Poslovni broj: Pn-3233/2018-69

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JT iz [adresa], 3. Barutanski breg 25, OIB; 29857211959, zastupana po Ivani Sury, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB; 10840749604, zastupan po odvjetnicima odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave, dana 9. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 9.954,21 euro sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. kolovoza 2018. godine, a koje kamate su do 31.12.2022 određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 30. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavija prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.647,25 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. prosinca 2025. godine do isplate.

III Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na plaćanja zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos štete od 9.954,21 eura za razdoblje od 09.08.2018. godine do 22.08.2018. godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 28.06.2015. godine oko 19,00 sati stradala u prometnoj nezgodi kao vozač osobnog vozila reg. oznaka [registarska oznaka], a kada se kretala po kolniku Brestovečke ulice u Sesvetama u pravcu juga tj. nizbrdo. Dolaskom u blizinu kbr. 150 te izlaskom iz desnog zavoja, vozilo tužiteljice je proklizalo po mokrom kolniku te udarilo u betonski rubnik s desne strane kolnika, a nakon čega se odbilo u lijevo te sletjelo na lijevu stranu izvan kolnika, u odvodni kanal koji se nalazi pored kolnika. U predmetnoj nezgodi tužiteljica je zadobila teške tjelesne ozljede, a koje povrede su narušile tjelesno i duševno zdravlje tužiteljice. Prije predmetne nezgode nije imala istih ili sličnih ozljeda ili oboljenja. U vrijeme štetnog događaja tužiteljica je bila osigurana kod tuženik policom osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja broj P41N-1022112005 i to; za slučaj trajnog progresivnog invaliditeta uslijed nezgode do iznosa od 500.000,00 kuna, za slučaj hospitalizacije do iznosa od 500.000,00 kuna. Budući je kod tužiteljice zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju zaostala trajna invalidnost prema Tablicama invalidnosti tuženika, konačno potražuje iznos od 9.954,21 euro sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09.08.2018. godine i to iz razloga što je dana 08.08.2018. godine predala tuženiku prijedlog nagodbe sa svom potrebnom dokumentacijom. Potražuje i troškove paničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da je na dan 28.06.2015. godine tužitelj policom osiguranja nezgode kod tuženika bio osiguran za slučaj trajnog invaliditeta na osiguranu svoju od 500.000,00 kuna, te za slučaj hospitalizacije. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Osporava nastanak osiguranog slučaj, odnosno da bi štetni događaj mogao nastati na način kako je to opisano u tužbi te osporava da bi ozljede temeljem kojih tužiteljica potražuje isplatu osigurnine bile u uzročno posljedičnoj vezi sa događajem od dana 28.06.2015. godine.

3. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u Potvrdu MUP-a od 14.06.2017. (list 4-5 spisa), u fotografije vozila (list 6-8 spisa), u medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 9-36 i 220-223 spisa), u Policu osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja od 11.06.2015. broj P41N-1022112005 (list 37-38 spisa), u Opće uvjete za dragovoljno osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja tuženika i Tablice za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (list 39-51 spisa), u prijedlog za nagodbu (list 52 spisa), u dopis tuženika tužitelju (list 53 spisa), u dopis tužitelja tuženiku od 17.10.2018. (list 54-56 spisa), u potvrdu o izvršenom nalogu (list 69 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Predrag Pavić i dr. ĐT (list 91-94 spisa), izvršen je uvid u zdravstveni karton tužiteljice (list 113-177 spisa), proveden je dokaz saslušanjem vještaka dr. Pavić i dr. ĐT (list 213-215 i 248- 249 i 292-293 spisa), sačinjen je dopunski nalaz i mišljenje vještaka dr. ĐT (list 227-228 spisa), izvršen je uvid u spis predmetne prometne nesreće (list 258-264 spisa), provedeno je sudsko medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Davor Mayer i Neven Ereš (list 269-271 i 279-282 spisa), proveden je dokaz saslušanjem vještaka dr. Davor Mayer (list 299-300 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka ZT i tužiteljice (list 301-302 spisa), kao i očitovanjem vještaka dr. ĐT (list 308 spisa).

4. Među strankama nije sporno da su iste imale zaključenu policu osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja od 11.06.2015. broj P41N-1022112005. u vrijeme nastanka štetnog događaja. Nije sporno da je tuženik dana 04.04.2019. godine na ime naknade štete povodom predmetnog štetnog događaja isplatio tužiteljici na ime glavnice iznos od 100.00,00 kuna, te na ime kamata od 09.08.2018. godine do 04.04.2019. godine iznos od 4.375,67 kuna.

5. Tijekom postupka tuženik čini nespornim nastanak osiguranog slučaja. Po mišljenju suda, a obzirom na nespornu uplatu od strane tuženika, sud smatra da nije sporan tijek kamata na potraživanu naknadu štete počevši od 09.08.2018. godine, a koji tijek tuženik ponovno naknadno osporava.

6. Sporna je visina tužbenog zahtjeva, te je sporna uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i ozljeda tužiteljice.

7. Nakon što je tuženik naveo kako je sporna jedino visina štete, na tu okolnost provedeno je vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. ĐT i dr. Predrag Pavić, a koji su u svom nalazu i mišljenju naveli da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila sljedeće ozljede; natučenje lijevog ramena, puknuće zgloba čahure lijevoga AC zgloba, puknuće tetive mišića supraspinatusa lijevo, natučenje lijevog koljena, puknuće prednje ukrižene sveze i lateralnog meniska lijevog koljenskog zgloba, oštećenje lijevog aksilarnog i dubokog peronealnog živca lijevo i istegnuće paravertebralnih mišića vrata. Navode da osim zabilježbi vezanih za liječenje ozljeda iz štetnog događaja, nisu našli pisanih tragova ozljede ili drugog patološkog stanja lijevog ramena i lijevog koljenskog zgloba. Postoje zabilježbe nadležnog liječnika krajem 2014. i početkom 2015. koje se odnose na tegobe vezane za vratnu kralježnicu, odnosno obradu iste radi vrtoglavice. Međutim ozljeda vratne kralježnice kod tužiteljice u štetnom događaju nije ostavila trajni invaliditet. S kirurške strane, a uzevši u obzir važeće tablice invaliditeta, smatraju kako je kod tužiteljice zaostao trajni invaliditet od 10% (Točka 157 Tablica). S neurološkog aspekta, prema tablicama zaostao je invaliditet nakon djelomične kljenuti aksilirisa lijevo od 10% po točci 114a. Nakon zaostale djelomične kljenuti lijevog peronealnog živca zaostao je invaliditet po tablicama ugovornog osiguranja od 15% po točci 173 d. Međutim, obzirom na Posebne odredbe za točke 114 i 173, nisu ispunjeni uvjeti za priznanje invaliditeta nakon preostale pareze n. aksilarisa i peroneusa, a obzirom je za isto potreban EMNG ne stariji od 3 mjeseca, dok zadnji EMNG datira unazad više od dvije godine.

8. Po prigovorima stranaka, vještaci su dali usmeni iskaz.

9. Tako je dr. ĐT iskazala da je izvršila ponovni uvid u medicinsku dokumentaciju iz spisa, nalaz i mišljenje te nakon ponovnog uvida u tablice tuženika navela da u cijelosti ostaje kod svog dijela nalaza i mišljenja koji se odnosi na neurološki aspekt ozljeda, a radi se o oštećenju lijevog aksilarnog i dubokog feronalnog živca lijevo. S obzirom na posebne odredbe točke 114 a, posebne odredbe br. 4 nisu ispunjeni uvjeti za priznanje invaliditeta nakon preostale pareze aksilarnog peronalnog živca s obzirom da je EMNG nalaz stariji od 3 mjeseca prilikom vještačenja. Da bi se moglo priznati eventualni invaliditete s neurološke strane potrebno je donijeti na uvid novi nalaz elektromigrafije ruku i nogu ne stariji od 3 mjeseca u trenutku novog vještačenja ,te je potrebno pregledati tužiteljicu na tu okolnost s obzirom na protok vremena od oko 6 godina od ozljeđivanja te se ne može predvidjeti kakav je razvoj oštećenja ta dva živca bio tijekom navedenog perioda. Prema točki 114 a predviđen je invaliditet s osnova paralize dok se u konkretnom slučaju radi o parezi odnosno djelomično klijenuti što se maksimalno ocjenjuje 2/3 postotka paralize odnosno potpune klijenuti.

10. Dr. Predrag Pavić je iskazao da, što se tiče kirurškog aspekta nalaza i mišljenja, ocijenio je invaliditet kod tužiteljice u obimu od 10%. Ta ocjena se temelji na točci 157 važećih tablica invaliditeta, a odnosi se na posljedice ozljede lijevog koljena u štetnom događaju. Ostale ozljede koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju ne pokriva važeća tablica invaliditeta s kirurškog aspekta. Puknuće kapsule AC zgloba lijevo kao i puknuće tetive mišića supraspintusa lijevo ne pokriva važeća tablica ugovornog osiguranja. U odnosu na ozljedu koljena ista je procijenjena sa 10%. Ozljeda koljena verificirana je svom potrebnom dijagnostičkom obradom što je navedeno u nalazu i mišljenju, a klinički pregled koji je osobno izvršio je pokazao nestabilnost koljena koje je kriteriji za ocjenu invalidnosti po navedenoj točci. Ne može odgovoriti na pitanje da li je moguće manipulirati pokretljivost koljena, svoj nalaz je dao temeljem pregleda. Teško je reći da li bi tužiteljica obzirom na sve ozljede koje je zadobila u štetnom događaju pri prvom pregledu (na dan štetnog događaja) mogla hodati ali je moguće da bi mogla stati na nogu i napraviti neki korak. Ne može niti odgovoriti na pitanje da li bi ove ozljede zahtijevale hospitalizaciju obzirom se radi o procjeni liječnika koji je vršio pregled.

11. Obzirom na preporuku vještaka, sud je dao tužiteljici rok u kojem je ista mogla dostaviti sudu EMNG kontrolni nalaz koji bi zadovoljio traženja vještaka, a koji je tužiteljica naknadno i dostavila. Obzirom je isto učinila po preporuci vještaka, sud isto ne smatra novim dokazom u smislu čl. 299 ZPP-a.

12. Po dostavi zatraženog EMNG nalaza, vještakinja ĐT sačinila je dopunski nalaz i mišljenje te navela da je tužiteljice u štetnom događaju zadobila, između ostalog, i ozljede koje su rezultirale oštećejem lijevog aksilarnog i dubokog peronealnog živca lijevo. Obzirom na novi EMNG nalaz ispunjene su Posebne odredbe za točke za priznanja invaliditeta nakon preostale nareze n. aksilarisa i n. peroneusa. S neurološkog aspekta, prema tablicama zaostao je invaliditet nakon djelomične kljenuti aksilirisa lijevo od 10% po točci 114a. Nakon zaostale djelomične kljenuti lijevog peronealnog živca zaostao je invaliditet po tablicama ugovornog osiguranja od 15% po točci 173 d.

13. Po ponovnom prigovoru tuženika, dr. ĐT u svom je iskazu navela da se ovdje radi o ozljedama različitih udova naime pareza živca axilarisa je ozljeda u području lijeve ruke dok je pareza živca peroniusa ozljeda u području lijeve noge. Iz toga je razvidno da se radi o dva uda i da se odredbe članak 3. Općih uvjeta tablice kojim je propisano da se kod višestrukih ozljeda pojedinog uda ukupan invaliditet na određenom udu ocjenjuje tako da se za najveću posljedicu oštećenja uzima postotak predviđen u ovoj tablici a da se od slijedeće najveće posljedice uzima polovica postotka određena u ovoj tablici, ne mogu primijeniti na ovaj slučaj. Napominje da su vještaci uzeli u obzir sve ukupne ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju. Tu su detaljno opisane ozljede lijevog ramena lijeve ruke, lijevog koljena kao i trzajna ozljeda vratne kralježnice. Što se tiče ocjena sa neurološkog aspekta navodi, s obzirom na oštećenja tkiva lijeve ruke i lijeve noge koja su opisana po kirurgu, da su ocjene odnosno da su ozljede opisanih živaca sukladne oštećenjima koje je opisao kirurg. Drugim riječima došlo je do jakog udarca te su indirektno oštećeni i živci. Odnosno taj kauzalitet može opisati.

14. Sud je mišljenja kako su vještaci otklonili sve prigovore stranka i to prvenstveno iz razloga što su logično i životno iskazivali u svojim usmenim iskazima, dok su također vrlo jasno, pregledno i logično objasnili svoje vještvo, te dali dobar pregled i temelj iz kojeg razloga su njihove ocjene takve kakve su date u nalazu, a slijedom čega je sud u cijelosti prihvatio njihov nalaz i mišljenje.

15. Kako je tuženik tijekom postupka ponovno naveo da ustraje kod prijedloga za provođenjem sudsko medicinskog vještačenja obzirom osporava da su ozljede mogle nastati u predmetnom štetnom događaju, to je provedeno sudsko medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima Nevenu Ereš i Davoru Mayer.

16. Neven Ereš je u svom vještvu naveo da provedena analiza pokazuje da je vozilo tužiteljice prvo svojim desnim kotačima naletjelo na desni rubni kamen uz promjenu brzine od oko 5-10 km/h nakon čega je u nastavku sletjelo preko lijevog ruba kolnika u odvodni kanal pri čemu je svojim lijevim, više bočnim dijelom naletjelo na zemljani nasip odvodnog kanala uz promjenu brzine od 10-20 km/h.

17. Po sačinjanju vještva od strane vještaka Nevena Ereša, vještak Davor Mayer naveo je da u dinamici prometne nesreće kakva je utvrđena prometnim dijelom kombiniranog vještačenja, tijelo tužiteljice je ostvarilo dva uzastopna prisilna polijetanja, od kojih prvo prema naprijed i udesno (nalet kotača na rubnik), a drugo, intenzivnije, prema naprijed i ulijevo (nalet na zemljani nasip odvodnog kanala). U takvoj dinamici, tužiteljica je mogla zadobiti stanja opisana inicijalno postavljenim kliničkim dijagnozama natučenja lijevog ramena, kao i natučenja lijevog koljena. Naknadno utvrđeni nalazi na lijevom ramenu mogu se mehanizmom nastanka dovesti u vezu sa štetnim događajem. Naknadno utvrđeni nalazi na lijevom koljenu se mehanizmom nastanka jednim dijelom (unutarnja ozljeda koljena) mogu dovesti u vezu sa štetnim događajem, dok se drugim dijelom (hondromalacija) radi o stanju degenerativne naravi koje je postojalo i prije događaja. Neurološkom dijagnostičkom obradom (EMNG) uočen je i patološki nalaz na živcima – konkretno, oštećenje (lezija) lijevog aksilarnog živca i lijevog dubokog peronealnog živca. Razmatranjem gore opisane dinamike štetnog događaja ne nalazi povezanosti između događaja i patološkog nalaza na ovim živcima. Daljnje razmatranje ove okolnosti moglo bi se, po potrebi, zatražiti od vještaka neurologa koji ima praktično iskustvo u izvođenju EMNG pretrage. U odnosu na konzistentnost medicinske dokumentacije bilo bi za očekivati da i na inicijalnom pregledu na dan događaja u kliničkom statusu budu prisutni znakovi koji bi upućivali na veći opseg ozljeda, odnosno na postojanje ozljeda koje su kod tužiteljice naknadno utvrđene. Međutim, u zapisu o inicijalnom pregledu ti znakovi izostaju. Tumačenje ove okolnosti moglo bi se, po potrebi, zatražiti od vještaka traumatologa.

18. Po daljnjim prigovorima, vještaci dr. Predrag Pavić i dr. ĐT iskazali su da u cijelosti ostaju kod svog nalaza i mišljenja kao i nadopune i usmenih očitovanja. Isto tako navode da smatraju da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljede opisanih živaca koje su trajnog karaktera i izazivaju invaliditet kako su to u nalazu naveli, drugim riječima, da postoji uzročno posljedična veza između ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju i ozljede živaca. Najmerodavnija pretraga u ozljedi živaca je elektromioneurografija koju pretragu je tužiteljica višekratno učinila te je zabilježeno u pismenom dijelu vještačenja, i koje pretrage su sukladne vremenu ozljeđivanja kao i lokaciji ozljeda na tijelu tužiteljice. To se odnosi i na ozljedu aksiralnog i peronealnog živca. Tužiteljici ne bi bila ordinirana terapija apliciranja hladnih obloga, kao i preporuka mirovanja, te uzimanja analgetika i sedativa prema potrebi, da se nije radilo o ozljedama ranije iskazanih dijelova tijela kod tužiteljice. Tužiteljica se pri prvom pregledu žalila na bolnost lijevog ramena i koljena. Nakon kliničkog pregleda i RTG obrade puštena je na kućnu njegu uz date preporuke. Opseg ozljeda u štetnom događaju je utvrđen naknadnim kontrolnim pregledima kao i dijagnostičkom obradom. U njihovoj kliničkoj praksi se često puta događa da ozljeđenik pri prvom pregledu ne pokazuje sve znakove i simptome ozljede koje je zadobio i da liječnik koji obavlja prvi pregled ne smatra za shodno učiniti nekakvu ekstenzivniju dijagnostičku obradu. Dr. Pavić naveo je kako se smatra kompetentnim za davanje odgovora na prethodno pitanje obzirom i tijekom specijalizacije i nakon specijalizacije radio je nekoliko godina traumatologiju, a pored toga specijalist je opće kirurgije i subspecijalist vaskularne kirurgije, a u sudsko medicinskoj specijalizaciji je prisutan 25 godina, a iz kojeg razloga sud smatra da nije bilo potrebe za provođenjem dodatnog vještačenja po vještaku traumatologu, a kako je to predložio vještak Davor Mayer.

19. Vještak Davor Mayer u svom iskazu naveo je da ostaje kod svog nalaza i mišljenja u cijelosti. Naveo je da ne osporava utvrđivanje ozljeda nego je propitivao, a sukladno zadatku vještačenja, kauzalitet odnosno mogućnost da bi iste nastale u događaju, a vodeći računa o dinamici događaja. Liječnike upute o mirovanju i uzimanju analgetika po potrebi su uobičajene upute kod bolnih stanja i te upute same za sebe ne govore o tome kakva je konkretna ozljeda, dakle moguće je, primjera radi, da pacijent takve upute dobije i ako pretrpi primjerice natučenje nekog dijela tijela. Isključenje kauzaliteta je njegovo viđenje stvari uzimajući u obzir dinamiku nesreće.

20. U odnosu na navod dr. Mayera, da obzirom na dinamiku štetnog događaja ne nalazi povezanosti između događaja i patološkog nalaza na ovim živcima, te da daljnje razmatranje ove okolnosti moglo bi se, po potrebi, zatražiti od vještaka neurologa koji ima praktično iskustvo u izvođenju EMNG pretrage, vještak dr. ĐT navela je da kao stručnjaci za neurologiju moraju biti u stanju iščitati, razumjeti, odnosno interpretirati nalaze pretraga koje su indicirane u dijagnostičkom postupku neuroloških oboljenja. Svi neurolozi na neurološkim odjelima ne izvode sve pretrage, no to nije bitno, bitno je da neurolozi suvereno interpretiraju nalaze tih pretraga. Navodi kako osobno nije izvodila EMNG pretrage, no da je to irelevantno u dijagnostičkom i terapijskom pristupu neurološkoj bolesti, obzirom da je specijalist neurologije i da je interpretacija EMNG nalaza u domeni neurološke specijalizacije.

21. Obzirom ovakav navod i tumačenje dr. ĐT sud smatra logičnim i životnim, te smatra da specijalist neurologije zasigurno zna i može interpretirati nalaz EMNG-a, a što je u ovom slučaju ključno (ne samo izvođenje EMNG pretrage), to sud nije našao potrebnim zatražiti mišljenje od vještaka koji ima praktično iskustvo u izvođenju EMNG, obzirom nije postavljeno pitanje ispravnosti izvođenja EMNG-a već je pitanje interpretacije. Također, tužiteljica je u više navrata kroz liječenje radila EMNG pretragu (21.08.2015., 08.03.2016., 14.02.2017., 04.08.2017., te konačno i 2021. godine), a iz kojih svih nalaza proizlazi isti zaključak dat od strane vještaka. Stoga sud smatra nelogičnim da bi u svim tim pretragama došlo do pogreški kod izvođenja EMNG pretrage.

22. U odnosu na navod vještaka dr. Davor Mayer da je isključenje kauzaliteta njegovo viđenje stvari uzimajući u obzir dinamiku nesreće, sud smatra kako vještak nije dao nikakvo detaljnije pojašnjenje za isto, a niti je izričito naveo da kauzalitet ne postoji, već samo da je to njegovo viđenje stvari. Kako je gore navedeno, upravo su oštećenja (lezija) lijevog aksilarnog živca i lijevog dubokog peronealnog živca, a za koje dr. Mayer navodi da ne nazali kauzalitet, utvrđene u EMNG počevši od 21.08.2015. (dakle 2 mjesece nakon nastanka štetnog događaja) pa nadalje, dok iz zdravstvenog kartona ne proIzlazi da bi tužiteljica imala nekih drugih ozljeda lijevog ramena i koljena.

23. Također, vještaci dr. ĐT i dr. Pavić su naveli kako se u njihovoj kliničkoj praksi često puta događa da ozljeđenik pri prvom pregledu ne pokazuje sve znakove i simptome ozljede koje je zadobio i da liječnik koji obavlja prvi pregled ne smatra za shodno učiniti nekakvu ekstenzivniju dijagnostičku obradu, a što je u skladu i s iskazom tužiteljice i svjedoka.

24. Dr. Mayer navodi kako bi bilo za očekivati da i na inicijalnom pregledu na dan događaja u kliničkom statusu budu prisutni znakovi koji bi upućivali na veći opseg ozljeda, odnosno na postojanje ozljeda koje su kod tužiteljice naknadno utvrđene. Sud smatra kako je očito da su nekih od tih znakova bili prisutni prilikom liječenja tužiteljice jer u suprotnom tužiteljici ne bi bila indicirana EMNG pretraga, a koja je upravo i pokazala pravo stanje ozljeda kod tužiteljice, a koje druge pretrage nisu pokazale. Da nije bilo nikakvih indicija da postoje ozljede koje se mogu prepoznati EMNG-om, sud smatra kako tužiteljica ne bi niti bila upućena da iste provodi.

25. Slijedom navedenog, sud smatra da navodi dr. Mayera nisu doveli u pitanje postojanje ozljeda koje su utvrđene vještačenjem vještaka dr. ĐT i dr. Pavić koje su u svezi sa samim štetnim događajem, a iz kojeg razloga sud nije niti proveo dokaz novim sudsko medicinskim vještačenjem kojeg je predložila tužiteljica.

26. Valja još napomenuti kako tuženik ističe sumnju da je do sadržaja medicinskih isprava došlo temeljem ljudske manipulacije pri izradi medicinske dokumentacija, te ističe kako je tužiteljica pretrpila nezgodu 17 dana nakon što je sklopila policu s tuženikom. Sud nije našao razloga sumnjati u vjerodostojnost medicinske dokumentacije dok tuženik također nije predložio nikakav dokaz radi eventualno utvrđivanja da ista nije vjerodostojna, a niti je, po saznanju suda, pokrenuto adekvatan postupak radi utvrđivanja tih činjenica (kao što je kazneni postupak protiv osoba koje su sastavile tu dokumentaciju). Također, sama činjenica da je tužiteljica ozlijeđena 17 dana nakon sklapanja police sudu ne daje nikakav dokaz o bilo kakvim manipulacijama, obzirom je ista nesporno u tom periodu bila pokrivena policom, dok tuženik, također, na okolnosti svoje sumnje nije predložio provođenje dokaza, a koji bi mogli utvrditi istinitost tuženikovih navoda, odnosno sumnji.

27. Iz nalaza i mišljenja vještaka, a kako je navedeno, proizlazi da je kod tužiteljice zaostao trajni invaliditet od 10% sukladno točki 157 Tablica, 10% po točci 114a Tablica, te 15% po točci 173 d Tablica, dakle ukupno 35 %.

28. Nije sporno da je polica sklopljena na iznos od 500.000,00 kuna, tako da iznos temeljem sklopljene police koji pripada tužiteljici iznosi 175.000,00 kuna. Kako nije sporno da je tuženik tužiteljici isplatio iznos od 100.000,00 kuna, to tužiteljica potražuje još iznos od 75,000,00 kuna, odnosno 9.954,21 euro, a kako je sud tužiteljici i dosudio.

29. Tužiteljica potražuje kamate tekuće od 09.08.2018. godine, dok tuženik ne spori da je tuženik dana 08.08.2018. godine primio prijedlog za nagodbu tužiteljice.

30. Čl. 14 Općih uvjeta određuje da je Osiguratelj dužan isplatiti osiguranu svotu u roku od 14 dana računajući od kada je Osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. St. 4 određuje da konačni postotak trajnog invaliditeta se određuje prema Tablici invaliditeta po završetku liječenja, a što znači da bi u trenutku isplate liječenje trebalo biti završeno. Iz dokumentacije koja se nalazi u spisu, kao i iz nalaza i mišljenja vještaka, proizlazi da je liječenje tužiteljice završeno 2017. godine, a iz čega slijedi da bi obveza tuženika da plati tužiteljici sporni iznos dospjela 14 dana nakon primitka obavijesti, a to je 22.08.2018., odnosno da kamate teku od 23.08.2018. godine.

31. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a sud je tužitelju dosudio trošak parničnog troškova, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; za sastav prijedloga za nagodbu prema Tbr 32 100 bodova, trošak sastava tužbe prema Tbr 7/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 10.03.2019. prema Tbr 9/2 125 bodova, trošak pristupa na ročište dana 10.06.2019. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 01.07.2019. prema Tbr 8/4 25 bodova, trošak sastava podneska od 04.12.2019 prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 23.03.2020. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 27.11.2020. prema Tbr 8/4 25 bodova, trošak pristupa na ročište dana 28.01.2021. prema Tbr 9/5 25 bodova, trošak pristupa na ročište dana 09.04.2021 prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 31.05.2021. prema Tbr 8/3 25 bodova, trošak sastava podneska od 18.08.2021. prema Tbr 8/3 25 bodova, trošak sastava podneska od 07.09.2021. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 10.11.2021. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 25.04.2022. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 27.03.2024. prema Tbr 8/3 50 bodova, trošak sastava podneska od 07.05.2024. prema Tbr 8/3 50 bodova, trošak pristupa na ročište dana 28.01.2025. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 26.05.2025. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 26.05.2025. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 03.07.2025. prema Tbr 8/3 50 bodova, te trošak pristupa na ročište dana 31.10.2025. prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno iznosi 1600 bodova, odnosno 3.200,00 eura, a što uvećano za PDV čini iznos od 4.000,00 eura. Tužitelju je također priznat trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 291,99 eura, trošak dopunskog medicinskog vještačenja u iznosu od 132,72 eura, ukupan trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 149,54 eura, te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 73,00 eura, tako da ukupan trošak dosuđen tužitelju iznosi 4.647,25 eura. Na dosuđeni trošak sud je odredio kamate sukladno čl. 151 st. 3 ZPP- a.

32. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 9. prosinca 2025. godine

Sudac

Biserka Pavković Fućak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave, odnosno dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužiteljica po punomoćniku

tuženik po punomoćniku

Rj/

rješenje tužiteljici na platež pristojbe na presudu 146,00 eura