REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

P 1/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj FO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Glavaš, odvjetnica u [adresa], i I. tuženik APS HVAR d. o. o. Zagreb, Radnička cesta 43, OIB 33155390758, kojeg zastupa punomoćnik Davor Jonjić, odvjetnik u Zagrebu, Malešnica II 27, i II. tuženice VO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Antea Brajković, odvjetnica u Zagrebu, Zadarska ulica 80, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne rasprave zaključene 23. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnica tužitelja i II. tuženice AO, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Bujama – Buie, poslovni broj Ovr 4784/2015-2 od 26. svibnja 2015. na ½ dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 48. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-48), jednosoban stan od 26,59 m2.“.

II. Nalaže se tužitelju da I. tuženiku APS HVAR d. o. o. naknadi troškove postupka isplatom 1.000,00 eura (tisuću eura) u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da II. tuženici AO naknadi troškove postupka isplatom 750,00 eura (sedamsto pedeset eura) u roku 15 dana

IV. U preostalom dijelu odbija se zahtjev II. tuženice AO za naknadu troškova postupka.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja se vodi kod ovog suda, Stalne službe u Bujama – Buie pod posl. br. Ovr 460/2019, određena rješenjem Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Bujama

– Buie, poslovni broj Ovr 4784/2015-2 od 26. svibnja 2015. na ½ dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 48. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-48), jednosoban stan od 26,59 m2.

1.1. U tužbi je naveo da je zaključkom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie posl. br. Ovr-460/2019 od 10. prosinca 2024., kao treća osoba, upućen na pokretanje parnice protiv ovdje tuženika, tamo ovrhovoditelja i ovršenika, radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Bujama – Buie, posl. br. Ovr 4784/2015-2 od 26. svibnja 2015. na ½ dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 48. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-48), jednosoban stan od 26,59 m2. Izvanknjižni je vlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela u skladu s čl. 11. st. 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023.). S II. tuženicom AO je stekao tu nekretninu tijekom trajanja izvanbračne zajednice. Iako se predmetna nekretnina formalno vodi kao vlasništvo II. tuženice AO radi se o bračnoj stečevini, dakle o suvlasništvu stranaka zbog čega se vodi spor kod Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. P Ob-383/2024. S obzirom na okolnosti slučaja vjerojatno je da će se u parnici koja se vodi pod posl. brojem P Ob-383/2024 utvrditi kako nekretnina koje je predmet spornog ovršnog postupka predstavlja bračnu stečevinu ovršenika i treće osobe. Time je učinio vjerojatnim nastanak teško nadoknadive štete u slučaju provedbe ovrhe na nekretnini, koja je u njegovu suvlasništvu. U skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 22. veljače 2018. predmnjevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo. U konkretnom slučaju I. tuženik APS Hvar d. o. o. kao ovrhovoditelj je bio nesavjestan od trenutka kada je saznao da se glede predmetne nekretnine vodi spor, te da ta nekretnina nije u samostalnom vlasništvu II. tuženice AO.

2. I. tuženik APS HVAR d. o. o. je u odgovoru na tužbu naveo da tužbu valja odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Iako je tužitelj pokrenuo parnični postupak u skladu sa zaključkom ovršnog suda, iz sadržaja prigovora jasno je da nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 59. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012., 25/2013., 93/2014.) za podnošenje prigovora treće osobe. Tužitelj nema takvo pravo koje bi sprječavalo ovrhu. Založno pravo na predmetnoj nekretnini upisano je prije početka izvanbračne zajednice, a II. tuženica VO je stekla pravo vlasništvo te nekretnine na temelju ugovora o darovanju 2010. Tužitelj nema isprave kojom bi u skladu s čl. 59. st. 2. Ovršnog zakona dokazao postojanje svojeg prava. Njegov prigovor valjalo je odbaciti u ovršnom postupku. Kako u ovršnom postupku nije mogao izjaviti pravni lijek protiv zaključka kojim je upućen na pokretanje parničnog postupka, to u ovom postupku jedino može osporiti da bi bile ispunjene pretpostavke za upućivanje u ovoj parnični postupak. Podredno, tužba i tužbeni zahtjev su neosnovani. Predmetna nekretnina predstavlja isključivo vlastitu imovinu II. tuženice AO s obzirom na to da je ju je ona stekla na temelju ugovora o darovanju od majke Marije Kovačević 2010. Tražbina radi čije se naplate vodi predmetni ovršni postupak proizlazi iz kreditnog odnosa s osnove ugovora o kreditu sklopljenog 2006., u kojim je sudjelovala majka II. tuženice EO, tadašnja vlasnica predmetne nekretnine, kao založni dužnik. Kasnije, 2010. EO je tu nekretninu darovala kćerci ovdje II. tuženici AO, što je vidljivo iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka. Prema tome ne radi se o imovini koju bi tužitelj i II. tuženica VO stekli za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice zajedničkim radom niti ne potječe od njihovog zajedničkog rada. Osporio je navode tuženika da bi se nekretnina formalno vodila kao samovlasništvo II. tuženice NO jer bi to bilo protivno zaštiti povjerenja u zemljišne knjige. Nije mu jasno ni zašto bi predmetna nekretnina toliki niz godina dolazila upisana samo na II. tuženicu AO. Ako bi se i uzelo u obzir da se predmetna nekretnina „formalno vodila“ na II. tuženici AO tada bi u svakom slučaju on uživao zaštitu povjerenja u zemljišne knjige. On nije mogao zaključiti ili posumnjati da bi se radilo o bračnoj stečevini, iako to ovdje nije ni slučaj. Stoga je osporio navode tužitelja da bi prilikom pokretanja ovršnog postupka bio nesavjestan i nepošten. U slučaju i da tužitelj uspije u parnici koju je pokrenuo protiv II. tuženice AO radi utvrđenja bračne stečevine to ne bi utjecalo na ishod ovog postupka. Jedina namjera ulaganja predmetnog prigovora, kao i pokretanje ove parnice je odugovlačenje ovršnog postupka. Tužitelj u ovršnom postupku podnosi prigovor treće osobe devet godina nakon što je ovrha pokrenuta i to u tijeku trajanja elektroničke javne dražbe kod Financijske agencije na kojoj su prikupljene ponude i povodom koje je trebalo biti donijeto rješenje o dosudi. Ujedno je i tek 2024. pokrenuo sudski postupak radi utvrđenja bračne stečevine u izvanbračnoj zajednici.

U podnesku od 11. svibnja 2025. je u bitnome ponovio navode iz odgovora na tužbu.

3. II. tuženica VO je u odgovoru na tužbu od 11. veljače 2025. priznala tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Tužitelj je u podnesku od 11. lipnja 2025. u cijelosti osporio navode iz odgovora na tužbu I. tuženika APS Hvar d. o. o.

5. Tužitelj je na pripremnom ročištu 12. svibnja 2025. predložio da se ovaj postupak prekine do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. P Ob 383/2024. Navedeni postupak vodi se između tužitelja i II. tuženice AO radi utvrđenja da nekretnina koja je predmet ovrhe predstavlja bračnu stečevinu stranaka, svake u ½ dijela. Odluka u navedenom parničnom postupku predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak. Ujedno je predložio da se prekid postupka odredi do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod ovog suda pod posl. br. P 1123/2024 po tužbi ovdje II. tuženice AO protiv ovdje I. tuženika APS Hvar d. o. o. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

5. 1. I. tuženik APS Hvar d. o. o. se u podnesku od 22. listopada 2025. usprotivio prijedlogu da se odredi prekid postupka.

5. 2. Prijedlog tužitelja da se odredi prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupaka koji se vode kod Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. P Ob 383/2024, i kod ovog suda pod posl. br. P 1123/2024 nije osnovan s obzirom na to da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje prekida postupka u skladu s čl. 213. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP). U postupku nije utvrđeno da bi postojali uvjeti za prekid postupka u skladu s čl. 12. st. 1. ZPP-a. Ishodi navedenih parničnih postupaka nisu od bitnog značaja za odluku u ovoj pravnoj stvari.

6. Nisu osnovani navodi I. tuženika APS Hvar d. o. o. da valja odbaciti tužbu u ovoj pravnoj stvari jer da u skladu s Ovršnim zakonom nisu bili ispunjeni uvjeti za upućivanje tužitelja u parnicu u ovršnom postupku. O tome da li su ispunjeni uvjeti za postupanje u skladu s čl. 60. Ovršnog zakona i upućivanje treće osobe u parnicu odlučuje isključivo sud u ovršnom postupku. Navedeno ne može biti predmet preispitivanja u parničnom postupku.

7. U dokaznom postupku pročitani su zaključak ovog suda, Stalne Službe u Bujama – Buie posl. br. Ovr 460/2019-119 od 10. prosinca 2024. (str. 5-7), prigovor treće osobe (str. 24-26), poziv na sudjelovanje u elektroničkoj javnoj dražbi (str. 27- 31), požurnica (str. 32), ugovor o kreditu (str. 33-44), izvadak iz zemljišne knjige (str. 45-46), povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige (str. 47-48, 74-75), izvod iz e- predmeta (str. 61-62), ugovor o darovanju nekretnine od 16. prosinca 2010. (str. 67- 73) te isprave iz spisa ovog suda, Stalne službe u Bujama – Buie posl. br. Ovr 460/2019 (ranije posl. br. Ovr 8377/2016, Ovr 4784/2015).

Ostali dokazni prijedlozi su odbijeni jer su na temelju izvedenih dokaza utvrđene sve činjenice odlučne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se vodi kod ovog suda, Stalne službe u Bujama – Buie posl. br. Ovr 460/2019 u dijelu u kojem je ovrha određena na ½ dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 48. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-48), jednosoban stan od 26,59 m2.

10. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Bujama

– Buie posl. br. Ovr 4784/2015-2 od 26. svibnja 2015. određena je ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja Hypo Alpe Adria Bank d. d., prednika I. tuženika APS Hvar d. o. o., u iznosu 1.999.648,56 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, na nekretnini II. tuženice AO, tamo ovršenika, označenoj kao k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 48. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-48), jednosoban stan od 26,59 m2. Ovrha je određena na temelju ovršne isprave – ugovora o kreditu sa sporazumom osiguranju novčane tražbine broj 5140030251-60010462811/2006.

11. Predmetni ugovor o kreditu sa sporazumom osiguranju novčane tražbine su sklopili Slavonska banka d. d., (čiji je pravni sljednik bio Hypo Alpe Adria Bank d. d.), kao kreditor, BO, kao korisnik kredita, ZO, kao sudužnik, te EO, kao založni dužnik. Radi osiguranja tražbine iz tog ugovora je, među ostalim, zasnovano i založno pravo na nekretnini kao k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 48. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-48), jednosoban stan od 26,59 m2, koja je tada u cijelosti bila upisana kao vlasništvo EO. Upis u zemljišnoj knjizi proveden je pod posl. br. Z 4407/2006 dana 8. kolovoza 2006.

12. Na temelju ugovora o cesiji od 27. prosinca 2019. došlo je do ustupa predmetnog založnog prava u korist novog založnog vjerovnika ovdje I. tuženika APS Hvar d. o. o.

13. Tužitelj je u ovršnom postupku podnio prigovor treće osobe od 19. rujna 2024. u kojem je naveo da nekretnina na kojoj je određena ovrha predstavlja bračnu stečevinu njega i II. tuženice AO, pa je zaključkom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie posl. br. Ovr 460/2019-119 od 10. prosinca 2024. (str. 5-7) upućen da u roku 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

14. Stoga je u postupku valjalo utvrditi da li predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i II. tuženice AO i, ako predstavlja, da li je ovrhovoditelj, odnosno založni vjerovnik (pravni prednik I. tuženika APS Hvar d. o. o.) bio savjestan, odnosno je li imao razloga posumnjati da ta nekretnina ne bi bila u isključivom vlasništvu založnog dužnika - ovršenika kako je to proizlazilo iz zemljišne knjige.

15. II. tuženica VO je stekla vlasništvo predmetne nekretnine na temelju ugovora o darovanju kojeg je kao daroprimatelj sklopila s EO **.**.2020. Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Marine Sabolić-Dorčić pod posl. br. Ov-7704/2010 od 17. prosinca 2010. Iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da je na temelju tog ugovora o darovanju nekretnine od 16. prosinca 2010. proveden upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist II. tuženice AO, u cijelosti, pod posl. br. Z 177/2011 dana 10. siječnja 2011.

16. Tužitelj u tužbi navodi da su on i II. tuženica VO stekli predmetnu nekretninu za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, pa da ona predstavlja bračnu stečevinu njega i II. tuženice AO, svakog u ½ dijela, pritom u tužbi, kao niti tijekom postupka ne navodi kada je započela i do kada je trajala izvanbračna zajednica između njega i II. tuženice AO, kao ni druge činjenice na temelju kojih bi se moglo zaključiti da bi se radilo o bračnoj stečevini. Jedino se u prigovoru koji je podnio u ovršnom postupku navodi da je izvanbračna zajednica tužitelja i II. tuženice AO započela 2007., da je u toj zajednici rođeno dijete **.**.2008. i da je ona u međuvremenu prestala.

17. U čl. 248. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 116/2003., 17/2004., 136/2004., 107/2007., 57/2011., 61/2011., 25/2013., 75/2014., 5/2015. i 103/2015), koji je bio na snazi u vrijeme kada je II. tuženica VO stekla predmetnu nekretninu, određeno je da bračnu stečevinu predstavlja imovinu koju bračni drugovi steknu radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Vlastita imovina bračnog druga je imovina koju je imao u vrijeme zaključenja braka te imovina koju je tijekom trajanja bračne zajednice stekao na nekom drugom pravnom temelju u odnosu na navedenu pravnu osnovu (čl. 253. Obiteljskog zakona). Prema čl. 249. Obiteljskog zakona bračni drugovi su suvlasnici u bračnoj stečevini u jednakim dijelovima osim ako nisu drukčije ugovorili. Izvanbračna zajednica žene i muškarca koja ispunjava pretpostavke iz članka 3. Obiteljskog zakona stvara imovinskopravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova (čl. 258).

18. Na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da je tužiteljica stekla predmetnu nekretninu na temelju ugovora o darovanju sklopljenog s EO 2010., pa je na temelju toga za zaključiti da predmetna nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i II. tuženice AO.

19. Pritom valja reći da je u konkretnom slučaju sud u postupku i utvrdio da bi se radilo o bračnoj stečevini, ovrha ne bi bila nedopuštena.

20. S obzirom na to da je predmetna nekretnina bila upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasništvo II. tuženice AO, tadašnji ovrhovoditelj Hypo Alpe Adria Bank d. d. (prednik I. tuženika APS Hvar d. o. o.) je u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu postupao u dobroj vjeri i u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige iz čl. 122. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14.), a u dobroj vjeri je bio i njegov pravni prednik u vrijeme stjecanja založnog prava. Prema navedenoj odredbi smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona (st. 1.). Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (st. 2.). Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (st. 3). Tužitelj u postupku nije dokazao da bi I. tuženik APS Hvar d. o. o. bio nesavjestan i nepošten.

21. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom je valjalo odbiti (t. I. izreke).

22. Stranke su zatražile naknadu troškova postupka.

23. Tužitelj nije uspio u postupku, pa je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan naknaditi opravdane parnične troškove I. tuženiku APS Hvar d. o. o. Na temelju čl. 157. ZPP-a tužitelj je dužan naknaditi opravdane troškove postupka II. tuženici AO.

24. I. tuženik APS Hvar d. o. o. je zatražio naknadu troškova postupka i to za zastupanje kod sastava odgovora na tužbu od 4. veljače 2025. 200,00 eura, sastava podnesaka od 12. svibnja 2025., 25. lipnja 2025. i 22. listopada 2025. po 200,00 eura, uvećano za PDV 25 % 200,00 eura, ukupno 1.000,00 eura.

24.1. U skladu s čl. 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/2023., dalje: OT) I. tuženiku APS Hvar d. o. o. je priznat trošak zastupanja kod sastava odgovora na tužbu od 3. veljače 2025. 200,00 eura (tar. br. 8. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1. i tar. br. 54. OT-e), te kod sastava podneska od 12. svibnja 2025., 25. lipnja 2025. i 22. listopada 2025. po 200,00 eura (tar. br. 8. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1. i tar. br. 54. OT-e), sve uvećano za PDV 25% što iznosi 200,00 eura (tar. br. 46. OT). Time su mu odmjereni troškovi postupka u iznosu 1.000,00 eura.

25. II. tuženica VO je zatražila naknadu troškova postupka za zastupanje kod sastava odgovora na tužbu od 11. veljače 2025. 200,00 eura, te kod pristupa ročištima 12. svibnja 2025. i 23. listopada 2025. po 200,00 eura, uvećano za PDV 25 %, te sudske pristojbe na odgovor na tužbu i presudu.

25. 1. U skladu s čl. 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika II. tuženici AO je priznat trošak zastupanja kod sastava odgovora na tužbu od 11. veljače 2025. 200,00 eura (tar. br. 8. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1. i tar. br. 54. OT-e), te kod pristupa ročištima 12. svibnja 2025. i 23. listopada 2025. po 200,00 eura (tar. br. 8. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1. i tar. br. 54. OT-e), sve uvećano za PDV 25% što iznosi 150,00 eura (tar. br. 46. OT). Time su joj odmjereni troškovi postupka u iznosu 750,00 eura. Troškovi sudskih pristojbi nisu joj priznati jer joj oni nisu nastali u ovom postupku.

26. Slijedom navedenog naloženo je tužitelju da naknadi troškove postupka I. tuženiku APS Hvar d. o. o. isplatom 1.000,00 eura, a II. tuženici AO isplatom 750,00 eura, dok su u preostalom dijelu zahtjev II. tuženice AO, kao i zahtjev tužitelja u cijelosti odbijeni.

U Pazinu 9. prosinca 2025.

Sutkinja

Kristijana Matejčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelj p. p.,

2. I. tuženik APS Hvar d. o. o. p. p.,

3. II. tuženica VO p. p.