REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – istok, Turinina 3

Posl.br. Pn-82/2025-94

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Jošku Meštrov-Urodi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Ivanu Emeru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Županijske uprave za ceste Zagrebačke županije iz Zagreba, Remetinečka cesta 3, OIB: 05021242150, zastupanoga po punomoćniku Hrvoju Lafteru, odvjetniku u Jastrebarskom, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave, zaključene dana 23. listopada 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetničkog vježbenika EĐ, te punomoćnika tuženog, dana 9. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženoj Županijskoj upravi za ceste Zagrebačke županije iz Zagreba, Remetinečka cesta 3, OIB: 05021242150, isplatiti tužitelju DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 10.083,62 eura sa zateznim kamatama koje teku od 8. travnja 2017. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno odredbama čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari, tužbom od 17. studenoga 2017. potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete, nastale u prometnoj nezgodi od dana 30. kolovoza 2016. Naime, toga dana tužitelj da je upravljao mopedom "Vespa", te je prilikom izlaska iz kružnog toka u [adresa] u [adresa] D naletio prednjim kotačem na oštećeni asfalt oko bitno ulegnute šahte, uslijed čega je odbačen s mopeda i pao na tlo. Opisani dio ceste oko ulegnute šahte da je isključivi razlog pada tužitelja koji je kao takav iznimno opasan za sva motorna vozila, a osobito za motocikliste. Da je tome tako, vidljivo je iz činjenice da je nakon predmetne nezgode mjesto događaja sanirano i to početkom 2017. Nakon pada tužitelja s mopeda, istom su pristupili prolaznici, a čitavu nezgodu vidio je VĐ, zaštitar u "Hoto vilama", budući da se kružni tok nalazi neposredno ispred ulaza u taj objekt. U pogledu pasivne legitimacije i odgovornosti za štetu, tužitelj ukazuje da je sukladno Odluci o razvrstavanju javnih cesta (Narodne Novine 94/2014), Županijska uprava za ceste Zagrebačke županije odgovorna za održavanje predmetne dionice županijske ceste ŽC-3063. Naime, predmetna kanalizacijska šahta, odnosno slivnik, slivnička rešetka kao ni poklopac revizijskog okna na županijskoj cesti dr. Franje Tuđmana u blizini "Hoto vila" da nisu vezani za mjesnu kanalizacijsku ili kanalsku mrežu, te stoga ne čine sastavni dio mjesnog sustava za odvodnju grada [adresa]. Tuženi da je propustio provoditi nadzor nad prohodnosti i uporabnosti ceste (putem ophodarskih službi) te utvrditi i otkloniti oštećenije na cesti koje je uzrok pada tužitelja (inače dugogodišnjeg i iskusnog vozača motocikala i mopeda).Tuženi da je sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama i Pravilniku o održavanju i zaštiti javnih cesta bio dužan osigurati neometan i siguran promet ma javnoj cesti, te prije saniranja, postavljanjem znakova upozorenja obavijestiti javnost (korisnike ceste) o stanju na javnoj cesti. Naime, u konkretnom slučaju da se radi o prometnoj situaciji u kojoj je bila ugrožena sigurnost ceste, te je tuženi bio dužan osiguravati redovne preglede u skladu sa ugroženosti javne ceste i sigurnosti prometa na cestama, sve sukladno čl. 13., te čl. 24. do 79. Pravilnika o zaštiti javnih cesta. Kako je predmetni štetni događaj posljedica stanja županijske ceste, to je tuženi dužan nadoknaditi štetu koja je tužitelju prouzročena stanjem ceste. U opisanoj nezgodi tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede (prijelom lijevog femura); po zatraženoj liječničkoj pomoći isti je zadržan na liječenju i podvrgnut je operativnom zahvatu. Uslijed opisanog trpio je intenzivne i dugotrajne bolove, primarni i sekundarni strah, a nakon završenog liječenja morati će ulagati pojačane napore u životu i radu. Ujedno mu je za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega, te je tužitelju zaostalo vidljivo naruženje u predjelu lijevog kuka. Stoga izvorno tužbom potražuje naknadu štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (po kvalifikatornim okolnostima duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti, duševnih bolova zbog naruženja, pretrpljenih fizičkih bolova i straha), te naknadu imovinske štete uslijed tuđe pomoći i njege tijekom liječenja u ukupnom iznosu od 50.000,00 kn. Budući da se prethodno obratio tuženoj u mirnom postupku, a primitak kojeg zahtjeva je tužena potvrdila dopisom od 7. travnja 2017., tužitelj potražuje zatezne kamate od dana 8. travnja 2017. do isplate, uz naknadu parničnih troškova sa zateznom kamatom od dana presuđenja.

2. Tužena je u odgovoru na tužbu osporila sam štetni događaj sa obrazloženjem da tužena nema nikakvih saznanja da se navedeni događaj uistinu zbio, jer je o tome nitko nije obavijestio neposredno nakon događaja. Nadalje, tužena osporava da bi opisani oštećeni dio predmetne ceste oko bitno ulegnute šahte bio isključivi razlog pada tužitelja. Budući da tužitelj uz tužbu nije dostavio zapisnik o očevidu niti potvrdu MUP-a o događaju, te nije provedeno prometno vještačenje, tužena ističe da je do navodnog pada tužitelja s mopeda moglo doći i zbog neprilagođene vožnje tužitelja. Tužena osporava da bi tužitelj u opisanoj nezgodi pretrpio tjelesne ozlijede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Tužena je osporila i samu pasivnu legitimaciju, pozivajući se na odredbu čl. 24. Zakona o javnim cestama (Narodne Novine 180/04) iz koje proizlazi da županijske uprave za ceste izravno ne izvode radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta, da se ti radovi ustupaju sukladno propisima o javnoj nabavi i to isključivo pravnoj ili fizičkoj osobi registriranoj, specijaliziranoj i opremljenoj za te poslove i to na razdoblje od 4 godine. U tom smislu dostavlja u spis Ugovor o redovnom održavanju i zaštiti županijskih i lokalnih cesta (dalje: Ugovor), iz kojeg je razvidno da je sklopljen između tužene i Županijskih cesta Zagrebačke županije d.o.o., te se radi različitoj pravnoj osobi u odnosu na tuženu; Ugovorom da je primjerice utvrđeno redovno održavanje cesta koje obuhvaća niz poslova, pa tako i posipavanje šljunka ili sipine uoči zimskih uvjeta. U sklopu prigovor promašene pasivne legitimacije tužena se poziva i na čl. 27. Zakona o cestama (Narodne Novine 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/013, 148/2013, 92/2014) kojim je propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje ne održava sustav za odvodnju, ako je dio mjesne kanalizacijske ili kanalske mreže. Stoga tužena i ističe da je predmetna šahta sastavni dio mjesne kanalizacijske mreže i stoga ne može biti odgovorna za predmetni štetni događaj. Tužena prigovara i visini tužbenog zahtjeva te ističe da iz medicinske dokumentacije proizlazi da tužitelj unazad 20- ak godina ima povremeno grčeve naizmjenično u potkoljenicama, listovima, šakama, te da je 1962. imao prometnu nezgodu u kojoj je zadobio traumu oka na koje vidi samo 60%. Prema tome, kako tužitelj ničim nije dokazao da je tužena odgovorna za štetni događaj (kako za osnovu, tako ni visinu), predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, te potražuje naknadu parničnih troškova.

3. Podneskom od 4. prosinca 2018. tužitelj u pogledu navoda odgovora na tužbu ističe da odredba čl. 24. Zakona o javnim cestama (na koju se tužena pozvala) odgovara čl. 33. Zakona o cestama koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja (Narodne Novine 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/013, 148/2013, 92/2014) te da se ugovaranjem obveze izvođenja određenih radova sa društvom Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o. ovdje tužena ne oslobađa obveze nadzora i poduzimanja mjera radi osiguravanja pravilnog djelovanja onoga kome ne povjerio pojedinu djelatnost, a ne oslobađa se niti od odgovornosti za štetu koja nastane u prometu u njihovu radu (VSRH, Rev-1052/05). Isto da proizlazi i iz odredbe čl. 26. Zakona o cestama jer da je tužena očito propustila vršiti ophodnju i redovni pregled predmetne ceste jer bi u protivnom uočila oštećenje koje je uzrokom štetnog događaja. To da proizlazi i iz dopisa Županijskih cesta Zagrebačke županije d.o.o. od 18. srpnja 2017. kojim se navedeno društvo očitovalo na zahtjev tužitelja. Što se tiče pozivanja tužene na odredbe čl. 27. Zakona o cestama ističe kako uzrok nezgode nije kanalizacijska šahta već oštećeni dio ceste oko ulegnute šahte, a sve i da jest, predmetni kanalizacijski šaht, odnosno slivnik, slivnička rešetka i poklopac revizijskog okna na županijskoj cesti dr. [adresa] u [adresa] u blizini Hoto vila nije vezan za mjesnu kanalizacijsku ili kanalsku mrežu te stoga ne čini sastavni dio mjesnog sustava za odvodnju grada [adresa] kao što je već navedeno u tužbi. Što više odredbom čl. 27. st. 3. Zakona o cestama da je jasno navedeno da zamjenu i popravak slivničkih rešetki o poklopaca revizijskih okana na kolniku javne ceste, koji nisu vezani na mjesnu kanalizacijsku ili kanalsku mrežu, održavaju kao sastavni dio te javne ceste, te su u nadležnosti tužene. Osporava i tvrdnje tužene kako je do štetnog događaja moglo doći i zbog neprilagođene brzine tužitelja, budući da je isti upotrijebio svu dužnu pažnju i oprez prosječnog vozača prilikom kretanja, no unatoč tome a zbog nepredvidivo oštećene ceste nezgodu nije nikako bio u mogućnosti izbjeći. Ustrajao je kod tvrdnje da je pretrpljena ozljeda u vidu prijeloma lijevog femura u uzročnoj vezi sa predmetnom nezgodom te stoga ustraje kod postavljenog zahtjeva.

4. Podneskom od 2. svibnja 2019. tužitelj je dostavio u spis medicinsku dokumentaciju nastalu nakon podnošenja tužbe.

5. Podneskom od 7. svibnja 2019. tužena ustraje u prigovoru promašene pasivne legitimacije, te pozivom na čl. 33. Zakona o cestama navodi da je tužena ustupila radove redovitog održavanja županijskih i lokalnih cesta društvu Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o. Iz činjenice da tužena temeljem Zakona upravlja cestom, ne proizlazi odgovornost za štete koje se na toj cesti dogode trećim osobama, te nikakvom protupravnom radnjom ili propustom nije prouzročio nastanak štetnog događaja, odnosno nalet/udarac mopeda na dio ceste oko ulegnute šahte. Iz Ugovora proizlazi da je tužena ustupila radove održavanja društvu Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o. Nadalje, predmetni štetni događaj dogodio se na javnoj površini za čije je održavanje nadležno komunalno poduzeće naseljenog mjesta po čl. 27. Zakona o cestama; po čl. 3. st. 1. toč. 8. Zakona, održavanje javnih površina je komunalna djelatnost. U smislu čl. 3. st. 9. Zakona o komunalnom gospodarstvu pod održavanjem javnih površina naročito se razumijeva, između ostalog održavanje javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom Zakonu. Iz navedene odredbe jasno proizlazi odgovornost jedinica lokalne samouprave odnosno trgovačkog društva koje na tom području obavlja komunalne djelatnosti, za stanje javnih površina i eventualne štete koje su se na istima dogodile. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva istaknuo je da je isti postavljen previsoko, te nije usklađen sa orijentacijskim kriterijima VSRH-a niti postojećom sudskom praksom. Ne postoji materijalni dokaz u vidu zapisnika o očevidu ili potvrde o događaju a slijedom koji bi bile razvidne okolnosti samog događaja kao i je li tužitelj bio pod utjecajem alkohola, te je li prilagodio brzinu kretanja vozila stanju i uvjetima na javnoj površini, sukladno čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Tužena također ukazuje da je kao mjesto događaja naznačen kružni tok pored Hoto vila, u naseljenom mjestu, te da ne posjeduje podatak da bi bilo tko drugi osim tužitelja nastradao na opisani način. Da je uzrokom nastanka štetnog događaja bilo oštećenje (kolnika) uslijed ulegnuća šahte, zasigurno bi bilo više prometnih nesreća. Stoga tužitelj ničim nije dokazao da je tužena odgovorna za štetni događaj, pa ne postoji odgovornost tužene za događaj, odnosno za nalet/udarac na dio ceste oko ulegnuća šahte, jer tužena nije počinila nikakvu protupravnu radnju niti protupravno propustila nešto poduzeti budući da je radove redovitog održavanja javnih cesta povjerila sukladno Zakonu o cestama pravoj osobi Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o.

6. Na pripremnom ročištu od 20. svibnja 2019. tužitelj je s obzirom na medicinsku dokumentaciju dostavljenu (nakon tužbe) izjavio da tužbeni zahtjev povisuje (podneskom predanim na istom ročištu) sa 50.000,00 kn na 60.000,00 kn. U odnosu na dokazni prijedlog pribavljanja prekršajnog spisa pojasnio je da tužitelj u konkretnom slučaju nema saznanja je li nadležna PP temeljem bolničke prijave pokrenula prekršajni postupak protiv tužene i odgovorne osobe tužene, pa stoga predlaže zatražiti takav podatak putem suda.

7. Podneskom od 17. lipnja 2019. tužena je ustrajala kod svih do tada iznesenih prigovora a posebno da se predmetni štetni događaj dogodio na javnoj površini za čije je održavanje nadležno komunalno poduzeće naseljenog mjesta sukladno čl. 27. Zakona o cestama, nakon čega se ponovno poziva na odredbu čl. 3. Zakona o komunalnoj djelatnosti. Predložio je zatražiti od MUP-a PP Samobora podatak je li na predmetnoj lokaciji bilo prometnih nezgoda prouzročenih radi ulegnute šahte, te postaviti upit Vodoopskrbi i odvodnji d.o.o. je li lokacija na kojoj se dogodila prometna nezgoda kao i sama šahta sastavni dio mjesne kanalizacijske ili kanalske mreže.

8. Na pripremnom ročištu od 10. listopada 2019. zaključen je prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari te određeno ročište glavne rasprave za dan 5. prosinca 2019. radi saslušanja tužitelja, te svjedoka VĐ (navodnog očevica i zaposlenika Hoto vile), te MĐ (voditelja Nadcestarije Samobor, Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o.). Tužitelj je po punomoćniku na istom ročištu naveo da je početkom listopada sastavio podnesak koji u prilogu sadrži fotografije u boji (mjesta događaja), nakon čega je zapisnički konstatirano da takav podnesak nije zaprimljen do početka pripremnog ročišta.

9. Podneskom od 7. listopada 2019. tužena, nakon primitka očitovanja društva Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o. od 19. kolovoza 2019. ističe da očitovanje potvrđuje osnovanost dotadašnjih prigovora tužene. Iz očitovanja o sanaciji asfaltnog sloja da je vidljivo da je vršena zamjena oštećenog okvira i poklopca revizionog kanalizacijskog okna (šahta) uz sanaciju asfaltnog kolnika oko okvira i poklopca kanalizacijskog okna, što upućuje na zaključak da je okvir i poklopac kanalizacijskog okna (odn. šaht) bio oštećen te je isti bilo potrebno zamijeniti. Održavanje sustava za odvodnju da nije u nadležnosti tužene već jedinice lokalne samouprave.

10. Tužitelj u podnesku od 11. listopada 2019. ističe da uzrok pada tužitelja nije "šaht" nego oštećena cesta/kolnik oko šahte, a za održavanje ceste na mjestu štetnog događaja nadležna je tužena. Notorna je činjenica da će društvo Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o. nastojati otkloniti odgovornost sa sebe radi eventualnog regresnog zahtjeva prema njima. Na isti način da su se već očitovali i tužitelji u mirnom postupku. Nadalje, iz očitovanja Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o., radne jedinice Zagreb 2, cestarija Samobor od 12. kolovoza 2019. da je razvidno da su isti izvršili sanaciju asfaltiranog kolnika oko mjesta štetnog događaja dana 15. veljače 2017., te da su isto učinili radi sigurnosti prometa na cestama. Time da je također potvrđeno da je predmetno oštećenje kolnika predstavljalo opasnost koju je bila dužna otkloniti tužena, a prije toga i označiti znakovima upozorenja i/ili na drugi način osigurati kako bi se spriječila bilo kakva nezgoda. Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o. da su u ugovornom odnosu sa tuženom, a ne sa gradom [adresa], pa su dakle sanaciju kolnika izvršili u ime tužene budući da je tužena nadležna za održavanje predmetnog kolnika. Tužitelj nastavno, istim podneskom dostavlja u spis fotografije mopeda (Vespe) kojom je tužitelj upravljao u trenutku štetnog događaja, kao i fotografije mjesta pada.

11. Na ročištu glavne rasprave 5. prosinca 2019. tuženi je prigovorio korištenju fotografija priloženih uz podnesak tužitelja, budući da su iste dostavljene u spis nakon zaključenja prethodnog postupka. Tužitelj je na navedeni prigovor po punomoćniku ukazao da se radi o fotografijama koje su izvorno trebale biti dostavljene na prethodnom ročištu što da je i konstatirano na prethodnom ročištu. Sud je raspravnim rješenjem dopustio korištenje naknadno priloženih fotografija u boji, jer su iste već uz tužbu priložene u crno bijelom ispisu.

12. Podneskom od 2. srpnja 2020. tužitelj je povećao tužbeni zahtjev po osnovi neimovinske štete za daljnjih 30.000,00 kn pozivajući se na promjenu Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda sa sjednice Građanskog odjela broj Su-IV- 47/2020-5 od 15. lipnja 2020. godine.

13. Po provedenom očevidu na mjestu događaja te vještačenju po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet dipl. ing. AĐ, tužitelj je podneskom od 9. prosinca 2020. iskazao suglasnost s nalazom i mišljenjem vještaka, te da je iz istog razvidno da je za štetni događaj isključivo odgovorna tužena s obzirom na kretanje tužitelja sa skuterom marke Vespa, ulegnuća asfalta između ruba šahte i asfalta oko ruba šahte (fotografija u boji na listovima 91. i 92. spisa), te da je s obzirom na dimenzije kotača skutera te prelaskom prednjim kotačem preko ulegnuća asfalta i udarom u rub okvira šahte moglo doći do gubitka ravnoteže skutera i posljedično do pada skuterom na kolnik. S obzirom na takvu dinamiku prometne nezgode, u postupanju tuženog da nema protupravnosti niti njegovog doprinosa .

14. Podneskom od 31. prosinca 2020. tužena je prigovorila nalazu i mišljenju vještaka prometne struke u cijelosti, budući da isti nije sačinjen prema pravilima struke, nego na temelju subjektivnog iskaza jednog svjedoka za kojeg je upitno je li mogao vidjeti kako se dogodila prometna nezgoda. Naime, po mišljenju tužene bez zapisnika o očevidu i fotodokumentacije prometne nezgode nije moguće utvrditi dinamiku odnosno uzrok prometne nezgode. Vještak temelji nalaz i mišljenje isključivo na iskazu svjedoka VĐ, koji je dvojben čiji iskaz tužena osporava imajući u vidu udaljenost recepcije u kojoj se svjedok nalazio i mjesta nastanka prometne nezgode. Tužena postavlja pitanje kako je svjedok sa udaljenosti od 18 metara mogao vidjeti da je tužitelj zapeo za rub okvira šahte. Navedeno da naprosto nije moguće kad se uzme u obzir da na liniji pogleda iz točke sjedalice recepcije prema šahtu nalaze metalna vrata koja zaklanjaju neposredan pogled prema šahti. Nadalje, nalaz i mišljenje vještaka da je nepotpun vodeći računa o tuženikovom prigovorima isključive odgovornosti tužitelja za nastanak prometne nezgode, a podredno doprinosa, te stoga drži da je vještak trebao utvrditi na kojoj udaljenosti je tužitelj mogao uočiti šaht, je li tužitelj mogao izbjeći nastanak prometne nezgode zaobilazeći šaht, je li se tužitelj u kružnom toku trebao kretati sredinom kolnika sukladno čl. 46. st. 1. zakona o sigurnosti prometa na cestama a ne desnim rubom kako je to iskazao tužitelj, je li do gubitka ravnoteže moglo doći pri svim brzinama kretanja motocikla, te može li se izvesti zaključak da (ako do gubitka ravnoteže nije moglo doći pri brzinama od 40 km na sat pa na dalje), da se tužitelj kretao u kružnom toku brzinom manjom od 40 km na sat, što je protivno čl. 51. st. 4 Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Naime iz iskaza tužitelja proizlazi da se predmetnim kružnim tokom kreće stalno, a da je čak prije nastanka prometne nezgode upao zadnjim kotačem na isto mjesto. Prema tome tužitelj da je morao upravljati motociklom s povećanom pažnjom vodeći računa o ulegnutom šahtu te ga zaobići jednostavnim manevrom. Umjesto toga tužitelj nije vodio računa o stanju kolnika koji mu je bio poznat i kojim prolazi učestalo zbog čega se njegovo ponašanje mora okarakterizirati kao kranja nepažnja, pri čemu treba uzeti u obzir da je prije umirovljenja bio profesionalni vozač. Svakom vozaču a posebno profesionalnom vozaču kao što je bio tužitelj da mora biti poznata zakonska obveza da o prometnoj nezgodi u kojoj je došlo do tjelesne ozljede obavijesti policiju kako bi se obavio očevid. Pored toga djelatnici policije proveli bi alkotest radi utvrđenja je li prilikom upravljanja motornog vozila bio pod utjecajem alkohola. Umjesto toga tužitelj je otišao s mjesta nezgode ne obavijestivši policiju o događaju, drugim riječima – pobjegao je. Na taj način je u ovom postupku onemogućio tuženu da raspravlja o svim aspektima prometne nezgode koji su od utjecaja na postojanje isključive odgovornosti, podredno doprinosa tužitelja nastaloj šteti. Stoga da se i ta činjenica treba staviti na teret tužitelju, te da se ima smatrati (presumira se) da je tužitelj bio pod utjecajem alkohola, a na njemu je teret dokaza da dokaže suprotno.

15. Podneskom od 12. rujna 2025. tužitelj usklađuje tužbeni zahtjev s valutom EUR, te potražuje po osnovi povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, dakle neimovinske štete, te s osnova materijalne štete u vidu tuđe pomoći i njege potražuje slijedeću naknadu štete i to s posebnih osnova :

- pretrpljenih bolova .............................................................. .. 2.256,29 EUR

- pretrpljenog straha .............................................................. .. 1.858,12 EUR

- duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti ................ ... 2.654,46 EUR

- duševnih boli zbog naruženja ............................................... 2.123,56 EUR

- tuđe pomoći i njege (25 kn za 1 sat)..................................... . 1.191,19 EUR

u ukupnom iznosu naknade štete u iznosu od 10.083,62 EUR.

16. Izvedeni su dokazi uvidom u medicinsku dokumentaciju, fotografije mjesta događaja, saslušanjem tužitelja, svjedoka VĐ i MĐ, očevidom na mjestu događaja, pribavljanjem očitovanja Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o., PP Samobor, grada [adresa], vještačenjem po vještaku za promet dipl. ing. AĐ uz saslušanjem istog povodom primjedbi tužene, vještačenjem po vještaku medicinske struke dr. Mladenu Miškulinu na okolnost opsega pretrpljene štete uz saslušanje istog povodom primjedbi tužene.

17. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

18. Naime, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza ponaosob te u njihovoj ukupnosti, sud nije mogao nedvojbeno utvrditi da je tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u uzročnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem, na način kakvim ga je tužitelj opisao, a da pri tome postoji neupitna odgovornost tužene za takav događaj.

19. Nije sporno da je tužitelj dana 30. kolovoza 2016. pretrpio tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma lijevog femura (bedrene kosti) što nedvojbeno proizlazi iz medicinske dokumentacije KBC Sestara milosrdnica, klinike za traumatologiju, gdje je zbog navedenog dana 31. kolovoza 2016. i podvrgnut operativnom zahvatu. Navedeno se može smatrati nedvojbenim materijalnim dokazom, neupitne dokazne snage.

20. Osim medicinske dokumentacije, materijalnim dokazom se mogu smatrati i fotografije navodnog mjesta događaja, izvorno uz tužbu priložene u crno bijelom otisku, a uz podnesak tužitelja od 11. listopada 2019. u boji. Na fotografijama na listovima 91-93 vidljive su fotografije poklopca šahte okružene asfaltom, sačinjene u krupnom planu, dok je na listu 94 spisa fotografija koja potencijalno istu šahtu lokacijski smješta u kružni tok kod centra Hoto [adresa] u [adresa], a u prilog tome jest vidljiv poslovni objekt "tahograf" koji se nedvojbeno nalazi na suprotnoj strani kružnog toka od predmetne šahte. Za naglasiti je da na navedenim fotografijama ne postoji oznaka datuma njihovog sačinjavanja.

21. Iako prijelom bedrene kosti nedvojbene predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, a po navodima samog tužitelja ozljedu je pretrpio uslijed upravljanja motornim vozilom (skuter - "vespa") u pokretu, očekivani i uobičajeni protokol postupanja oštećenika jest da o događaju obavijesti (prometnu) policiju, da djelatnici policije izađu na mjesto događaja, sačine zapisnik o očevidu, izvrše potrebne izmjere, te foto-dokumentiraju mjesto događaja, vozilo, eventualna oštećenja na vozilu ili kolniku.

22. Međutim, u konkretnom slučaju, zapisnik o očevidu nije sačinjen i to iz razloga što tužitelj, po vlastitim navodima, nakon prometne nezgode nije smatrao da je to potrebno, jer "se tada činilo da je s njim sve u redu, a nitko drugi nije sudjelovao". Po samom događaju, nakon što je s kotačem "upao" u rupu na "spuštenoj" šahti, nakon što se s motociklom prevrnuo, te mu je lokalni poštar pomogao pridići "Vespu", da je sjeo na obližnji zid, da malo dođe k sebi i nakon toga se zaputio kući. Malo po malo da je počeo osjećati bol u lijevom bedru, koja je bila sve izraženija, da su se njegovi ukućani jako zabrinuli te ga gotovo prisilili da ode u bolnicu, da bi se na "Traumi" u Draškovićevoj pokazalo da je došlo do loma bedrene kosti.

23. Osim iskaza tužitelja, jedini izvor saznanja o tome da se štetni događaj odvio, na mjestu i okolnostima kako to navodi tužitelj jest svjedok VĐ, tadašnji zaposlenik na recepciji na ulazu u naselje Hoto Vile. Imenovani svjedok saslušan je na ročištu glavne rasprave 5. prosinca 2019. kada je okolnosno vrlo detaljno saslušan, te je izjavio da se radilo o ljetu, srpnju ili kolovozu 2016., da su vremenske prilike bile dobre, bez kiše ili kakvih drugih padaline koje bi mogle utjecati na kolnik. Nadalje, izjavio je da je iz svog radnog mjesta u "kućici" recepcije prije samog ulaza u naselje vidio, njemu do tada nepoznatog čovjeka kako ulazi u kružni tok vozeći moped, da je u jednom trenutku izgubio ravnotežu i pao zajedno s mopedom na svoju desnu stranu. Nakon toga, uz pomoć poštara da se pridigao, jer je moped i pao na njega, da je nekako uspio sjesti i odvesti se; par dana kasnije da je došla supruga tužitelja raspitati se je li netko vidio sam događaj, te da je rekla da mu je od pada zdrobljen desni kuk. U trenutku samog događaja da nije izlazio sa radnog mjesta niti prilazio tužitelju, a "kućica" da je sva u staklu, tako da je iz nje mogao vidjeti (događaj). Opisujući način pada tužitelja izjavio je da ga je neposredno prije autobusnog ugibališta, prije tog odvojka, počelo "zanašati", da se naginjao na desno, da se počeo klatiti na motociklu, praktički je gubio ravnotežu i skretao prema autobusnom ugibalištu. Zbog proteka vremena da mu je teško reći je li prije pada tužitelj baš prošao preko šahta, više se ne sjeća koliko je šaht blizu ruba, a tužitelj da je baš vozio uz rub. Upitan glede trajanja zaposlenja na navedenom radnom mjestu, svjedok je izjavio da je na tom radnom mjestu uoči samog događaja radio jedno tri mjeseca, jer se u lipnju 2016. vratio u "Sokol", a prije toga da je na istom mjestu radio 2011. i 2012.

23.1. Na očevidu na mjestu događaja 16. listopada 2020. isti svjedok izjavio je da je kroz stjenku recepcije vidio kako je tužitelj naišao iz smjera Zagreba na bijeloj Vespi, ušao u kružni tok, vozio uz rub zamišljene kružnice uz vanjski rub kružnog toka, da nije vozio po sredini ceste, te da iako je njegova zadaća bila da nadzire vozila koja ulaze u naselje (Hoto vile), da je vidio kako je tužitelj prednjim kotačem Vespe zapeo za rub okvira šahte, jer je šaht bio ulegnut. Nadalje, na očevidu svjedok izjavljuje da je tužitelj s mopeda pao na lijevu stranu, pa nakon što je bio suočen sa svojim ranijim iskazom gdje je naveo desnu stranu, izjavio da je tužitelj po inerciji morao pasti na lijevo, da je tako i bilo, da se uspio podići s E u uspravni položaj, da bi se potom prevalio na suprotnu desnu stranu, te da ga iz tog položaja podigao poštar koji je pritrčao. Svjedok je potom na očevidu ukazao sudu i strankama na samu lokaciju "kućice" recepcije koja da je potpuno identična kao u vrijeme događaja, osim što je unatrag dvije godine napuštena.

24. Sud je tijekom navedenog očevida između ostalog izvršio i neposredno opažanje iz točke tik uz objekt recepcije (budući da nije bilo moguće ući u unutrašnjost objekta koji je evidentno napušten), a sud je pri tome zapisnički konstatirao da se iz točke na kojoj se nalazi sjedalica u objektu recepcije nalaze metalna vrata koja zaklanjaju neposredan pogled prema šahtu. Navedeno je vještak dipl. ing. AĐ dokumentirao fotografijom (list 135) a na prethodnoj fotografiji (list 134) na slici broj 3 vidljiv je vanjski izgled recepcije, te opisana metalna vrata uz staklenu stijenu pred pozicijom u kojoj sjedi zaposlenik recepcije. Svjedok je nakon navedenih utvrđenja suda izjavio na očevidu da ga se "ne lovi za riječ" ali da su ljeti znali imati otvorena vrata od recepcije, da se događaj i zbio ljeti, a klima u recepciji nije radila.

25. U pribavljenom očitovanju i elaboratu Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. (list 277 i 278 spisa), sačinjenog od tamošnjeg zaposlenika u odjelu katastra citirane pravne osobe mag. ing. geod. TĐ, vidljivo je u elaboratu i odgovarajućoj legendi da u predmetnom kružnom toku postoji jedno kontrolno okno kao dio kanalizacijske mreže (koja prolazi ispod predmetnog rotora), time da se gledano po stranama svijeta isto nalazi pozicionirano jugoistočno u odnosu na samo središte kružnog toka/rotora. U nalazu i mišljenju pak vještaka prometne struke, u skici mjesta očevida na str. 4. nalaza, lokacija šahte na kojoj je po kazivanju tužitelja došlo do prometne nezgode nalazi se dijametralno suprotno navedenom kontrolnom oknu, pozicionirano unutar kružnog toka sa sjeverozapadnom orijentacijom. Iz navedenoga sud je argumentum a contrario zaključio da predmetna šahta, nije dio mjesne kanalizacijske mreže, pa da stoga za održavanje iste ne odgovara Vodoopskrba i odvodnja d.o.o.

26. Budući da između stranaka nije sporno da predmetna prometna površina/kolnik predstavlja javnu, županijsku cestu, za održavanje sigurnosti i prohodnosti iste nedvojbeno odgovara tužena. To što je tužena po priloženom Ugovoru povjerila poslove održavanja trećoj osobi Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o., ne ekskulpira tuženu za štetu nastalu uslijed propuštanja održavanja kolničke površine (neposredno uz sam rub šahte) jer u takvom slučaju se može govoriti jedino o solidarnoj odgovornosti tužene i citirane pravne osobe.

27. Međutim, sve navedeno primjenjivo je ukoliko bi sud na temelju navoda i dokaza iznesenih i predloženih od strane tužitelja došao do nedvojbenog utvrđenja da se štetni događaj odvio upravo onako kako to navodi tužitelj. U postupanju po zahtjevu za naknadu štete tužitelj kao oštećenik dužan je dokazati postojanje štetnog događaja, nastalu štetu u predmetnom štetnom događaju, uzročnu vezu između štetne radnje, štetnika i tako nastale štete; na štetniku odnosno pasivno legitimiranoj osobi jest pak teret dokaza da se događaj odvio odnosno šteta nastala bez krivnje tuženog (štetnika).

28. Ako bi sud prihvatio da fotografije ruba šahte iz krupnog plana koje je tužitelj priložio (list 91-93 spisa) doista predstavljaju predmetnu šahtu (koju je tužitelj pokazao na očevidu, vještak prometne struke evidentirao i ucrtao na skici, a na elaboratu izloženom pod točkom 24. obrazloženja utvrđeno da ne pripada mjesnoj kanalizacijskoj mreži), te da su te fotografije sačinjene upravo na dan 30. kolovoza 2016., tada bi te fotografije mogle biti prihvaćene sa uvjerljivošću dostatnom da se štetni događaj vremenski smjesti u dan kada je tužitelj nedvojbeno zaprimljen u sustav javnog zdravstva radi pružanja medicinske pomoći. Iz iskaza svjedoka VĐ bi proizlazilo da se događaj kojem je svjedočio zbio u ljeto ("srpanj, kolovoz") 2016.

29. U ukupnosti vremenskog lociranja događaja iz iskaza svjedoka, te medicinske dokumentacije, sud bi mogao zaključiti da je tužitelj doista pretrpio ozljedu istoga dana kada je i zatražio medicinsku pomoć. Takav zaključak se s obzirom na težinu ozljede ukazuje životnim.

30. Međutim, sve ako se izostanak sačinjavanja zapisnika o očevidu može nadomjestiti iskazanim supsidijarnim dokaznim sredstvima po pitanju vremena i lokacije mjesta događaja, time tužitelj još ne dokazuje i sam štetni događaj u potankosti, na način kakvim ga je opisao u svom iskazu. Tužitelj je izričito izjavio da je prednjim kotačem mopeda "upao" u ulegnuće između asfalta i ruba šahte. Svjedok VĐ u iskazu na očevidu u listopadu 2020. je potvrdio takav navod tužitelja, međutim prethodne kalendarske 2019. prilikom saslušanja u sudnici iznio je drugačiju dinamiku, iz koje bi proizlazilo da je tužitelj izgubio ravnotežu, da ga je počelo zanašati, da se počeo klatiti na motoru, gubiti ravnotežu i skretati prema autobusnom ugibalištu kao prvom odvojku na desno. Izričito upitan za samu šahtu izjavio je da mu je "zbog proteka vremena teško reći je li prije para baš prošao preko šahta, da se više ne sjeća koliko je šaht blizu ruba (kružnog toka o čemu je svjedok ranije iskazivao u istom iskazu), a on je baš vozio uz rub". Dakle, svjedok VĐ koji bi se kolokvijalnim izričajem moglo nazvati "krunskim svjedokom" tri godine nakon događaja izjavio je da se zbog proteka vremena ne sjeća je li tužitelja (kotačem mopeda) prešao preko šahte, a da nakon 10 mjeseci to više ne bi bio problem, te je izričito izjavio na očevidu da je vidio kako je "tužitelj prednjim kotačem Vespe zapeo za rub okvira šahte".

31. Navedene okolnosti dovode u sumnju vjerodostojnost naknadnog iskaza svjedoka, i to ne samo zbog toga što je neživotno da se u ranijem iskazu ne prisjeća ključnog detalja zbog proteka vremena (a potom ga se vrlo detaljno sjeća) nego i zbog upitne objektivne mogućnosti da samom trenutku događaja neposredno svjedoči sa mjesta svog tadašnjeg zaposlenja. Naime, na očevidu je neposrednim opažanjem suda utvrđeno da iz sjedalice u objektu recepcije na ulazu u naselje Hoto Vile ne postoji neposredna preglednost prema samoj lokaciji šahte, budući da tu liniju pogleda zaklanjaju ulazna (neprozirna) metalna vrata u objektu recepcije. Izjava svjedoka da su vrata možda bila otvorena zbog povećane topline u ljetnim prilikama sud može eventualno prihvatiti kao mogućnost, ali ni sam svjedok nije svjedočio da je događaj vidio kroz otvorena vrata. U ocjenu vjerodostojnosti tog iskaza ulazi i okolnost da svjedok po vlastitom navodu i po opažanju pada tužitelja s mopeda, nije izlazio s radnog mjesta (do samog mjesta događaja) a da je dan kasnije došla supruga tužitelja raspitati se je li netko vidio događaj.

32. Neovisno o dvojbama povezanima sa iskazom svjedoka (očevidca) VĐ valja ukazati da ne postoji ni jedan drugi dokaz koji bi pad tužitelja s mopeda u predmetnom kružnom toku doveo u uzročnu vezu sa zapinjanjem o rub šahte (koji je zbog spuštene razine "ulegnutog" asfalta posebno izložen).

33. Prosuđujući postupanje tužitelja u prometu prema njegovom vlastitom iskazu, a sagledavajući to i sa stajališta minimalno očekivane dužne pažnje svakog sudionika u prometu koji se služi motornim vozilom, ocjena je suda da je tužitelj propustio uložiti potrebnu dužnu pažnju. Naime, iz iskaza samog tužitelja ne proizlazi da bi vidljivost na mjestu događaja bila smanjena, bilo zbog doba dana, bilo atmosferskih prilika, a k tome, prometa po njegovom iskazu (na očevidu) u samom kružnom toku "da nije bilo". Dakle, objektivne okolnosti koje su postojale na cesti po iskazu samog tužitelja ničim nisu otežale njegovo postupanje u prometu. Tužitelj je u iskazu u sudnici 6. srpnja 2020. izjavio da je brzina kojom se prethodno kretao bila "nikakva". Navedenom relacijom da se vozi često, da taj šaht često pada, da u njega upada i kotac od automobila, jer se šaht točno nalazi na putanji kretanja, jedino ako se vozilom ne da potpuno u kraj prema centru kružnog toka. Na pitanje kako mu se događaj zbio uz njegova ranija saznanja o stanju šahta, izjavio je da su šaht stalno popravljali no čim su prolazili kamioni, autobusi, šaht je propadao, on da je to vidio, ne zna točno sa koje udaljenosti, jer da se s Vespe ne gleda "pod kotač", nego malo dalje, ispred sebe "tko bi mogao opaziti svaku rupu na kolniku".

34. Vještak prometne struke dipl. ing. AĐ, sačinio je nalaz i mišljenje na temelju opažanja na očevidu i navoda samog tužitelja te svjedoka VĐ. Saslušan potom na ročištu glavne rasprave od 3. ožujka 2022., na pitanje na kojoj je udaljenosti tužitelj mogao uočiti šaht, izjavio je da je tužitelj šaht mogao ugledati na udaljenosti od najmanje 20 do 30 metara, što znači da je mogao izbjeći nastanak prometne nezgode zaobilaženje šahta. Nadalje, tužitelj da se u pravilu u kružnom toku trebao kretati sredinom kolnika. Na pitanje je li moguće utvrditi pri kojim brzinama može doći do gubitka ravnoteže motocikla u slučaju nailaska prednjim kotačem na oštećeni dio kolnika vještak je izjavio da na to se to ne može sa sigurnošću utvrditi.

35. Valja ukazati da je tužitelj pri iskazu o brzini kretanja neposredno prije događaja izjavio da je brzina bila "nikakva", a da je na motociklu nastala "jedna mala ogrebotina".

36. U dokaznom postupku utvrđeno je da je tužitelj umirovljenik, da je bio profesionalni vozač po struci, a na samom ročištu na kojem je saslušan utvrdio da je imao izdanu vozačku dozvolu za kategorije AM, A1, A2, A, B, BE, F i G.

37. Upitan za zdravstvene probleme sa vidom (povodom tvrdnje tuženog da ima smanjen vid na jedno oko na 60%) tužitelj je izjavio da je 1963. doživio prometnu nezgodu, da je dobio udarac retrovizorom s desne strane očne duplje desnog oka, da su mu na pregledu našli, neku "mrenicu", da mu nisu dali naočale, da one nema nikakvog problema s vidom niti mu je vidno polje suženo. Na izričito pitanje kako to da nije zaobišao predmetnu šahtu izjavio je da sad nije jednostavno dati odgovor na to pitanje, da ne zna kako bi to izgledalo kad bi ga u vožnji zaobilazio manevriranjem sa upravljačem, te da je prvenstveno gledao na zbivanja u prometu, dolazi li netko u kružni tok i slično. Dan ranije da je prošao istim mjestom, da se stalno vozi tom relacijom i da je prije nekog vremena bio upao zadnjim kotačem na isto mjesto. Prethodno u iskazu izjavio je da od 1963. vozi i to isključio Vespe te da je najstariji član Vespa kluba u RH.

38. Iz izloženog cjelokupnog ishoda dokaznog postupka sud ne može sa nedvojbenom sigurnošću utvrditi da je tužitelj zadobio ozljedu uslijed pada motocikla upravo iz razloga što bi prednjim kotačem zapeo za (izloženi) rub šahte. Kao što je ranije obrazloženo jedini dokaz u prilog takve tvrdnje bio bi iskaz svjedoka VĐ koji je takvu dinamiku potvrdio tek na očevidu, nakon što je prethodno u sudnici izjavio da se toga kao uzroka destabilizacije i pada tužitelja s mopedom ne može sjetiti sa sigurnošću zbog proteka vremena.

39. Međutim, sve kada bi sud i prihvatio da je tužitelj iskazivao vjerodostojno o dinamici nastanka prometne nezgode, da se svjedok životno i vjerodostojno naknadno prisjetio ključnog detalja uzroka nastanka prometne nezgode na samom mjestu događaja, stajalište je suda da je tužitelj vlastitim postupanjem u prometu isključivo odgovoran za nastanak prometne nezgode. Do takvog utvrđenja sud je došao ocjenom dugogodišnjeg tužiteljevog iskustva u prometu motornim vozilom, kako sa stajališta korisnika mopeda Vespa još od 1963., sa stajališta zanimanja profesionalnog vozača kao i sa stajališta saznanja o prometnim prilikama u predmetnom kružnom toku, kroz koji je do tada prometovao često, prilikom čega je potvrdio da je svjedočio lošijem stanju kolnika pogotovo u dijelu uz predmetnu šahtu, da je takvo stanje bilo i unatoč višestrukim popravcima, da tim kružnim tokom stalno prometuju kamioni i autobusi, pa čak i dotle da se istim kružnim tokom provezao dan ranije, a da je nešto prije toga i zadnjim kotačem "upao" u isto ulegnuće uz rub šahte. Dakle iz svega se može zaključiti da se radi o osobi sa iskustvom i znanjima profesionalnog vozača, višedesetljetnim iskustvom vozača mopeda Vespa, koji je iznimno upoznat sa oštećenjima na kolniku, koji su mu i ranije pričinjavali probleme u prometovanju. No, i unatoč svemu navedenom tužitelj je, a da za to nije mogao dati jasne razloge, vozio zamišljenom linijom (kružnice) unutar kružnog toka i to preko predmetne šahte, iako iz fotografija mjesta događaja proizlazi da je širina kolnika (6,5 metara – skica mjesta nezgode vještaka AĐ) više nego dovoljna u uvjetima "nikakve" brzine, praktički nepostojeće gustoće prometa i idealnih vremenskih prilika, da se u okolnostima prethodnih i vrlo svježih informacija tužitelja o stanju kolnika odlučio voziti zamišljenom linijom upravo preko navedene šahte. Po prosudbi suda, a imajući u vidu sve navedeno u ukupnosti, kako objektivne prilike kolnika, tako i tužiteljeva saznanja o istima i osobne sposobnosti vozača da je tužitelj predmetne prigode propustio uložiti pažnju koja bi se u datim okolnostima očekivala ne samo od neupućenog, prosječnog vozača, nego od osobe kojoj je vožnja bila sastavni dio zaposlenja i dugogodišnjeg hobija. Dakle, sud ne nalazi postojanje uzročne veze između oštećenja kolnika uz rub šahte i nastanka štetnog događaja (po navodima tužitelja) jer ne postoji nikakav razlog, niti zakonski, niti u pogledu vozačke vještine, da se u kružnom toku vozi uz krajnji rub nego sredinom kolnika kako to navodi vještak prometne struke.

40. Dakako, budući da se u svim ovim utvrđenjima o dinamici nastanka prometne nezgode sud oslanja isključivo na iskaz tužitelja kao izravno zainteresirane stranke, te iskaz svjedoka VĐ (koji je o tom ključnom detalju u dva navrata iskazivao dijametralno suprotno), načelno je moguće, s obzirom na prvotni iskaz svjedoka koji je ukazivao na destabilizaciju tužitelja prilikom vožnje mopeda da je do pada i ozljede došlo iz nekog drugog razloga, koji nije ni ne mora biti u uzročnoj vezi sa posebnostima na kolniku, a što sud, u pomanjkanju zapisnika o očevidu, ne može sa nedvojbenom sigurnošću utvrditi na temelju stanja spisa.

41. Sud je tijekom postupka saslušao i svjedoka MĐ, zaposlenog u vrijeme događaja na radnom mjestu nadcestara, iz čijeg iskaza po ocjeni suda nije utvrđeno okolnosti koje bi bile od značaja za ishod spora, osim naknadne sanacije kolnika, što samo po sebi ne implicira postojanje uzročne veze između postupanja tuženog i nastanka štete.

42. Budući da je upravo na tužitelju teret dokaza o štetnom događaju (dinamici nastanka prometne nezgode), štetnoj radnji, uzročnoj vezi između iste i nastanka štete, to je tužbeni zahtjev u cijelosti valjalo odbiti, neovisno o objektivnoj povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje koje je posljedicom zadobivene ozljede. Sud nije mogao zaključiti da je pretrpljena ozljeda u izravnoj posljedičnoj vezi sa propuštanjem tužene da održava kolnik sigurnim u razmjerno manjem opsegu kolnika u omjeru prema punom profilu istog od 6,5 metara.

43. Slijedom navedenog valjalo je presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 9. prosinca 2025.

SUDAC:

Joško Meštrov-Uroda

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismenim putem u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

Pun. tužitelja, odvj. Ivan Emer

Pun. tuženog, odvj. Hrvoje Lafter