Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 a
Poslovni broj: Kž-261/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika JĐ i ŠĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u svezi čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika ŠĐ i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Karlovcu pod poslovnim brojem K-12/2022-38 od 20. rujna 2022., u sjednici održanoj 9. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljenika ŠĐ i državnog odvjetnika, kao neosnovane te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Karlovcu proglasio je krivim okrivljenike JĐ i ŠĐ, zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u pokušaju iz čl. 326. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11.
1.1. Sud prvog stupnja je okrivljenika JĐ, temeljem čl. 326. st. 1. u svezi čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. točka 4. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, a potom mu je, temeljem čl. 55. st. 1., 2. i 5. KZ/11, kaznu zatvora zamijenio radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje sa dva sata rada za opće dobro, s time da ako se okrivljenik u roku od 8 dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu se poziv ne bude mogao dostaviti na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak za rad za opće dobro, započet će postupak izvršenja kazne na koju je osuđen, a ako okrivljenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu.
1.2. Istom presudom sud prvog stupnja je okrivljenika ŠĐ, temeljem čl. 326. st. 1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, nakon čega mu je, temeljem čl. 57. st. 1., 2. i 5. KZ/11, izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se dio kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci ima izvršiti, a dio kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci se neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od dvije godine, od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.
1.3. Temeljem čl. 79. st. 2. KZ/11 od okrivljenika JĐ je oduzet mobilni uređaj marke Samsung IMEI broja [IMEI broj] oduzet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Vojnić, broj 00117048 od 9. lipnja 2020. koji će se uništiti.
1.4. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenici JĐ i ŠĐ su obvezani platiti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08 i to svaki od njih u iznosu od 753,45 kuna (100,00 eura), a okrivljenik ŠĐ je dužan platiti i trošak nagrade i nužne izdatke braniteljice određene po službenoj dužnosti koji će biti određeni posebnim rješenjem.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik ŠĐ, po braniteljici Ivi Zlatić, odvjetnici u Karlovcu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku umanji kazna, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
2.1. Žalbu protiv presude podnijelo je i Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenicima JĐ i NĐ izreknu odgovarajuće kazne zatvora.
3. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, podnio je okrivljenik JĐ, po branitelju Tomislavu Barišiću, odvjetniku u Zagrebu, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana te da se potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
5. Žalbe okrivljenika ŠĐ i državnog odvjetnika su neosnovane.
6. Nije u pravu okrivljenik ŠĐ kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6.1. Naime, prigodom očitovanja o optužbi okrivljenik ŠĐ se na raspravi izjasnio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, pa u smislu čl. 464. st. 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-25), ne može pobijati presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Nisu u pravu državni odvjetnik i okrivljenik ŠĐ kada u žalbama navode da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona.
7. Naime, nema pravo državni odvjetnik kada tvrdi da je kazneni zakon povrijeđen u pitanju je li glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti, obzirom da nisu postojale izražene olakotne okolnosti na strani okrivljenika JĐ koje opravdavaju primjenu odredaba o sudskom ublažavanju kazne.
7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, na strani okrivljenika JĐ, postojanje naročito olakotnih okolnosti, zbog čega je ispravno primijenio odredbe o ublažavanju kazne iz čl. 48. st. 2. u svezi čl. 49. st. 1. točka 4. KZ/11. Ovdje se posebno napominje da su, u konkretnom slučaju, obzirom da je okrivljenik proglašen krivim za kazneno djelo u pokušaju, postojali uvjeti i za zakonsko ublažavanje kazne iz čl. 34. st. 2. i čl. 48. st. 1. KZ/11.
7.2. Nema pravo niti okrivljenik ŠĐ kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona. On ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, ali se iz sadržaja njegove žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što okrivljenik pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov.
7.3. Kako su iz rezultata dokaznog postupka utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela, za koje je okrivljenik ŠĐ i proglašen krivim, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona koja bi se eventualno nadovezivala na utvrđeno činjenično stanje.
8. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-25, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.
9. Nemaju pravo okrivljenik ŠĐ ni državni odvjetnik niti kada pobijaju presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni.
9.1. U svojoj žalbi okrivljenik ŠĐ navodi kako mu je izrečena prestroga kazna te da prvostupanjski sud nije dovoljno vodio računa da je on izrazio žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela i da je iskazao spremnost da više neće činiti nova kaznena djela.
9.2. U žalbi državnog odvjetnika se navodi kako je prvostupanjski sud okrivljenicima izrekao preblage kazne te da se izrečenim kaznama neće ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije. Ističe se kako je okrivljeniku JĐ trebalo odrediti kaznu zatvora u trajanju od najmanje jedne godine, uz eventualnu primjenu djelomične uvjetne osude, te da nije bilo mjesta za ublažavanje kazne, a da je okrivljeniku NĐ trebalo izreći strožu kaznu zatvora, bez izricanja djelomične uvjetne osude, obzirom da se radi o osobi koja je ranije osuđivana.
9.3. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu inkriminirane radnje obojice okrivljenika te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njihovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njima primijenio adekvatne kazne.
9.4. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, kao olakotne okolnosti, obojici okrivljenika cijenio činjenicu što su priznali kazneno djelo koje je ostalo u pokušaju, što su izrazili iskreno žaljenje i kajanje, što je obojicu na počinjenje kaznenog djela natjerala njihova loša materijalna situacija te da su obojica roditelji, s time što je okrivljenik JĐ otac dvoje maloljetne djece, a okrivljenik ŠĐ otac troje maloljetne djece koju su u obvezi uzdržavati, dok okrivljeniku JĐ nije našao nekih posebnih otegotnih okolnosti,a okrivljeniku NĐ je, kao otegotnu okolnost, cijenio njegovu raniju osuđivanost.
9.5. Uzevši u obzir sve naprijed navedene olakotne okolnosti na strani okrivljenika JĐ, koje u svom zbiru predstavljaju naročite olakotne okolnosti, ispravno ga je sud prvog stupnja za predmetno kazneno djelo, uz prethodnu primjenu odredbi o ublažavanju kazne, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, koju je zamijenio radom za opće dobro, dok je isto tako, uzevši u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika ŠĐ, sud prvog stupnja tog okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se šest mjeseci kazne zatvora ima izvršiti, a dio kazne zatvora od šest mjeseci se neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
9.6. Sukladno navedenom, upravo ovakve kaznene sankcije su prilagođene težini počinjenog kaznenog djela i stupnju krivnje obojice okrivljenika, radi čega je za očekivati da će se takvim kaznama postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.
10. Slijedom svega iznijetog žalbe okrivljenika ŠĐ i državnog odvjetnika valjalo je odbiti kao neosnovane, pa je, temeljem čl. 482. ZKP/08-25, presuđeno kao u izreci.
Split, 9. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Maria Majić