Pristupanje sadržaju
- 1 -
Poslovni broj: Usž-2649/2022-2
Poslovni broj: Usž-2649/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja F. Z. iz J., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. Đ., odvjetnik u R., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Z., OIB: …, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, O., radi odluke o sanaciji – obnovi obiteljske kuće u G., odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1402/2021-10 od 20. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1402/2021-10 od 20. travnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1402/2021-10 od 20. travnja 2022. odbijen je zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-361-05/21-23/26, URBROJ: 531-07-01- 02/10-21-1 od 14. listopada 2021.
1.1. Rješenjem Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-361-05/21-23/26, URBROJ: 531-07-01- 02/10-21-1 od 14. listopada 2021. odbijen je zahtjev tužitelja od 7. srpnja 2016. i zahtjev – prigovor od 11. studenoga 2016. a kojim zahtjevima je tužitelj tražio donošenje odluke o obnovi stambene zgrade čkbr. 1790/8 k.o. G., u G..
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev, poništi rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-361-05/21-23/26, URBROJ: 531-07-01- 02/10-21-1 od 14. listopada 2021. i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak, podredno ukine pobijana presuda i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje troškove žalbe.
2.1. U žalbi, u bitnom navodi, da je u trenutku nastanka katastrofe njegova majka bila živa te da kada su nižestupanjska tijela kao i sud donijeli odluku u odnosu na njega da je time postupak nastavljen prema njemu i meritorno riješena čime mu je priznat status osobe koja ima pravo na sanaciju kuće. Smatra da ne postoji niti jedan zakonski razlog koji bi opravdao zauzeto stajalište tijela i suda da on kao nasljednik koji ne živi u predmetnoj nekretnini i nema prijavljeno prebivalište ne bi na temelju Zakona o nasljeđivanju imao pravo na saniranje kuće.
3. U odgovoru na žalbu tuženik ističe da da su navodi tužitelja neosnovani i ničim dokazani. Smatra da u konkretnom slučaju, a po prijedlogu tužitelja kao nasljednika pok. Š. Z. nisu ispunjene zakonske pretpostavke za obnovu predmetne stambene zgrade propisane odredbama članka 12. stavak 1. i stavka 4. te članka 18. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko srijemske županije („ Narodne novine“ broj 77/14- dalje u tekstu Zakon o saniranju). Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
5. Prema odredbi čl. 73. st. 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/2010., 143/2012., 152/2014., 94/2016., 29/2017. i 110/2021., – dalje u tekstu ZUS) Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.
6. Uvodno pozivanje na razlog bitnih povreda odredaba postupka tužitelj navedenim u obrazloženju žalbe ne obrazlaže, pa ne postoji određeno navedeni razlog u okviru kojeg bi ovaj sud, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, mogao ispitivati postojanje bitnih povreda postupka u postupanju suda, odnosno u pobijanoj presudi.
6.1. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 73. stavak 1. ZUS-a ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.
7. U ovom upravnom sporu sporno je pripada li tužitelju koji nije živio u navedenoj nekretnini niti imao prijavljeno prebivalište, kao nasljedniku pok. Š. Z.-njegove majke, pravo na obnovu kuće sukladno odredbama članka 12. stavak 1. i stavka 4. te članka 18. Zakona o saniranju , odnosno je li pravo na sanaciju imovinsko pravo koje se prenosi na nasljednike .
8. Tijekom postupka utvrđeno je:
- da je majka tužitelja živjela na adresi G., M. Ć. Ć. … gdje je imala i prijavljeno prebivalište;
- da je nakon katastrofalne poplave u svibnju 2014. godine obavljen očevid na licu mjesta te je sastavljen zapisnik o procjeni oštećenja stambenih, pomoćnih i gospodarskih zgrada opasnih po život i zdravlje od 16. srpnja 2014.;
- da je Š. Z., majka tužitelja, preminula 12. listopada 2014. ;
- da je tužitelj kao nasljednik Š. Z. podnio 7. srpnja 2016. zahtjev za donošenjem odluke o sanaciji;
- da je tuženik obavijestio tužitelja dopisom od 13. listopada 2016. da ne ispunjava zakonske uvjete za obnavljanje zgrade;
- da je tužitelj kao nasljednik ponovno podnio zahtjev za obnovom stambene zgrade 11. studenog 2016.;
- da je tuženik obavijestio tužitelja dopisom od 26. travnja 2017. da ne ispunjava zakonske uvjete za obnavljanje zgrade;
- da je rješenjem Upravnog suda u Osijeku poslovni broj Us I-1124/17 od 25. rujna 2017. a koje je potvrđeno rješenjem Visokog upravnog suda poslovni broj Usž-3603/17 od 11. travnja 2018. odbačena tužba kojom tužitelj traži da tuženik donese rješenje (ne dopis) povodom zahtjeva od 7. srpnja 2016. i 11. studenoga 2016.;
- da su odlukom Ustavnog suda broj U-III-3900/19 od 5. svibnja 2021. ukinuta rješenja Upravnog suda u Osijeku poslovni broj Us I-1124/17 od 25. rujna 2017. i Visokog upravnog suda poslovni broj Usž-3603/17 od 11. travnja 2018.;
- da je presudom Upravnog suda u Osijeku poslovni broj Us I-563/2021 od 1. rujna 2021. naloženo tuženiku donijeti meritornu odluku povodom zahtjeva tužitelja od 7. srpnja 2016. i 11. studenog 2016.;
- da su rješenjem tuženika od 14. listopada 2021. odbijeni zahtjevi tužitelja od 7. srpnja 2016. i 11. studenog 2016. a koje rješenje je predmet ovog upravnog spora.
9. Prvenstveno valja reći da je shvaćanje tužitelja da kako sud nije obustavio postupak nakon smrti njegove majke već po njegovom zahtjevu donio meritornu odluku odnosno da je postupak nastavljen s novom strankom i meritorno riješen pa je time sud zauzeo shvaćanje da se radi o prenosivom pravu iz odredbe članka 39. Zakon o općemu upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP), nepravilno. Naime, u konkretnom slučaju tuženik je postupao po presudi Upravnog suda u Osijeku poslovni broj Us I-563/2021 od 1. rujna 2021. kojim je naloženo tuženiku donijeti meritornu odluku povodom zahtjeva tužitelja od 7. srpnja 2016. i 11. studenog 2016., dakle odluka je donesena u izvršenju presude te niti tuženik niti sud nisu izražavali shvaćanje da se radi o prenosivom pravu iz odredbe članka 39. ZUP-a.
10. Odredbom članka 12. Zakona o saniranju propisano je:
„1. Mjere obnove zgrada odnose se na obnovu postojećih zgrada javne namjene, gospodarskih zgrada i stambenih zgrada te nezakonito izgrađenih zgrada javne namjene, gospodarskih zgrada i stambenih zgrada, za čije je ozakonjenje podnesen zahtjev u roku propisanom posebnim zakonom, na području Vukovarsko-srijemske županije koje su oštećene ili uništene poplavom (u daljnjem tekstu: zgrada).
2. Zgrada javne namjene je zgrada namijenjena obavljanju poslova, odnosno djelatnosti u području društvenih djelatnosti (odgoja, obrazovanja, prosvjete, znanosti, kulture, sporta, zdravstva i socijalne skrbi), radu državnih tijela i organizacija, tijela i organizacija lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnih osoba s javnim ovlastima i vjerskih zajednica i u kojoj se pruža usluge većem broju ljudi.
3. Gospodarska zgrada podrazumijeva sve proizvodne građevine na gospodarstvu, građevine za preradu, skladištenje, doradu i prodaju poljoprivrednih proizvoda te sve prateće građevine koje služe odvijanju tehnološkog procesa na poljoprivrednom gospodarstvu.
4. Pod stambenom zgradom podrazumijeva se zgrada u kojoj je u vrijeme nastanka katastrofe iz članka 1. ovoga Zakona stanovao njezin vlasnik, odnosno srodnik vlasnika ili u kojoj je vlasnik, odnosno srodnik vlasnika imao prijavljeno prebivalište ili boravište. Pod pojmom stambene zgrade podrazumijevaju se i pomoćne i gospodarske zgrade koje su u funkciji stambene zgrade.“
11. U konkretnom slučaju, pravilno prvostupanjski sud zaključuje, kao i nižestupanjsko tijelo, da tužitelju kao nasljedniku pok. Š. Z. koja zbog smrti nije ostvarila pravo na obnovu, ne pripada pravo na obnovu kuće jer nije živio u nekretnini, a niti je imao prijavljeno prebivalište na adresi u G., M. Ć. Ć.
12. Tužitelj u žalbi navodi da je ovako izraženo shvaćanje duboko nepravedno i nemoralno, međutim valja reći da legitimni cilj Zakona o saniranju nije bio popraviti sveobuhvatnu štetu, nego pomoći onima koji su u uništenim objektima doista živjeli (i radili), odnosno svrha Zakona o saniranju bila je pomoći građanima koji su doista živjeli na području obuhvaćenom katastrofom poplave i koji su zbog toga ostali bez "krova nad glavom", a država nema takvu ekonomsku moć i neograničena financijska sredstva da bi mogla obnoviti sve objekte koji su oštećeni ili uništeni tijekom elementarnih nepogoda i katastrofa. Zakon o saniranju omogućio je onim kategorijama građana koji iz nekih formalnih razloga nisu u trenutku poplave imali prijavljeno prebivalište na adresi stradale nekretnine, ali su u njoj doista živjeli, pravo na obnovu, pod uvjetom da ispunjavaju i ostale uvjete predviđene Zakonom o saniranju. (Ustavni sud u odluci broj: U-I-2940/2016 od 30. siječnja 2018.)
12.1. Dakle, namjera zakonodavca bila je pomoći samo onim vlasnicima zgrada koji u njima i žive (stanuju), ali ne i onih zgrada pogođenih poplavom u kojima ne žive ni vlasnici ni njihovi srodnici ili nasljednici pri čemu je prilikom propisivanja takvog ograničenja zakonodavac vodio računa o tome da je onima koji uistinu žive u oštećenim zgradama pomoć države nužna i hitna, za razliku od ostalih vlasnika objekata pa se u okolnostima konkretnog slučaja, suprotno mišljenju tužitelja, ni ne radi o imovinskom pravu koje se nasljeđuje.
13. Slijedom nesporno utvrđenog činjeničnog stanja da tužitelj nikada nije živio (stanovao) u predmetnoj nekretnini, to je sud valjano , sukladno odredbi članka 12. stavka4. Zakona o saniranju odbio tužbeni zahtjev.
13.1. Pri takvom utvrđenju i zaključku, nisu od utjecaja navodi prvostupanjskog suda da “(...) u konkretnom slučaju pretpostavke za ostvarenje prava na obnovu su ne samo stanovanje u nekretnini koja je oštećena poplavom, već također davanje izjave o suglasnosti sa nalazom komisije za procjenu šteta o stupnju oštećenja određene nekretnine, te davanje suglasnosti o načinu obnove (popravak, isplata ili izgradnja nove zgrade (...)“.
14. Ostali prigovori koje tužitelj iznosi u žalbi istovjetni su prigovorima koje je iznosio u upravnom postupku te u tužbi i tijekom upravnog spora, a osporenim rješenjem tuženika ovi prigovori su, s valjano obrazloženim razlozima, pravilno odbijeni kao neosnovani.
15. Kako, dakle, tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene postupovnog i mjerodavnog materijalnog prava, to je valjalo na temelju članka 74. stavka 1. ZUS, odlučiti kao u izreci pod točkom I.
15.1. Tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom upravnom sporu, zbog čega nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe. Stoga je, na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao pod točkom II. izreke.
U Zagrebu,18. listopada 2023.
Predsjednica vijeća:
Marina Kosović Marković, v.r.