REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P-2496/2023-30

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru po sucu tog suda Mirni Veža, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zast.po pun. Antoniu Šalov, odvjetniku u Trogiru protiv tuženika Općina Marina, OIB:84238675791, Ante Rudana 47, 21222 S zastupana po načelniku, a on po punomoćnici Ivani Hrstić Marinac odvjetnici u Splitu, radi stvarno-pravo vlasništva nekretnine, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 12. studenog 2025., u nazočnosti tužitelja osobno i pun. tužitelja te pun. tuženika, koja odluka je objavljena 9. prosinca 2025. u izočnosti stranaka,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se spram tužene OPĆINA MARINA, OIB:84238675791, da je tužitelj DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 93m2 i to baš onog dijela koji je u Vještvu br. VJ-13/2025 stalnog sudskog vještaka za geodeziju Daria Blaževića dipl. ing.geod datuma izrade Split, 20.02.2025. omeđen slovima A-B-C-DE- F-G-H-A a koje vještvo se smatra sastavnim dijelom izreke ove presude.

II Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude zatraži provođenje postupka parcelacije nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u K. O. [katastarska općina], na način da se iz navedene nekretnine odvoje fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste, pobliže označen i preciziran u toč. I izreke ove presude i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem, kao i na provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina].

III Ovlašćuje se tužitelj da temeljem presude i prijavnog lista, na osnovu kojih će se provesti parcelacija čest. zem. [katastarska čestica] upisane u K. O. [katastarska općina], opisana u toč I i II izreke ove presude, u zemljišnim knjigama izvrši uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava vlasništva s imena općenarodne imovine kao organ upravljanja MJESNI N.O. MARINA za 611/719 dijela, a kojoj tužitelj daje ovlast za pokretanjem postupka brisanja prava vlasništva s njegovog imena na matičnoj č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i to za 108/719 suvlasničkog dijela, ovo u korist tuženika.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 27. srpnja 2023 podnio tužbu protiv tužene radi utvrđenja prava vlasništva time i usklađenja zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim stanjem jer da je isti stvarni vlasnik nekretnine č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u Zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk. tijelo LIX), u upisana kao Općenarodna imovina, a organ upravljanja je Mjesni N.O. Marina za 611/719 dijela, a čiji je pravni slijednik tužena Općina Marina te na ime ZT pok. NT za 108/719 dijela. Nadalje, činjenično se tužbom navodi da je u katastarskom operatu na predmetnoj nekretnini upisana tužena Općina Marina za 611/719 dijela i prednik tužitelja ZT za 108/719 dijela. No, tužitelj da je stvarni vlasnik i posjednik točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 93m2 i to baš onog dijela koji je u skici VJ 52_U/2023 izrađenoj od stalnog sudskog vještaka za geodeziju Daria Blaževića dipl. ing.geod od srpnja 2023. omeđen slovima F-G-L-K-B-C-D-E-F. Vlasništvo predmetne nekretnine tužitelj da je stekao kupoprodajom od upisanog vlasnika ZT. NT i to temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine ovjeren kod Javnog bilježnika Radojka Galić pod br. OV-4097/2023, Zagreb, 19.07.2023. kojim je tužitelj kupio 108/719 dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a koji dio upravo odgovara predmetnom točno određenom realnom dijelu predmetne nekretnine prikazan u skici VJ 52_U/2023 izrađenoj od stalnog sudskog vještaka za geodeziju Daria Blaževića dipl.ing.geod od srpnja 2023. omeđen slovima F-G-L-K-B-C-D-E-F površine 93m2 za cijelo.Temeljem naprijed cit. Ugovora o kupoprodaji u zemljišnim knjigama zatražio i uknjižbu prava vlasništva za 108/719 dijela o kojem prijedlogu nadležni Zemljišnoknjižni sud još nije odlučio. Predmetni dio nekretnine zajedno s č. zem. [katastarska čestica] i č. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] da čini jedinstveni posjed tužitelja koji u naravi čini kuću i okućnicu tužitelja, a koje nekretnine da su jasno odvojene i ograđene od susjednih nekretnine, kao i dijela predmetne č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužene za koji dio je tužena i upisana u vlasničkom listu što tužitelj ni ne spori, već ovim postupkom samo odvaja svoj dio nekretnine od nekretnine tužene, budući stvarno na terenu ne postoji suvlasništvo između tužitelj i tužene već svako na terenu drži svoj dio jasno ograđen i odvojen. Sa iznijetog razvidno je kako je tužitelj stvarni vlasnik i posjednik naprijed opisanog točno određenog realnog dijela nekretnine označene č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je isti osobno i preko svojih prednika u zadnjem mirnom faktočnom posjedu predmetne nekretnine preko 100.g.

1.1. Uz tužbu priložena je slijedeća dokumentacija: zemljišnoknjižni izvadak, posjedovni list 4309 K. O. [katastarska općina], Ugovor o kupoprodaji nekretnine ovjeren kod Javnog bilježnika Radojka Galić pod br. OV-4097/2023, Zagreb, 19.07.2023., Specijalna punomoć ovjerena pod br. OV4095/2023, Tabularna isprava ovjerena pod br OV- 4098/2023, prijedlog za uknjižbu prava vlasništva OD 24.07.2023., skica VJ 52_U/2023 izrađena od stalnog sudskog vještaka za geodeziju Daria Blaževića dipl. ing.geod od srpnja 2023.

1.2. Podneskom od 9. srpnja 2025. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka geodeta Daria Blaževića.

2. U odgovoru na tužbu od 6. rujna 2023. tužena je istakla da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu predlaže isti odbiti kao neosnovan, uz nalog tužitelju da tuženoj nadoknadi trošak parničnog postupka sa kamatama od presuđenja do isplate, koje teku po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosnima. Tužena je istakla i kako na temelju isprava priloženih uz tužbu ne može ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. U historijatu svoje tužbe tužitelj ističe kako je vlasništvo predmetne nekretnine stekao kupoprodajom od upisanog vlasnika ZT. NT i to temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 19.07.2023. kojim je tužitelj kupio 108/719 dijela č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji dio da odgovara predmetnom točno određenom realnom dijelu koji je prikazan u skici VJ 52_U/2023 površine 93 m2 za cijelo te da je temeljem ovog ugovora zatražio i uknjižbu prava vlasništva za 108/719 dijela predmetne nekretnine o kojem prijedlogu još nije odlučeno. Iz prednje citiranih navoda tužitelja, kao i sadržaja Ugovora o kupoprodaji nekretnine nesporno proizlazi kako navedeni pravni posao predstavlja valjani pravni osnov stjecanja prava suvlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini za 108/719 dijela koje pravo suvlasništva će tužitelj steći nakon odnosno pod pretpostavkom da se temeljem istog provede uknjižba u zemljišnoj knjizi. Prednje navedeni ugovor da ne može predstavljati valjani pravni osnov stjecanja prava vlasništva tužitelja za cijelo na točno određenom realnom dijelu predmetne nekretnine koji je predmet ove tužbe jer isti nije ni bio predmet Ugovora o kupoprodaji već je u pogledu ove nekretnine predmet kupoprodaje bio suvlasnički udio prodavatelja od 108/719 dijela. Utuženi realni dio se u prednje navedenom Ugovoru o kupoprodaji spominje u kontekstu izvršavanja posjeda predmetne nekretnine od strane prodavatelja kao suvlasnika cijele nekretnine a ne vlasnika točno određenog realnog dijela iste. Utuženi realni dio u površini od 93 m2 odgovara idealnom suvlasničkom udjelu od 108/719 dijela predmetne č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 590 m2. Tužitelj nije iznio nikakve činjenice ni predložio dokaze u pogledu načina na koji je njegov pravni prednik IT stekao vlasništvo predmetne nekretnine. Slijedom navedenog razvidno je da tužitelj pravo vlasništva utuženog realnog dijela predmetne nekretnine nije stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji, a tužitelj u svojoj tužbi ne navodi drugi osnov stjecanja prava vlasništva. U odnosu na navode tužitelja kako je isti stvarni vlasnik i posjednik utuženog točno određenog realnog dijela predmetne nekretnine te da je isti osobno i preko svojih prednika u zadnjem mirnom faktičnom posjedu predmetne nekretnine preko 100 godina, čime, iako izrijekom ne navodi osnov stjecanja, ukazuje na dosjelost, tužena ističe kako se u ovoj fazi ne može očitovati na osnovanost istih jer tužitelj ne daje nikakvo pojašnjenje prednje navedenih činjenica pa nije jasno o kojim prednicima se točno radi, kada i kako su isti stupili u posjed predmetnog realnog dijela te kakva je bila kvaliteta njihovog posjeda. Također se ističe da tužitelj u ovom trenutku još nije uknjižbom u zemljišnu knjigu stekao pravo suvlasništva predmetne nekretnine, pa s obzirom je predmet tužbe točno određeni realni dio nekretnine, kao tuženici moraju biti naznačeni svi upisani suvlasnici nekretnine koji su jedinstveni i nužni suparničari. Usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelja ostvarile bi se pretpostavke za parcelaciju predmetne nekretnine i uknjižbu prava vlasništva tužitelja na novoformiranoj čestici koja odgovara utuženom realnom dijelu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo, dok će tužitelj (odnosno njegov prednik IT, ukoliko se ne udovolji prijedlogu tužitelja za uknjižbu suvlasništva) i dalje ostati upisan kao suvlasnik na preostalim dijelovima ove nekretnine odnosno ostalim novoformiranim česticama koje će nastati parcelacijom. Stoga, ako su osnovani navodi tužitelja da suvlasništvo na predmetnoj nekretnini u naravi ne egzistira te da je tužitelj samovlasnik utuženog realnog dijela predmetne nekretnine, a tužena samovlasnik preostalog dijela ove nekretnine, nema nikakvog osnova da tužitelj ili njegov prednik IT ostane upisan kao suvlasnik na ostalim novoformiranim česticama koje će nastati parcelacijom.

3. Sud je u tijeku postupka izveo dokaze pregledom i čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka, posjedovnog lista 4309 K. O. [katastarska općina], Ugovora o kupoprodaji nekretnine ovjeren kod Javnog bilježnika Radojka Galić pod br. OV-4097/2023, Zagreb, 19.07.2023., Specijalna punomoć ovjerena pod br. OV4095/2023, Tabularne isprave ovjerene pod br OV-4098/2023, prijedloga za uknjižbu prava vlasništva OD 24.07.2023., skice VJ 52_U/2023 izrađene od stalnog sudskog vještaka za geodeziju Daria Blaževića dipl. ing.geod od srpnja 2023.,proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju dipl. ing. geod. Dario Blažević, pregledan je i pročitan nalaz i mišljenje vještaka Daria Blaževića od 20. veljače 2025., izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka , pregledan je i pročitan spis predmeta Z-1290/96,Z-31081/23, P- 792/89, dok su je od izvođenja daljnih dokaznih prijedloga sud odustao cijeneći izjašnjenja samih stranaka koji su ih predložili pa tako i od saslušanja svjedoka ZT odnosno uvažavanjem izjava stranaka od 12. studenog 2025 kojima su se očitovale da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga pa je sud zaključio glavnu raspravu .

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na točno određenom realnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] označenog prema skici geodeta, a sporno je između stranaka je li tužitelj u posjedu predmetnog dijela nekretnine, trajanje posjeda i njegova kvaliteta te mogućnost stjecanja prava vlasništva na istom obzirom na postojeći upis.

6. Sukladno odredbi članka 7. st. 1., članka 8., čl. 219. st. 2., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje: ZPP, u svezi s odredbom čl. 117. st. 1. ZID ZPP (Narodne novine 70/19) i čl. 107. st. 1. ZID ZPP (Narodne novine 80/22, 114/22) u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora te prikupljanje i izvođenje dokaza, teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama.

7. Odredbom članka 114. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZVDSP) pravo vlasništva se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok je stavkom 2. određeno da pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom. Kako je tužbom naznačeno da je tužitelj pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao od prednika zakonitim pravnim poslom, a ovaj nasljedstvom unutar obitelji i dugogodišnjim posjedom, to je u postupku trebalo utvrditi jesu li pravni prednici tužitelja odnosno sam tužitelj, ispunili zakonom propisane pretpostavke za stjecanja prava vlasništva na temelju dosjelosti. Pri tom je za dodati kako je kod dosjelosti kao originalnog osnova stjecanja prava vlasništva moraju biti ispunjene određene zakonske pretpostavke i to: sposobnost stjecanja (opća pravna sposobnost), sposobnost stvari (svaka stvar na koju može postojati pravo vlasništva), posjed određene kvalitete (kvaliteta posjeda) i vrijeme dosjelosti (zakonom određeno vrijeme), , a mjerodavno je pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tog odnosa.

8. Pitanje pasivne legitimacije je materijalno pravno pitanje na koje sud pazi po službenoj dužnosti i bez prigovora stranaka te konkretno ista proizlazi iz spisu priložene dokumentacije, ovo posebno jer iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi kako je riječ o nekretnini u društvenom vlasništvu upisanom kao općenarodna imovina pod upravljanjem pravnog prednika tuženika što potvrđuje da je tužena pasivno legitimirana u ovom postupku, dok je tužitelj kao vanknjižni suvlasnik, pravni sljednik upisanog ZT slijedom čega je zadržao procesnu ulogu označenu tužbom jer bi u protivnom došlo do procesne konfuzije parničnih stranaka, a što nije dopušteno.

9. O tome da su predmetne nekretnine u samostalnom i nesmetanom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika preko 40 godina potvrdili su svojim iskazima svjedoci saslušani u ovome postupku koji su se posebno izjašnjavali o faktičnom posjedu i pravnom slijedu, a koji svjedoci su iskazivali suglasno i njihovi iskazi nisu u protivnosti sa ispravama koje je sam tužitelj priložio uz tužbu.

10. U svom iskazu svjedok ĆT, starije životne dobi, nesrodna s tužiteljem, sestra od IT od kojeg je tužitelj kupio predmetnu nekretninu iskazala je da je negdje 1970.-tih baš ova nekretnina koja je ranije prije izgradnje kuće bila vrt, u njezinu obitelj došla zamjenom nekretnina njezine majke s OT koji je bio rođen 1906. i koja nekretnina je već tada imala zasađene masline.. Nakon smrti majke 1992. braća i sestre su se podijelili tako da je predmetna nekretnina pripala bratu IT, koji je uredio taj teren i napravio kuću, a potom ju je prodao prošle godine. Od trenutka kada je izvršena zamjena, granice nekretnine su iste i ograđena je zidom koji je vidljiv na terenu.

11. U svom iskaza svjedok ET, tužiteljev brat, kazao je da je kuća zidana prije Domovinskog rata, a njezini temelji puno prije toga. Sam da je sudjelovao u gradnji kuće, a prije nje da je to bio teren, vrt. Naime, da su se mještani sela [adresa] između sebe dijelili pa tako zna da je raniji vlasnik bio ZT, kojeg poznaje, osobno, a zna i njegovu djecu. Predmetna nekretnina koju čini kuća s okućnicom odnosno vrt, oduvijek je činila jedinstvenu nekretninu ograđenu zidom, te ju je kao takvu tužitelj da je tužitelj kupio od IT, a riječ je o starini koju je ZT naslijedio od svog oca.Ovaj svjedok objasnio je kako izvan onog što je ograđeno zidom i prikazano na skici vještva VJ 52_U/2023 ( koja se suglasnošću stranaka svjedoku pokazala prilikom iskazivanja), ni on, ni njegov brat da ne polažu nikakva prava na preostalom dijelu nekretnine.

12. Iskaz svjedoka sud prihvaća vjerodostojnim jer nije suprotan s priloženom materijalnom dokumentacijom.

13. Tužitelj u svom iskazu u bitnom je naveo da je prije kupnje predmetne nekretnine bio susjed sa ZT, tako da dobro zna da što kupuje odnosno da kupuje predmetnu nekretninu od vlasnika, a to je bilo 2023. Dakle kupio je kuću, a tu kuću je počeo negdje 1970.-tih graditi IT, dok da ju je on dovršio. ZT je živ, ali da je jako lošeg zdravstvenog stanja i da se nalazi u domu. Njegova sestra ĆT da nema ništa sa predmetnom nekretninom ( u postupku saslušana kao svjedokinja) a to da je provjerio kod kupnje od ZT, tako da zna da je kupio od pravog vlasnika. Kupio ju je kao ograđenu, jedinstvenu cjelinu. Ne poznaje prednike od IT, jer je on mlađi, ali zna da je raniji vlasnik bio OT GT.Osim onoga što je kupio, a što je bio predmet kupoprodajnog ugovora sa ZT, i to točno određenog dijela nekretnine, da ne traži ništa više od tog.Sjeća se kad je kupio predmetnu nekretninu, osim kuće da je tu bila stara stogodišnja maslina u vrtu koji čini okućnicu.Prije kuće na tom terenu prvo je bila garaža pa kuća. Nitko nikada nije ga smetao u posjedu. Tužitelj je kazao i da je suglasan s uređenim tužbenim zahtjevom ovo nakon očevida izvršenim po odvjetniku kojim je u suštini pristao da se u zemljišnoj knjizi izvrši brisanje suvlasništva te da se on upiše za određeni realni dio koji je upravo predmet spora.Misli da je prije IT, vlasnikom bio OT GT.Oblik parcele koji je kupio oduvijek je imala takav oblik dakle i prije kupnje od IT. Na dijelu koji je on kupio nije bio javni put odnosno put je bio do nekretnine.

14. Iskazu tužitelja sud je također poklonio vjeru, jer je i taj iskaz u skladu s ostalim provedenim dokazima te iskazima svjedoka, ovo posebno jer u spisu nema dokaza da bi tužitelja ili njegove prednike u tom posjedu netko ometao ili im osporavao pravo na posjed.

15. Iz zapisnika s očevida održanog 15. studenog 2024 na licu mjesta neposrednim opažanjem utvrđeno je da je u naravi riječ o posjedu koji se nalazi južno i istočno od kuće anagrafske oznake [adresa], a koja sa predmetnom kućom u naravi čini jedinstveni ograđeni posjed. Predmet spora vještak geodet identificira kao dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 93m2, te ističe da je od strane ovdje tužitelja angažiran u privatnom angažmanu da izmjeri privatnu nekretninu 2023., a kako se na licu mjesta od tada do dana očevida nije promijenila, identifikacija predmeta spora upravo onakva kakva je prikazana na skici lica mjesta od srpnja 2023, gdje je predmet spora prikaza likom F G L K B C D E F, Tu je za kazati kako stranke u postupku nisu imale primjedbi na osobu vještaka imenovanu u ovom postupku koji odgovara osobi gedoeta koji je izradio skicu VJ 52_U/2023 što u suštini potvrđuje kako predmet spora kao takav u identifikaciji time i granicama, nije sporan, a koji se odnosi na kuću i okućnicu.

16. Dakle, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi identifikacija predmeta spora s obzirom na katastarsko i zemljišnoknjižno stanje na osnovu metode preklopa katastarskog plana i izmjerenog terena, uzimajući u obzir točnost katastarskog plana (grafička izmjera u mjerilu 1:2880) i površinski kriterij definiran člankom 93. Zakona o državnoji izmjeri i katastru nekretnina NN 112/18, te vodeći se uputom DGU-a od 10.6.2013., klasa 931-01/13-01/29 vezano za izradu parcelacijskih i drugih geodetskih elaborata u smislu uvažavanja čvrstih materijaliziranih granica na terenu, geodetska skica lica mjesta, proizlazi zaključak vještaka da pokazana predmetna nekretnina u postupku očevida, u naravi je okućnica južno i istočno od kuće anagrafske oznake [adresa], opisana na zapisniku s lica mjesta. Ista je prikazana na geodetskoj skici lica mjesta (poglavlje 4. Prilozi) likom A-B-C-D-E-F-G-H-A, ukupne površine 93 m², koja po katastarskom i zemljišnoknjižno stanju odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].

17. Stoga, ovaj sud, jednako kao i stranke, prihvaća nalaz i mišljenje vještaka geometra Daria Blaževića ocjenjujući isto stručnim, objektivnim i argumentiranim.

18. Pregledom zk izvatka ovaj sud je utvrdio da kao suvlasnici uknjiženi ZT za 108/719 predmetne nekretnine i pravni prednik tuženika za 611/719 dijela nekretnine. (list 4 spisa), a što potvrđuje i povijesni zk izvadak (list 33 spisa).

19. Iz posjedovnog lista br: 4309 KO [katastarska općina] proizlazi da je posjednikom upisan ZT i tuženik te da je jednaka numerička identifikacija katastra i zemljišnika. Kao namjena u oba javna upisnika navodi se da bi bilo riječ o putu.

20. No, rezultati dokaznog postupka dokazuju drugačije o upisa u javnim knjigama. Naime već neposrednim opažanjem na licu mjesta utočeno je da ne postoji suvlasništvo između tužitelja i tužene već svako na terenu drži jasno ograđen i odvojen dio nekretnina, dakle predmet spora ne predstavlja put niti javnu površinu već ograđenu cjelinu kuće i okućnice odnosno vrtla.

21. Da je riječ o baš predmetnom dijelu nekretnine identificiranom nalazom i mišljenjem vještaka, a koji nije mijenjao svoj oblik, dokazuju saslušani svjedoci koji potvrđuju da je upravo riječ o realnom dijelu nekretnine č. zem. [katastarska čestica] koji je tužitelj stekao od ranijeg vlasnika na temelju zakonitog pravnog posla, ovaj od svog prednika koji je bio posjednikom još prošlog stoljeća. Posebno se ističe da je u ovom postupku saslušana sestra prodavatelja koja je potvrdila navode tužitelja kako je imenovani od njezinog brata kupio predmetnu nekretninu koja je bas njemu podjelom unutar obitelji pripala, a riječ je o nekretnini na kojoj je kako to se utvrđuje u postupku, kuću počeo 1970 ih još graditi prodavatelj, a dovršio ju je tužitelj s okućnicom koju čini vrt s starim kulturama , odnosno stoljetnom maslinom.

22. Stoga ugovor priložen u spis predmeta koji dokazuje zakonito stjecanje nekretnine tužitelja te ulazak u zakoniti posjed od ranijeg vlasnika IT iz 2023, zastupanog po punomoćniku, MT, koji ugovor je ovjeren od strane javnog bilježnika Radojke Galić OV- 4097/2023 19. srpnja 2023 .u suštini predstavlja kupoprodaju baš realnog dijela nekretnine, točno određenog dijela, što uostalom proizlazi i iz sadržaja predmetnog ugovora u kojem stoji da kupac kupuje točno određeni dio iako je vlasnik prodavatelj uknjižen kao suvlasnikom, što potvrđuje navod tužitelja da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom, slijedom čega je bio i prisiljen ustati predmetnom tužbom Naime, kako se je tužitelj sam izjasnio u sklopu svog iskaza on ovom tužbom potražuje u konačnici ishođenje isprave na temelju koje bi se uknjižio u zemljišnu knjigu kao vlasnik određenog dijela nekretnine 15720/1 K. O. [katastarska općina] i to onog realnog dijela označenog geodetskom skicom vještaka Blaževića ,u čiji posjed je ušao po isplati kupoprodajne cijene i od tada se nalazi u nesmetanom faktičnom posjedu ,a koji je ranije držao prodavatelj kao prethodni vlasnik i koga nitko nikada u tom nije uznemiravao, niti tuženik niti treće osobe nisu mu se obraćale s namjerom da bi mu sporile njegovo pravo . Nadalje predmetni ugovor je dokaz da nekretnina sadrži objekt koji je u naravi kuća i okućnicu, jasno odvojen i ograđen od susjednih dijelova predmetne nekretnine na koje tužitelj ne polaže pravo, što je iskazom potvrdio i sam tužitelj.

23. Tijekom postupka tužitelj priložio i dokumentaciju iz predmeta P- 792/89 , presudu i zapisnike s iskazima TT, AT i ZT, koje je sud prihvatio kao dio dokazne građe ovo jer je riječ o arhivskom dokumentu priloženom po pribavi istih na što ni tuženik uostalom nije imao primjedbi, a isti dokazuju nesmetani posjed pravnog prednika tužitelja, činjenicu upisa težaka OT, potom NT pravnog prednika, oca prodavatelja koji je umro 1966., potom prodavatelja ZT koji je isključivi vlasnikom nakon podjele unutar obitelji pa samog tužitelja. Isto dokazuje jednake granice predmetnog dijela nekretnine još od trenutka kad je otac pok RT kupio nekretninu od Racetina. Iz tog predmeta je i Izjava od 26.studenog. 1990. potpisana od STCP i UT , brata i sestre koji potvrđuju da je predmetna nekretnina isključivo vlasništvo ZT. Konačno, predmetnom presudom vlasnikom nekretnine utvrđen je IT pok NT koji se na temelju iste i uknjižio. Tu je za dodati kako sud prihvaća istinitim navode tužitelja kako je u tom postupku raspravljano o određenom dijelu nekretnine što potvrđuje očevid u tom predmetu, a koji odgovara ovdje utuženom.

24. Pregledani su i spis posl.br. Z- 1290/2023 iz kojeg proizlazi pravni osnov uknjižbe pravnog prednika tužitelja, odnosno spis posl.br. Z- 31081/2023 s dokumentacijom o uknjižbi tužitelja za suvlasničku udio u zk knjizi.

25. Naime, u vrijeme kada su prednici tužitelja stupili u pošteni, zakonit, istinit, savjesni posjed predmetne nekretnine na snazi su bila još pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koja se primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine (NN 73/91).

26. Prema pravnom pravilu paragrafu 1460 OGZ-a, za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed. Naime, za stjecanje prava vlasništvu dosjelošću, kao originarna osnova stjecanja prava vlasništva, na općinskim dobrima, prema paragrafu & 1472.OGZ-a potrebno je vrijeme trajanja posjeda od 40 godina i više. To pravo vlasništva dosjelošću moglo se stjecati na općinskim dobrima sve do 06. travnja 1941. godine. Međutim, kada je donesen Zakon o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Sl. list FNRJ br. 86/46 ) stjecati pravo vlasništva dosjelošću na državnoj ili općenarodnoj imovini nije bilo dopušteno, ali je bilo dopušteno ustati tužbom radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću time da je podnositelj tužbe trebao dokazati da je u mirnom posjedu nekretnine 40 i više godina računajući od 06. travnja 1941. godine pa unatrag u 19., 18… stoljeće. Takvo stanje traje sve do 08. listopada 1991. godine, kada je ponovno moguće stjecanje prava vlasništva na –općenarodnoj imovni- dosjelošću, s time da se vrijeme između 06. travnja 1941. godine do 08. listopada 1991. ne uračunava u vrijeme dosjelosti, već ono vrijeme nakon 08. listopada 1991. godine (čl. 388. st. 4. ZVDSP)

27. U razdoblju od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. u primjeni su bila pravna pravila bivšeg OGZ do 1. rujna 1980. kada je na snagu stupio Zakon o vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine RH br.53/91 :dalje ZOVO). a ZOVO je bio u primjeni do donošenja ZVDSP-a, do 1. siječnja 1997. Člankom 29. ZOVO-a bilo je propisano da se na stvarima u društvenom vlasništvu dosjelošću ne može steći pravo vlasništva.

28. Prema članku 388. stavak 4. ZVDSP- 96 propisano je da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

29. Međutim, Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-58/1997, U-I- 235/97, U-I-237/97 i U-I-1054/97, od 17. studenog 1999. (Narodne novine r. 137/99) odredba članka 388,. stavak 4. ZVDSP– 96 je ukinuta kao neustavna, pa je Zakonom o izmjenama i dopunama ZVDSP (Narodne novine 114/01) izmijenjen članak 388. stavak 4. ZVDSP-a te je propisano da za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, za stjecane stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana (prije 8. listopada 1991.)

30. Međutim kako je Republika Hrvatska ratificirala Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, 5. studenog 1997. pa stoga Konvencija, sukladno članku 141. Ustava Republike Hrvatske predstavlja dio njezinog unutarnjeg pravnog poretka, poznavanje i razumijevanje sudske prakse Europskog suda za ljudska prava, ukazuje se kao važan čimbenik za pravilnu primjenu Konvencije i konvencijskih standarda na nacionalnoj razini.

31. S tim u svezi ističe se kako se je odlukama Europskog suda za ljudska prava:

Trgo protiv Republike Hrvatske broj:35298/04; D i dr. protiv Republike Hrvatske broj:37685/10 i Z protiv Republike Hrvatske broj:22768/12. odlučivalo o zahtjevu za stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu i u svima je odlučeno da je, u odnosu na tužitelje, došlo do povrede članka 1. Protokola broj 1. Konvencije koji glasi:

„Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne može lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom općim načelima međunarodnog prava.“

32. Europski sud za ljudska prava zauzeo je tako stajalište da svaka osoba koja je ispunila sve pretpostavke za stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću u vrijeme kada je članak 388. stavak 1. ZVDSP iz 1996. bio na snazi, pa sve do donošenja Ustavne odluke 17. studenog 1999., ima pravo postaviti takav tužbeni zahtjev i nakon što je članak 388. stavak 1. ZVDSP izmijenjen (Narodne novine 114/01). Sukladno članku 159. st. 3. i st. 4. ZVDSP-a, sud je ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer je konkretno svakako proteklo vrijeme više od 40 godina, koliko je potrebno da bi bile ispunjenje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

33. Stjecanje vlasništva dosjelošću sada je propisano u članku 159. st.1. i 160. ZVDSP-a. U primjeni navedenih odredaba treba polaziti i od odredbi članaka 129. i 130. Zakona. Pa tako članak 129. ZVDSP-a govori općenito o djelovanju zakonskih pretpostavki kod stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, a članak 130. sadrži posebne odredbe glede nekretnina.

34. Suglasno navedenim zakonskim odredbama dosjelošću se stječe pravo vlasništva time što se stvar samostalno posjeduje kroz zakonom određeno vrijeme (članak 159. st. 1. ZVDSP), pri čemu je imati u vidu da je stjecanje dosjelošću originarno (izvorno) stjecanje prava vlasništva, što vrijedi za sva stjecanja prava vlasništva na temelju zakona (čl. 129. st. 1. ZVDSP). Uz činjenicu originarnog (izvornog) stjecanja prava vlasništva dosjelošću, vezuju se pravni učinci i pretpostavke tog stjecanja.

35. Odredbom članka 159. stavka 1. ZVDSP-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom stvari ako posjed ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom stvari. Tako je stavkom 2. propisan rok od 10 (deset) godina za kvalificiranog posjednika (poštenog, istinitog i zakonitog), dok je stavkom 3. istog članka propisan rok od 20 (dvadeset) godina za poštenog posjednika.

36. Nadalje, člankom 159. st. 4. ZVDSP –a propisano je da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu RH, županija i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten (odluka VSRH, Rev-1628/15), samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. tog članka.

37. Za redovnu dosjelost potrebno je utvrditi da je posjed kvalificiran kao zakonit, pošten (savjestan) i istinit. Zakonit je onaj posjed koji se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva. Savjestan (pošten) posjed postoji kada posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dakle kada posjednik opravdano vjeruje da je stvar pribavio od vlasnika. Istinit je onaj posjed koji nije stečen ni silom ni prevarom ili zlouporabom povjerenja.

38. Da bi se mogla uvažiti dosjelost prava vlasništva na nekretnini dugotrajnim posjedovanjem treba utvrditi na nedvojben način ponašanje posjednika kroz čitavo vrijeme posjedovanja, jer "zla vjera" sprječava početak tijeka dosjelosti. Kako je dosjelost stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme, to pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune pretpostavke stjecanja putem dosjelosti.

39. Slijedom iznesenog ističe se kako upravo iz iskaza svjedoka, kojima je ovaj sud poklonio vjeru, jer istinitost istih proizlazi i iz ostalih rezultata provedenog dokaznog postupka, a iskazivali su na temelju neposrednih saznanja o predmetnoj nekretnini i stvarnom stanju na terenu, budući da su isti starije životne dobi, od kojih je ĆT nesrodna se tužiteljem, a potječe iz obitelji prodavatelja, jako dobro su im poznate prilike u svezi faktičnog stanja nekretnine, time uvjerljivo proizlazi pravni slijed tužitelja te neometano posjedovanje tužitelja i njegovih prednika kao savjesnih, poštenih, istinitih posjednika predmetnog dijela nekretnine.

40. Ovo potvrđuje spisu priloženi povijesni zemljišnoknjjižni izvadak i upis na prodavatelja ZT.(Z 1028/96, list 68) koji je uknjižen na temelju presude ovog suda P- 792/1989 od 13.12. 1990 dakle isto dokazuje da je bio kvalificirani posjednik predmetnog dijela nekretnine, a izvodi svoj posjed od prednika težaka GT koji je vlasništvo realnog dijela nekretnine stekao razrješenjem agrarnih odnosa.

41. Tu je za kazati da težački odnosi koji nisu pravomoćno razriješeni na osnovu Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa/30, ukinuti su stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa od 22. studenog 1946. dok su obrađivači postali vlasnicima obradivog zemljišta kojeg su stvarno i obrađivali. Nakon što su ukinuti težački odnosi, nekretnine su bile u istom režimu kao i sve ostale nekretnine u privatnom vlasništvu pa se na njima moglo, gubiti, mijenjati ili stjecati pravo vlasništva i druga stvarna prava, sukladno propisima koji su važili u pojedinom povijesnom razdoblju, a tužitelj je, kako je to već navedeno, dokazao da se predmetna nekretnina u točno određenom realnom dijelu, nalazi u njegovom dugogodišnjem nesmetanom posjedu odnosno posjedu njegovih pravnih prednika preko 40 godina.

42. Stoga ocjenjujući sve provedene dokaze posebno i u njihovoj ukupnosti, te poklanjajući punu vjeru iskazima svjedoka i tužitelja, sud smatra utvrđenim da su se još kod prednika tužitelja ostvarile sve pretpostavke koje zakon traži za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. U konkretnom slučaju svakako je ispunjena pretpostavka o savjesnosti, poštenju i istinitosti dugogodišnjeg posjeda potrebnog radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću, budući da je tužitelj kao jedini posjednik kroz svo vrijeme dosijedanja, smatrao da je stvar koju posjeduje njegova, jednako kao što je to ranije smatrao i prednik tužitelja. Posjed koji je nesmetano uživao GT kao prvi posjednik, potom RT pa ZT koji je uz održavanje nekretnine počeo graditi i kuću na istoj, potom ju dovršio tužitelj tako da je tužitelj u ovom postupku dokazao pravni slijed i neprekinuti niza posjedovanja istih. Dakle, dokazao je da je samostalni posjed nekretnine trajao zakonom određeno vrijeme te da je putem prednika, a i osobno, izvršavao faktičnu vlast, ne izvršavajući time ničiju tuđu posrednu vlast (vlasnički posjed) pri čemu je uvjerenja da je riječ o njegovom vlasništvu i pri čemu ga nitko nikada nije ometao pa se utemeljenim nalaze navodi tužitelja da bi upravo on bio jedini i stvarni vlasnik .Napominje se da je vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

43. Slijedom iznesenog, sud smatra kako tužitelj ima pravni interes zahtijevati da se stanje u javnim knjigama uskladi sa stvarnim stanjem, budući da je isto pogrešno i ne odgovara stvarnom stanju, te ishoditi uknjižbu prava vlasništva na označenom točno određenom dijelu čestice, sve na svoje ime uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika, sve kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom.

44. Budući da sud tužbeni zahtjev ocjenjuje osnovanim u cijelosti, to je isti valjalo usvojiti donošenjem odluke kao u izreci ove presude.

45. Dodatno je za kazati da u situaciji kada tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev za brisanje tužitelja u odgovarajućem suvlasničkog udjelu matične č.zem, a tužbeni zahtjev je određen na uknjižbu realnog dijela prema nalazu i mišljenju vještaka geodeta, koji se tek ima parcelacijom oformiti, ovlast koju je tužitelj tuženiku dao, a sadržana je u toč III izreke presude, jest u smislu pokretanja budućeg postupka radi brisanja njegovog suvlasništva, dakle sud nije dao nalog za brisanjem suvlasničkog udjela tužitelja na matičnoj čestici u korist tuženika jer bi to bio prihvat nedozvoljenog, negativnog tužbenog zahtjeva, a koji bi se trebao odbaciti, odnosno odbiti.

46. Odredbom članka 161. st. 1. t. 3. Zakona o prostornom uređenju (NN 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19, 67/23; dalje ZPU), propisano je da se parcelacija može provesti na temelju pravomoćne presude kojom se utvrđuje pravo vlasništva. Stoga, tužitelj temeljem ove presude kojom se utvrđuje vlasnikom realnog dijela utužene nekretnine stekao je aktivnu legitimaciju za pokretanje postupka parcelacije.

47. Stoga postavljeni tužbeni zahtjev iz točku II i III. izreke ne zadire u nadležnost drugih upravnih tijela, jer u smislu Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“ broj 112/18, 39/22. i 152/24) državna geodetska uprava, kao nadležno tijelo i provodi sudske odluke koje utječu na podatke u katastru nekretnine, pri čemu će isto u okviru svog upravnog postupka odlučiti jesu li za navedeno ispunjenje zakonske pretpostavke, pri čemu se ističe da je ta ovlast dana samo u funkciji zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva na dijelu nekretnine zbog čega je ovaj sud odlučio kao u izreci pod toč II i III, a poštivajući odredbu članka 2. ZPP-a.

48. Odluka o trošku je izostala jer isti nije ni popisan, pri čemu se navodi da sud odlučuje o parničnom trošku na temelju određenog zahtjeva, sukladno članku 164. stavak 1. i 2. ZPP-a, a koji je izostao.

U Trogiru 9. prosinca 2025.

Sutkinja

Mirna Veža

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istih. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u tri primjerka, odnosno e komunikacijom za osobe obvezne na isto (članka 106 a ZPP-a) a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud .

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud je presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl.335. ZPP-a).

DNA:

pun. tužitelja

pun. tuženika

u spis