Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1715/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužiteljice JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Psp-7/2025-9 od 26. rujna 2025., 9. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Psp-7/2025-9 od 26. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da je tuženik smetao tužiteljicu u zadnjem, mirnom i faktičnom suposjedu nekretnine kč. br. [katastarska čestica], ukupne površine 40 998 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koje je tužiteljica suvlasnik u ¼ dijela na način da je 22. lipnja 2025. ušao u posjed dijela nekretnine tužiteljice na način da je dio predmetne nekretnine pokosio te je na taj način tužiteljicu smetao u posjedu pa mu se zabranjuje ubuduće svako takvo i slično smetanje posjeda. Ujedno je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je opisani zahtjev tužiteljice zbog smetanja suposjeda.
6. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio i zaključio:
-da je tužiteljica 4. srpnja 2025. podnijela predmetnu tužbu u kojoj navodi da je suvlasnica i suposjednica nekretnine kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u ¼ dijela, koja nekretnina ima ukupnu površinu od 40998 m2, da je tuženik 21. lipnja 2025. bez znanja i suglasnosti tužiteljice ušao u posjed te nekretnine te na istoj pokosio travu, a da je ranije već unatrag pet godina izvršio i sječu stabala na istoj nekretnini bez suglasnosti tužiteljice slijedom čega tužiteljica smatra da je tuženik izvršio smetanje suposjeda tužiteljice u odnosu na predmetnu nekretninu,
-da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio činjenične navode tužbe te naveo da je i on suposjednik predmetne nekretnine koju da posjeduje od 7. siječnja 2021. kada je formalno registrirao svoje poljoprivredno gospodarstvo od kada da je definirano koji dio predmetne nekretnine kome pripada pri čemu da je sama tužiteljica Agenciji za poljoprivredu prijavila koji dio posjeduje tuženik,
-da su stranke brat i sestra koji su predmetnu nekretninu naslijedili iza smrti roditelja,
-da iz stranačkog iskaza tužiteljice i tuženika proizlazi da stranke suposjed predmetne nekretnine nisu podijelile na način da su odredile koje od stranaka u naravi posjeduje koji dio predmetne nekretnine.
7. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći odredbe čl. 20. st. 2., čl. 21. st. 1., 2. i 3. te čl. 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje ZV) prvostupanjski sud je, posebno s obzirom na sadržaj odredbe čl. 24. ZV-a odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.
8. Utvrdio je da odredba čl. 24. st. 1. ZV-a propisuje da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, a stavak 2. da propisuje da suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.
9. Sud je zaključio da u okolnostima konkretnog slučaja kada stranke faktično suposjed na predmetnoj nekretnini nisu podijelili, da tužiteljica nije ovlaštena zahtijevati zaštitu suposjeda od smetanja koje je počinio tuženik, uz obrazloženja da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tuženik košnjom trave na predmetnoj nekretnini tužiteljicu nije potpuno isključio od dotadašnjega suposjeda, niti joj bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti uz daljnji zaključak, da bi u okolnostima konkretnog slučaja radi odlučivanja o zahtjevu tužiteljice za zaštitu suposjeda na predmetnoj nekretnini bilo nužno raspravljati o pravnim odnosima stranaka u odnosu na predmetnu nekretninu, koju su stranke naslijedile iza smrti roditelja pa je zbog tih razloga tužbeni zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan.
10. Tužiteljica u žalbi ne ističe postojanje koje od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, a ovaj sud pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
11. Obrazlažući žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica navodi da je sud u provedenom postupku utvrdio da je ona u posljednjem mirnom posjedu i vlasništvu ¼ dijela predmetne nekretnine, a tuženik da je u svom stranačkom iskazu u cijelosti priznao da svake godine pokosi travu na predmetnoj čestici kako da je to učinio i 22. lipnja 2025. zbog čega je podnesena predmetna tužba. Ukazuje da tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako da nije bez znanja tužiteljice ušao u posjed predmetne nekretnine te da je naveo da je 7. siječnja 2021. kada je formalno registrirao svoje poljoprivredno gospodarstvo istu nekretninu od tada posjeduje na način kako je to definirala tužiteljica određujući kojoj od stranaka da pripada koji dio predmetne nekretnine, a što da je u proturječnosti s iskazom tuženika koji je dao u postupku. Tužiteljica u žalbi također navodi kako ona nema samovlasnog posjeda na dijelu čestice koja je označena u poljoprivrednom gospodarstvu njene kćerke koji dio da tuženik koristi nezakonito.
12. Opisani žalbeni navodi tužiteljice ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. ovo posebno iz razloga jer tužiteljica prema stanju u spisu na okolnost utvrđivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva, osim provođenja dokaza saslušanjem stranaka, druge dokaze nije predlagala. U takvim okolnostima prvostupanjski sud, sukladno dokaznim prijedlozima tužiteljice, nakon što je proveo dokaz saslušanjem stranaka, pritom cijeneći stranački iskaz tužiteljice i stranački iskaz tuženika pravilno je zaključio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice i to posebno s obzirom na sadržaj odredbe čl. 24. ZV-a, na koju odredbu se prvostupanjski sud pravilno pozvao u obrazloženju pobijanog rješenja, kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.
13. Iz utvrđenog činjeničnog stanja koje je kao pravilno utvrdio prvostupanjski sud može se zaključiti da su tužiteljica i tuženik brat i sestra koji su suposjed predmetne nekretnine naslijedili iza smrti roditelja. Proizlazi da se s obzirom na navedenu površinu nekretnine od 40998 m2 radi o velikoj nekretnini, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako stranke suposjed predmetne nekretnine nisu podijelile na način da su usmeno ili na neki drugi način dogovorile i u naravi na prijepornoj nekretnini vidljivim oznakama označile koji dio u naravi pripada tužiteljici, a koji tuženiku. U takvim okolnostima, pri čemu tužiteljica u tužbi, a jednako tako i u svom stranačkom iskazu potvrđuje da je tuženik u proteklom vremenskom razdoblju unatrag pet godina izvršavao suposjed na predmetnoj nekretnini na način da je izvršio sječu stabala, da je i ranijih godina predmetnu nekretninu kosio, tada je prvostupanjski sud pravilno primjenjujući odredbu čl. 24. ZV-a odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.
14. Naime, kao što je to već navedeno citirana zakonska odredba propisuje da svaki suvlasnik ovlašten je od drugog suposjednika štiti svoj suposjed jedino ako je bio potpuno isključen od dotadašnjeg suposjeda ili su mu suposjednici bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, a prema stavku 2. iste zakonske odredbe suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svog suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovom pravnom odnosu.
15. U okolnostima konkretnog slučaja, kada je pravilno utvrđeno da tuženik nije tužiteljicu u potpunosti isključio od dotadašnjeg suposjeda predmetne nekretnine niti joj je bitno ograničio dotadašnji način izvršavanje faktične vlasti, pri čemu svakako u okolnostima konkretnog slučaja, budući da su stranke brat i sestra koji su predmetnu nekretninu naslijedile iza smrti roditelja bilo bi potrebno raspravljati i o pravnom odnosu stranaka u vezi predmetne nekretnine, sve ove okolnosti ukazuju da je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev tužiteljice pravilno odbio kao neosnovan.
16. Stranke će, prema shvaćanju ovoga suda u vezi predmetne nekretnine, a i ostalih koje su prema stanju u spisu naslijedile iza smrti roditelja, svoje odnose morati rješavati ako to ne uspiju mirnim putem, u odgovarajućem (parničnom) postupku u kojem treba utvrditi i raspraviti sporno pitanje prava vlasništva na predmetnoj i drugim nekretninama, a o čemu se u ovom parničnom postupku u kojem tužiteljica zahtijeva suposjedovnu zaštitu ne može raspravljati.
17. Zbog tih razloga je žalbu tužiteljice trebalo odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci 9. prosinca 2025.
Sudac
Duško Abramović
