Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: Psp-99/2023-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja BO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Borisu Šolaji, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika 1. RO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. UO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Lari Celić, odvjetnici iz Rijekr, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika 1 i 2, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, objavivši 9. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da su tuženici 1 i 2 u vremenskom razdoblju od 2. do 4. studenog 2023. smetali tužitelja u njegovom zadnjem i mirnom suposjedu prednjeg dijela okućnice zgrade u [adresa] izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] – dvije kuće, spremište i dvorište ukupne površine 1014 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da su tužitelju zapriječili ulaz u okućnicu parkiranjem svojih vozila na ulazu u okućnicu, te izjavili istom zabranu parkiranja njegovog osobnog vozila u predmetnoj okućnici, pa se tuženima nalaže da u roku od osam dana uspostave posjedovno stanje kakvo je bilo prije opisanog smetanja suposjeda.

II. Nalaže se tuženima 1 i 2 da se ubuduće, pod prijetnjom novčane kazne, suzdrže od svakog takvog ili sličnog smetanja suposjeda tužitelja.

III. Nalaže se tuženiku 1 i 2 isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.059,73 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od presuđenja pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 1. prosinca 2023. navodi kako je tužitelj posljednji mirni suposjednik okućnice zgrade u [adresa], jednako kao i tuženi. Tužitelj da nije suvlasnik predmetne nekretnine, već da je u suposjed iste uveden kao suprug JO koja je suvlasnica predmetne nekretnine, odnosno vlasnica jednog od stanova u kući/zgradi na adresi [adresa] koja je zgrada etažirana. Tuženi da su suvlasnici i suposjednici nekretnine koju osim stranaka suposjeduju i OO – supruga 1-tuženika, IO – supruga 2-tuženika, te ĆO i EO – sinovi 1-tuženika/braća 2-tuženika. Predmetna okućnica zgrade da predstavlja suvlasništvo svih suvlasnika zgrade i nalazi se na nekretnini koja je u zemljišnim knjigama označena kao k. č. br. [katastarska čestica] – dvije kuće, spremište i dvorište ukupne površine 1014 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Dakle, u naravi da se na istoj nekretnini nalaze dvije kuće koje su etažirane i u istima su formirane četiri samostalne uporabne cjeline - stanovi od koji je stan S4 u prizemlju kuće [adresa] suvlasništvo 1-tuženika i njegove supruge OO, stan S2 u prizemlju kuće [adresa] vlasništvo je 2-tuženika, stan S1 u suterenu zgrade [adresa] vlasništvo je ĆO, a stan S3 na katu kuće [adresa] vlasništvo je supruge tužitelja ZO. Okućnica kuće [adresa] nije podijeljena dok je okućnica kuće [adresa] vlasništvo 1-tuženika i njegove supruge. Okućnicu kuće [adresa] suposjeduju svi suvlasnici gore opisanih stanova i članovi njihovih obitelji na način da njezin prednji dio služi kao kolni prolaz do obje kuće/zgrade, te kao parkiralište za automobile kojima se isti koriste, a stražnji dio je travnata površina na kojoj je zasađeno raslinje. Tužitelj je, ponavlja se, također suposjedovao predmetnu okućnicu, te je u njezinom prednjem dijelu parkirao svoje osobno vozilo marke Renault, tip Megane, reg. oznake [registarska oznaka]. Opisano posjedovno stanje u odnosu na okućnicu kuće na adresi [adresa] da je postojalo do 2. studenog 2023. kada su tuženi tužitelju zapriječili ulaz u okućnicu parkiranjem svojih vozila na ulazu u okućnicu zbog čega tužitelj nije mogao ući u okućnicu svojim vozilom, a isto je stanje nastavljeno i 3. studenog 2023. Nakon opisanog, dana 4. studenog 2023., tužitelj je, iskoristivši činjenicu da je 2-tuženik pomaknuo svoje vozilo, uspio u predmetnoj okućnici parkirati svoje vozilo, tuženi su istoga uznemiravali zabranjujući mu da na predmetnoj okućnici parkira svoje vozilo, a isto su učinili na osobito grub način. 1-tuženik je sporne prigode svojim osobnim vozilom pokušao oštetiti vozilo u vlasništvu tužitelja u čemu ga je 2- tuženik sprječavao, time da su obojica suglasno tužitelju zabranili daljnje parkiranje vozila u predmetnoj okućnici pri čemu je 1-tuženik isto činio vičući, psujući i prijeteći da će tužitelju razbiti automobil, a 2-tuženik je tužitelju govorio da makne automobil jer da smeta njihov posjed, a isto je tražio i gestikuliranjem - pokazivanjem rukom prema izlazu iz okućnice. Također, nakon što je 2-tuženik 1-tuženika spriječio u tome da svojim vozilom ošteti vozilo tužitelja, 1-tuženik je svojim vozilom zapriječio ulaz u predmetnu okućnicu govoreći tužitelju: „Da vidim gdje ćeš izaći sad?“. Radi navedenog je na dane 2. i 4. studenog 2023. uredovala policija. Nakon uredovanja policije dana 4. studenog tužitelj je svoje vozilo maknuo iz predmetne okućnice, a isti nakon opisanih događaja osjeća strah i boji se da bi ponovni pokušaj parkiranja u predmetnoj okućnici mogao dovesti do nasilja. Stoga tužitelj nakon 4. studenog 2023. više ne parkira svoje vozilo u predmetnoj okućnici, već to čini na rubu obližnje nerazvrstane ceste. Proizlazi da je predmetnim ponašanjem tuženih tužitelj u potpunosti isključen od dotadašnjeg suposjeda. Stoga tužitelj podnosi ovu tužbu i traži sudsku zaštitu svojeg prava na suposjed. Tuženi da su na opisani način, u smislu odredbe čl. 21. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, smetali tužitelja u suposjedu opisane okućnice nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] – dvije kuće, spremište i dvorište ukupne površine 1014 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa isti predlaže sudu da mu pruži posjedovnu zaštitu temeljem odredbi čl. 21. i 22. i 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te da donese presudu sadržaja kao u izreci rješenja.

2. Tuženici 1 i 2 u odgovoru na tužbu osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, Ne osporavaju da se radi o nekretnini koja je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], a što predstavlja dvije kuće (kuća K.BR. 11/B u [adresa], i kuća K.BR.11/c u [adresa]), spremište, i dvorište ukupne površine 1014 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i da se u naravi radi o nekretnini u kojoj se nalaze dvije kuće koje su etažirane i u istima su formirane četiri samostalne uporabne jedinice na način da je nekretnina koja se nalazi na adresi [adresa] (kuća k.br.11/c), veličine 50 m2 pripada 1-tuženom i njegovoj supruzi OO ( u vlasničkom listu upisana kao 7.suvlasnički dio: 10/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO E-7, u naravi stan oznake S4, u prizemlju kuće br.11/c u ul.[adresa] u [adresa] koji se sastoji od predsoblja, kuhinje i blagavaonice i dnevnog boravka, dviju soba, kupaonice i wc-a, ukupne površine 37,63 m2. Stanu pripada kao sporedni dio vanjsko spremište površine 15,19 m2 i kućni vrt u površini od 300 m2. Navedena kuća (jedna stambena jedinica) je odvojena od druge kuće u kojoj su formirane 3 stambene jedinice, a čiji su vlasnici JO, UO i ĆOdjeca 1-tuženika i OO. U vlasničkom listu 1-tuženika SO ja navedeno da im pripada i kućni vrt u površini od 300 m2, a upravo je na tom mjestu asfaltiran prolaz i tuženici parkiraju svoje automobile i ulaze u nekretninu. U stvarnosti je na tom dijelu trebao biti napravljen kućni vrt, zato je u zemljišnim knjigama tako i navedeno, no kako se 1- tuženik razbolio i ostao bez obje noge, morao je asfaltirati taj dio da bi sa invalidskim kolicima moga prolaziti. Sporni dio, gdje su tuženi navodno smetali tužitelji, isključivo i jedino pripada 1-tuženiku i njegovoj ženi OO, a koji su svome sinu UO, ovdje 2-tuženiku dozvolili da na tom dijelu parkira svoj automobil, no to nisu dozvolili tužitelju niti njegovoj ženi JO. I tužitelj navodi da okućnica kuće [adresa] nije podijeljena, što je točno, dok je okućnica kuće [adresa] u vlasništvu 1-tuženika i njegove žene OO, što je također točno. U stvarnosti se radi o asfaltiranom dijelu nekretnine, a koji je u vlasničkom listu naveden kao “kućni vrt” i koji je u cijelosti u suvlasništvu 1-tuženika i njegove žene. Upravo na ovom dijelu tužitelj tvrdi da mu je smetan posjed, a kojeg dijela su i priložene fotografije. Tužitelju ne može biti smetan posjed na mjestu koji nije nikada bio, i nikada neće biti u posjedu niti njega, niti njegove žene JO. Netočno je da prednji dio služi kao kolni prolaz do obje kuće/zgrade, te kao prakiralište za automobile kojima se isti koriste, a stražnji dio je travnata površina na kojoj je zasađeno raslinje. Tuženi da su svojoj kćeri JO, ženi tužitelja darovali isključivo stan u kojem stanuje zajedno sa tužiteljem, a nikada nije bilo riječ o darovanju kućnog vrta. Isto tako, prema projektnom planu, ulaz u nekretninu žene tužitelja, pa tako i samog tužitelja bio je određen desno, odnosno ispod nekretnine, a koji je danas u stvarnosti travnata površina koju djeca 1- tuženika i OO nikada nisu asfaltirali niti pretvorili u ulaz, niti u parking. Tuženi da su također sa ženom tužitelja sklopili međuvlasnički ugovor od 29. travnja 2013. a kojim da su jasno u čl.4. naveli da “Ovim ugovorom ĆO, UO, i ZO kao upisani zemljišnoknjižni vlasnici iskazuju svoju suglasnost i dozvoljavaju da se RO i OO upišu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, kao vlasnici u po 5/100 dijela k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što u naravi predstavlja kuću 11/b u [adresa] u površini od 50 m2 iz uk.ul.broj 3366 k. o. [katastarska općina], bez daljnjeg njihovog znanja i privole. Ugovorne strane su suglasne da kući broj 11/B u površini od 50 m2 pripada okućnica u površini od 300 m2”. Samo da je nekretnina 1-tuženika i OO promijenila kućni broj iz [adresa], u [adresa]. Tužitelj navodi da se sada parkira na dijelu da koji je nerazvrstana cesta, a što nije točno, već se isti parkira na dijelu k.k.br.3886/2, zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], a koji predstavlja put od 197 m2, kojega je 1-tuženik darovao Općini Viškovo. .Između OO i RO i JO da je u tijeku parnični postupak radi utvrđenja opoziva darovanja prema kćeri JO, budući da je prema istima pokazala grubu nezahvalnost, a koji se vodi pred ovim sudom, posl.br. P-2685/23, stoga je ovo način tužitelja da se osveti 1-tuženiku. Predlažu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu i to: e- izvadak, kopija katastarskog plana, fotografije sačinjene po tužitelju u periodu od 2. – 4.studenog 2023., saslušanje tužitelja i tuženika 1 i 2 kao stranaka, svjedoka JO, GO , LO, izviješće o uredovanju na dane 2. i 4. studenog 2023., video snimke sačinjene po tužitelju 4. studenog 2023., očevid na licu mjesta, preslika međuvlasničkog ugovora od 29. travnja 2013.,preslika Ugovora o darovanju od 6. veljače 2013., preslika ugovora od 6. veljače 2013.

Sud je odbio dokazne prijedloge za pribavu potvrde o kućnom broju, dostavu cjelokupnog elaborate o etažiranju, te uvid u spis posl.br. P-2685/23, jer se u parnici radi smetanja posjeda ne smije raspravljati o pravu na posjed, a sud je o zahtjevu tužitelja odlučio na temelju stanja u spisu.

4. Iz izvatka iz zemljišne knjige z. k. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 1014 m2 utvrđeno je da je na k. č. br. [katastarska čestica], dvije kuće, spremište i dvorište, uknjižen ĆO na suvlasničkom dijelu E-4 (1/1), tuženik 2 suvlasnički dio E-5 (1/1), JO suvlasnički dio E-6(1/1), i tuženik 1 i OO suvlasnički dio E-7 (svaki ½).

5. Iz izviješća o događajima od 2. i 4. studeni 2023 Policijske postaje Rijeka od 30. studeni 2023., utvrđeno je uvidom u službene evidencije kako su policijski službenici upućeni na intervenciju u [adresa], 2. studeni 2023 u 16 h, te 4. studeni 2023 ponovno, vezano uz sukob oko parkiranja ispred obiteljske kuće- nemogućnost ulaska u dvorište.

6. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak Ines Tomadin dipl.ing.geod navodi kako se prijepor nalazi u [adresa], u [adresa] u okućnici kuća KBR 11B i 11C sagrađenima na KČ [katastarska čestica] KO [katastarska općina]. Nekretnina da je upisana u ZKUL [broj ZK uloška] kao dvije kuće spremište i dvorište u površini od 1014 m2 kao etažno vlasništvo. U katastru je upisana istom brojčanom oznakom, kulturom i površinom u PL 2180 KO [katastarska općina]. Za izradu slice lica mjesta koristila je ortofoto plan mjerila 1:1000 (izvor Općina Viškovo) i katastarski plan. Na skici je prikazala položaje automobila prema kazivanju tužitelja crvenim pravokutnicima i brojčanom oznakom. Na skici lica mjesta crvenim pravokutnikom i brojem 1 obilježeno je mjesto gdje je tužitelj parkirao automobil. Nalazi se na sjeveroistočnom dijelu okućnice gdje je za vrijeme očevida bilo naslagano drvo za ogrjev. Gledano s ulice mjesto se nalazi odmah kod ulaza na okućnicu, s lijeve strane. Drugo mjesto gdje je tužitelj parkirao automobil na skici lica mjesta obilježeno je crvenim pravokutnikom i brojem 2. Nalazi se južnije od prvog, a dijeli ih zidić. Nalazi se uz istočni zid okućnice, na popločenom dijelu koji se nalazi u padu prema jugu. Mjesto gdje je, po pokazivanju tužitelja, 2. tuženi postavio automobil, na skici lica mjesta obilježeno je crvenim pravokutnikom i brojem 3. Mjesto se nalazi u kod ulaza u okućnicu, na mjestu gdje se nalazi rešetka za oborinsku vodu. Gledano s ceste mjesto je na lijevoj strani ulaza s ulice u okućnicu. Mjesto gdje je, po pokazivanju tužitelja, supruga 2. tuženog ostavila automobil, na skici lica mjesta obilježeno je crvenim pravokutnikom i brojem 4. Mjesto je kod ulaza na okućnicu odnosno gdje se nalazi rešetka za oborinsku vodu. Gledano iz ulice automobil se nalazio na desnoj strani kod ulaza u okućnicu. U pisanom očitovanju na primjedbe tuženika vještak navodi kako tuženici 1 i 2 ne prihvaćaju nalaz jer da je napravljen isključivo prema kazivanju tužitelja. Nalaz da je napravila temeljem činjenice da je očevid zakazan upravo kako bi se pokazalo lice mjesta po tužitelju, pa je stoga u nalazu prikazano samo lice mjesta po tužitelju.

7. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka stručnim i objektivnim te u skladu s pravilima struke, a vještak je otklonila primjedbe tuženika i za to dala valjane i razumne razloge.

8. U svom iskazu tužitelja kao stranka, navodi da je u svibnju 2020. doselio u stan na adresi [adresa] kod svoje supruge, te da je od toga dana svoje vozilo parkirao upravo na onim mjestima koji su označeni u nalazu i mišljenju vještaka, dakle uza zid kod kapije. Navodi da su se odnosi narušili negdje u lipnju 2023. budući su supruga i on prijavili tuženika 1 i 2 za obiteljsko nasilje i da su od tada nastali problemi. Pojašnjava da su zapravo 2-tuženika prijavili negdje u listopadu. Navodi da je njemu punica tada od lipnja usmeno rekla u nekoliko navrata da on više neće tu smjeti parkirati, te da su njega i suprugu tjerali iz stana. Međutim, on je smatrao da ima pravo i dalje tu parkirati i radio je to i dalje. Tuženici 1 i 2 da su svoja vozila parkirali ispod nadstrešnice, a on bi uobičajeno parkirao kako je naprijed naveo. Ne sjeća se da bi na tom njegovom mjestu netko drugi parkirao. Međutim došlo je do incidenta i to od 2. do 4. studenog gdje je njemu i fizički i verbalno onemogućeno parkirati na tom mjestu, te je intervenirala i policija tog 2. i 4. studenog, te su ih oni uputili da moraju svoje imovinsko pravne odnose međusobno riješiti. Tog 2. studenog 2023. vozilom mu je zapriječen ulazak u dvorište i to 1 i 2 tuženici i to vozilo Peugeot i Opel Astra. Isto se desilo i 3. studenog, ali tada je samo 1-tuženik zapriječio mu prolaz u dvorište, a 4. studenog su ponovno tuženici 1 i 2 vozilom zapriječili prolaz. Tog 4. studenog je propustio 2-tuženik da IO svojim vozilom izađe iz okućnice, bila je parkirana ispod nadstrešnice, a što je on iskoristio i ušao u okućnicu svojim vozilom. Toga dana je 1- tuženik se vozilom želio zaletjet u njegovo, pri čemu ga je sprječavao i 2-tuženik, pa je i odustao. On je u konačnici jer su mu zapriječili vozilima izlaz iz dvorišta zamolio policiju da ga puste da izađe van, i to mu je policija omogućila i on od tada više ne parkira u dvorištu. Na upit pun. tužitelja koliko vozila koristilo je navedenu okućnicu i na koji način, odgovara tužitelj ukupno 4 vozila i to od 2-tuženika i njegove supruge 2 vozila koja su uglavnom parkirana pod nadstrešnicom, zatim 1-tuženik jedno vozilo koje je parkirao blizu drvarnice dolje niže, s time da 1 i 2 tuženici se dogovaraju i mijenjaju tko će gdje parkirati, te njegovo vozilo jedno koje je parkirao uza zid i drva kako je naprijed naveo. Napominje da je dvorište veliko može se parkirati 6 automobila, te nema razloga zbog kojih on ne bi mogao parkirati u tom dvorištu. Navodi da je i brat 2-tuženika ĆO kada bi došao iz Njemačke vozilo parkirao u tom istom dvorištu negdje u sredini. Na upit pun. tuženika da tužitelj navede govori li o parkiranju unutar okućnice u svom iskazu tužitelj pojašnjava i na listu 118 potvrđuje da govori jednom o položaju u blizini drva, a drugo o položaju uza zid. Odgovara nakon što on više ne parkira da on sada nakon 2. i 4. studenog vidi 2-tuženika da parkira uz drva. On osobno sada parkira na cesti dole niže nakon tog 2. i 4. studenog. Na daljnji upit pun. tuženika je li nekoga pitao te 2020. gdje može parkirati kada je doselio, odgovara tužitelj da nije, da su bili u dobrim odnosima. Na daljnji upit pun. tuženika odgovara tužitelj unutar 3 godine da je možda netko kratko parkirao na tom mjestu gdje inače tužitelj, možda i 1- tuženik.

9. U svom iskazu tuženik 1 kao stranka navodi da sve što je tužitelj izgovorio danas u svom iskazu da je sve to laž i neistina. Tužitelj od kada je 2020. došao živjeti u taj stan, sigurno 2 godine, parkirao je ispod nadstrešnice. Oni se nikada nisu dogovorili tko će parkirati gdje vozilo, bilo je dosta mjesta, čak su znali i susjedi parkirati, a i oni ovih pet vozila, dakle i sin ĆO kada dođe. Jedino se znalo koje je njegovo mjesto budući je invalidna osoba a to je ispod nadstrešnice s desne strane. Nikada nisu razgovarali o tome tko će gdje parkirati. Želi reći da je tužitelj prvo glumio da je dobra osoba, ali je promijenio svoje ponašanje, a još više kada se oženio. On je tako jednom dok je prao vozilo koje je bilo parkirano u dvorištu pustio da teče šampon, na što je reagirala tuženikova supruga koja se teško kreće sa štakama i zvala njega te je rekao tužitelju da ne želi više da ikada parkira vozilo u dvorištu. Ne sjeća se datuma, ne može govoriti kada se to desilo. Također, on je svojoj djeci osigurao stan kako bi se oni brinuli o djetetu njegovom sa posebnim potrebama da ne završi u Domu, ali im nije dao dvorište. Od toga dana kada je tužitelj udario njegovu suprugu on više ne parkira u tom dvorištu iako je pokušao on je zatvorio ga vozilom, a došla je i policija. Navodi da sve stoji u dokumentaciji a tužitelj također radi neke izmjene, postavlja kamere, želi teretanu, a sa čime se on ne slaže. Na upit pun. tužitelja da 1-tuženik navede što se točno dogodilo 2. – 4. studenog, odg. da on ne zna što je bilo 2. da njega datum ne zanima. Navodi 1-tuženik da on zna što se desilo 4. studenog, da je bio Uskrs, i da je tužitelj došao u njegovu kuću, te su se najeli, a potom ih je pitao neka kažu kome i što duguju. Ne sjeća se da bi svojim vozilom zagradio put tužitelju i njegovo vozilo 20 godina nije se pomicalo, osim na dan kada je došla policija. Na daljnji upit pun. tužitelja kako su se dakle i jesu li se dogovarali oko parkiranja, odgovara 1- tuženik da su se međusobno on i njegova djeca ĆO i B dogovarali, odnosno svako je uzimao vozilo bez pitanja, da li se to odnosi i na tužitelja, odgovara da ne. Na daljnji upit pun. tužitelja odg. tužitelj da je parkirao 2 godine od 2020. do 2022., a poslije je došla policija. Na upit pun. tuženika koliko nije bilo UO odgovara 1-tuženik od 2018. do 2020. i tada je tužitelj parkirao gdje je htio i ispod nadstrešnice i u dvorištu i pored drvarnice.

10. U svom iskazu tuženik 2 kao stranka navodi da može govoriti samo ono što je osobno vidio, jer njega nije bilo u jednom razdoblju života. Točno je da su svi parkirali gdje je tko stigao u dvorištu, a da je i brat ĆO znao parkirati na ovom mjestu uza zid i drva, gdje i tužitelj ponekad. Međutim od lipnja 2023. kada su narušeni odnosi došlo je do svađa oko parkiranja i gdje će tko parkirati vozilo. Od 2. – 4. studenog 2023. može reći da je točno da je i on isto branio tužitelju da parkira svoje vozilo u dvorištu, i to iz razloga jer je on dobio zabranu prilaska njemu pa je nelogično da parkira on vozilo kraj kojeg on mora prolaziti dok ima zabranu do svoje ulaska u kuću. Točno je da je 1- tuženik zbog istih tih razloga htio nasrnuti na vozilo tužitelja u tom mjesecu studenom. Od tada od studenog tužitelj više ne parkira svoje vozilo u dvorištu. Navodi da je 1- tuženik nasrnuo na vozilo tužitelja jer je tužitelj nasrnuo na njegovu suprugu i udario ju. Na upit pun. tužitelja odgovara da ga nije bilo a li ne zna točno razdoblje od do. Na daljnji upit pun. tužitelja odg. kako on uopće nije omogućio supruzi izlazak i pomicao svoje auto, već je on pješice došao do supruge koja je izašla svojim vozilom, a tužitelj dojurio i ušao u dvorište svojim vozilom. Supruga je bila parkirana ispod nadstrešnice tada, a ne sjeća se gdje je bilo njegovo. Tek nakon što je BO ušao u dvorište on je parkirao svoje vozilo kao na fotografijama uz tužbu. Na daljnji upit pun. tužitelja kako je od lipnja do studenog 2023. tužitelj parkirao vozilo, odg. da se uglavnom ne sjeća, ali da je znao parkirati na cesti vani. Navodi i to da tužitelj ne bi mogao ući to u studenom u dvorište da mu je on vozilom pripriječio put. Na upit pun. tuženika odg. da mu je poznato da bi tužitelj vozilo parkirao ispod nadstrešnice. Nije postojao nikada dogovor vezano uz parkiranje. I bilo tko bi mogao parkirati na bilo koje mjesto.

11. U svom iskazu svjedok OO, 1-tuženik joj je suprug, 2-tuženik joj je sin, navodi da joj je poznato o čemu mora svjedočiti da se radi o jednom parkiranju. Navodi da je tužitelj trebao tužiti nju, a ne tuženika 1 i 2 i to zato što je ona ta koja je tužitelju zabranila da parkira vozilo i to oba u dvorištu. Ovo je učinila zato što je on nju istukao i to je zabranila nakon Uskrsa 2023. Navodi da je on prao vozilo u dvorištu, a također i neki susjedi pa ona koja je teško bolesna mora hodati sa štakama, ima osteoporozu, nikako se ne smije okliznuti, te je zabranila više da on to vozilo parkira. Prije toga on je znao parkirati u dvorištu, oni su to vidjeli ali su šutjeli, što će. Nakon toga tužitelj je uspio ući svojim vozilom misli jednom, a tuženici 1 i 2 su ga pokušali zaustaviti pa tako i mlađi sin, ali on je ipak uspio ući. Pozvana je policija i oni su utvrdili da se radi o njihovom dvorištu te je tužitelj morao napustiti isto. U jesen je bilo nešto drugo jer je tužitelj vezano uz neki ključ maltretirao 1-tuženika, njenog supruga. Na upit pun. tužitelja koliko je vremena prošlo od trenutka kada je ona zabranila tužitelju da parkira vozilo u dvorištu pa do trenutka kada su tuženici 1 i 2 zabranili tužitelju ulazak, odg. da ona to ne zna, da tko će se to sjetiti. Nikakav dogovor nije postojao oko parkiranja. Parkirao je na mjestu gdje su drva, koja su tužiteljeva. Nije parkirao više u dvorištu nakon ovog incidenta sa tuženicima 1 i 2. Na upit pun. tuženika 1 i 2 je li na mjestu gdje je parkirao tužitelj kod drva znao još netko drugi parkirati, odg. da je tužitelj tamo parkirao kada bi bilo slobodno jer je svako parkirao gdje je htio, nije bilo točno određeno tko će gdje parkirati.

12. U svom iskazu svjedok GO, upoznat je da se predmetni postupak vodi vezano uz problem s parkiranjem vozila, međutim doista ne zna tko je koga tužio. Na upit suca je li mu poznato ili je čuo nešto vezano uz događaja od 2. do 4. studeni 2023. da bi netko nekoga smetao vezano uz parkiranje odgovara da on nije uopće bio nazočan tom događaju te ne može ništa iskazivati o tim datumima. Ono što može reći jest da je osobno vidio da je tužitelj znao parkirati svoje vozilo na mjestu gdje su drva, ali da on to više ne čini. Međutim ne zna je li između stranaka postojao dogovor vezano uz parkiranje, niti smije li tužitelj parkirati vozilo ili ne, on samo govori ono što je osobno vidio. Kada se svjedoku od strane suca pokazuju fotografije na listu spisa 118 da isti pokaže gdje je to mjesto gdje je parkirao nekada tužitelj svjedok pokazuje fotografiju br. 1 na kojoj su razvidna posložena drva, i navodi da je to mjesto gdje je znao parkirati. Na daljnji upit odgovara da nije upoznat da bi parkirao ikada tužitelj vozilo na mjestu prikazanom na fotografiji br. 2 jer da je to nečije privatno dvorište, to nije vidio. Na upit pun. tužitelja odg. da je čuo da je dolazila policija, ali ne zna koji je razlog, je li to parkiranje ili nešto treće. Naknadno je iz razgovora sa susjedima saznao da se nešto dogodilo oko parkiranja, susjedi međusobno komuniciraju i razgovaraju. Tužitelj se prestao parkirati nakon intervencije policije i parkira u nekoj travi. A prije toga u kontinuitetu se parkirao tamo. Na upit pun. tuženika 1 i 2 je li na tom mjestu gdje je tužitelj parkirao kraj drva znao vidjeti i neko drugo vozilo, odg. da baš i nije, jer ima više mjesta na drugom dijelu. Čini mu se da se tužitelj držao toga da je parkirao uvijek kraj drva, kao da se držao nekog dogovora se njemu činilo.

13. U svom iskazu svjedok JO, supruga tužitelja, kći 1-tuženika i sestra 2-tuženika. U zavadi sa tuženicima 1 i 2. navodi da je njezin suprug parkirao svoje vozilo na dvije pozicije kod drva i uza zid, i to od 2020. Oni su bili u dobrim odnosima sa tuženicima, međusobno si pomagali, ali od 2023. odnosi su narušeni i počelo je loše ponašanje. U studenom 2023. tuženici 1 i 2 zabranili su parkiranje na tim mjestima njezinom suprugu i o tome se smetanju radi. Navodi da na tom mjestu gdje je uobičajeno parkirao tužitelj ona nije vidjela da bi netko drugi koristio to parkirno mjesto prije smetanja posjeda. Naime, oni bi znali parkirati gdje je nadstrešnica ili kod drvarnice i to supruga 2-tuženika zatim njezin brat i otac. Navodi i to da je majka doista znala prigovarati razne stvari pa je tako i prigovorila tužitelju da tu više neće moći parkirati, ali on je uredno nastavio sve do tog dana smetanja. Kada se svjedoku od strane suca pokazuju fotografije na listu spisa 118 ista navodi da je na fotografiji br. 1 razvidna jedna pozicija, a na fotografiji br. 2 druga pozicija parkiranja vozila od strane tužitelja do dana smetanja, s time da na fotografiji br. 2 vozilo bi bilo parkirano puno više uza zid kako bi što manje ometalo prolaz. Na upit pun. tužitelja odg. da je tužitelj do dana smetanja svaki dan vozilo parkirao na te dvije pozicije. Češće bi vozilo parkirao na ovoj poziciji na fotografiji br. 2 ali i na mjestu prikazano na fotografiji br. 1, dakle jedno vozilo ovisno o tome što treba obaviti i koliko je u žurbi, jer je vozilom odlazio i na posao i u trgovinu i slično. Na upit pun. tuženika 1 i 2 kada je prvi put parkirao na tom mjestu je li nekoga pitao, odg. da je obavijestio nju i ona se s time složila, a druge članove nije pitao ali nitko nije ništa prigovorio i uredno je nastavio parkirati do dana smetanja.

14. U svom iskazu svjedok LO, navodi da joj je poznato o kojim činjenicama mora svjedočiti odnosno vezano uz problem sa parkiranjem vozila. Navodi da je ona prva susjeda te da se kuća u kojoj živi nalazi ispod nizbrdo od prijepora te da prilikom dolaska do svoje kuće nužno prolazi pored ovog prijepora. Ona da je tako uočila da jedno bijelo vozilo se počelo parkirati na cesti a što je njima otežavalo prolaz vozilom budući je bilo djelomično na cesti te je upitala vlasnika tužitelja koji je tome razlog i rekla da im vozilo smeta. Rekao joj je da su mu punac i punica zabranili parkirati u dvorištu, da će on pokušati riješiti problem. Više ih nema danas. Prvi puta kada je uočila to vozilo na cesti da joj smeta da je to bilo možda unazad 2 godine cca, ali ne može se točno izjasniti zbog proteka vremena, a također ni koje je bilo godišnje doba kada je uočila vozilo na cesti. Ranije je to bijelo vozilo znala vidjeti parkirano u dvorištu kuće. Kada joj se od strane suca predočavaju fotografije na listu spisa 118 i 119 pokazuje na fotografiji br. 1 da bi uočila to bijelo vozilo pored drva prikazanoj na fotografiji parkirano. Dozvoljava mogućnost da je vozilo bilo parkirano i na mjestu gdje je prikazano na fotografiji 2 vozilo srebrne boje, dakle iza zida. Međutim, budući da joj taj zid zaklanja pogled, da je na tom mjestu oštar zavoj i da ne gleda u tuđe okućnice ne može to reći sa sigurnošću. Također da je čula da je bila intervencija policije, ali ne zna detalje vezano uz što. Nije joj poznato postoji li između stranaka nekakav dogovor o parkiranju je li i tko dozvolio tužitelju da vozilo parkira, a niti kada je tužitelj započeo sa parkiranjem vozila na mjestu koje je pokazala na fotografiji. Na upit pun. tužitelja svjedok odg. da je prilikom intervencije djelatnika policije čula samo buku i uočila vozilo policijsko. Dozvoljava mogućnost da je ovo parkiranje vozila na cesti intervencija policije povezano. Budući da već 18 godina živi kao susjeda ističe da ovo nije prva intervencija policije pa se teško može vremenski orijentirati. Na upit pun. tuženika svj. odg. da je na fotografiji na listu spisa 118 i 119 gdje je pokazala položaj vozila tužitelja znala uočiti i neka druga vozila parkirana, ne samo tužitelja a i danas da je neko vozilo parkirano.

15. U postupku nema spora o tome da se prijepor nalazi u [adresa], u [adresa] u okućnici kuća KBR 11B i 11C sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je nekretnina upisana u z. k. ul [broj ZK uloška] kao dvije kuće spremište i dvorište u površini od 1014 m2 kao etažno vlasništvo, kao niti da je tužitelju na dane 2. i 4. studeni 2023. od strane tuženika 1 i 2 onemogućeno parkiranje vozila na navedenoj nekretnini ( parkiranjem vozila na ulazu u okućnicu, te izjavom daljnje zabrane parkiranja njegovog osobnog vozila u predmetnoj okućnici). Isto proizlazi i iz izviješća PP od 30. studeni 2023., kao i iskaza tuženika 1 i 2 koji ne osporavaju da bi zabranili parkiranje vozila tužitelja na dane 2. i 4. studeni 2023.

16. Iz iskaza svjedoka GO i LO koji o mjestu parkiranja vozila u vlasništvu tužitelja iskazuju na temelju neposrednog opažanja, i čijim iskazima sud poklanja vjeru jer nisu u srodstvu sa strankama u ovom sporu, a niti osobno zainteresirani za ishod ovog postupka, ovaj sud utvrđuje da je vozilo tužitelj parkirao na okućnici navedene nekretnine, i to na mjestu prikazanom na fotografiji br. 1 na listu spisa 118 i 119 sve do zabrane parkiranja od strane tuženika 1 i 2 dana 4. studeni 2023.. Iskazima ovih svjedoka sud poklanja vjeru jer o mjestu parkiranja vozila u vlasništvu tužitelja iskazuju na temelju neposrednog opažanja kao susjedi koji prilikom dolaska do vlastitih kuća nužno prolaze pored prijepora, kao i jer su osobno uočavali vozilo tužitelja na mjestu koje opisuju i pokazuju uvidom u fotografije koje su sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka mjerničke struke, te su o relevantnim činjenicama u postupku suglasni.

17. Tako svjedok LO iskazuje da je: “to bijelo vozilo znala vidjeti parkirano u dvorištu kuće“, a kada joj se od strane suca predočavaju fotografije na listu spisa 118 i 119 pokazuje na fotografiji br. 1 da bi uočila to bijelo vozilo pored drva prikazanoj na fotografiji parkirano, kao i da nije sigurna, ali dozvoljava mogućnost da je vozilo bilo parkirano i na mjestu koje je prikazano na fotografiji 2 iza zida, s time da iskazuje kako je „na fotografiji na listu spisa 118 i 119 gdje je pokazala položaj vozila tužitelja znala uočiti i neka druga vozila parkirana, ne samo tužitelja a i danas da je neko vozilo parkirano“.

18. Svjedok GO iskazuje: “da je osobno vidio da je tužitelj znao parkirati svoje vozilo na mjestu gdje su drva, ali da on to više ne čini“, zatim na listu spisa 118 na fotografiji br. 1 pokazuje mjesto gdje je nekada tužitelj parkirao , a nije upoznat da bi ikada tužitelj vozilo parkirao na mjestu prikazanom na fotografiji br. 2 , kao i da se tužitelj prestao parkirati nakon intervencije policije i parkira u nekoj travi. Iskazuje svjedok da se tužitelj prije toga u kontinuitetu parkirao na tom mjestu, a da : „baš i nije viđao parkirana druga vozila na tom mjestu“ pored zida gdje su poslagana drva, jer ima više mjesta na drugom dijelu, kao i da mu se čini da se tužitelj držao nekakvog dogovora, ali o dogovoru oko parkiranja vozila između stranaka nema nikakvih saznanja

19. Dakle, proizlazi iz iskaza navedenih svjedoka da tužitelj od 4. studeni 2023. više ne parkira vozilo ispred okućnice, na mjestu na kojem je ranije parkirao vozilo i koje je na skici lica mjesta nalaza i mišljenja vještaka označeno crvenim pravokutnikom i brojem 1, i koje se nalazi na sjeveroistočnom dijelu okućnice na kojem je za vrijeme očevida bilo naslagano drvo za ogrjev ( fotografija br 1) i koje se gledano s ulice nalazi odmah kod ulaza na okućnicu, s lijeve strane, a niti na drugom mjestu na skici lica mjesta obilježeno je crvenim pravokutnikom i brojem 2. i koje se nalazi južnije od prvog, dijeli ih zidić, i nalazi se uz istočni zid okućnice, na popločenom dijelu koji se nalazi u padu prema jugu.

20. Nema spora da su tuženici 1 i 2 fizički zapriječili i zabranili tužitelju parkiranje osobnog vozila na mjestu kako je naprijed navedeno na dane 2 i 4 studeni 2023., što tuženici 1 i 2 i potvrđuju u svom stranačkom iskazu, a isto proizlazi i iz policijskog izviješća od 30. studeni 2023.

21. Nije sporno niti da tužitelj od 4. studeni 2023. više ne parkira na spornom dijelu nekretnine, odnosno da ni na koji način ne parkira osobno vozilo na nekretnini u [adresa] u okućnici kuća KBR 11B i 11C sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], z. k. ul [broj ZK uloška] od 4. studeni 2023.

22. Odredbom čl. 21. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZV-a) propisano je da koga drugi samovlasno smetaju u posjedu bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, odnosno st. 3 da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastanka smetanja.

23. Čl. 22. st. 1 ZV-a propisano je da posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bio u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

24. Stavkom 2 toga članka propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

25. Imajući u vidu da je čin smetanja poduzet 2. i 4. studenoj 2023., a da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena dana 1. prosinca 2023., ocjena je suda da je tužitelj pravovremeno ustao tužbom za zaštitu smetanja posjeda , dakle u roku od 30 dana od dana kada je saznao za čin smetanja, odnosno smetanje počinjeno.

26. Odredbom čl. 21. st. 2 ZV-a propisano je da i posjednik koji je posjed stekao samovlasno oduzevši ga drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štiti svoj posjed, jedino ga nema pravo štitit od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će i to protiv nje nakon što mu posjed postane miran.

27. Odredbom čl. 24. st 1 ZV-a propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

28. Ocjenom iskaza tuženika 1 i 2 kao stranke, kao i svjedoka OO čijim iskazima sud poklanja vjeru jer su suglasni i iskazu tužitelja u tom dijelu, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj s parkiranjem vozila na okućnici nekretnine započeo još 2020. kada se doselio kod supruge, te da je na točno određenom mjestu okućnice prikazanom na fotografiji br. 1 nalaza i mišljenja tužitelj parkirao svoje vozilo, a ponekad i na mjestu prikazanom na fotografiji br 2.

29. Tako OO iskazuje da je tužitelj „znao parkirati u dvorištu, oni su to vidjeli ali su šutjeli, što će“, dok u odnosu na dogovor oko korištenja okućnice navodi da „nikakav dogovor nije postojao oko parkiranja“, kao i da „je parkirao tužitelj kod drva kada bi bilo slobodno jer je svako parkirao gdje je htio, nije bilo točno određeno tko će gdje parkirati“

30. Tuženik 1 navodi da je „ tužitelj od kada je 2020. došao živjeti u taj stan, sigurno dvije godine, parkirao ispod nadstrešnice. Oni se nikada nisu dogovorili tko će parkirati gdje vozilo, bilo je dosta mjesta, čak su znali i susjedi parkirati, a i oni ovih pet vozila, dakle i sin ĆO kada dođe“. Tuženik 2 iskazuje kako je „ točno da su svi parkirali gdje je tko stigao u dvorištu, a da je i brat ĆO znao parkirati na ovom mjestu uza zid i drva, gdje i tužitelj ponekad“ kao i da „ nije postojao nikada dogovor vezano uz parkiranje. I bilo tko bi mogao parkirati na bilo koje mjesto.

31. Pri tome sud ne prihvaća navod tuženika 1 da „ je samo do 2020. tužitelj parkirao gdje je htio i ispod nadstrešnice i u dvorištu i pored drvarnice“, jer suprotno proizlazi iz iskaza tuženika 1 i svjedoka OO, te tužitelja i JO, da je tužitelj vozilo parkirao na točno određenom dijelu okućnice i nakon toga datuma, i u 2023-oj do dana smetanja.

30. I svjedok JO potvrđuje kako je tužitelj do dana smetanja 4. studeni 2023. svaki dan vozilo parkirao na dvije pozicije, češće na poziciji na fotografiji br. 2 ali i na mjestu prikazano na fotografiji br. 1, ovisno o tome što treba obaviti i koliko je u žurbi, jer je vozilom odlazio i na posao i u trgovinu i slično , i to od 2020. Potvrđuje da je obavijestio nju da će vozilo parkirati na nekretnini i ona se s time složila, a druge članove nije pitao i nitko nije prigovorio te je uredno nastavio parkirati do dana smetanja. I iskaz tog svjedoka u odnosu na vrijeme i način korištenja okućnice od strane tužitelja suglasan je iskazima drugih svjedoka, osim u odnosu na mjesto na kojem je tužitelj pretežito parkirao ( prikazano na fotografiji br. 1 ili br. 2), ali navedena nepodudarnost nije relevantna za ocjenu istinitosti iskaza tog svjedoka, budući da svjedok potvrđuje i vrijeme trajanja suposjeda dvorišta ( od 2020 do 2023) , kao i način vršenja suposjeda od strane tužitelja ( parkiranje na okućnici).

31. Dakle, iz iskaza tužitelja, tuženika 2 i svjedoka OO, kao i svjedoka JO , koji su u tom dijelu suglasni , ovaj sud utvrđuje da su tužitelj i tuženici 1 i 2 bili u suposjedu nekretnine u [adresa], okućnice kuće KBR 11B i 11C sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koju su koristili tako što su vozila parkirali na okućnici, i to tužitelj pretežito na poziciji na fotografiji br. 1 ali ponekad i na fotografiji br. 2, i to od 2020. što su tuženici znali i isto dopustili. Nema spora da od 4. studeni 2023. tužitelj više nije u suposjedu okućnice, jer je u parkiranju vozila onemogućen zbog verbalne i fizičke zabrane od strane tuženika 1 i 2, te od toga dana više na prijeporu ne parkira vozilo.

32. Polazeći dakle od utvrđenja da je tužitelj od 2020. bio u suposjedu okućnice kuće kbr 11B i 11C sagrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da je na istoj parkirao vozilo sve do 4. studeni 2023. ali da od toga dana više nije u suposjedu jer je radnjom tuženika 1 i 2 onemogućen izvršavati suposjed (tuženici 1 i 2 prepriječili vozilima ulazak u okućnicu, a intervenirala je i policija), ovaj sud utvrđuje da su ispunjene pretpostavke iz čl. 24. st 1 ZV-a za pružanje posjedovne zaštite tužitelju. Ovo jer je tužitelj dokazao da je kao suposjednik ovlašten štititi svoj suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja tuženika 1 i 2 kao suposjednika koji su tužitelja potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda i time mu ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

33. Pri tome, činjenica da su još u lipnju 2023 tuženik 1 i OO usmeno prigovorili tužitelju da ne smije parkirati vozilo više na prijeporu, a što potvrđuju u svom iskazu i tužitelj, i svjedoci JO i OO, ne utječe na drugačije presuđenje.

34. Ovo jer i tužitelj, i svjedok JO suglasno potvrđuju da je tužitelj unatoč usmenoj zabrani i dalje nastavio parkirati svoje vozilo na prijeporu sve do 4. studeni 2023. Tuženici 1 i 2 takvu tvrdnju nisu s uspjehom osporili, jer na pitanje je li tužitelj od te usmene zabrane u lipnju 2023 pa do dana smetanja 4. studeni 2023. parkirao svoje vozilo i nadalje u dvorištu navedene nekretnine, odgovaraju kako se ne sjećaju, pa njihove iskaze sud ne može prihvatiti u tom dijelu, već vjeru poklanja iskazu tužitelja i svjedoka JO kao istinitima.

35. Odredbom čl. 42. st. 1 ZV-a propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje, dok st. 2 istog članka propisuje da je donošenje odluke iz stavka 1. ovoga članka posao redovite uprave, a isto tako i odlučivanje o izmjenama i opozivu prijašnje odluke o tom.

36. Odredbom čl. 40. ZV-a propisano je u stavku 1. da o poslovima koji se tiču samo redovitoga upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova, a stavkom 2 da većina glasova računa se po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika.

37. Tuženici 1 i 2 na okolnost korištenja okućnice dostavljaju kao dokaz međuvlasnički ugovor od 29. travnja 2013, te fotografije prijašnjeg i današnjeg stanja nekretnine, kao dokaz da okućnica kuće [adresa] nije podijeljena, odnosno da je okućnica kuće [adresa] u vlasništvu 1-tuženika i OO, a također prilažu i presliku ugovora o darovanju od 6. veljače 2013 i ugovora od 6. veljače 2013., a predlažu i pribavu predmeta posl.br. P-2685/23 koji se vodi radi utvrđenja opoziva darovanja zbog grube nezahvalnosti, ali koji dokazi nisu od relevantnog značaja za odlučivanje u predmetnoj pravnoj stvari.

38. Predloženi dokazi upućuju sud na zaključak, kako tuženici u ovoj parnici žele raspravljati o pravu na posjed i pravnom temelju posjeda, a o kojim pitanjima sud ne smije raspravljati u posjedovnoj parnici.

39. Ovdje treba napomenuti i to, da parnice zbog smetanja posjeda ne rješavaju imovinsko pravne odnose između stranaka, niti se odlukama u takvom postupku odlučuje o nečijem pravu na posjed (osobito na o pravu vlasništva), već takve odluke prosuđuju samo ima li netko pravo štiti svoj (su)posjed u odnosu na točno određenu osobu, kao i je li protekao rok za traženje posjedovne zaštite.

40. U parničnom postupku sud odlučuje u okviru čl. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP-a), kojim je u stavku 1 propisano da sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

41. To znači, da iako sud nije vezan pravnom osnovom zahtjeva, odlučuje u okviru činjenica iznesenih u tužbi, i pruža zaštitu isključivo u skladu sa jasno određenim zahtjevom stranke, i pri tome je vezan načelom stranačke (a ne materijalne) istine.

42. Cijeneći da je sud dužan u skladu s čl. 10 ZPP-a nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i u razumnom roku, a da je činjenično stanje razjašnjeno u dovoljnoj mjeri za odlučivanje, sud je odbio izvesti daljnje dokaze kao suvišne, jer se izvođenjem nepotrebnih dokaza postupak odugovlači i troškovi postupka uvećavaju, a ne poštuje načelo ekonomičnosti postupka.

43. Budući da je tužitelj u ovom postupku dokazao da je bio u suposjedu prednjeg dijela okućnice zgrade u [adresa] izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica]/1

– dvije kuće, spremište i dvorište ukupne površine 1014 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te i čin smetanja suposjeda tuženika 1 i 2 koji su ga isključili iz suposjeda u potpunosti 4. studeni 2023., kao i pravovremenost podnošenja tužbe, zahtjev tužitelja valjalo je usvojiti i presuditi kao u točki I. i II. izreke rješenja.

44. Odredbom čl. 7. st. 1 ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom čl. 219 st. 1 ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

45. Pri tome se osobito ističe da sud o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 ZPP-a), međutim da se sud rukovodi načelom stranačke istine, a ne načelom traženja materijalne istine, te je svaka stranka u postupku dužna dokazivati činjenice na koje se u postupku poziva. Sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele a niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim ukoliko idu za tim da raspolažu sa zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu odredbe čl. 3. st. 3 ZPP-a kako to propisuje odredba čl. 7. st. 2 ZPP-a.

46. Tužitelju je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a priznat parnični trošak budući je uspio u postupku u cijelosti i to trošak jednokratne nagrade u iznosu od 250 bodova za četiri radnje, uvećano za trošak pristupa na ročište od 18. ožujak 2025., 17. srpanj 2025. i 23. listopad 2025 u iznosu od 50 bodova svako, sve uvećano za pdv 25% (Tbr.7. t. 2 Odvjetničke tarife), kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 eura i presudu u iznosu od 39,82 eura, sveukupno 1.059,73 eura slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točki III. izreke rješenja.

47. Odredbom čl. 7. st. 1 ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom čl. 219 st. 1 ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

48. Pri tome se osobito ističe da sud o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 ZPP-a), međutim da se sud rukovodi načelom stranačke istine, a ne načelom traženja materijalne istine, te je svaka stranka u postupku dužna dokazivati činjenice na koje se u postupku poziva. Sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele a niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim ukoliko idu za tim da raspolažu sa zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu odredbe čl. 3. st. 3 ZPP-a kako to propisuje odredba čl. 7. st. 2 ZPP-a.

49. Sukladno odredbi čl. 10. st. 1 Zakona o parničnom postupku propisano da je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

U Rijeci 9. prosinca 2025.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika 1 i 2