REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1381/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Tinu Paviću, dipl. iur., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-137/2023-2 od 13. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2295/2019 od 22. prosinca 2022., u sjednici održanoj 9. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-137/2023-2 od 13. rujna 2023. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2295/2019 od 22. prosinca 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženica isplati iznos od 118.406,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća i u visini kako je to pobliže navedeno u toč. I. izreke prvostupanjske presude. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 12.750,00 kn/1.692,22 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 22. prosinca 2022. u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. II. izreke prvostupanjske presude, a u toč. III. izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 10.375,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 22. prosinca 2022.

2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanim točkama I. i II. njezine izreke, a u toč. II. izreke drugostupanjske presude odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 497,71 EUR/3.750,00 kn kao neosnovan.

3. Rješenjem ovoga suda broj Revd-34/2024-2 od 22. svibnja 2024. dopušteno je tužitelju izjavljivanje revizije zbog slijedećih pravnih pitanja:

"1. Je li zbog propuštanja dostave založnom vjerovniku u ovršnom postupku i protupravnog namirenja ovrhovoditelja umjesto založnog vjerovnika čije potraživanje je prvo u prvenstvenom redu, suprotno odredbi čl. 113., 114. i 124. Ovršnog zakona, šteta počinjena nezakonitim i nepravilnim radom suca nastala već brisanjem založnog prava u zemljišnim knjigama ili tek pravomoćnošću rješenja o namirenju i isplatom ovrhovoditelju?

2. Počinje li teći zastara tražbine naknade štete zbog nezakonitog ili nepravilnog rada suca u obnašanju sudačke dužnosti, i to u postupku ovrhe na nekretnini, prvog dana nakon donošenja rješenja suda o brisanju založnog prava na nekretnini odnosno dostavom tog rješenja zemljišnoknjižnom odjelu ili pak pravomoćnošću rješenja o namirenju?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

5. Tuženica je podnijela odgovor na reviziju u kojem je predložila da se revizija odbije kao neosnovana.

6. Revizija je osnovana.

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete u iznosu od 118.406,00 kn sa zateznom kamatom, koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. 105. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 47/18 i 126/19 - dalje: ZS) prema kojoj tuženica odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti.

9. U postupku je utvrđeno:

- da je Privredna banka Zagreb d.d. (dalje: PBZ) dana 25. listopada 2010. zaključila Ugovor o kreditu s korisnikom kredita HČ, založnim dužnikom V

ZČ te ZČ kao sudionikom,

- da je radi osiguranja cjelokupne tražbine banke prema korisniku kredita založni dužnik dozvolio uknjižbu prava zaloga na nekretnini u njegovom vlasništvu u korist banke (nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Kutini i to u zk. ul. br. [broj ZK uloška] iz k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], koja se sastoji od kuće, dvije zgrade i dvorišta površine 919 m[2] ),

- da je PBZ na temelju navedenog Ugovora o kreditu uknjižila pravo zaloga na predmetnoj nekretnini za iznos od 44.900,00 EUR (pod brojem Z-1533/14),

- da je PBZ otkazala Ugovor o kreditu dopisom od 21. lipnja 2012. zbog neispunjavanja preuzetih ugovornih obveza te obavijest o otkazu dostavila tužitelju dopisom od 31. srpnja 2012.,

- da je tužitelj s PBZ 30. studenoga 2010. zaključio Ugovor broj 53-141032120-008577 o osiguranju tražbine po stambenim kreditima građanima kojim se obvezao PBZ-u kao osiguraniku nadoknaditi iznos kojim potražuje od korisnika stambenog kredita kao dužnika, a koji osiguranik nije uspio naplatiti iako je poduzeo sve potrebne radnje navedene u Ugovoru,

- da je tužitelj s PBZ-om isti takav Ugovor zaključio i 30. prosinca 2005.,

- da je PBZ 13. kolovoza 2012. podnijela ovdje tužitelju odštetni zahtjev temeljem Ugovora o osiguranju tražbine po stambenim kreditima građana od 30. studenoga 2010. te je tužitelj PBZ-u isplatio osigurninu temeljem tog zahtjeva u iznosu od 319.152,53 kn,

- da je PBZ izjavom o ustupu prava od 8. studenoga 2019. ustupio tužitelju sva prava iz predmetnog solemniziranog Ugovora o kreditu, uključujući i sva prava koja proizlaze iz instrumenata osiguranja potraživanja i zadužnica,

- da je predmetna nekretnina opterećena upisanim založnim pravom u korist PBZ-a dosuđena u ovršnom predmetu Općinskog suda u Kutini broj Ovr-424/2010 rješenjem od 16. travnja 2014. kupcu IČ te je iz cijene dobivene prodajom rješenjem od 24. srpnja 2014. u iznosu od 118.406,00 kuna namirena tražbina ovrhovoditelja u tom predmetu društvu PBZ Card d.o.o.,

- da je upisano založno pravo na predmetnoj nekretnini brisano na temelju citiranog rješenja broj Ovr-424/2010 od 15. svibnja 2014.,

- da je u ovršnom predmetu broj Ovr-424/2010 sud donio rješenje o dosudi nekretnine 16. travnja 2014. te je dopustio uknjižbu prava vlasništva prodane nekretnine kupcu rješenjem od 14. svibnja 2014. te je rješenjem od 15. svibnja 2014. naložio brisanje uknjižbe založnog prava upisanog u korist PBZ-a koje je dostavljeno u zemljišne knjige 30. svibnja 2014. te je uknjižba brisanja založnog prava dopuštena rješenjem od 2. lipnja 2014.,

- da je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 27. studenoga 2019., a prije toga se obratio zahtjevom za mirno rješenje spora tuženici u smislu odredbe čl. 186.a ZPP.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su zaključili da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, odnosno da je osnovan prigovor zastare naknade štete tuženice. Kod toga nižestupanjski sudovi smatraju da je tužitelju šteta nastala donošenjem rješenja suda o brisanju založnog prava na nekretnini iz koje bi tužitelj naplatio svoju tražbinu stečenu prema korisniku kredita, odnosno da je to 15. svibnja 2014., odnosno dostavom tog rješenja zemljišnoknjižnom odjelu 30. svibnja 2014. Obzirom da je tužitelj podnio tužbu 27. studenoga 2019. nastupila je zastara naknade štete iz čl. 230. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO).

11. Tužitelj suprotno pravnom shvaćanju i zaključku nižestupanjskih sudova smatra da šteta tužitelju nije nastupila brisanjem založnog prava u zemljišnoj knjizi nego tek pravomoćnošću rješenja o namirenju i isplatom ovrhovoditelju, slijedom čega nije istekao objektivni rok zastare potraživanja naknade štete iz čl. 230. st. 2. ZPP, posebno i zbog činjenice što je tužitelj 1. travnja 2019. podnio prijedlog za mirno rješenje spora sukladno čl. 186.a ZPP te je nastupio zastoj zastare sve do 12. srpnja 2019. kada je zaprimljen odgovor državnog odvjetništva povodom prijedloga za mirno rješenje spora.

12. Nižestupanjski sudovi u ovoj pravnoj stvari zapravo svoje pravno shvaćanje o nastanku štete tužitelju temelje na tome da su zemljišne knjige javne knjige te je tužitelj mogao i morao znati da je 30. svibnja 2014., odnosno 2. lipnja 2014. izvršeno brisanje založnog prava u korist prednika tužitelja. Takvo pravno stajalište nižestupanjskih sudova je pogrešno.

13. Naime, ovaj sud prihvaća da su zemljišne knjige javne knjige i da se podrazumijeva kako svako može izvršiti uvid u zemljišne knjige i saznati stvarno stanje u odnosu na neku nekretninu, pa tako i u odnosu na upisano založno pravo na nekoj nekretnini. Međutim, tužitelju nije nastupila šteta brisanjem založnog prava jer kod toga pravilno zaključuje tužitelj da time nije došlo do nastanka štete tužitelju, već je to nastupilo onog trenutka kada je u ovršnom postupku nekretnina prodana, odnosno kada je doneseno pravomoćno rješenje o namirenju i izvršena isplata ovrhovoditelju u ovršnom predmetu broj Ovr-424/2010.

14. Potpuno je neprihvatljivo da je tužitelj morao svaki dan gledati u zemljišne knjige očekujući da bi eventualno moglo doći do brisanja upisane hipoteke u korist prednika tužitelja, a slijedom subrogacije na taj način i u korist tužitelja, a niti je šteta tužitelju mogla nastupiti samim brisanjem hipoteke nego tek isplatom kupoprodajne cijene nakon što je nekretnina prodana u ovršnom postupku.

15. Slijedom navedenog, odgovor na pravna pitanja zbog kojih je dopuštena revizija glasi:

"1. Zbog propuštanja dostave založnom vjerovniku u ovršnom postupku i protupravnog namirenja ovrhovoditelja umjesto založnog vjerovnika čije je potraživanje prvo u prvenstvenom redu, suprotno odredbi čl. 113., 114. i 124. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12 i 93/14 - dalje: OZ) šteta počinjena nezakonitim i nepravilnim radom suca nije nastala brisanjem založnog prava u zemljišnim knjigama nego tek pravomoćnošću rješenja o namirenju i isplatom ovrhovoditelju.

Zastara tražbine naknade štete zbog nezakonitog ili nepravilnog rada suca u obnašanju sudačke dužnosti, i to u postupku ovrhe na nekretnini, ne počinje teći prvog dana nakon donošenja rješenja suda o brisanju založnog prava na nekretnini, odnosno dostavom tog rješenja zemljišnoknjižnom odjelu nego tek pravomoćnošću rješenja o namirenju."

16. Stoga su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa u vezi dana nastanka štete tužitelju pogrešno računali objektivni rok zastare potraživanja naknade štete iz čl. 230. st. 2. ZOO. U ponovljenom postupku nižestupanjski sudovi uzet će u obzir da je šteta nastala tužitelju pravomoćnošću rješenja o namirenju i isplatom, te će nakon toga izračunati objektivni rok zastare potraživanja naknade štete iz čl. 230. st. 2. ZOO uzimajući u obzir i zastoj zastarijevanja za vrijeme dok je bio podnesen prijedlog za mirno rješenje spora. Nakon toga potrebno je utvrditi i subjektivni rok zastare iz čl. 230. st. 1. ZOO.

17. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 9. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković