REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3751/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi prestanka prava na novčanu pomoć korisnicima doplatka za pomoć i njegu i korisnicima osobne invalidnine, 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-551-06/22-07/33, URBROJ: 524-

11/5-23-3 od 26. siječnja 2023.

II. Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-02/204, URBROJ: 251-09-23-1/003-22-4 od 14. rujna 2022.

III. Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-02/204, URBROJ: 251-09-23-1/003-22-2 od 25. veljače 2022.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tuženik načinom donošenja, dostavom i izvršenjem rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Odjela za socijalnu skrb, KLASA: UP/l- 551-06/22-02/204, URBROJ: 251-09-23-1/003-22-2 od 25. veljače 2022., diskriminirao tužitelja tako što tužitelju nije omogućio sudjelovanje u upravnom postupku, tako što je navedeno rješenje tužitelju nezakonito dostavio preko oglasne ploče te tako što nije postupio po izvršnom rješenju Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us l-506/22-9 od 3. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi šutnje uprave, zbog propuštanja donošenja odluke u propisanom roku povodom žalbe izjavljene protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I- 551-06/22-02/204, URBROJ: 251-09-23-1/003-22-4 od 14. rujna 2022., kojim je odbačena kao nepravodobna žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-02/204, URBROJ: 251-09-23-1/003-22-2 od 25. veljače 2022., kojim je tužitelju određen prestanak prava na novčanu pomoć korisnicima doplatka za pomoć i njegu i korisnicima osobne invalidnine s danom 28. veljače 2022., jer je uvidom u evidenciju MUP-a utvrđeno da je došlo do promjene odnosno da tužitelj nema prijavljeno prebivalište na području [adresa], čime više nisu ispunjeni uvjeti za novčanu pomoć.

1.1. Tužitelj u tužbi navodi kako su rješenja prvostupanjskog tijela, i to sva redom, posljedica iznimno nezakonitog ponašanja toga tijela tijekom dosadašnjeg upravno pravnog odnosa s tužiteljem te sva trebaju biti oglašena ništavim. S obzirom da izvršenje svih rješenja prvostupanjskog tijela u biti ima za cilj osujetiti i uskratiti pravo tužitelja na novčanu pomoć korisnicima osobne invalidnine, što prvostupanjsko tijelo učinkovito provodi od 28. veljače 2022., tužitelj tvrdi kako ponašanje prvostupanjskog tijela po načinu djelovanja i negativnim posljedicama predstavlja nezakonitu radnju zlostavljanja tužitelja, koja još uvijek traje uglavnom zato što je prvostupanjsko tijelo provelo nezakonit i iznimno površan postupak, u kojem je činjenicu o tužiteljevom prebivalištu pogrešno utvrdilo, što je razvidno iz priloženog elektronskog zapisa o prebivalištu od 12. listopada 2022. Kako se tuženik nije očitovao na podnesenu žalbu u roku od 60 dana, tužitelj ističe da ako tuženik povodom ove tužbe donese rješenje kojim se žalba odbija ili odbacuje, tada ovu tužbu proširuje i na to (novo) rješenje te zahtijeva da sud sam donese odgovarajuću odluku u sporu pune nadležnosti, prvenstveno takvu kojom će osporeno rješenje tuženika oglasiti ništavim te zahtijeva da se obvezno zakaže ročište prije donošenja bilo kakve odluke.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja od 14. rujna 2022., odlučio rješenjem KLASA: UP/II-551-06/22-07/33, URBROJ: 524-11/5-23-3 od 26. siječnja 2023., kojim je žalba odbijena kao neosnovana. Tuženik predlaže odbiti tužbu podnesenu radi šutnje uprave.

3. Tužitelj je 3. ožujka 2023. podnio podnesak kojim:

- proširuje tužbeni zahtjev na rješenje tuženika od 26. siječnja 2023. i rješenje prvostupanjskog tijela od 25. veljače 2022.,

- proširuje tužbu radi utvrđenja da je tuženik diskriminirao tužitelja tako što mu nije omogućio sudjelovanje u upravnom postupku, tako što je rješenje nezakonito dostavio putem oglasne ploče te tako što nije postupio po izvršnom rješenju ovoga suda poslovni broj: UsI-506/22-9 od 3. listopada 2022. čime je tužitelja izvrgnuo nezakonitom postupanju, kojim mu je do 17. veljače 2023. nanio materijalnu štetu u iznosu od najmanje 318,53 eur te nematerijalnu štetu u iznosu od 100,00 eur sukladno nalazu vještaka medicinske struke,

- proširuje tužbeni zahtjev radi nedonošenja rješenja o žalbi od 31. kolovoza 2022. izjavljenoj protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-050-01/22-005/1, URBROJ: 251-09-13-1/007-22-2 od 19. srpnja 2022., donesenog povodom prigovora tužitelja na postupanje službenika,

- traži izdavanje privremene mjere kojom se nalaže tuženiku da odmah prestane s diskriminacijom tužitelja uzrokovanom nezakonitom radnjom uskrate isplate novčane pomoći utvrđene rješenjem prvostupanjskog tijela od 3. listopada 2016. i da isplati tužitelju ukupan iznos od 318,53 eur (2.400,00 kn) zaostalih isplata za razdoblje od 1. ožujka 2023. do 28. veljače 2023. sukladno rješenju prvostupanjskog tijela od 3. listopada 2016.

3.1. U podnesku navodi da rješenje prvostupanjskog tijela od 25. veljače 2022. osporava u cijelosti po sadržaju i načinu dostave te zahtijeva da ga sud oglasi ništavim. Obrazlaže kako se u dosadašnjem upravnom postupku pred upravnim tijelom glavni spor vodio zbog stava tuženika kojim izjednačava radnju kojom je Ministarstvo unutarnjih poslova donijelo rješenje o odjavi s adrese prebivališta i odjavilo tužitelja s adrese prebivališta s radnjom kojom kao da doista tužitelj jest promijenio adresu prebivališta, a da to nije dojavio javnopravnom tijelu. Ističe kako je u bitnom predmet ovoga postupka osporavanje prvostupanjskog rješenja od 25. veljače 2022., kojim mu prestaje pravo na novčanu pomoć kao korisniku osobne invalidnine, zbog nezakonitog postupanja javnopravnog tijela koje mu je rješenje od 25. veljače 2022 dostavilo preko oglasne ploče, pa mu je tako postupajući onemogućilo pravo na podnošenje žalbe protiv toga rješenja. Tužitelj obrazlaže kako je 29. lipnja 2022. iz razgovora sa službenicom koja je napisala osporavano rješenje, saznao kako mu je ona to rješenje dostavila preko oglasne ploče, jer nije imala adresu na koju bi mogla poslati rješenje, s obzirom da mu je policija odjavila prebivalište s dotadašnje adrese. Tužitelj ističe kako je javnopravno tijelo prije donošenja bilo kakve odluke, sukladno načelu materijalne istine, bilo dužno samo utvrditi punu i pravu istinu, pa tako i činjenicu o njegovoj stvarnoj adresi prebivališta. To je trebalo utvrditi u ispitnom postupku koji uopće nije provelo te je tužitelja protupravnim postupanjem izvrgnulo izravnoj diskriminaciji koja još uvijek traje. Ističe kako se u konkretnom slučaju događaji po pitanju njegovog prebivališta ni na koji način ne poklapaju s člankom 91. stavkom 1. ZUP-a, prema kojem se dostava preko oglasne ploče može izvršiti jedino u slučaju "...ako stranka promijeni adresu prebivališta, boravišta ili sjedišta, a o tome ne obavijesti javnopravno tijelo...". Ali zato se poklapaju s člankom 34. stavkom 1. ZUP- a, po kojem je tuženik propustio postupiti i koji glasi: "Kad... se neka radnja u postupku treba hitno poduzeti protiv osobe koje prebivalište, boravište ili sjedište nije poznato, a koja nema opunomoćenika, takvoj stranci službena će osoba zaključkom odrediti privremenog zastupnika." Kako tuženik nije postupio sukladno članku 34. stavku 1. ZUP-a te kako od 2011. godine do danas tužitelj nije mijenjao adresu prebivališta, tužitelj zaključuje da dostava rješenja od 25. veljače 2022. nije uredna te da rokovi za žalbu na to rješenje nisu nikada ni započeli teći.

3.2. Tužitelj opisuje da je Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka (dalje u tekstu: MUP) 29. prosinca 2021. donijelo rješenje broj: 511-19- 35/9-UP/I-405/2018, kojim se tužitelju odjavljuje prebivalište na adresi [adresa]. Protiv tog rješenja tužitelj je pokrenuo upravni spor kod ovoga suda pod poslovnim brojem: Us l-506/2022. Dana 3. listopada 2022. sud je u tom postupku donio rješenje posl.broj: Us l-506/22-9 o odgodnom učinku tužbe, o čemu je obavijestio tuženika. U međuvremenu, sud je 28. veljače 2023. donio presudu poslovni broj: Us I-506/22-13, kojom se poništava rješenje MUP-a broj: 511-19-35/9-UP/I- 405/2018 od 29. prosinca 2021. Tužitelj tvrdi kako su već na temelju rješenja suda o odgodnom učinku, sva upravna tijela koja su mu po službenoj dužnosti obustavila ostvarivanje pojedinog prava na temelju rješenja MUP-a od 29. prosinca 2021., bila dužna ponovno po službenoj dužnosti poništiti svoja rješenja o ukidanju pojedinog prava i postupiti prema tužitelju kao da to svoje rješenje nikada nisu niti donijeli, a tako je trebao postupiti i Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom sa svojim rješenjem od 25. veljače 2022., a kako očito nije tako postupio, već ovdje zajedno s Ministarstvom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike suprotno doktrini "dobre uprave" koriste javne resurse i sve svoje znanje i vode svojevrstan rat protiv tužitelja, sve kako bi ga onemogućili u ostvarivanju prava koja ima po zakonu, a čime ga očito diskriminiraju u odnosu na sve ostale građane koji neometano koriste ta ista prava uz potpuno iste uvjete.

3.3. Nadalje navodi kako je 8. srpnja 2022. podnio čelniku Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Odjela za socijalnu skrb, prigovor na postupanje službenika kojim mu je ta osoba protupravno donijela i dostavila preko oglasne ploče rješenje od 25. veljače 2022. Tužitelj tvrdi da mu je uslijed prethodno opisanog postupanja službenika tuženika nanesena materijalna i nematerijalna šteta, materijalna šteta uskratom isplate novčane pomoći koja do sada iznosi najmanje 318,53 eura (2.400,00 kuna) uvećanih za iznos zakonskih zateznih kamata te nematerijalna šteta povredom prava osobnosti za koju će kasnije tijekom postupka kao dokaz priložiti liječničke nalaze s obzirom da liječenje još uvijek traje, ali već u ovom času na okolnost utvrđivanja iznosa nematerijalne štete predlaže vještačenje po sudskom vještaku medicinske struke. Stoga ovu tužbu u ovom času proširuje i radi nedonošenja rješenja tuženika na prigovor povodom žalbe od 31. kolovoza 2022. koju je prvostupanjsko tijelo primilo 12. rujna 2022., a koju je izjavio protiv rješenja čelnika Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Odjela za socijalnu skrb, KLASA: UP/l-050-01/22-005/1, UBROJ: 251-09-13-1/007-22-2 od 19. srpnja 2022.

3.4. Pod uvjetom da novčana naknada korisnicima doplatka za pomoć i njegu i korisnicima osobne invalidnine još uvijek iznosi 200,00 kuna (26,54 eura), tužitelj predlaže da sud u sporu pune nadležnosti donese sljedeću presudu:

„1. Nalaže se tuženiku da sukladno rješenju Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Odjela za socijalnu skrb, KLASA: UP/l-551-06/08-01/402 od 3. listopada 2016. tužitelju isplati ukupan iznos od 318,53 eura (2.400,00 kuna) sukladno sljedećim pojedinačnim iznosima:

- 26,54 eura (200,00 kuna) uvećanih za iznos zakonskih zateznih kamata koje teku od

1. ožujka 2022. do isplate,

- 26,54 eura (200,00 kuna) uvećanih za iznos zakonskih zateznih kamata koje teku od

1. travnja 2022. do isplate,

- 26,54 eura (200,00 kuna) uvećanih za iznos zakonskih zateznih kamata koje teku od

1. svibnja 2022. do isplate,

- 26,54 eura (200,00 kuna) uvećanih za iznos zakonskih zateznih kamata koje teku od

1. srpnja 2022. do isplate,

- 26,54 eura (200,00 kuna) uvećanih za iznos zakonskih zateznih kamata koje teku od

1. kolovoza 2022. do isplate,

- 26,54 eura (200,00 kuna) uvećanih za iznos zakonskih zateznih kamata koje teku od

1. rujna 2022. do isplate,

- 26,54 eura (200,00 kuna) uvećanih za iznos zakonskih zateznih kamata koje teku od

1. listopada 2022. do isplate,

- 26,54 eura (200,00 kuna) uvećanih za iznos zakonskih zateznih kamata koje teku od

1. studenog 2022. do isplate,

- 26,54 eura (200,00 kuna) uvećanih za iznos zakonskih zateznih kamata koje teku od

1. prosinca 2022. do isplate,

26,54 eura (200,00 kuna) uvećanih za iznos zakonskih zateznih kamata koje teku od

1. siječnja 2022. do isplate,

- 26,54 eura (200,00 kuna) uvećanih za iznos zakonskih zateznih kamata koje teku od

1. veljače 2022. do isplate,

- 26,54 eura (200,00 kuna) uvećanih za iznos zakonskih zateznih kamata koje teku od 1. ožujka 2022. do isplate, sve to u roku od osam dana od primitka presude.

2. Utvrđuje se ništavim (alternativno: poništava se) rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Odjela za socijalnu skrb, KLASA: UP/l-551-06/22-02/204, URBROJ: 251-09-23-1/003- 22-2 od 25. veljače 2022. kojim tužitelju prestaje pravo na novčanu pomoć korisnicima doplatka za pomoć i njegu i korisnicima osobne invalidnine s danom 28. veljače 2022.

3. Utvrđuje se da tuženik, Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike nije donio rješenje o žalbi tužitelja protiv rješenja Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Odjela za socijalnu skrb, KLASA: UP/l-551-06/22-02/204, URBROJ: 251-09-23-1/003-22-4 od 14. rujna 2022. u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe sukladno članku 121. Zakona o općem upravnom postupku.

4. Utvrđuje se da tuženik, Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike nije donio rješenje o žalbi tužitelja protiv rješenja čelnika Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Odjela za socijalnu skrb, KLASA: UP/l-050-01/22-005/1, UBROJ: 251-09-13-1/007-22-2 od 19. srpnja 2022. u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe sukladno članku 121. Zakona o općem upravnom postupku.

5. Utvrđuje se da je tuženik načinom donošenja, dostavom i izvršenjem rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Odjela za socijalnu skrb, KLASA: UP/l-551-06/22-02/204, URBROJ: 251- 09-23-1/003-22- 2 od 25. veljače 2022., diskriminirao tužitelja tako što tužitelju nije omogućio sudjelovanje u upravnom postupku, tako što je navedeno rješenje tužitelju nezakonito dostavio preko oglasne ploče te tako što nije postupio po izvršnom rješenju Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us l-506/22-9 od 3. listopada 2022. čime je tužitelja izvrgnuo nezakonitom postupanju kojim mu je do dana 17. veljače 2023. nanio materijalnu štetu u iznosu od najmanje 318,53 eura (2.400,00 kuna) te nematerijalnu štetu u iznosu od 100,00 eura (753,45 kuna) sukladno nalazu vještaka medicinske struke.“

3.5. Tužitelj nadalje predlaže da sud tijekom postupka izvede sljedeće dokaze:

- saslušanje stranaka,

- saslušanje svjedoka, čelnice prvostupanjskog tijela i zaposlenice istog tijela koja je donijela rješenje od 25. siječnja 2022.,

- uvid u spis predmeta Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-506/22 i

- medicinsko vještačenje po vještaku medicinske struke na okolnost utvrđivanja nematerijalne štete. Osim toga, zahtijeva da sud dostavi spis ovoga predmeta nadležnom državnom odvjetništvu zbog sumnje da su jedan ili više zaposlenika tuženika koji su radili na ovome predmetu počinili prema tužitelju sljedeća kaznena djela: povredu ravnopravnosti, nedozvoljenu uporabu osobnih podataka, neovlašteni pristup (računalnom sustavu), zlouporabu položaja i ovlasti.

4. Sud je rješenjem poslovni broj: Us I-3779/22-8 od 4. srpnja 2023. odlučio: I. Dopušta se proširenje tužbenog zahtjeva radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/II-551-06/22-07/33, URBROJ: 524-11-02/5-23-3 od 26. siječnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Odjela za socijalnu skrb, KLASA: UP/I-551-06/22- 02/204, URBROJ: 251-09-23-1/003-22-2 od 25. veljače 2022.

II. Dopušta se proširenje tužbenog zahtjeva radi diskriminacije.

III. Ne dopušta se proširenje tužbenog zahtjeva radi naknade štete.

IV. Ne dopušta se proširenje tužbenog zahtjeva radi nedonošenja rješenja o žalbi od 31. kolovoza 2022. izjavljenoj protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-050- 01/22-005/1, URBROJ: 251-09-13-1/007-22-2 od 19. srpnja 2022. donesenog povodom prigovora tužitelja na postupanje službenika.

V. Odbija se prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere kojom se nalaže tuženiku da odmah prestane s diskriminacijom tužitelja uzrokovanom nezakonitom radnjom uskrate isplate novčane pomoći utvrđene rješenjem prvostupanjskog tijela od 3. listopada 2016. i da isplati tužitelju ukupan iznos od 318,53 eur (2.400,00 kn) zaostalih isplata za razdoblje od 1. ožujka 2023. do 28. veljače 2023. sukladno rješenju prvostupanjskog tijela od 3. listopada 2016.

4.1. Razlozi donošenja takvog rješenja, kao i mjerodavne odredbe Zakona o upravnim sporovima, navedeni su u obrazloženju istoga. U bitnome, sud je dopustio proširenje tužbenog zahtjeva radi poništenja naknadno donesenog rješenja tuženika od 26. siječnja 2023. i rješenja prvostupanjskog tijela od 25. veljače 2022., jer je ocijenio da je proširenje tužbenog zahtjeva u okviru istog predmeta spora. Sud je dopustio proširenje tužbenog zahtjeva radi diskriminacije, na temelju članka 16. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine br. 85/08, 112/12). Sud nije dopustio proširenje tužbenog zahtjeva radi naknade štete (imovinske i neimovinske), jer zahtjev u svezi sa visinom pretrpljene štete mora biti sadržan u tužbi, a tužitelj takav zahtjev nije postavio u tužbi. Napominje se tužitelju da naknadu štete može ostvarivati u parničnom postupku pred općinskim sudom. Nije dopušteno proširenje tužbenog zahtjeva radi nedonošenja rješenja o žalbi od 31. kolovoza 2022. izjavljenoj protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-050-01/22-005/1, URBROJ: 251-09-13-1/007-22- 2 od 19. srpnja 2022., donesenog povodom prigovora tužitelja na postupanje službenika, s obzirom da proširenje tužbenog zahtjeva nije u okviru istog predmeta spora, jer tužitelj ne može u istome sporu osporavati dvije „šutnje uprave“ - nedonošenje rješenja o žalbi protiv rješenja od 14. rujna 2022., kojim je odbačena kao nepravodobna žalba protiv rješenja od 25. veljače 2022., a kojim je tužitelju prestalo pravo na novčanu pomoć te nedonošenje rješenja o žalbi od 31. kolovoza 2022. izjavljenoj protiv rješenja od 19. srpnja 2022., donesenog povodom prigovora tužitelja na postupanje službenika, a radi čega tužitelj može podnijeti posebnu tužbu radi šutnje uprave. Napominje se da tužitelj radi postupanja javnopravnog tijela vodi spor pred ovim sudom pod poslovnim brojem: Us I-4914/24.

5. Nakon donošenja rješenja poslovni broj: Us I-3779/22-8 od 4. srpnja 2023. tužitelj je podnio zahtjev za izuzeće sutkinje, jer mu je oduzeto pravo na proširenje tužbenog zahtjeva radi naknade štete, što tužitelj smatra postupanjem u korist tuženika.

5.1. Rješenjem predsjednice suda broj: Su-221/2023-3 od 1. rujna 2023. odbijen je zahtjev za izuzeće sutkinje.

6. Protiv rješenja ovoga suda poslovni broj: Us I-3779/22-8 od 4. srpnja 2023. tužitelj je podnio žalbu, koju je Visoki upravni sud Republike Hrvatske, rješenjem poslovni broj: Usž-2878/2023-2 od 20. studenoga 2024., odbio u odnosu na točku V. izreke, a odbacio u preostalom dijelu.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7.1. Sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 26. siječnja 2023. te rješenja prvostupanjskog tijela od 14. rujna 2022. i 25. veljače 2022., dok nije ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za utvrđenje diskriminacije. Sud nije odlučivao o dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete, kao ni o nedonošenju rješenja u predmetu postupanja službenika, jer u tom smislu sud nije dopustio proširenje tužbenog zahtjeva. Napominje se da je prema sudskoj praksi Visokog upravnog suda RH (npr. odluke posl.br. Usž-599/15, Usž-2022/15, Usž-2276/16) predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, pri čemu sud nije vezan procesnom pravnom kvalifikacijom tužbenog zahtjeva. Stoga je bespredmetno u izreci presude utvrđivati da tuženik nije donio rješenje o žalbi tužitelja protiv rješenja od 14. rujna 2022. u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe sukladno članku 121. Zakona o općem upravnom postupku, kako to tužitelj traži tužbenim zahtjevom, s obzirom da je sud izrekom presude poništio navedeno rješenje tuženika, kao i rješenja prvostupanjskog tijela.

8. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i presudu ovoga suda poslovni broj: Us I-506/22-13 od 28. veljače 2023. te je održao raspravu. Sud je raspravu proveo u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS).

9. Na raspravi 16. siječnja 2025. tužitelj ističe da je zatražio besplatnu pravnu pomoć, koji zahtjev je odbijen te je kod ovog suda u tijeku spor pod poslovnim brojem:

Us I-4793/23. Zbog toga predlaže odgodu ročišta. Također traži da mu se dopusti zvučno snimanje ročišta. Predlaže da se ovaj spis spoji sa spisom poslovni broj: Us I- 4914/24, koji se vodi između istih stranaka radi postupanja javnopravnog tijela.

10. Odlukom predsjednice suda broj: Su-68/2025-2 od 31. siječnja 2025. nije odobren zahtjev tužitelja za dozvolom snimanja rasprave.

11. Rješenjem poslovni broj: Us I-3779/2022-20 od 7. veljače 2025. predmetni spor je prekinut do pravomoćnog okončanja postupka povodom zahtjeva tužitelja za odobravanje sekundarne pravne pomoći u vidu zastupanja i oslobođenja od plaćanja troškova sudskog postupka u predmetnom upravnom sporu, a u cilju osiguranja tužitelju svih procesnih jamstava koja podrazumijeva pravo na pošteno suđenje i djelotvoran pravni lijek. Sud je imao u vidu da je tužitelj zatražio besplatnu pravnu pomoć za predmetni spor, o čemu još nije pravomoćno odlučeno, zbog čega je sud, povodom zahtjeva tužitelja za odgodom ročišta dok se ne odluči o pravu na pravnu pomoć, prekinuo spor do pravomoćnog okončanja postupka za odobravanje pravne pomoći, kako bi tužitelju omogućio da koristi pravnu pomoć ukoliko mu ista bude odobrena. Naime, u protivnom bi sam postupak za odobravanje pravne pomoći, kao i spor pod poslovnim brojem UsI-4793/23, postali bespredmetni, a tužitelju bi se onemogućilo da iskoristi pravnu pomoć ukoliko mu ista u konačnici bude priznata.

11.1. Povodom žalbe tužitelja, Visoki upravni sud RH je rješenjem poslovni broj: Usž- 1729/2025-2 od 18. rujna 2025., poništio rješenje ovoga suda poslovni broj: Us I- 3779/2022-20 od 7. veljače 2025. i odbio prijedlog za određivanje prekida upravnog spora do pravomoćnog okončanja upravnog spora koji se vodi kod pod poslovnim brojem Us I-4793/2023.

12. Na raspravi 11. studenoga 2025. tužitelj, vezano za odluku Visokog upravnog suda kojom je poništeno rješenje o prekidu spora, ističe da nije nikada podnio prijedlog za prekid postupka, već je napisao da je podnio zahtjev za besplatnu pravnu pomoć, a kako je pravna pomoć ljudsko pravo koje priznaje Europski sud za ljudska prava, kada je rekao da s ovim sporom treba pričekati dok se ne riješi spor o besplatnoj pravnoj pomoći, samo je htio da netko požuri upravni spor koji se vodi radi besplatne pravne pomoći. Iznosi nezadovoljstvo radom upravnih tijela i opisuje svoje zdravstvene i financijske probleme. Predaje u spis preslike računa za kupovinu lijekova. Navodi kako je upravno tijelo bilo ažurno kad mu je trebalo oduzeti pravo, ali nikada nije saznalo za presudu ovoga suda poslovni broj: Us I-506/22 kojom je poništeno rješenje o odjavi prebivališta i tužitelju vratilo pravo. Stoga je predložio saslušanje službene osobe prvostupanjskog tijela i medicinsko vještačenje da se utvrdi kako mu je donošenje rješenja narušilo zdravlje i koliko je postupanje te službene osobe tužitelju skratilo život. Smatra da ju treba saslušati kako bi sud vidio s kakvim službenim osobama se građani susreću u svom životu. Opisuje poteškoće s kojima se susreo da bi ostvario uvid u spis prvostupanjskog tijela i dobio original rješenja koje mu je nezakonito dostavljeno putem oglasne ploče.

12.1. Sud je odbio kao nepotrebne dokazne prijedloge tužitelja za provođenje medicinskog vještačenja, saslušanje stranaka, saslušanje svjedoka i to čelnice prvostupanjskog tijela i zaposlenice istog tijela koja je donijela rješenje od 25. siječnja 2022. Naime, sud nije dopustio proširenje tužbenog zahtjeva radi naknade imovinske i neimovinske štete, kao ni radi nedonošenja rješenja u predmetu postupanja službenika, slijedom čega su odbijeni i dokazni prijedlozi tužitelja na navedene okolnosti. Sud nije smatrao potrebnim izvoditi daljnje dokaze, jer je na temelju stanja spisa utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela nezakonita, dok je prigovor diskriminacije očito neosnovan, s obzirom da tužitelj nije naveo ni po kojoj osnovi iz članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije smatra da je diskriminiran.

12.2. Sud je odbio kao nesvrsishodan prijedlog tužitelja za spajanje predmetnog spisa sa spisom ovoga suda poslovni broj: Us I-4914/24, koji spor se vodi radi postupanja javnopravnog tijela, iz istog razloga zbog kojeg nije dopustio proširenje tužbenog zahtjeva radi nedonošenja rješenja o žalbi od 31. kolovoza 2022. izjavljenoj protiv rješenja od 19. srpnja 2022., donesenog povodom prigovora tužitelja na postupanje službenika (vidjeti točku 4. i 4.1. obrazloženja ove presude).

13. Tuženik u osporenom rješenju navodi kako je uvidom u predmetni spis i dostavnicu utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo dana 25. veljače 2022. godine, uvidom u evidenciju Ministarstva unutarnjih poslova, utvrdilo da je tužitelju odjavljeno prebivalište sa adrese [adresa] s danom 10. veljače 2022. godine. Prvostupanjsko tijelo je sukladno navedenoj činjenici donijelo rješenje kojim tužitelju prestaje pravo na novčanu pomoć korisnicima doplatka za pomoć i njegu i korisnicima osobe invalidnine te je navedeno rješenje, sukladno članku 91. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku, stavljeno na oglasnu ploču tog javnopravnog tijela dana 10. ožujka 2022. godine te je dostava smatrana obavljenom dana 18. ožujka 2022. godine, odnosno u roku od 8 dana od oglašavanja. Tuženik konstatira da je tužitelj žalbu na navedeno rješenje izjavio dana 13. rujna 2022. godine, odnosno izvan roka.

14. Tužitelj pravilno ističe da mu u upravnom postupku nije omogućeno sudjelovanje, čime su povrijeđene odredbe članaka 30., 49., 51. i 52. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09, 110/21, dalje ZUP), kao i da rješenje od 25. veljače 2022. nije dostavljeno na zakonit način, zbog čega njegova žalba nije mogla biti odbačena kao nepravovremena.

14.1. Naime, prvostupanjsko tijelo prije donošenja rješenja od 25. veljače 2022. o prestanku prava na novčanu pomoć nije ni pokušalo obavijestiti tužitelja o činjenici pokretanja postupka po službenoj dužnosti, na adresu na koju je ranije tužitelju dostavljalo pismena (rješenje o priznanju prava na novčanu pomoć od 3. listopada 2016.) u [adresa]. Činjenica da je na dan 25. veljače 2022. godine u evidencijama MUP-a bilo vidljivo da je tužitelju odjavljeno prebivalište s navedene adrese (o čemu u spisu tuženika postoji dokaz – ispis pretrage iz MUP evidencije) je prvostupanjskom tijelu trebala biti samo indikacija za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, u kojem postupku je sa sigurnošću trebalo utvrditi sve činjenice koje su relevantne za daljnje korištenje prava na novčanu pomoć, kao što je prebivalište na području [adresa], pa je u tu svrhu trebalo tužitelju pokušati omogućiti da u tom postupku sudjeluje i iznosi činjenice i dokaze u svoju korist. Da je prvostupanjsko tijelo pokušalo dostavu tužitelju na adresu [adresa] i da se dostava vratila neuručena, u tom slučaju bi, s obzirom na podatke iz evidencije MUP-a, imalo osnove donijeti rješenje o prestanku prava i dostaviti ga tužitelju putem oglasne ploče. Međutim, prvostupanjsko tijelo dostavu na navedenu adresu nije niti pokušalo.

14.2. Stoga su povrijeđene odredbe čl. 30. ZUP-a, jer tužitelju nije omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak se može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom, koji uvjeti u konkretnom slučaju nisu ispunjeni. Nadalje, prema čl. 49. t. 1. ZUP-a službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa, koji uvjeti također nisu ispunjeni. Povrijeđene su i odredbe čl. 51. i 52. ZUP-a, budući da nije proveden ispitni postupak, koji je trebalo provesti radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari te radi omogućivanja tužitelju da ostvari i zaštiti svoja prava i pravne interese, a u kojem ispitnom postupku je tužitelj trebao imati mogućnost davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari te pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njegovim navodima.

15. Prema članku 91. stavku 1. ZUP-a stranka je dužna o promjeni adrese prebivališta, boravišta ili sjedišta obavijestiti javnopravno tijelo. Ako stranka promijeni adresu prebivališta, boravišta ili sjedišta, a o tome ne obavijesti javnopravno tijelo, daljnja dostava u postupku obavlja se stavljanjem pismena na oglasnu ploču javnopravnog tijela. Dostava se smatra obavljenom istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču.

16. Iz spisa ovoga suda poslovni broj: Us I-506/22 je razvidno da je presudom poslovni broj: Us I-506/2022 od 28. veljače 2023. poništeno rješenje Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave zagrebačke, broj: 511-19-35/9-UP/l-405/2018 od 29. prosinca 2021. (kojim se tužitelju odjavljuje prebivalište na adresi [adresa]) i predmet je vraćen MUP-u na ponovni postupak. U tom sporu je sud također rješenjem poslovni broj: Us I-506/22-9 od 3. listopada 2022. dopustio odgodni učinak tužbe. Iz navedene presude proizlazi da MUP u tom postupku nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, zbog čega je predmet vraćen na ponovni postupak.

17. Tužitelj je uz tužbu dostavio elektronički zapis o prebivalištu od 12. listopada 2022. (str. 6 spisa), iz kojeg je razvidno da ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], u kontinuitetu od 9. lipnja 2011. Nadalje, uvidom u podatke JRO MUP RH u koje sud ima uvid (str. 103 spisa), razvidno je da i u trenutku donošenja ove presude tužitelj ima prijavljeno prebivalište na navedenoj adresi u kontinuitetu od 9. lipnja 2011.

18. Iz navedenoga slijedi da prvostupanjsko tijelo nije pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje u pogledu odlučne činjenice na kojoj se temelji rješenje od 25. veljače 2022., odnosno prebivališta tužitelja na području [adresa], zbog čega rješenje nije zakonito.

19. Budući da rješenje od 25. veljače 2022. nije dostavljeno na zakonit način, jer nisu bili ispunjeni propisani uvjeti za dostavu putem oglasne ploče, s obzirom da dostava uopće nije pokušana na adresu [adresa], niti iz stanja spisa proizlazi da bi tužitelj promijenio adresu prebivališta ili boravišta i o tome propustio obavijestiti javnopravno tijelo, sud ne može ocijeniti zakonitim ni rješenje prvostupanjskog tijela od 14. rujna 2022., kojim je žalba tužitelja odbačena kao nepravodobna.

19.1. Tužitelj u žalbi protiv rješenja od 25. veljače 2022. navodi da je upoznat sa sadržajem tog rješenja tek 24. kolovoza 2022. kada je uspio izvršiti uvid u spis prvostupanjskog tijela. Kako u tom spisu, koji je dostavljen sudu uz odgovor na tužbu, uopće nema nikakve naznake da je tužitelj zatražio uvid u spis i kada mu je isto omogućeno, što bi trebalo biti konstatirano u spisu u obliku službene zabilješke, sud prihvaća kao istinit navod tužitelja da je za sadržaj rješenja koje mu nikada nije uredno dostavljeno saznao 24. kolovoza 2022. Budući da je žalbu protiv tog rješenja podnio poštom preporučeno 7. rujna 2022. sukladno čl. 72. st. 2. ZUP-a (a ne 13. rujna 2022. kako to navode tuženik i prvostupanjsko tijelo), proizlazi da je žalba podnesena unutar roka od 15 dana iz čl. 109. ZUP-a, dakle, pravovremeno.

20. Sve navedeno je propustio utvrditi tuženik kada je osporenim rješenjem od 26. siječnja 2023. odbio žalbu tužitelja protiv rješenja od 14. rujna 2022., iako je tužitelj u žalbi osnovano prigovorio da nisu bili ispunjeni uvjeti za dostavu rješenja putem oglasne ploče i da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku prije donošenja rješenja o prestanku prava na novčanu pomoć. Stoga je nezakonito i drugostupanjsko rješenje tuženika.

21. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva kojim tužitelj predlaže oglasiti ništavim rješenje prvostupanjskog tijela od 25. veljače 2022., sud napominje da su razlozi ništavosti rješenja izričito propisani člankom 128. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09, 110/21) te sud nije našao da bi u konkretnom slučaju postojao neki od navedenom odredbom propisanih razloga, a niti se tužitelj pozvao na bilo koji od propisanih razloga ništavosti rješenja. Naime, to što je rješenje nezakonito ne znači i da je ništavo.

22. Prigovor o diskriminaciji, odnosno proširenje tužbenog zahtjeva u tom smislu, je paušalan i nije ničime učinjen vjerojatnim. Naime, nije jasno ni po kojoj osnovi iz članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije tužitelj smatra da je diskriminiran, niti u odnosu na koje osobe u usporedivoj situaciji je tužitelj stavljen u nepovoljniji položaj u smislu članka 2. istoga Zakona. To što je rješenje nezakonito, ne znači da je isto doneseno zbog diskriminacije tužitelja. Dakle, u konkretnom slučaju nedostaju ključni elementi za utvrđenje diskriminacije, a to su osnova diskriminacije i usporediva situacija.

23. U vezi zahtjeva da sud dostavi spis ovoga predmeta nadležnom državnom odvjetništvu zbog sumnje da su jedan ili više zaposlenika tuženika koji su radili na ovome predmetu počinili prema tužitelju kaznena djela, sud upućuje tužitelja da može sam podnijeti kaznenu prijavu ako smatra da je na njegovu štetu počinjeno kazneno djelo, a za što ovaj sud nema osnove, jer donošenje nezakonitog rješenja samo po sebi ne predstavlja kazneno djelo.

24. Slijedom svega navedenoga, sud je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a djelomično usvojio tužbeni zahtjev i poništio osporeno rješenje tuženika, kao i rješenja prvostupanjskog tijela od 25. veljače 2022. i 14. rujna 2022., dok je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvrđenje diskriminacije.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. ŽJ, [adresa]

2. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 78, [adresa] Zagreb

3. U spis