Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Kž-338/2025-7

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Ivone Rupiće i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika DU, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika DU podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovnog broja K-351/2025-15 od 23. rujna 2025., u sjednici održanoj 9. prosinca 2025. u prisutnosti optuženika DU, čija je nazočnost osigurana putem zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu, u prostorijama Zatvora u Varaždinu, i zamjenika branitelja optuženika Darija Čaje, odvjetnika u Kaštel Kambelovcu, a u izočnosti Županijskog državnog odvjetnika u Splitu

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika DU kao neosnovana te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu optuženik DU proglašen je krivim zbog kaznenog dijela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, a na temelju članka 57. KZ/11 prema optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda kojom se određuje da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće se izvršiti ako optuženi DU u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, (a pravilno bi bilo primjenom članka 57. stavak 5. KZ/11 da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne).

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 određeno je da se optuženom DU u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora i to u neuvjetovani dio uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. lipnja 2025. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 69. stavka 1. KZ/11 optuženom DU izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja mjere će se izvršavati po izvršnosti presude u okviru zatvorskog sustava, odnosno izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju time da navedena sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, odnosno do proteka roka provjeravanja, no ne dulje od 3 (tri) godine.

1.3. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, ako bez opravdanog razloga krši obveze koje su mu određene sigurnosnom mjerom iz članka 69. KZ/11.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom

2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje u tekstu: ZKP/08) naloženo je optuženom DU platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 € (pedeset eura), u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok je na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 oslobođen plaćanja nužnih izdataka i nagrade branitelja po službenoj dužnosti te troškova provedenog vještačenja, o visini kojih će biti doneseno posebno rješenje.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik DU po branitelju Marinu Hrainu, odvjetniku u Varaždinu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

6. Na temelju članka 475. stavak 2. i 3. ZKP/08 sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženika DU, osigurane putem zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu, marke Polycom kojim je upravljao informatičar ovog suda VU, u prostorijama Zatvora u Varaždinu i u nazočnosti zamjenika branitelja optuženika Darija Čaje, odvjetnika u Kaštel Kambelovcu, koji je u spis predao zamjeničku punomoć, te naveo da ostaju kod svih navoda i prijedloga istaknutih u žalbi, a u izočnosti Županijskog državnog odvjetnika u Splitu, koji je uredno primio obavijest o održavanju sjednice vijeća.

7. Žalba optuženika DU je neosnovana.

8. U žalbi se navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje da bi optuženik u inkriminirano vrijeme supruzi FU izrekao riječi prijetnje navedene u činjeničnom opisu izreke pobijane prvostupanjske presude. Nadalje se ističe da jedino žrtva kaznenog djela tereti optuženika za inkriminirane radnje, dok je optuženik prilikom iskazivanja obrane porekao da bi izgovorio riječi prijetnje koje mu se optužnicom stavljaju na teret inkriminiranim kaznenim djelom. Naime, oštećena žrtva FU da je prilikom ispitivanja u znatnoj mjeri odstupala od svojih iskaza, a između optuženika i žrtve došlo je do verbalnog sukoba zbog čega je optuženik i prekršajno sankcioniran. Ukoliko se i uzme u obzir da je optuženik u inkriminirano vrijeme i izrekao sporne riječi prijetnje sadržaj upućenih riječi oštećenoj pogrešno je "protumačen", pa događaj sam po sebi nije bio ozbiljan da bi se mogao kvalificirati kao kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11.

8.1. U žalbi se daje subjektivna ocjena dokaza koja se razlikuje od ocijene prvostupanjskog suda, te se nastoji ukazati da je prvostupanjski sud odlučne činjenice pogrešno utvrdio i na pogrešnim zaključcima pogrešno utvrdio činjenično stanje. Stoga, utvrđujući pravilnost odlučnih činjenica treba istaknuti kako nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

8.2. Naime, ovaj sud u potpunosti prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda koje proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka, a na što upućuju i iskazi oštećene FU, a u suglasnosti je sa pročitanim materijalnim dokazima. Prvostupanjski sud je, a što prihvaća i ovaj sud cijenio iskaz svjedokinje žrtve FU kao iskren, uvjerljiv i vjerodostojan. Naime, žrtva FU je potvrdila da njezin suprug, optuženik DU ima problema sa alkoholom. Iz zapisnika o alkotestiranju optuženika proizlazi da je inkriminiranog dana imao 2,28 g/kg alkohola u krvi kada je došlo do verbalnog sukoba između optuženika i žrtve. Optuženik DU je dana 18. lipnja 2025. u obiteljskoj kući, uslijed narušenih bračnih odnosa pod utjecajem alkohola rekao oštećenoj žrtvi, svojoj supruzi FU da će ju ubiti, da će joj vrat zavrnuti kao čučeku, te je nazvala policiju, koja ju je zatekla uplakanu jer se u tom trenutku uplašila za svoj život. Riječi koje je optuženik inkriminirane prigode uputio žrtvi su takve da su izazvale osjećaj straha i uznemirenosti kod oštećene FU. Činjenica je da je optuženik prekršajno osuđivan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu svoje supruge žrtve FU, a da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka psihijatra Mirne Zagrajski Brkić proizlazi da je optuženik kazneno djelo koje mu se stavlja na teret počinio pod odlučujućim utjecajem ovisnosti o alkoholu, te se uslijed dijagnoze alkoholizma kod optuženika postoji vjerojatnost počinjenja istog ili sličnog kaznenog djela. Istaknut ćemo i to da iako je optuženik negirao počinjenje kaznenog djela za koje se tereti, da bi na raspravi naveo ukoliko je njegova supruga FU kazala da joj je on uputio izrečene riječi prijetnje onda je valjda to zaista i rekao.

8.3. S obzirom na naprijed navedeno prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te je pravilnom analizom i ocjenom svih provedenih dokaza ispravno utvrdio da je optuženik DU svojim ponašanjem u potpunosti ostvario obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. KZ/11 za koje ga je proglasio krivim.

8.4. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni navodeći da je vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru na njega dovoljno utjecalo da se ubuduće suzdrži od činjenja kaznenih djela, te bi se primjenom uvjetne osude uz izrečenu sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja ovisnosti o alkoholu u potpunosti postigao cilj specijalne i generalne prevencije, dodatno u žalbi navodi da bi prema optuženiku bilo potrebno izreći blažu kaznu, jer do sada nije kazneno osuđivan.

9. Prvostupanjski sud je prilikom odabira vrste i mjere kazne pravilno postupio u smislu odredbe članka 47. KZ/11 te je optuženiku na odgovarajući način utvrdio i vrednovao kako olakotne i otegotne okolnosti. U vidu olakotnih okolnosti cijenio je činjenicu da optuženik nije osuđivan zbog činjenja kaznenih djela, dok je kao otegotnu okolnost cijenio njegovu raniju prekršajnu osuđivanost, zbog prekršajnog dijela počinjenog također na štetu oštećene žrtve svoje supruge FU. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca na koju je osuđen optuženik DU, primjerena stupnju krivnje optuženika, jačini ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, osobi optuženika i okolnostima počinjenja kaznenog djela. Međutim, kako optuženik do sada nije osuđivan i ovaj sud drži da mu je primjereno izreći djelomičnu uvjetnu osudu na način da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti, ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne zatvora. Dakle, imajući u vidu okolnosti počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, ovaj sud ocjenjuje da će se i izrečenom djelomično uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se na ovakav način utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti od pogibeljnosti činjenja kaznenog djela.

10. Budući da je ovaj utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija presuda prvostupanjskog suda, kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda, u suglasju s člankom 482. ZKP/08.

Split, 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić