Republika Hrvatska

Općinski sud u

Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

Poslovni broj: Povrv 127/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Kate Ogresta Jović u pravnoj stvari ovrhovoditelja sada tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o.., OIB: 43965974818, Zagreb, Ulica Grda Vukovara 37, protiv tuženika VC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, dana 9. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Ovrv 860/2021 po javnom bilježniku Ivu Radović u dijelu kojim se nalaže da ovršenik da ovrhovoditelju u roku od 15 dana od dostave presude isplati ukupan iznos glavnice od 200,96 EUR zajedno sa zateznim kamatama prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koje teku:

- na iznos od 104,45 EUR od 25. veljače 2021. pa do dana plaćanja

- na iznos od 96,51 EUR kuna od 24. ožujka 2021. pa do dana plaćanja

zajedno sa zateznim kamatama prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

II. Ukida se platni nalog u preostalom dijelu sadržan u Rješenju o ovrsi Ovrv- 860/2021 Općinskog suda u Dubrovnik po javnom bilježniku Ivo Radović, a koji se odnosi na zatraženi trošak ovrhe.

III. Nalaže se tuženom VC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o.., OIB: 43965974818, Zagreb, Ulica Grda Vukovara 37, nadoknadi i isplati troškove postupka u iznosu od 133,30 EUR na koji iznos teku zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prijedlogom za ovrhu tužitelj potražuje isplatu temeljem izvoda iz ovjerenih poslovnih knjiga iznos za naplatu, na temelju kojeg je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi.

2. Protiv tog rješenja o ovrsi tuženik je uložilo prigovor radi čega je rješenje stavljeno van snage i nastavljen postupak kao u prigovora protiv platnog naloga, pa je sud istog stavio van snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (čl. 57. i 58. Ovršnog zakona - „Narodne novine“ br.112/12, u daljnjem tekstu OZ). Dakle postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Pa je istim rješenjem upozorene su stranke sukladno čl.461 a st.3 ZPP-a kako je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, kao i o rokovima u kojem su stranke dužne sukladno čl. 461a st.6.ZPP-a iznijeti sve činjenice na kojima temelje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica

3. Tuženik u prigovoru u cijelosti odbacuje potraživanje jer su računi plaćeni u iznosu 1.514,14 kuna, postoji čak pretplata.

4. Tužitelj u podnesku navodi u za to određenom roku očituje na prigovor ovršenika u predmetu gornjeg poslovnog broja, a sve sukladno rješenju naslova posl br Ovrv- 127/2025 od dana 29. rujna 2025.Tuženik u prigovoru iznosi da je predmetni dug u točnom iznosu plaćen. S obzirom na sadržaj prigovora, tuženik priznaje ugovorni odnos sa tužiteljem, kao i da su računi izdani.

Tuženik tvrdi da je podmirio ročno ovaj dug, međutim, u spis predmeta ne dostavlja nikakve uplatnice, ili bilo kakav drugi dokaz o uplati, temeljem kojega bi tužitelj, a isto tako i sud, mogao zaključiti o tome je li je li tuženik nešto i kada je navodno platio. Tužitelj ne može dokazivati negativne činjenice u smislu da nešto nije plaćeno, ali se u tu svrhu dostavljaju utuženi računi, kao i konto kratica na ime tuženika iz koje je vidljivo da ništa od navedenoga do danas nije plaćeno.

Prije svega, ističe se da se u ovom predmetu radi o Obračunskom mjernom mjestu koje je u utuženom razdoblju glasilo upravo na tuženika, a koje se nalazi na adresi [adresa], broj obračunskog mjernog mjesta (OMM) 1611013240, i to po utuženom ugovornom računu upravo temeljem zahtjeva tuženika za promjenu kategorije potrošnje u kategoriju poduzetništvo. Stoga je nedvojbeno da je sam tuženik pristao da se upravo njega tereti za isporučenu električnu energiju na navedenom mjernom mjestu (a čiji korisnik je bio i ranije). Ako bude sporno, predlaže se od HEP ODS-a d.o.o. zatražiti potrebnu dokumentaciju o mjernom mjestu, njegovom nositelju, u utuženom razdoblju i razdoblju prije 2021. Što se tiče materijalnog prava koji uređuje odnos među strankama ovdje se upućuje na Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 85/2015) koji su vrijedili u utuženom razdoblju i koje je donijela Hrvatska energetska regulatorna agencije (HERA), na temelju ovlasti iz članka 59. stavka 1. Zakona o tržištu električne energije (NN broj 22/13 i dr), i koji akt predstavlja podzakonski propis. Osim spomenutih općih akata, u prilogu se posebno dostavljaju i opći uvjeti tužitelja iz siječnja 2021. a koji su vrijedili u utuženom razdoblju. Također, za napomenuti je da je tužitelj opskrbljivač električnom energijom u okviru javne usluge, kako je to propisano Zakonom o tržištu električne energije iz 2013 (čl. 5. st. 5. i dr.). Tuženiku je uredno isporučivana električna energija, istu uslugu tuženik u utuženom razdoblju nije otkazao, a, kako je tužitelj jedini pružatelj usluga u okviru javne usluge, te tužitelj pružanje usluge opskrbe električnom energijom temeljem zakona ne može niti smije odbiti (neovisno o ugovoru), to tuženik treba dokazati da mu tužitelj uslugu nije pružio, odnosno treba dokazati da ima drugog opskrbljivača, tj. ugovor s njim. U spis predmeta dostavlja prijepis utuženih računa u ovom predmetu. Iz navedenih računa je vidljiv i iznos svakog pojedinog računa, te potrošnja, tarifni model, kao i broj obračunskog mjernog mjesta (broj 1611013240 na adresi [adresa]), kao i visina dospjelih tražbina na dan izdavanja računa. Dostavlja se i konto kartica iz koje je vidljivo da tuženik do danas nije ništa podmirio, niti je na iti jedan račun ikada prigovorio. Nadalje, račun je uredno ispostavljen. A i da nije, sukladno čl. 70. st. 6. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 85/2015) ako krajnji kupac po isteku obračunskog razdoblja ne zaprimi račun , dužan je o tome obavijestiti operatora sustava i/ili opskrbljivača, koji će mu izdati presliku računa bez naknade. Navedeno nije učinjeno. Tuženik nije dao niti jedan razlog i niti jedan dokaz o tome da je bilo što podmirio, pa se tužitelj ne može izvan svega navedenoga ni drugačije očitovati o tome. U svakom slučaju, ako su i nastale kakve promjene u odnosu, tužitelj ističe kako pruža usluge isporuke električne energije velikom broju korisnika te usluge utvrđuje prema svojoj evidenciji zbog čega je tuženik kao sudionik u obveznom odnosu dužan postupati s pažnjom dobrog domaćina i pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, te je bio dužan obavijestiti tužitelja o bilo kakvim promjenama, kako sukladno općim načelima, tako i prema gore spomenutim Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 85/2015). Zbog toga je tužitelj dužan u dobroj vjeri voditi evidencije korisnika prema ugovorima koji, na kraju krajeva, jasno govore tko su korisnici, a korisnici su dužni prijavljivati svaku promjenu (npr. čl 30 Općih uvjeta za korištenje mreže i isporuku električne energije (NN 85/2015) Slijedom navedenoga, prigovor tuženika je neosnovan te se predlaže naslovu održati platni nalog na snazi u cjelini, a obvezati tuženika na plaćanje troškova postupka, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama sukladno čl. 29 ZOO-a, od dana presuđenja pa do dana plaćanja.

5 U postupku su pregledani izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga ls 6 račun za dug – ls 21 , kartica analitičkog knjigovodstva, ls 22, računi za utuženo razdoblje ls 23 i 25.

6. U ovoj predmetnoj stvari se radi o sporu male vrijednosti (čl. 458. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj. 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19- nadalje ZPP)

7 Ocjenom provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti, zaključak je ovog suda da je zahtjev tužitelja osnovan.

7 1. Pregledom izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga utvrđeno je da se tužiteljevo potraživanje a to su iznosi upravo kao što je navedeno u izreci ove presude ls 6., jedan datum dospijeća je 24 veljače 2021, a drugi je 23 ožujak 2021.

7 2. Pregledom računa u spisu ls 23. razvidno je da se utuženo razdoblje odnosi na dva računa i to jedan za razdoblje od 1 veljače 2021 do 1 ožujka 2021, što je iznos od 727,16 kn, a drugi se odnosi na razdoblje od 1 siječnja 2021 do 1 veljače 2021 za iznos od 786,98 kn. ls 25

7.3. Iz zahtjeva za promjenu kategorije kupca razvidno je da istu podnosi upravo tuženika dana 18 1 2021 , iz kategorije kućanstva u kategoriju gospodarstva

8. Ocjenom navedenih dokaza, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13; dalje: ZPP), utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

9 čl 9 Zakona o obveznim odnosima je propisano da sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

10 Općim uvjetima poslovanja tužitelja ls 29- propisani su odnosno regulirani međusobni odnosi opskrbljivača i kupca, način pružanja usluge od dobavljača, način ugovaranja kupca i opskrbljivača, modeli isporuke za kupce, način i uvjeti plaćanja, uvjeti prekida usluge, prava i obveze opskrbljivača i kupca, način obračuna i naplate električne energije.

11 Dakle tuženik ne spori postojanje obveznog odnosa sa tužiteljem, samo navodi da je dug platio, međutim tijekom postupka u spis ne dostavlja dokaz o uplati, niti nakon dostave rješenja o stavljanju van snage rješenja javnog bilježnika, a koje rješenje je tuženik uredno zaprimio dana 1. listopada 2025.

12 Dakle tuženik ne spori korištenje usluga tužitelja,

13 Visina tužbenog zahtjeva uredno je dokazana računima u spisu kao i izvatkom iz poslovnih knjiga tužitelja, uostalom tuženik istu niti ne spori.

14 Glede svega navedenog, a posebno ističući kao tuženik ne dostavlja dokaz o uplati duga, tužbeni je zahtjev trebalo usvojiti.

15 S obzirom na to da se sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu (točka 2., broj: Su-IV-204/17) presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude, tako o zatraženom ovršnom trošku valja odlučiti zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 88/05, 02/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, u daljnjem tekstu: ZPP), a tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku - odvjetniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to sastav prijedloga za ovrhu 50 EUR, podneska od 28 listopada 2025 u iznosu od 50 EUR, javnobilježnička nagrada 6.64 EUR, Plus pdv, trošak javnog bilježnika dakle cjelokupan trošak iznosi 133,30 EUR

17. Tužitelju nisu priznati preostali zatraženi ovršni , i to trošak materijalni troškovi jer tužitelj iste ne dokazuje.

18 Budući je tužena u zakašnjenju dužna pored glavnice i zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08.) i to od dana nakon dana dospijeća pojedinih mjesečnih računa, jer je tek tada tuženik u zakašnjenju s plaćanjem svoje obveze.

19. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 451. st.3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, 9. prosinca 2025.

Sutkinja

Kate Ogresta Jović

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od primitka presude, Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. . Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 ZPP-a)

DN-a:

- punomoćnik tužitelja

- tuženik