REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kžmp-13/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Tihane Bokan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZP, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog ZP, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 23. listopada 2025. broj Kmp-5/2025-18, u sjednici održanoj 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog ZP, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženom ZP uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na koju je osuđen prvostupanjskom presudom, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., a na temelju članka 56. KZ/11. izriče mu se uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. Žalba optuženog ZP u ostalom dijelu se odbija kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, optuženi ZP je proglašen krivim zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. Na temelju citiranih zakonskih odredbi je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine te mu je, primjenom članka 56. KZ/11., izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik za vrijeme tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), optuženik je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi ZP putem braniteljice Marine Burić, odvjetnice u Osijeku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, "pogrešne primjene materijalnog prava", pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno pobijanu presudu preinačiti i optuženika osloboditi optužbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Žalitelj nije u pravu kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

6.1. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica, dao jasne razloge na kojima se zasniva izreka presude, a izneseni razlozi nisu niti nerazumljivi niti su međusobno proturječni, niti su suprotni ispravama u spisu ili iskazima danim u postupku. Isto tako, sud je označio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio. Žalitelj prigovara načinu na koji sud pristupa prilikom ocjene vjerodostojnosti pojedinih dokaza i zaključivanja o odlučnim činjenicama, što predstavlja žaliteljevo iznošenje vlastite vrijednosne ocjene izvedenih dokaza, ali time žalitelj ne iznosi argumente za istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, već prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Nije u pravu žalitelj niti kada, sadržajem žalbe, navodom o nedopuštenoj uporabi nekonfrontiranog iskaza svjedoka SP, ispitanog pred policijskim istražiteljem, upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., u vidu teške povrede prava na pravično suđenje.

7.1. Premda je točno da je svjedok SP, ispitan pred policijskim istražiteljem 8. veljače 2024., bez prisutnosti optuženika i njegove braniteljice, korištenje ovog njegovog iskaza, protivno tvrdnjama žalitelja, a slijedom odredbe članka 431. stavka 2. ZKP/08., nije nedopustivo, niti je riječ o tomu da bi se osuđujuća presuda temeljila isključivo ili u odlučujućoj mjeri na tom nekonfrontiranom iskazu svjedoka, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

7.2. O počinjenju istaknute povrede bi se radilo tek u slučaju da optuženiku nije bila pružena prilika ispitati takvog svjedoka, o čemu u konkretnom slučaju nije riječ. Naime, iz spisa predmeta je razvidno da je svjedok iskazivao na raspravama 11. ožujka 2025., 26. ožujka 2025. i 13. svibnja 2025., koje su sve održane u prisutnosti optuženika i njegove braniteljice. Vidljivo je kako je optuženiku bilo omogućeno postavljanje pitanja, kao i traženje objašnjenja, te davanje primjedbi i prigovora. Očito je, dakle, da je optuženiku time dana mogućnost osporavanja vjerodostojnosti njegovog ranijeg, nekonfrontiranog iskaza. To što optuženik u provedbi ovog svojeg prava nije materijalizirao konfrontaciju na način kako to njemu ide u korist, u smislu uspješnosti pobijanja uvjerljivosti ranijeg nekonfrontiranog iskaza svjedoka, ne znači da je time došlo do istaknute povrede njegovog prava. Odnosno, to što je u valorizaciji vjerodostojnosti svjedokovih međusobno suprotnih iskaza, te uspoređujući ih s ostalim dokazima provedenim na raspravi, prvostupanjski sud svjedokov iskaz na raspravi, kada je odstupio od ranijih izjava, ocijenio nevjerodostojnim, ne predstavlja povredu načela kontradiktornosti i konfrontacijskog prava optuženika, kao sastavnih dijelova prava na pravični postupak, zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24.), pa da bi time bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

8. Žalitelj nije u pravu kada se, navodom o "pogrešnoj primjeni materijalnog prava", žali zbog povrede kaznenog zakona, koju ističe kao tzv. posrednu povredu.

8.1. Žalitelj ne navodi koju povredu kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. ima u vidu, niti se to iz sadržaja žalbe može iščitati. Tvrdnjom kako je prvostupanjski sud na temelju pogrešno utvrđenih činjenica pogrešno primijenio materijalno pravo, žalitelj pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a time ne opravdava žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi bilo pravilno prema stavu žalitelja. Izrekom prvostupanjske presude utvrđeni su svi bitni elementi kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim i osuđen.

9. Premda uvodno ističe žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj ne argumentira tvrdnju o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, nego smatra kako je prvostupanjski sud donio pogrešan zaključak kada je optuženika proglasio krivim.

9.1. Suprotno ovom žalbenom prigovoru, činjenično stanje je pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja su utemeljeni na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, te su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno zasnovani na izvedenim dokazima.

9.2. Nije u pravu žalitelj kada ustrajno upire na uvjerljivost i "nepobitnost" raspravnog iskaza svjedoka SP, kojeg je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neistinitim. Sud prvog stupnja opravdano nije vjerodostojnima cijenio njegove tvrdnje kojima je na raspravi nastojao uvjeriti sud da je njegovo ranije terećenje optuženika bazirano na prisili policijskih službenika. Prvostupanjski sud pravilno nije prihvatio kao razumno njegovo "pojašnjenje" da je u ranijem iskazu pred policijom u "afektu" imenovao optuženika kao osobu od koje je kupio drogu, s obzirom na to da je riječ o znatnom proteku vremena od događaja (28. studenog 2023.) do dana iskazivanja svjedoka pred policijskim istražiteljem (8. veljače 2024.). Naime, ako je svjedok i bio uzbuđen ili uzrujan u času kad je s drogom kupljenom od optuženika zatečen po policijskim službenicima, to posve sigurno nije bio u času svjedočenja, nakon više od dva mjeseca od događaja. Isto tako, pravilno su kao nevjerodostojni otklonjeni svjedokovi ničim potkrijepljeni navodi o tomu da su policijski službenici prisiljavali svjedoka da imenuje optuženika kao prodavatelja droge. S tim u vezi je sud prvog stupnja pravilno imao u vidu uvjerljive i međusobno suglasne iskaze policijskih službenika, svjedoka BP, LP i RP, koji su podudarno iskazali kako nikakva prisila prema svjedoku nije upotrijebljena, te kako svjedoku ni na koji način nije sugerirano niti se na njega utjecalo da imenuje optuženika kao osobu od koje je kupio drogu. Uvjerljivost navoda kojima svjedok na raspravi pokušava otkloniti krivnju optuženika, dodatno je relativizirana iskazom svjedoka UP, koji se na tvrdnje ujaka (svjedoka SP) da se na inkriminiranoj adresi nalazio kako bi nećaku (UP) ostavio punjač, uopće nije htio očitovati, navodeći kako nema na to ništa za reći i kako ne želi odgovoriti na pitanje "zbog svojeg ujaka".

9.3. Stoga je prvostupanjski sud pravilno istinitim prihvatio raniji iskaz svjedoka SP, dan pred policijskim istražiteljem, kada je svjedok jasno iskazao kako mu je optuženik za iznos 5,00 eura, u vidu bona za mobitel, prodao oko jedan gram "trave". S tim u vezi, neosnovani su žalbeni prigovori kako prvostupanjski sud previđa nepouzdanost tog iskaza svjedoka jer je svjedok naveo da se radi o događaju od 22. studenog 2023., a iz svih ostalih dokaza je vidljivo kako se radi o događaju koji se zbio 28. studenog 2023. Naime, iz iskaza svjedoka od 8. veljače 2024. je jasno da je svjedok iskazivao o događaju 28. studenog 2023., za koji je optuženik i osuđen.

9.3.1. Ovaj iskaz svjedoka SP je sud prvog stupnja pravilno povezao s iskazom svjedoka DP, koji je iskazao da je vidio kako je svjedok SP ušao u stan u kojem je stanovao optuženik, kao i s iskazom svjedoka LP, koji je svjedoka SP zaustavio nakon izlaska iz zgrade na optuženikovoj adresi, nakon čega mu je svjedok SP dobrovoljno predao predmetni paketić droge. Ovo je prvostupanjski sud također pravilno doveo u vezu s nespornom činjenicom da je svjedoku SP, uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, oduzet jedan paketić zelene biljne materije za koju je vještačenjem utvrđeno da je konoplja koja sadrži više od 0,3 % tetrahidrokanabinola, što je pravilno stavljeno u kontekst činjenice da je optuženiku oduzeta drobilica u kojoj se nalazila zelena biljna materija, za koju je također vještačenjem utvrđeno da je konoplja koja sadrži više od 0,3 % tetrahidrokanabinola.

9.4. Protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je savjesnom ocjenom dokaza, osnovano zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.

9.5. Slijedom izloženog, suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud opravdano nije primijenio načelo "in dubio pro reo" jer nije našao postojanje nekih dvojbi u pogledu odlučnih činjenica.

10. Međutim, u pravu je optuženi ZP kada se žali zbog odluke o kazni.

10.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

10.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je optuženiku pravilno olakotnim cijenio optuženikovu mlađu životnu dob te njegovo očinstvo maloljetnog djeteta, o kojem nastoji skrbiti, kao i optuženikovu raniju zaposlenost i aktualni trud u pronalasku novog posla, ujedno pravilno imajući u vidu da optuženik od 2021. pa i nakon počinjenja ovog kaznenog djela nije evidentiran kao počinitelj kaznenih djela, uz uvažavanje okolnosti počinjenja kaznenog djela, dok otegotnih nije našao.

10.3. Premda žalitelj neosnovano prigovara "neskladnosti kazne s provedenim dokazima", opravdano upire na okolnosti počinjenja kaznenog djela, kojima prvostupanjski sud, premda ih je cijenio, nije dao pravilan značaj. Naime, pored toga što se radi o doista neznatnoj količini droge, svega 0,55 grama, kao i minornom iznosu "zarađenom" prodajom droge, svega 5,00 eura, sud prvog stupnja nije vodio računa o tomu da se radi o drogi marihuani, dakle tzv. lakoj drogi, koja ne stvara teže ovisnosti. Ova okolnost, uz potpuni izostanak otegotnih okolnosti, nedovoljno se odrazila u odmjeravanju vremena provjeravanja uvjetnom osudom koja je izrečena optuženiku, u trajanju tri godine, premda se primjerena mjera strogosti adekvatno reflektirala u duljini trajanja kazne zatvora na koju je optuženik osuđen.

10.4. Sve utvrđene okolnosti, u svom zbiru, doista ukazuju na zaključak o postojanju visokog stupnja vjerojatnosti da i bez izvršenja kazne optuženi ZP ubuduće neće činiti kaznena djela. Stoga je trebalo preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni, te prihvatiti kaznu zatvora u trajanju jedne godine, na koju je optuženik osuđen prvostupanjskom presudom, ali istu, na temelju članka 56. KZ/11., uvjetovati kraćim vremenom provjeravanja, na vrijeme dvije godine, u kojoj duljini trajanja je izražena dovoljna mjera strogosti.

10.5. Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), izrečenom uvjetnom osudom optuženiku izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

10.6. Zato je, djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika, prvostupanjska presuda preinačena u dijelu odluke o kazni.

11. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

11.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 486. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I., dok je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

Velika Gorica, 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec