spominjala priča da se ona bavi "tim" uslugama za novac, a u te priče on nije vjerovao, s pravom je prvostupanjski sud ocijenio neživotnom i usmjerenom u cilju izbjegavanja kaznene odgovornosti. Navedenom zaključku u prilog ide i sadržaj snimljenog telefonskog razgovora koji je zabilježen također 14. listopada 2014. u 15,42:03 sati kada je prilikom pokušaja uspostavljanja telefonskog kontakta sa nadziranog mobitela pozivnog broja [broj telefona] naveo da ide po žene, da će dovesti njih dvije do tri, da rade u hotelu ..., za 100,00 EUR-a po "uri".
6.5. Prema tome, s pravom je prvostupanjski sud otklanjajući takvu okrivljenikovu obranu, a cijeneći pritom iskaz oštećenice žrtve OD, te rezultate provedenih posebnih dokaznih radnji utvrdio dokazanim da je okrivljenik ŠD u inkriminiranom razdoblju svojim postupanjem ostvario sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protiv spolne slobode – prostitucijom iz čl. 157. st. 1. KZ/11. Naime, ovo kazneno djelo dovršeno je u trenutku kada je stvorena mogućnost i uvjeti za pružanje spolne usluge radnjama organiziranja odnosno omogućavanja, odnosno kada je druga osoba u širem smislu potaknuta na pružanje spolnih usluga (mamljenjem, vrbovanjem, odnosno poticanjem), bez obzira na to da li je do pružanja spolne usluge došlo. Okrivljenikovo postupanje u konkretnom slučaju, a kako je to pravilno utvrđeno po prvostupanjskom sudu, i što prihvaća ovaj drugostupanjski sud, bilo je u cilju stvaranja uvjeta za pružanje seksualnih usluga radi zarade, radi čega je ostvarivao kontakte sa podvedenom osobom oštećenicom OD, a kada se uzme u obzir mjesto potrebe angažmana djevojaka i visine cijene njihovog rada, o čemu okrivljenik govori u snimljenom razgovoru od 14. listopada 2014., tada je nedvojbeno kako je okrivljenik oštećenu GD poticao na prostituciju, te su se time u njegovom postupanju ostvarila obilježja kaznenog djela prostitucije iz čl. 157. st. 1. KZ/11.
6.6. Stoga, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. ZKP/08), a ni zbog povrede Kaznenog zakona, jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim.
7. U odnosu na žalbu državnog odvjetnika.
7.1. U pravu je državni odvjetnik kada nalazi da je okrivljeniku izrečena preblaga kaznena sankcija, te da je sud pogrešno cijenio olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, točnije da je podcijenio značaj okrivljenikove dosadašnje višestruke kaznene osuđivanosti, te da je propustio cijeniti društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela kao otegotnu okolnost, dok je sasvim pogrešno kao olakotnu okolnost uzeo na strani okrivljenika i cijenio način počinjenja kaznenog djela i posljedice istog.
7.2. Naime, odlučujući o vrsti i mjeri odgovarajuće kaznenopravne sankcije, prvostupanjski sud je imao u vidu sve okolnosti, no utvrđenu olakotnu okolnost – način počinjenja kaznenog djela i posljedice istog, pogrešno je ocijenio (obzirom navedena okolnost ne predstavlja olakotnu okolnost), te joj je očito dao prevelik značaj, zaključivši da se svrha izricanja kaznenih sankcija može ostvariti i samo izricanjem kazne bez njezinog izvršenja. Valjalo je, međutim, imati u vidu kako je okrivljenik do sada višestruko kazneno osuđivan i to presudom Općinskog suda u Splitu zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave broj K-1339/2007 od 16. travnja 2008. zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97 te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci uz rok kušnje od 2 (dvije) godine; presudom Županijskog suda u Splitu broj K-US-31/2008 od 20. svibnja 2010. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/97 kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajnu od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci; presudom Općinskog suda u Splitu broj K- 1452/2010 od 27. svibnja 2011. zbog kaznenog djela iz čl. 220. st. 1. i 4. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci uvjetno na 2 (dvije) godine, presudom Općinskog suda u Splitu Kov-258/2015 od 1. lipnja 2015. zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11 kojom je osuđen na djelomičnu uvjetnu osudu s tim da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca ima izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K-248/2017 od 25. veljače 2022. zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, uz rok kušnje od 4 (četiri) godine. Iz navedenog je jasno kako je prvostupanjski sud podcijenio značaj okrivljenikove dosadašnje višestruke kaznene osuđivanosti, te pritom uopće nije cijenio društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela, a pritom je pogrešno način počinjenja kaznenog djela i nastale posljedice cijenio kao olakotnu okolnost.
7.3. Upravo prednje navedeno u konačnici ukazuje na to da prvostupanjski sud nije u pravu kada ocjenjuje da se svrha kažnjavanja može ostvariti uvjetnom osudom. Pritom je prvostupanjski sud očito zanemario svrhu izricanja kaznenopravne sankcije i to kako specijalnu tako i generalnu prevenciju. Stav je ovog drugostupanjskog suda kako se u konkretnom slučaju radi o okrivljeniku čije dosadašnje dugogodišnje ponašanje nije bilo u skladu sa zakonom, on takvo svoje ponašanje i ne shvaća kao protupravno, te unatoč izrečenim sankcijama nastavlja s takvim neprihvatljivim postupanjem. Stoga, izrečena uvjetna osuda u konkretnom slučaju se ukazuje preblagom sankcijom, te nije primjerena za ispunjavanje svrhe kako specijalne tako i generalne prevencije i kao takva nije niti podobna da izrazi društvenu osudu, te ujedno jača povjerenje građana u pravni poredak.
7.4. Nije zanemariva niti činjenica da je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i visine kaznenopravne sankcije podcijenio činjenicu da je okrivljenik inkriminirano mu kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, dakle s najvišim stupnjem krivnje, a ujedno nije adekvatno procijenjena niti važnost povrijeđenog pravnog dobra, a što je u konkretnom slučaju spolna sloboda.
7.5. Stoga je valjalo prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kaznenopravnoj sankciji na način da je okrivljenik za djelo za koje je proglašen krivim osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Takva kazna ukazuje se primjerenom težini počinjenog djela i stupnju krivnje na strani okrivljenika, ali i nužnom u cilju ostvarenja svrhe izricanja kaznenih sankcija iz čl. 6. KZ/11, a u okviru nje i svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ/11.
8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 476. st. 2. toč. 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije našao povreda odredaba kaznenog postupka na koje u povodu žalbe pazi po službenoj dužnosti, niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.
9. Budući da je osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni ovaj drugostupanjski sud je prihvatio žalbu državnog odvjetnika, te na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 okrivljeniku presudom preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni te ga osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te je odbio okrivljenikovu žalbu kao neosnovanu, te u tom žalbom pobijanom, a ne preinačenom dijelu, potvrdio prvostupanjsku presudu.
10. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zadru, 9. prosinca 2025.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Raljević
Sandra Radanović