REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-4335/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja RR, državljanina Indije, trenutno boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik iz Zagreba, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon održane nejavne rasprave, dana 9. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/3667, URBROJ: 511-01-212-25-9 od 24. listopada 2025. II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu. III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen kao očito neosnovan zahtjev tužitelja, državljanina Indije, za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je pogrešan zaključak tuženika da je zemlju podrijetla napustio isključivo iz ekonomskih razloga. Navodi da je imao fizičke probleme sa utjecajnim susjedom po imenu R dvije godine i da to ne bi uspio riješiti niti poglavar sela. R je, prema njegovim navodima, napao i njegovog oca. Izjavio je da bi povratkom u zemlju podrijetla vjerojatno imao iste te probleme, a ne samo ekonomske. Pojašnjava da je na saslušanju izjavio da bi se mogao preseliti u drugi dio Indije, poput Bombaya, ali da bi mu problem bile mala plaća koja mu ne bi onemogućila dostojan život nakon pokrivanja životnih troškova. Navodi kako nije točna tvrdnja tuženika da je izrazio namjeru s očitom namjerom da odgodi izvršenje odluke koja bi za posljedicu imala njegovo prisilno udaljenje. Pojašnjava da je namjeru izrazio dok je bio smješten u Prihvatnom centru za strance, što je nakon izdavanja dvaju rješenja o protjerivanju, a sama činjenica da je zahtjev podnesen u Prihvatnom centru za strance ne može se automatski tumačiti kao očita namjera odgode. Navodi da je on u Republiku Hrvatsku ušao legalno s vizom za rad i boravak, a koja mu je kasnije ukinuta. Njegov kasniji nezakonit boravak i izražavanje namjere nije dokaz očite namjere zlouporabe sustava već se treba tumačiti kao posljedica njegove teške situacije.
3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje te mu odobri besplatnu pravnu pomoć u ovom upravnom sporu i naloži tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, troškove upravnog spora za sastav tužbe i pristup na ročište, svako u iznosu od 500,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 1.250,00 eura.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj u zemlji podrijetla nije bio proganjan zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkom mišljenju te nije bio izložen proganjanju niti ozbiljnoj nepravdi, a niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Vezeno za opću sigurnosnu situaciju, utvrđeno je da se na području Republike Indije, koja ima 1.463.865,525 stanovnika, dogodilo ukupno 44 incidentna događaja koja se odnose na civilno stanovništvo, a na području regije Tamil Nadu dva incidentna događaja te se stoga zaključuje da je Republika Indija sigurna. Tužitelj je u Republiku Hrvatsku došao s dozvolom za boravak i rad, ali mu je ista ukinuta 30. rujna 2024. te mu je prestao privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, ali je i nadalje nastavio boraviti te aktivno tražio posao. Dana 22. ožujka 2025. uručeno mu je rješenje o protjerivanju po kojem nije postupio, a potom mu je izdano rješenje o protjerivanju s prisilnim udaljenjem te mu je određena zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj. S obzirom na to da ga nije bilo moguće prisilno udaljiti, smješten je u Prihvatni centar za strance Obedišće Ježevsko, a tek je potom, 3. lipnja 2025. izrazio je namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, što je očiti dokaz da zloupotrebljava institut međunarodne zaštite u svrhu prolongiranja udaljenja iz Europskog gospodarskog prostora. Prema vlastitoj izjavi, zemlju podrijetla napustio je isključivo iz ekonomskih razloga te u tijeku postupka nisu iznesene relevantne činjenice i dokazi za ispunjavanje uvjeta za azil i supsidijarnu zaštitu, a okolnosti u zemlji podrijetla nisu takve da bi mu povratkom u zemlju podrijetla njegov život ili sloboda bili ugroženi te je nedvojbeno utvrđeno da ne ispunjava uvjete iz članka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao nejavnu raspravu.
7. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS), dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.
9. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj tek nakon što je zatečen u nelegalnom boravku te mu je uručeno rješenje o protjerivanju i smješten je u Prihvatni centar za strance Obedišće Ježevsko. U tijeku postupka izričito je izjavio da je zemlju podrijetla napustio isključivo iz ekonomskih razloga. U Republiku Hrvatsku je došao temeljem dozvole za boravak i rad koja mu je kasnije ukinuta. Vezano za sigurnosnu situaciju u zemlji podrijetla Sud prihvaća utvrđenje tuženika da se radi o sigurnoj zemlji te nema dokaza da bi njegov život i sloboda bili u opasnosti zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja te nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Također tužitelj je Indiju napustio legalno, imao je dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, a koja mu je naknadno ukinuta, ali je i nadalje nastavio boraviti u [adresa] tražeći posao.
10. Kako iz navedenog proizlazi da tužitelj nije životno ugrožen u zemlji podrijetla te da je zemlju podrijetla napustio isključivo iz ekonomskih razloga, pravilno je tuženik zaključio da tužitelj nije izbjeglica već ekonomski migrant, a što nije zakonom i međunarodnom propisima propisan razlog za odobravanje međunarodne zaštite.
11. Budući da u postupku nisu iznesene relevantne činjenice i dokazi za ispunjavanje uvjeta za azil i supsidijarnu zaštitu, a okolnosti u zemlji podrijetla nisu takve da bi mu povratkom u zemlju podrijetla njegov život ili sloboda bili ugroženi, pravilno je utvrđeno da ne ispunjava uvjete iz članka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.
12. Stoga, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim.
13. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presuditi kao u točki I izreke presude.
14. Budući da prema podacima spisa predmeta tužitelj nema financijskih sredstava, istom je u točki II izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22).
15. Sud je tužitelju priznao naknadu troškova sastava tužbe i pristupa na ročište, svako u iznosu od 500,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 1.250,00 eura, sukladno Tbr. 27.1. i 2., Tbr. 40. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23) i članka 9. stavka 2. Pravilnika.
U Zagrebu 9. prosinca 2025.
Sudac:
Jasna Peroš Nikolić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Odvjetnik Stjepan Babić, Zagreb, Vodovodna 13/I
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335
3. U spis
