Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe VIA NOVA PROJEKT d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe MĆ, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 16. i dr. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe VIA NOVA PROJEKT d.o.o. i žalbi okrivljene odgovorne osobe MĆ, podnesenima protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pp-2137/2022-17 od 4. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćanjem žalbe okrivljene odgovorne osobe MĆ, ukida se pobijana presuda u točki 3. izreke u odnosu na okrivljenu odgovornu osobu MĆ te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

p r e s u d i o j e:

II. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe VIA NOVA PROJEKT d.o.o. i žalbe okrivljene odgovorne osobe MĆ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda na način da se, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okrivljena pravna osoba VIA NOVA PROJEKT d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi MĆ (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐAJU OD OPTUŽBE

1/ što su kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi u Vinkovcima od radnika ŽĆ, EĆ i ZĆ u tjednu od 12. do 18. rujna 2022. i u tjednu od 17. do 23. listopada 2022. zahtijevali rad duži od 50 sati tjedno na poslovima konobara u poslovnom prostoru PJ 2 caffe bara "E.caffe" u Vinkovcima, Duga 24, koji posluje u sastavu tvrtke VIA NOVA PROJEKT d.o.o. za poslovanje nekretninama, savjetovanje i projektiranje,

dakle, zahtijevali rad od radnika duži od 50 sati tjedno,

čime su postupili suprotno odredbi iz čl. 65. st. 3. Zakona o radu, kažnjivo po čl. 229. st. 1. t. 16. i st. 2. istoga Zakona,

2/ što kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi u Vinkovcima nisu radniku EĆ u tjednu od 26. rujna do 2. listopada 2022. i u tjednu od 17. do 23. listopada 2022. omogućili korištenje 24 plus 12 sati neprekidnog tjednog odmora,

dakle, nisu radniku omogućili korištenje 24 plus 12 sati neprekidnog tjednog odmora, ni zamjenski tjedni odmor odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu,

čime su postupili suprotno odredbi iz čl. 75. st. 1. Zakona o radu, kažnjivo po čl. 228. st. 1. t. 14. i st. 2. istoga Zakona,

4/ što kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi u Vinkovcima nisu dostavili obračun dijela neisplaćenih plaća radnicima GĆ (za listopad 2022.), AĆ, ŽĆ, OĆ, KĆ, ZĆ, HĆ i CĆ, zaposleni na mjestu konobara i M Ž zaposlena na poslovima pomoćnog konobara u zakonskom roku do 31. listopada 2022. za mjesec rujan 2022. i do 30. studenog 2022. za mjesec listopad 2022.,

dakle, nisu do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, naknade plaće i otpremnine radnicima dostavili obračun iznosa koji su bili dužni isplatiti,

čime su postupili suprotno odredbi iz čl. 93. st. 2. Zakona o radu u svezi čl. 30. Kolektivnog ugovora ugostiteljstva ("Narodne novine", broj 50/22), kažnjivo po čl. 229. st. 1. t. 34. i st. 2. istoga Zakona.

III. Uslijed odluke iz točke II. izreke ove presude, žalba okrivljene pravne osobe VIA NOVA PROJEKT d.o.o. i žalba okrivljene odgovorne osobe MĆ su u tom dijelu bespredmetne.

IV. Uslijed odluke pod točkom II. izreke ove presude, preinačuje se pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni izrečenoj okrivljenoj pravnoj osobi VIA NOVA PROJEKT d.o.o., na način da za prekršaj činjenično i pravno opisan u točki 3. izreke presude, okrivljenoj pravnoj osobi izriče novčana kazna u iznosu od 1.040,00 eura (tisućučetrdeset eura) koju kaznu je okrivljena pravna osoba VIA NOVA PROJEKT d.o.o. obvezna platiti u roku od 30 dana (trideset dana) od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

V. Žalba okrivljene pravne osobe VIA NOVA PROJEKT d.o.o. odbija se kao neosnovana te se prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

VI. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona okrivljena pravna osoba VIA NOVA PROJEKT d.o.o. obvezna je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljena pravna osoba VIA NOVA PROJEKT d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi MĆ proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 229. stavak 1. točka 16. i stavak 2. Zakona o radu (točka 1. izreke), prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 14. i stavka 2. Zakona o radu (točka 2. izreke), prekršaja iz članka 10. stavka 1. točke a) i stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći (točka 3. izreke) te prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 34. i stavka 2. Zakona o radu (točka 4. izreke), te su kažnjeni ukupnim novčanim kaznama u iznosu od 3.780,00 eura (pravna osoba) te 920,00 eura (odgovorna osoba). Okrivljenici su ujedno obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 eura, svaki.

2. Protiv navedene presude okrivljena pravna osoba i okrivljena odgovorna osoba su pravodobno podnijele žalbe iz svih žalbenih razloga, u bitnome ponavljajući navode obrane kako se Kolektivni ugovor za ugostiteljstvo na njih ne primjenjuje s obzirom da je okrivljena pravna osoba sukladno Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti razvrstana u razred na koji se Kolektivni ugovor ne primjenjuje, kao i da tijekom postupka nije dokazano da je drugookrivljenik kao prokurist imao stvarni nadzor i ovlast nad radnim odnosima, slijedom čega isti ne može biti prekršajno odgovoran za terećene prekršaje. Žalitelji predlažu da se, iz razloga iznijetih u žalbama, žalbe prihvate.

3. Žalba okrivljene pravne osobe je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana. Žalba okrivljene odgovorne osobe je dijelom bespredmetna, a dijelom osnovana.

4. Odlučujući o podnesenim žalbama i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da je pobijanom presudom povrijeđeno prekršajno materijalno pravo iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika jer djela iz točke 1., 2. i 4. izreke pobijane presude, na način kako su činjenično opisana u izreci pobijane presude, jednako kao i u optužnom aktu, nisu prekršaji, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Naime, iz činjeničnog opisa radnje prekršaja sadržane u točki 1. izreke pobijane presude proizlazi da su okrivljenici proglašeni krivima iz razloga „što su od radnika ŽĆ, EĆ i ZĆ u tjednu od 12. do 18. rujna 2022. i u tjednu od 17. do 23. listopada 2022. zahtijevali rad duži od 50 sati tjedno, čime su počinili prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 16. u svezi stavka 2. Zakona o radu“.

4.2. Odredbom članka 229. stavak 1. točka 16. i stavak 2. Zakona o radu propisano je kažnjavanje za prekršaj poslodavca pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi ako rad radnika koji radi prekovremeno, traje ukupno duže od pedeset sati tjedno, ili ako prekovremeni rad pojedinog radnika traje duže od sto osamdeset sati godišnje, ili ako traje duže od dvjesto pedeset sati godišnje kada je prekovremeni rad duži od sto osamdeset sati godišnje ugovoren kolektivnim ugovorom (članak 65. stavci 3. i 4.), s tim da je odredbom članka 65. stavak 3. Zakona o radu propisano ako radnik radi prekovremeno, ukupno trajanje rada radnika ne smije biti duže od pedeset sati tjedno.

4.3. Međutim, činjenični opis prekršaja pod točkom 1. izreke pobijane presude ne sadrži bitna obilježja predmetnog prekršaja s obzirom da radnja okrivljenika nije konkretizirana u smislu navođenja ukupnog broja sati koji su imenovane radnice radile u konkretnom tjednu, pa da bi se takvim postupanjem radilo o prekovremenom radu u smislu prethodno citiranih odredaba Zakona o radu. Stoga, uslijed nedostatka tog konstitutivnog elementa bića prekršaja u činjeničnom opisu djela, tako opisano djelo nije prekršaj.

5. Jednako tako iz činjeničnog opisa prekršaja iz točke 2. izreke pobijane presude ne proizlazi postojanje prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 14. i stavka 2. Zakona o radu.

5.1. Naime, iz činjeničnog opisa radnje prekršaja sadržane u točki 2. izreke pobijane presude proizlazi da su okrivljenici proglašeni krivima iz razloga „što kao pravna osoba i odgovorna osoba nisu radniku EĆ u tjednu od 26. rujna do 2. listopada 2022. i u tjednu od 17. do 23. listopada 2022. omogućili korištenje 24 plus 12 sati neprekidnog tjednog odmora, čime su počinili prekršaj iz članka 228. stavka 1. točke 14. i stavka 2. Zakona o radu“.

5.2. Odredbom članka 228. stavka 1. točke 14. u svezi stavka 2. Zakona o radu propisano je kažnjavanje za prekršaj poslodavca pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi „ako radniku ne omogući korištenje tjednog odmora na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom (članak 75.)“. Nadalje, odredbom članka 75. istog Zakona propisano je da radnik ima pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje dvadeset četiri sata (stavak 1.), da odmor iz stavaka 1. i 2. ovoga članka radnik koristi nedjeljom te u dan koji nedjelji prethodi, odnosno iza nje slijedi (stavak 3.) te da ako radnik ne može koristiti odmor u trajanju iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, mora mu se za svaki radni tjedan omogućiti korištenje zamjenskog tjednog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu, zbog kojeg tjedni odmor nije koristio ili ga je koristio u kraćem trajanju (stavak 4.).

5.3. Imajući u vidu prethodno citirane mjerodavne zakonske odredbe, razvidno je da u činjeničnom opisu djela sadržanom u točki 2. izreke pobijane presude nije jasno konkretizirano protupravno postupanje okrivljenika jer nije razvidno jesu li okrivljenici imenovanom radniku omogućili korištenje zamjenskog tjednog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu, a s obzirom da je biće predmetnog prekršaja ispunjeno jedino ako radniku korištenje zamjenskog tjednog odmora nije omogućeno na način opisan u članku 75. stavku 4. Zakona o radu.

6. Nadalje, a u odnosu na djelo iz točke 4. izreke pobijane presude, valja navesti kako je člankom 229. stavkom 1. točkom 34. i stavkom 2. Zakona o radu propisano kažnjavanje poslodavca i odgovorne osobe poslodavca ako radniku ne dostavi obračun dugovane, a neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine, ili ako obračun nema propisani sadržaj (članak 93. stavak 2. - Poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću, naknadu plaće ili otpremninu ili ih ne isplati u cijelosti, dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, naknada plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iznosa koje je bio dužan isplatiti; stavak 4. - Ministar pravilnikom propisuje sadržaj obračuna iz stavaka 1. i 2. tog članka), iz čega slijedi da je sankcionirano kažnjavanje poslodavca i odgovorne osobe poslodavca koji radniku ne dostave obračun dugovane, a neisplaćene plaće ili dostave obračun dugovane, a neisplaćene plaće koji nema propisani sadržaj.

6.1. Imajući u vidu činjenični opis djela sadržan pod točkom 4. izreke pobijane presude u kojem su okrivljenici proglašeni krivima što u bitnome, nisu radnicima GĆ, AĆ, ŽĆ, OĆ, KĆ, ZĆ, HĆ i CĆ i M u zakonskom roku do 31. listopada 2022. za mjesec rujan 2022. i do 30. studenog 2022. za mjesec listopad 2022. dostavili obračun dijela neisplaćenih plaća, čime su počinili prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 34. i stavka 2. Zakona o radu, ocjena je ovog suda da, budući da se obveza dostave obračuna plaće s propisanim sadržajem odnosi na dugovanu, a neisplaćenu plaću, ali ne i na obračun isplaćene plaće, djelo kako je to činjenično opisano u pobijanoj presudi nije prekršaj.

7. S obzirom da je zakonski opis odnosno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića djela u činjeničnom opisu, tako opisano djelo nije prekršaj.

7.1. Slijedom navedenog, a s obzirom da iz činjeničnih opisa prekršaja navedenih u točkama 1., 2. i 4. izreke pobijane presude ne proizlazi postojanje terećenih prekršaja, to je ovaj Sud po službenoj dužnosti, a u povodu žalbi okrivljene pravne osobe i okrivljene odgovorne osobe, pravilno primjenjujući zakon, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, preinačio pobijanu odluku te je okrivljenike, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe za ta djela, kako je odlučeno u točki II. izreke ove presude.

8. Uslijed takve odluke, žalba okrivljene pravne osobe i žalba okrivljene odgovorne osobe u tom su dijelu postale bespredmetne.

9. Nadalje, odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da je u provedenom postupku činjenično stanje u odnosu na djelo iz točke 3. izreke pobijane presude, pogrešno utvrđeno u odnosu na okrivljenu odgovornu osobu, a na što okrivljena odgovorna osoba osnovano ukazuje u žalbi.

9.1. Naime, odluku o prekršajnoj odgovornosti okrivljene odgovorne osobe prvostupanjski sud obrazlaže time da je isti svojim postupanjem odnosno propustom omogućio povredu zakona s obzirom da je kao prokurist potpisivao ugovore o radu, obračune plaća i evidenciju o radnom vremenu te je u tom smislu imao stvarni nadzor nad radnim odnosima.

9.2. Međutim, imajući u vidu navode obrane kojima je drugookrivljenik osporavao da je kao prokurist imao utjecaj na radne odnose u okrivljenoj pravnoj osobi, kao i činjenicu da se temeljem stanja, suprotno stavu prvostupanjskog suda, ne može sa sigurnošću zaključiti da je isti imao ovlasti u odnosu na radne odnose, s obzirom da iz stanja spisa ne proizlazi da je isti potpisivao obračune plaća i ugovore o radu, to je, po mišljenju ovog Suda, na prethodno navedene okolnosti potrebno detaljnije ispitati okrivljenu odgovornu osobu, a po potrebi ispitati i direktoricu okrivljene pravne osobe te provesti i druge dokaze temeljem kojih bi činjenično stanje u odnosu na odgovornost okrivljene odgovorne osobe bilo u potpunosti utvrđeno.

9.3. Slijedom navedenog, valjalo je prihvaćanjem žalbe drugookrivljenika pobijanu presudu ukinuti u točki 3. izreke u odnosu na drugookrivljenika te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s time da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku provesti dokaze na koje je ukazano ovim rješenjem, a po potrebi i druge dokaze, te donijeti novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

10. Nadalje, razmatrajući žalbene navode te stanje spisa, i po mišljenju ovog Suda je u prvostupanjskom postupku nedvojbeno utvrđeno da je okrivljena pravna osoba počinila djelo iz točke 3. izreke pobijane presude, za što je prvostupanjski sud u svojoj odluci dao dostatne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj Sud, dok navodi žalitelja nisu doveli u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Obrazloženje presude nije manjkavo, razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i logično iskazani te je obrazloženje u potpunosti u skladu sa stanjem spisa, izvedenim dokazima i utvrđenim činjeničnim stanjem. S tim u vezi valja istaknuti kako je i po shvaćanju ovog Suda za ocjenu primjene konkretnog kolektivnog ugovora relevantno obavlja li poslodavac de facto djelatnost na koji se taj kolektivni ugovor odnosi, a ne je li za obavljanje te djelatnosti formalno registriran, u kojem smislu se Kolektivni ugovor za ugostiteljstvo na koji se poziva tužitelj, u inkriminiranom periodu primjenjivao na okrivljenu pravnu osobu s obzirom da nije sporno da su radnici okrivljenika u inkriminiranom periodu obavljali poslove konobara odnosno pomoćnog konobara, dakle, obavljala se ugostiteljska djelatnost.

11. Razmatrajući odluku o kazni izrečenoj okrivljenoj pravnoj osobi za djelo iz točke 3. izreke, ovaj Sud nalazi da kazna izrečena okrivljeniku nije prestroga. Naime, prvostupanjski je sud okrivljenoj pravnoj osobi za to djelo utvrdio ublaženu novčanu kaznu, uvažavajući utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika, koje okolnosti i po mišljenju ovog Suda, u svojoj ukupnosti, predstavljaju naročite olakotne okolnosti u smislu članka 37. Prekršajnog zakona. Ovaj Sud tako izrečenu kaznu smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

12. Budući da je ovaj Sud, postupajući po žalbi okrivljene pravne osobe, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njezina prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljene pravne osobe na ovom Sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

13. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 9. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.