REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Pr-1502/2025-48

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice CŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Gelenčir, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB 69715301002, kojeg zastupa punomoćnica PŠ, dipl. iur., po generalnoj punomoći Su-150/18, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Institutu Ruđer Bošković da tužiteljici CŠ isplati iznos od 658,41 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 67,81 € od dana 16.05.2014. godine do isplate;

- na iznos od 67,81 € od dana 16.06.2014. godine do isplate;

- na iznos od 67,81 € od dana 16.07.2014. godine do isplate;

- na iznos od 67,81 € od dana 16.08.2014. godine do isplate;

- na iznos od 67,81 € od dana 16.09.2014. godine do isplate;

- na iznos od 67,81 € od dana 16.10.2014. godine do isplate;

- na iznos od 67,81 € od dana 16.11.2014. godine do isplate;

- na iznos od 67,81 € od dana 16.12.2014. godine do isplate;

- na iznos od 67,81 € od dana 16.01.2015. godine do isplate;

- na iznos od 48,12 € od dana 16.02.2015. godine do isplate;

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to od dospijeća do 31.12.2022. u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 8 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak od 687,50 eura uvećan za zatezne kamate tekuće od 9.12.2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troška za iznos od 62,50 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu peračice rublja od 1996. godine. Člancima 54., 55., 56. i 57. i 58. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine" broj 142/2010, dalje: KU) zaključenog između Vlade RH i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja propisano je pravo i visina dodatka na plaću za zaposlenike koje rade u posebnim uvjetima rada, odnosno s izvorima opasnosti. Navodi da je Kolektivni ugovor sklopljen na razdoblje od 4 godine. Dana 27. prosinca 2013. Vlada RH je jednostrano otkazala navedeni KU s otkaznim rokom od 3 mjeseca, za što nisu postojali uvjeti. Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ustao je tužbom protiv jednostrane odluke Vlade RH o otkazivanju KU. U sudskom postupku ishođena je pravomoćna presuda kojom je utvrđeno nezakonito otkazivanje KU. Slijedom navedenog, budući je pravomoćnom presudom utvrđeno nezakonito jednostrano otkazivanje KU, stekli su se uvjeti za isplatu razlike plaće tužiteljici, u razdoblju u kojem bi KU važio da nije nezakonito otkazan od strane Vlade RH. Da nije došlo do nezakonitog otkaza KU, isti bi vrijedio do 22. siječnja 2015., obzirom da je sklopljen 22. listopada 2010., na rok od 4 godine, uz produženu primjenu od 3 mjeseca. Čl. 58. KU propisan je način utvrđivanja poslova s posebnim uvjetima rada i poslova s izvorima opasnosti a s tim u vezi tuženik je 15. srpnja 2009. izradio Popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada s podacima o zaposlenicima koji rade u posebnim uvjetima rada prema kojem je tužiteljičino radno mjesto označeno kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada sa dodatkom na plaću u visini od 10 % osnovice za izračun plaće u javnim službama. Prema Odluci o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" br. 40/09) osnovica je određena u iznosu od 5.108,84 kn. Tužiteljica navodi da je povremeno radila s izvorima opasnosti, odnosno bila je povremeno izložena izvorima opasnosti (više od 10 pa do 25% radnog vremena provedenog na radu s izvorima opasnosti) pa prema odredbi čl. 57. KU ima pravo na dodatak na plaću od 10 % osnovice za izračun plaća javnim službama, odnosno 510,88 kn bruto mjesečno za razdoblje od 1. travnja 2014. do zaključno 22. siječnja 2015. Tužbenim zahtjevom specificiranim u eurima u podnesku od 21. kolovoza 2025. tužiteljica na ime posebnih uvjeta rada potražuje ukupan iznos 658,41 eura s pripadajućim zateznim kamatama od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, umanjen za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ističe da je Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje otkazan Odlukom Vlade RH, te je prestao važiti u roku od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu Odluke Vlade. Budući je Odluka Vlade stupila na snagu 27. prosinca 2013., Kolektivni ugovor prestao je važiti 27. ožujka 2014. radi čega tužiteljica nema pravo na dodatke na plaću koji su predmetom ove tužbe. Tuženik je prema tada važećoj obvezi iz KU sastavio Popis radnih mjesta i zaposlenika s podacima postotka na plaću za 2013. godinu dok za 2014. obveza sastava popisa nije postojala zbog činjenice da je KU otkazan Odlukom Vlade RH od 27. prosinca 2013. Stoga navodi da se predmetni Popis od 15. srpnja 2013. primjenjuje samo za razdoblja iz 2012. i 2013. godine. Popis donijet u srpnju 2013. temelji se na podacima o uvjetima rada/izvorima opasnosti iz 2012. godine. Navodi da tužiteljica nije dokazala svoje tvrdnje da je u utuženom razdoblju radila s izvorima opasnosti odnosno bila izložena izvorima opasnosti te nema pravo na dodatak pro futuro. Osporava navedene dodatke u vrijeme korištenja rodiljnog dopusta ili dužeg bolovanja. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u isprave u spisu te je saslušao tužiteljicu.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za isplatom dodatka na plaću za posebne uvjete rada za period od travnja 2014. do siječnja 2015. u iznosu od 658,41 eura.

6. Iz navoda stranaka i dokumentacije u spisu proizlazi nespornim da je tužiteljica zaposlena kod tuženika, a što je utvrđeno i uvidom u priležeći Ugovor o radu od 3. travnja 1996. iz kojeg je vidljivo da ista radi kod tuženika od 1982. godine, a posljednji ugovor zaključen je za radno mjesto peračice rublja. Nadalje, nije sporno da je poslodavac sačinio Popis radnika koji rade na posebnim uvjetima rada iz 2013. godine na kojem je uvrštena tužiteljica sa dodatkom na plaću od 10% (poleđina lista 12). Nije sporno da poslodavac u razdoblju iza Popisa iz 2013. godine nije sačinjavao popise radnika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada.

7. Među strankama je sporan pravni osnov, odnosno činjenica ima li tužiteljica pravo na isplatu dodatka za posebne uvjete rada.

8. Člankom 8. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, dalje u tekstu: ZR) propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

9. Prema odredbi čl. 94. ZR radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada.

10. Odredbom čl. 196. st. 1. ZR stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se primjenjuje dužne su u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe.

11. Među strankama nije sporno da je 22. listopada 2010. između Vlade RH i Nezavisnih sindikata znanosti i visokog obrazovanja (dalje NSZVO) zaključen Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje („Narodne novine“ br. 142/2010, dalje: KU) a koji je zaključen na razdoblje od 4 godine. Nadalje nije sporno da je 27. prosinca 2013. Vlada RH Odlukom („Narodne novine“ br. 159/2013) jednostrano otkazala navedeni KU, no ista odluka Vlade RH je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu posl.br. Pr-16194/2021 od 23. travnja 2024. utvrđena nedopuštenom, slijedom čega se u konačnici primjenjuje KU na utuženi period.

12. U smislu čl. 199. st. 1. ZR je određeno da nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

13. Naime, uslijed činjenice da je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđen nezakonitom Odluka Vlade RH o otkazu KU, smatra se da takva Odluka nije niti donesena, odnosno ista nije proizvela pravni učinak. Slijedom iznesenog, a obzirom da je KU bio na snazi do 22. listopada 2014., na temelju čl. 199. st. 1. ZR odredbe istog se primjenjuje i nadalje naredna tri mjeseca, odnosno zaključno s 22. siječnja 2015., odnosno upravo u periodu za koji tužiteljica i potražuje utuženi dodatak.

14. Sukladno odredbi članka 54. KU propisano je da zaposlenicima za koje se temeljem Procjene opasnosti iz članka 58. stavka 1. ovog ugovora i popisa radnih mjesta iz članka 58. stavka 3. ovoga ugovora utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada pripada dodatak na plaću u visini 7% do 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama. Prema članku 55. KU izvorima opasnosti smatraju se: mehaničke opasnosti, padovi i rušenja, električna struja, kemijske tvari, biološke tvari, požari i eksplozije, vruće ili hladne tvari, buka, prašina, vibracije, zračenja, mikroklima, rasvjeta, fizički napor, nefiziološki položaj tijela, psihofiziološki napori i dr. Sukladno odredbi čl. 56. KU zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su izravno ili neizravno izloženi izvorima opasnosti.

15. Uvidom u popis radnih mjesta i zaposlenika tuženika s podacima postotka na plaću za 2013. godinu (a postojanje kojeg niti sam tuženik ne osporava) utvrđeno je da je radno mjesto tužiteljice (pod rednim brojem 45) svrstano u radno mjesto s posebnim uvjetima rada, a na kojem radnom mjestu je tužiteljica tijekom ukupnog radnog vremena izložena od 10 do 25% svog radnog vremena izvoru opasnosti te joj pripada dodatak na plaću od 10%.

16. Dakle, i sam KU, iako svojim čl. 54. st. 1. navodi da zaposlenicima koji su navedeni u popisu iz tog stavka, pripada pravo na dodatak na plaću u visini 7%- 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama, čl. 56. KU garantira takvo pravo svakom zaposleniku koji radi s izvorima opasnosti, odnosno ukoliko je izravno ili neizravno izložen izvorima opasnosti.

17. Iz navedenog proizlazi da sama činjenica postojanja popisa radnih mjesta a temeljem Procjene opasnosti nije odlučna za postojanje prava tužiteljice, već eventualno za utvrđivanje činjeničnog stanja koji je stupanj takve opasnosti kojem je tužiteljica izložena, jer samo pravo na dodatak ne samo da proizlazi bezuvjetno iz čl. 56. KU već je u konačnici zagarantirano i samim ZR i to njegovim čl. 94. a kojim je određeno da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada i to bez ikakvih uvjeta.

18. Nadalje u smislu čl. 57. st. 1. KU zaposlenici imaju pravo na sljedeće dodatke:

– od 15% – ako stalno i redovito rade s izvorima opasnosti odnosno ako su stalno i redovito izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 50% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti odnosno izloženi izvorima opasnosti;

– od 12% – ako redovito rade s izvorima opasnosti odnosno ako su redovito izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 25% pa do 50% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti odnosno izloženi izvorima opasnosti;

– od 10% – ako povremeno rade s izvorima opasnosti odnosno ako su povremeno izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 10% pa do 25% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti odnosno izloženi izvorima opasnosti;

– od 7% – ako povremeno rade s izvorima opasnosti odnosno ako su povremeno izloženi izvorima opasnosti, i to manje od 10% vremena, a radi se o specifičnim poslovima koji u pravilu ne mogu trajati vremenski dugo (poput miniranja, ronjenja i sl.);

St. 2. istog čl. određeno je da pravo na dodatke imaju zaposlenici koji čiste odnosno održavaju laboratorije i druge prostorije odnosno opremu (posuđe i sl.) u kojima se nalaze izvori opasnosti i to u visini 2/3 dodatka koji pripada zaposlenicima koji izravno rade s tim izvorima opasnosti, a razmjerno vremenu izloženosti sukladno stavku 1. ovoga članka.

St. 3. istog čl. je određeno da odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se na jednak način i u slučaju da isti zaposlenik radi s više izvora opasnosti odnosno da je izložen od strane više izvora opasnosti.

19. Radi utvrđenja činjenice o stupnju izloženosti tužiteljice izvorima opasnosti tijekom radnog vremena u utuženom periodu sud je saslušao tužiteljicu koja je iskazala da je zaposlena kod tuženika u praonici rublja kao peračica, a na tom radnom mjestu je već 28 godina. Navodi da je izložena nepovoljnoj mikro klimi, buci, nošenju težih tereta, u praonici je prisutna vlaga i visoke temperature, prašina. Pere se rublje zaposlenika čitavog Instituta koje je bilo u doticaju sa raznim kemikalijama koje oni koriste u svom radu.

20. Obzirom na sadržaj iskaza tužiteljice kojem je sud u cijelosti povjerovao, jer je iskazivala objektivno i uvjerljivo te u skladu sa Popisom zaposlenika, sud je utvrdio da je tužiteljica radila u istim uvjetima u čitavom utuženom razdoblju te da je više od 10% do 25% radnog vremena bila izložena izvorima opasnosti i štetnim utjecajima, stoga joj pripada pravo na dodatak na plaću koji je utvrđen na zadnjem popisu zaposlenika iz 2013. u odnosu na koji se ništa nije promijenilo.

21. Naime, vidljivo je da se radno mjesto tužiteljice od sklapanja Ugovora o radu nije promijenilo, slijedom čega je i logičan zaključak da ukoliko je tužiteljica bila izložena izvorima opasnosti tijekom 2013., a u skladu s procjenom samog tuženika, stalno i redovito od 10 do od 25 % svoga radnog vremena, tada je tužiteljica u istom omjeru takvim izvorima opasnosti izložena i nadalje tijekom 2014. i 2015., a tuženik, iako je to bio dužan učiniti, protivno nije dokazao (dostavom procjene opasnosti radnih mjesta kao i popisom zaposlenika na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada za 2014. i 2015.).

22. U svezi navedenog ovaj sud ističe da je točno da u smislu čl. 58. st. 1. KU određeno da u skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu na svakoj ustanovi će se izraditi Procjena opasnosti. Nadalje st. 2. istog čl. određeno je da temeljem Procjene opasnosti iz prethodnog stavka poslodavac je dužan primjenjivati pravila zaštite na radu kojima se otklanjaju ili na najmanju moguću mjeru smanjuju opasnosti i štetnosti po zaposlenike na mjestima rada i u radnom okolišu za što poslodavac osigurava sva potrebna materijalna sredstva, a st. 3. da na temelju procjene opasnosti iz stavka 1. ovoga članka na svakoj ustanovi će se izraditi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji popis obvezno mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima.

23. Kako je osnovom iskaza tužiteljice utvrđeno da je tužiteljica i tijekom 2014. i 2015. obavljala poslove istog radnog mjesta i pod istim uvjetima kao i tijekom 2013., ovaj sud je utvrdio da tužiteljica pripada uvećanje osnovice od 10% i u utuženom periodu.

24. Pogrešno tuženik smatra da se Popis iz 2013. odnosi samo na 2012. i 2013. godinu. Ovo stoga što nesporno novi Popis nije ni donesen, a imajući na umu obvezu tuženika da jednom godišnje ažurira Popis, što nedvojbeno nije učinio, samim time je na snazi raniji Popis u kojem se ništa nije promijenilo. Isto tako, tužiteljica ovdje potražuje dospjela potraživanja, a ne pro futuro kako to netočno ističe tuženik.

25. Irelevantni su navodi tuženika glede izbivanja s posla zbog korištenja rodiljnog dopusta ili bolovanja jer na tu okolnost tuženik nije dostavio podatke.

26. U konačnici sud ističe da u smislu čl. 17. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje ZZR) je upravo poslodavac obvezan organizirati provedbu zaštite na radu, a u svezi koje je u smislu čl. 18. st.1. ZZR obvezan procijeniti rizike za život i zdravlje osoba na radu, te njegov propust takve procjene ne oslobađa poslodavca od odgovornosti u svezi zaštite na radu, a kako je to određeno čl. 18. st. 4. ZZR. Istovrsnu odredbu sadržavao je i čl. 18. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 59/1996, 94/1996, 114/2003, 100/2004, 86/2008, 143/2012, 71/2014).

27. Nadalje, čl. 18. st. 4. ZZR određeno je da će popis iz stavka 3. ovoga članka učiniti zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu i sindikalni povjerenik, a st. 5. da je popis poslodavac obvezan dostaviti Ministarstvu u roku 15 dana od izrade zajedno s dokazom da je na ustanovi izrađena Procjena opasnosti. Jednom godišnje sačiniti će se reažuriranje podataka iz popisa.

Dakle, u konačnici propust poslodavca da jednom godišnje reažurira podatke iz popisa nikako ne može sada biti na teret prava samog tužitelja, slijedom čega je sud, temeljem provedenih dokaza, uzimajući pritom da tužitelj svakako ima pravo na uvećanje plaće pa i temeljem čl. 94. ZR, i utvrđujući visinu temeljem čl. 54. i 57. KU od 10 % uvećanja osnovice, prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

28. Uvidom u Odluku o visini osnovice za obračun u javnim službama („Narodne novine“ br. 40/09), a koja je bila na snazi u utuženom periodu) utvrđeno je da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u visini od 5.108,84 kune bruto i primjenjuje se od 1.4.2009., počevši s plaćom za mjesec travanj 2009. godine koja će biti isplaćena u mjesecu svibnju 2009. godine. Dakle, 10% takve osnovice mjesečno iznosi 510,89 kn, odnosno 67,81 eura, upravo koliko i tužiteljica potražuje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, stoga je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen kao osnovan.

29. Tužiteljici na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od 16. od 16.og u mjesecu za prethodni mjesec prema čl. 92. st. 4. ZR. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 155/23, dalje: ZOO) koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO. Izuzeta je isplata zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP, a troškovi su odmjereni tužiteljici koja je u cijelosti u postupku uspjela sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 658,41 eura i u okvirima njenog zahtjeva. Tužiteljici su priznati troškovi za:

- sastav podneska od 17.7.2019. od 100,00 eura (Tbr.8/1),

- zastupanje na ročištu 1.10.2019. od 100,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanje na ročištu 2.12.2019. od 100,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanje na ročištu za objavu 20.10.2020. od 50,00 eura (Tbr.9/3),

- sastav žalbe od 10.2.2020. od 50,00 eura (Tbr.10/4),

- sastav podneska od 21.5.2025. od 25,00 eura (Tbr.8/4),

- sastav podneska od 21.8.2025. od 25,00 eura (Tbr.8/4),

- zastupanje na ročištu 14.10.2025. od 100,00 eura (Tbr.9/1),

što ukupno čini 550,00 eura, a uz pripadajući PDV od 25% (Tbr.43) trošak tužiteljice sveukupno iznosi 687,50 eura.

31. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude jer pristup na to ročište nije nužan za vođenje postupka, a nije joj ni nastao.

32. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

33. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku

3. poslati obavijest o parnici RH putem OGDO uz tužbu, odgovor na tužbu i presudu