- 1 -              Revd 2710/2023-2

 

 

 

 

Broj: Revd 2710/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M. iz R., OIB …, zastupanog po punomoćnici I. F. T., odvjetnici u O., protiv tuženika I. L. iz O., OIB …, zastupanog po punomoćniku B. J., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, zaštite od uznemiravanja i uspostave prijašnjeg stanja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2250/22-3 od 19. siječnja 2023., u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-6175/2016 od 20. listopada 2022., na sjednici održanoj 18. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

 

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2250/22-3 od 19. siječnja 2023., u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-6175/2016 od 20. listopada 2022., postavljajući četiri pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

 

"1. Je li izreka presude proturječna sama sebi u smislu povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, ako se izrekom presude u jednoj točki negira postojanje prava služnosti te se odbija dio tužbenog zahtjeva koji glasi na utvrđenje da je tužitelj uznemiravan u pravu služnosti, dok se drugom točkom izreke usvaja dio tužbenog zahtjeva kojim se nalaže tuženiku takvo postupanje koje po sadržaju odgovara zaštiti prava služnosti na tuženikovoj nekretnini kao poslužnoj, a u korist tužiteljeve nekretnine kao povlasne?

 

odnosno

 

Je li izreka presude proturječna razlozima presude u smislu povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, ako sud u obrazloženju presude zaključuje da tužitelj nije stekao pravo služnosti na jedan od načina predviđen Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (pravni posao, odluka suda ili drugog tijela, zakon), dok se istovremeno u izreci nalaže tuženiku takvo postupanje koje po sadržaju odgovara zaštiti prava služnosti na tuženikovoj nekretnini kao poslužnoj, a u korist tužiteljeve nekretnine kao povlasne?

 

2. Da li je drugostupanjski sud u obrazloženju svoje drugostupanjske odluke dužan izložiti svoje shvaćanje o žalbenim prigovorima, sve u smislu članka 375. stavak 1. ZPP-a? Da li je drugostupanjski sud u takvom slučaju obvezan obrazložiti razloge zbog kojih se nije osvrnuo na žalbene navode za koje smatra da nisu od odlučnog značaja?

 

3. Predstavljaju li odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o obveznim odnosima kada je predmet postupka tužbeni zahtjev postavljen radi zaštite prava stvarne služnosti? odnosno Može li se zaštita prava stvarne služnosti ostvarivati prema odredbi čl. 336. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ili isključivo prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje reguliraju zaštitu prava služnosti?

 

4. Može li jednostrana izjava vlasnika nekretnine, koja ne sadrži oznake (katastarske ili zemljišnoknjižne) poslužne i povlasne nekretnine, predstavljati u smislu čl. 219. st. 1. i 3. i čl. 220. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, valjani pravni posao kojemu je cilj stjecanje stvarne služnosti?"

 

2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se u odnosu na prvo i drugo postavljeno pitanje poziva na odluke Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-40/2021 od 17. ožujka 2021. i Županijskog suda u Zadru broj Gž-1291/2021 od 1. prosinca 2021., te Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1690/2013 od 12. lipnja 2019. i Rev-1402/2019 od 16. travnja 2019., dok u odnosu na treće i četvrto postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačuje odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2863/2017 od 11. svibnja 2021., Županijskog suda u Zadru broj Gž-1291/2021 od 1. prosinca 2021. i Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8237/2009 od 20. travnja 2010.

 

3. Predlagatelj je naveo da su mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom, i to – pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske - "Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i pravo na nepovredivost vlasništva zajamčeno čl. 48. Ustava.

 

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

5.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

5.2. Naime, prvo procesnopravno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da je izreka drugostupanjske presude proturječna sama sebi ako se djelomično žalba odbija kao neosnovana i djelomično potvrđuje prvostupanjska presuda, a djelomično žalba prihvaća te djelomično preinačuje prvostupanjska presuda; jer se radi o postupanju žalbenog suda u okviru zakonskih ovlaštenja propisanih odredbama čl. 368. i čl. 373. ZPP, a razlozi za donesene odluke izneseni su u obrazloženju pobijane presude. U vezi drugog procesnopravnog pitanja valja reći da ono nije važno stoga što odgovor na njega daje odredba čl. 375. st. 1. ZPP, prema kojoj žalbeni sud nije dužan odgovoriti na sve žalbene razloge i navode žalitelja, kako revident pitanjem sugerira, već drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

 

5.3. U odnosu na treće postavljeno pravno pitanje koje implicira da se na pravni posao kojemu je cilj stjecanje prava služnosti ni u kojem slučaju ne mogu primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), već isključivo odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZVDSP) treba istaknuti da argumentacija koju tuženik zastupa u odnosu na postavljeno pitanje nema uporište niti u odlukama koje je dostavio uz prijedlog za dopuštenje revizije, niti je pobijana odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u navedenim odlukama pa pitanje kako ga je tuženik postavio nije važno pitanje za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Četvrto postavljenim pitanjem tuženik pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o pravno odlučnim činjenicama (valjanost pravnog posla o osnivanju negativne služnosti), pa je riječ o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što je nedopušteno u revizijskom stupnju postupka.

 

6. Nadalje, tuženik je naveo da su mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalno prava povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom, sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava) i pravo na nepovredivost vlasništva (čl. 48. Ustava). Međutim, ovaj sud u tvrdnjama o arbitrarnosti pobijane drugostupanjske odluke ne nalazi da bi se o povredi takve naravi i intenziteta radilo da bi za posljedicu imalo povredu temeljnih prava. Naime, arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogrešno protumačio i primijenio, na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim. Iz osporenih presuda razvidno je da je prvostupanjski sud proveo postupak i izveo dokaze na način utvrđen mjerodavnim postupovnim zakonskim odredbama. Također je razvidno da je tuženik bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu uz odgovarajuću stručnu pomoć (punomoćnika – odvjetnika) te poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulagati pravne lijekove, dok je osporena odluka donesena u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno stajalište i primjenu zakona drugostupanjski sud obrazložio je na valjan i prihvatljiv način. Dakle, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka odnosno pogrešnom primjenom materijalnog prava bila povrijeđena gore navedena temeljna Ustavom zajamčena prava.

 

7. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnih pitanja koje tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod st. I. izreke, dok je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom – valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 18. listopada 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.