1

Poslovni broj Gž-706/2023-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Ivanke Maričić-Orešković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H.z.z.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupan punomoćnica I. M., dipl. iur., protiv tuženice S. L. iz S. I. Z., B. OIB: ...., koju zastupa privremena zastupnica A. G. Š., odvjetnica u S. I. Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini, poslovni broj P-216/2020-38 od 30. lipnja 2023. i rješenje istoga suda od 17. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini, poslovni broj P-216/2020-38 od 30. lipnja 2023.u točki I. njene izreke.

 

 

r i j e š i o  j e

 

Odbacuje se žalba tuženice izjavljena protiv raspravnog rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini, poslovni broj P-216/2020 od 17. ožujka 2023., kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke nalaže se tuženici da isplati tužitelju iznos od 2.651,00 eur/19.973,93 kn[1] sa zateznom kamatom počev od 23. lipnja 2020. do isplate po stopi pobliže navedenoj u ovoj točci, sve u roku od 15 dana. 

 

2. U točki II. izreke odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva radi isplate zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice pod točkom I. izreke za razdoblje od 9. siječnja 2020. do 22. lipnja 2020. kao neosnovan.

 

3. Raspravnim rješenjem od 17. ožujka 2023. dopušten je povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta od 27. veljače 2023. te je isto rješenje ukinuto.

 

4. Protiv presude u točki I. izreke te rješenja od 17. ožujka 20203. žalbu izjavljuje tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19,80/22 – dalje: ZPP).

 

5. Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima.

 

6. Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženice.

 

7. Žalba nije osnovana, dok žalba izjavljena protiv rješenja od 17. ožujka 2023. je nedopuštena.

 

8. U konkretnom slučaju, predmet ovoga spora je potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 19.973,93 kn s osnove povrata nepripadajućeg iznosa novčane naknade isplaćene tuženici u periodu od 25. rujna 1997. do 24. listopada 1998.

 

9. U odnosu na istaknuti prigovor zastare tuženice sud utvrđuje da isti nije osnovana. Utvrđuje da je tužba podnesena 23. lipnja 2020., da je rješenje tužitelja od 9. svibnja 2017. kojim su tuženici poništeni nalozi za isplatu naknade plaće za vrijeme korištenja porodiljskog dopusta za razdoblje od 25. rujna 1997. do 24. listopada 1997. postalo pravomoćno 31. srpnja 2017., te da je tužba podnesena unutar zastarnog roka iz odredbe čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21 - dalje ZOO), a imajući u vidu odredbu čl. 147. st. 2. toč. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/13 – dalje ZOZO).

 

10. Uvodom u rješenje tužitelja od 9. svibnja 2017., a koje je postalo pravomoćno 31. srpnja 2017. razvidno je da su istim rješenjem tuženici poništeni nalozi za isplatu naknade plaće za vrijeme korištenja porodiljnog dopusta za razdoblje od 25. rujna 1997. do 24. listopada 1998., da je istim rješenjem s 31. ožujka 1997. tuženici utvrđen prestanak statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe H.z.z.o. kao seljaku koji se u RH bavi poljodjelstvom kao jedinim ili glavnim zanimanjem. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da je tuženica 1. kolovoza 1997. ostvarila status osigurane osobe Zavoda kao seljak koji se u R. H. bavi poljodjelstvom kao jedinim ili glavnim zanimanje, te da je prema podatcima dostavljenim od nadležnog nositelja zdravstvenog osiguranja u S. R. N. bila u S. R. N. zaposlena u razdoblju od 5. travnja 1997. do 16. lipnja 2006. te da je ostvarila status osigurane osobe u S. R. N.. Nadalje, u predmetnom rješenju se također navodi da budući da je imenovanoj utvrđen prestanak statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju da ista nije mogla niti ostvarivati pravo na rodiljni dopust i naknadu plaće koja se isplaćuje za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta, s obzirom na činjenicu da je isto pravo mogla koristiti jedino kao zaposlena majka.

 

11. Sud je na temelju izvedenih dokaza i tako utvrđenog činjeničnog stanja nesporno utvrdio da je tuženici za vrijeme korištenja porodiljnog dopusta isplaćen nepripadajući iznos od 19.973,933 kn jer ista nije prijavila promjenu sukladno čl. 135. st. 1. ZOZO-a koja je utjecala na korištenje prava na naknadu plaće za vrijeme korištenja porodiljnog dopusta u prethodno navedenom razdoblju te je temeljem čl. 135. st. 2. toč. 2. ZOZO-a i 230. st. 1. ZOO-a odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.

 

12. Tvrdnjama da presuda ima nedostataka tuženica opisno ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.   ZPP-a, koja povreda nije ostvarena budući presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama te ju je moguće ispitati. Isto tako nije ostvarena niti neka od drugih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

13. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio sve relevantne činjenice te je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 135. i čl. 147. ZOZO-a naložio tuženici isplatu iznosa od 19.973,93 kn s obzirom da tuženica nije obavijestila tužitelja o nastalim promjenama i okolnostima u kojima je ovisila isplata naknade za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta.

 

14. Tuženica u bitnome u žalbi ponavlja tvrdnje da je tužitelj u spis dostavio dokumentaciju za S. L., dok se tuženica navodi s imenom S. L. pa je upitno, a s obzirom da se radi o osobi nepoznata boravišta da li se uopće radi o istoj osobi i da nije tijekom postupka utvrđen identitet tuženice.

 

15. O. žalbeni navodi nisu osnovani. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio identitet tuženice iako se u nekoj dokumentaciji tužitelja tuženica pojavljuje pod imenom S. L., međutim, navodi se OIB tuženice koji je identičan OIB-u tuženice S. L., naveden u tužbi i preostaloj dokumentaciji te se radi o istoj osobi i nedvojbeno je utvrđen njezin identitet.

 

16. Iz navedenih razloga trebalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

17. U odnosu na žalbu tuženice izjavljenu protiv raspravnog rješenja od 17. ožujka 2023. valja istaći da je žalba nedopuštena. Naime, rješenjem od 17. ožujka 2023. sud prvog stupnja dopustio je prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja pripremnog ročišta tužitelja od 27. veljače 2023. te isto rješenje ukinuo.

 

18. Kako je prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnesen zbog propuštanja navedenog pripremnog ročišta to temeljem odredbe čl. 122. ZPP-a žalba nije dopuštena pa je pozivom na odredbu čl. 358. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

19. Presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.       

 

U Rijeci 18. listopada 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić, v.r.