REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1022/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužiteljice JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Staniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Ivici Ćosiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. travnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Ane Čolić, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Glavaša, odvjetnika, dana 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev kojim tužiteljica zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 47.424,75 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 20. listopada 2020. do isplate, te joj nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 5.287,85 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 9. prosinca 2025. do isplate.

II. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici osigurninu (naknadu za štetu) isplatom iznosa od 47.424,75 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 20. listopada 2020. do isplate.

2. Među strankama je tijekom postupka, u bitnom, učinjeno nespornim:

- da je tužiteljica vlasnica kuće izgrađene na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], ZK odjela Zagreb i to: Kuća sloge broj 40 i dvorište ukupne površine od 123 čhv,

- da su na naprijed navedenoj kući u vlasništvu tužiteljice nastala oštećenja uzrokovana potresom koji je zadesio Zagreb i okolicu 22. ožujka 2020.,

- da je tužiteljica imala s tuženikom zaključen ugovor o osiguranju predmetne kuće prema polici osiguranja imovine u kojoj je predviđeno osiguranje i u slučaju potresa,

- da je tužiteljica svoje potraživanje prijavila (prijava štete) tuženiku koji je utvrdio nastanak osiguranog slučaja, ali je osporio visinu i uzročno-posljedičnu vezu određenih oštećenja s potresom i

- da je tuženik tužiteljici elektronskim dopisom od 20. listopada 2020. (str. 12 spisa) ponudio nagodbu na 18.400,00 kuna (16.500,00 kuna za štetu na objektu i 1.900,00 kuna za stvari), a potom joj u drugom elektronskom dopisu od istog dana (20.10.2020.) naveo i da je to njegova konačna ponuda, ali

- da tužiteljica tu ponudu nije prihvatila, već je istoj prigovorila nakon čega je tuženik podneskom od 28. ožujka 2023. obavijestio tužiteljicu da i nakon njenog prigovora ostaju kod svoje odluke i

- da je tužiteljica 14. travnja 2023. pred ovim sudom pokrenula sudski postupak radi osiguranja dokaza.

3. Ostalo je sporno, u bitnom, je li potraživanje tužiteljice zastarjelo.

4. Naime, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo, u bitnom, da prvenstveno ističe prigovor zastare cjelokupnog potraživanja obuhvaćenog predmetnim tužbenim zahtjevom, obzirom da je do podnošenja predmetne tužbe protekao rok iz čl. 234. st. 1. Zakona o obveznim odnosima prema kojemu tražbina ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju, kao što je predmetni, zastarijevaju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala. Kako je nesporno da se osigurani slučaj dogodio dana 22. ožujka 2020., kada je i nastala tražbina tužiteljice kao ugovaratelja osiguranja i ujedno osiguranika, zastarni rok je istekao 1. siječnja 2024., a predmetna tužba je podnijeta u svibnju 2024., pa je očigledno da je podnijeta nakon nastupa zastare. Pritom je naveo i da ukazuje da pokretanje vanparničnog sudskog postupka radi osiguranja dokaza ne prekida tijek zastare, što je jasno razvidno iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog u odluci broj: Rev-3728/199-2 od 17. lipnja 2003. godine.

5. Međutim, tužiteljica je u odgovoru na odgovor na tužbu navela, u bitnom, da osporava da bi zastara počela teći 1. travnja 2021., jer je tužiteljica kroz cijelo vrijeme od prijave nastale štete pa sve do podnošenja prijedloga za osiguranje dokaza imala komunikaciju i pokušaj dogovaranja s tuženikom, odnosno imala je prigovore na ponude tuženika koje se odnose na visinu zahtjeva za naknadu štete. Tuženik je svojim opstrukcijama onemogućio tužiteljicu u ostvarivanju prava iz osiguranja, jer se štetni događaj dogodio 22. ožujka 2020., a tuženik je 31. kolovoza 2020. dostavio popis priznatih oštećenja, na koji je tužiteljica odgovorila e-mailom od 14. rujna 2020. na način da je navela da nije popisana cijela šteta i pozvala je tuženika izvršiti novu procjenu štete. Poziv da se napravi nova procjena štete napravljen je iznova 20. listopada 2020. i 9. prosinca 2020., ali se tuženik na ovaj poziv oglušio. Potom je tužiteljica sukladno uputi koju je dobila od tuženika dostavila ponude popravka e-mailom od 16.3.2023. i tuženik je tada, tek 28. ožujka 2023. dostavio odluku o prigovoru i ocjenjuje ga neosnovanim. Kako tužiteljica nije imala dovoljno stručnog znanja sama ocijeniti štetu koju je pretrpjela, to je nakon primitka odluke o prigovoru, 14. travnja 2023., pokrenula postupak radi osiguranja dokaza. Stav je tužiteljice da je u konkretnom slučaju zastara počela teći tek po primitku nalaza i mišljenja u sudskom postupku R1-257/2023 od 17. studenog 2023. i dopune od 7. ožujka 2024. , te da nikako nije došlo do zastare potraživanja, jer je tuženik odbio izaći na teren i izraditi novi izvid štete kojim bi se u obzir uzela sva šteta nastala od potresa, a tužiteljica nije imala dovoljno stručnog znanja da bi samostalno odredila obujam i visinu štete koje je pretrpjela. Prema uvriježenoj sudskoj praksi zastara potraživanja naknade imovinske štete počinje teći od saznanja za štetu i opseg štete, a upravo je izrada nalaza i mišljenja taj trenutak.

6. Ovaj sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (str. 4 spisa), policu osiguranja imovine broj: 89068200022817 (str. 5-6 spisa), troškovnik sanacije štete objekta "Špeljak" (str. 7-8 spisa), elektroničku korespondenciju između tužiteljice i tuženika (str. 9-20 spisa), odluku tuženika po prigovoru od 28.3.2023. (str. 21 spisa), ponude (str. 22-31 spisa), nalaz i mišljenje u predmetu ovoga suda poslovni broj: R1-257/2023 (str. 32-122 spisa), dopis pun. tužiteljice tuženiku od 5. prosinca 2023. i odgovor tuženika od 22.12.2023. (str. 123 i 124 spisa).

7. Ostale dokaze ovaj sud nije izvodio, već je na pripremnom ročištu odlučio da će se izvesti svi dokazi koje su stranke priložile uz tužbu i odgovoru na tužbu, a da se ostali predloženi dokazi neće izvoditi, jer sud drži da se na temelju priloženih dokaza može donijeti odluka u ovom predmetu, pa je izvođenje ostalih dokaza nesvrsishodno i neekonomično.

8. To zbog toga što je ovaj sud na temelju ocjene izvedenih dokaza, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP), ocijenio da je tuženikov prigovor zastare osnovan, slijedom čega je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Naime, odredbom čl. 234. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) propisano je da tražbine ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala.

10. Iz tuženikove elektroničke ponude od 20. listopada 2020. jasno proizlazi da je tužiteljica tuženiku prijavila nastup osiguranog slučaja (oštećenje kuće u potresu) u ožujku 2020., pa je tražbina tužiteljice nastala 2020. godine.

11. Stoga je zastara počela teći 1. siječnja 2021. i nastupila je protekom 2023., dakle 1. siječnja 2024., prije podnošenja tužbe u ovom predmetu.

12. Zastara se može prekinuti radnjom vjerovnika ili radnjom dužnika.

13. Vjerovnik prekida zastaru podnošenjem tužbe i svakom drugom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine (čl. 241. ZOO-a).

14. Dakle, tužiteljica nije prekinula zastaru samom prijavom nastupa osiguranog slučaja i elektroničkom korespondencijom s tuženikom.

15. Tužiteljica nije prekinula zastaru ni time što je podnijela prijedlog za osiguranje dokaza, jer se u postupku osiguranja dokaza ne utvrđuje, ne osigurava i ne ostvaruje tražbina, već se njime prije ili u tijeku parnice osiguravaju dokazi, odnosno, a kako to predviđa odredba čl. 272. st 1. ZPP-a, izvode se oni dokazi za koje postoji opravdana bojazan da se neće moći izvesti ili da će njihovo kasnije izvođenje biti otežano (u tom smislu i VSRH u odluci Rev-3728/1999 od 17.6.2003.).

16. Nadalje, dužnik prekida zastaru kad prizna dug (čl. 240. st. 1. ZOO-a), time da se dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja (čl. 240. st. 2. ZOO-a).

17. Tuženikova ponuda u naprijed spomenutom elektronskom dopisu od 20. listopada 2020. (u 8,33 sati na str. 12 spisa) nema značenje priznanja duga u smislu naprijed navedenih odredbi čl. 240. ZOO, budući da se radi o ponudi nagodbe da se izvansudski riješi određeni odnos (u tom smislu i VSRH u odlukama Rev-x 216/15-2 od 6.10.2015. i Rev-724/07-2 od 30.12.2008.), a to nemaju ni tuženikove radnje koje je tuženica opisala u odgovoru na odgovor na tužbu, pri čemu valja kazati da je tuženik obavijestio tužiteljicu o tome da i nakon njenog prigovora ostaje kod svoje odluke i da joj time nije uskratio pravo da svoju naknadu ostvaruje sudskim putem u dopisu od 28. ožujka 2023., dakle devet mjeseci prije isteka zastarnog roka.

18. Ni iz jednog dokaza ne proizlazi da je tuženik platio bilo koji iznos po osnovi predmetnog osiguranog slučaja, ali i u slučaju da je platio neki određeni iznos, to ne bi bilo od utjecaja na početak tijeka zastarnog roka za predmetno potraživanje tužiteljice, budući da se samim plaćanjem dijela obveze ne priznaje preostali dug.

19. Početak tijeka zastare ni na koji način ne ovisi o tome da li je vjerovnik upoznat sa zakonskim odredbama ili nije.

20. Slijedom svega naprijed navedenoga, a budući da je tužiteljica podnijela tužbu u ovom predmetu nakon proteka zastarnog roka, to je njen tužbeni zahtjev valjalo, kao neosnovan, odbiti.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

22. Tako je tuženiku, prema vrijednosti predmeta spora od 47.424,75 eura, priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 500 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT) i zastupanja na ročištu od 30.4.2025. od 500 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), ukupno 1.000 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 2.000,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (500,00 eura) 2.500,00 eura.

23. Slijedom svega naprijed navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

I. Pun. tužiteljice uz rj. na platež pristojbe na presudu prema vps. iz tužbe

II. Pun. tuženika