Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

K-502/2022-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od suca Domagoja Lovrića kao predsjednika vijeća te uz sudjelovanje sudaca porotnika Sanje Kihalić i Zvonka Dragaša, uz sudjelovanje Tatjane Štulić kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog PM i 2. okrivljenog UM zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti – teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti – opisano u članku 222. stavak 4. u vezi članka 215. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19-dalje u tekstu KZ/11), kažnjivo po članku 222. stavak 4. KZ/11, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj: KO-DO-393/2021 od 30. srpnja 2021. godine, nakon održane javne rasprave 5.prosinca 2025. godine u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Sisku NM, 1.okrivljenog PM i njegovog branitelja odvjetnika MM iz [adresa], 2. okrivljenog UM i njegovog branitelja ŽM, odvjetnika iz [adresa], oštećenih ĐM i OM te njihovog opunomoćnika odvjetnika Tomislava Dumenčića, na ročištu za objavu presude u vijeću sastavljenom od suca Domagoja Lovrića te sudaca porotnika Sanje Kihalić i Zvonka Dragaša, a održanom dana 9. prosinca 2025. godine u prisutnosti zamjenika branitelja 1. okrivljenika po zamjeničkoj punomoći odvjetnika Marka Bebeka iz Siska, oštećenih ĐM i OM te njihovog opunomoćnika odvjetnika Tomislava Dumenčića, javno, istog dana,

p r e s u d i o  j e

I/ 1.okrivljeni PM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin P i ĆM, djevojački U, rođen **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, mesar, srednje stručne spreme, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, zaposlen u Hrvatskim šumama sa plaćom od 800 eura, vlasnik kuće na adresi stanovanja, vlasnik osobnog automobila Seat Ibiza 2006.god., neodlikovan, ne vodim se drugi kazneni postupak,

2.okrivljeni UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ĐM i TM, djevojački N, rođen **.**.1967., [adresa], prebivalište [adresa], državljanin Republike Hrvatske, šumarski tehničar, nezaposlen, prima naknadu sa Zavoda za zapošljavanje u iznosu od 325 eura, zavrsio srednju školu, otac dvoje punoljetne djece, vlasnik kuće na adresi prebivališta, vlasnik osobnog vozila Škoda Octavia 2006., sudionik Domovinskog rata, neodlikovan, ne vodi se drugi postupak,

k r i v i  s u

što su :

dana 01. listopada 2020. oko 11,00 sati u Mlaki, u šumi "Grede-Kamare", šumskom predjelu "Mlječko polje", odjel 48 a, u liniji br. 12, kojim gospodari Šumarija Jasenovac, gdje su se obavljali šumarski radovi sječe i izrade drvnih sortimenata, 2. okrivljeni UM, kao pomoćnik revirnika – poslovođa i ovlaštenik IV stupnja, odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu, suprotno odredbi članka 44. Zakona o zaštiti na radu, članka 13. i 16. Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu i članka 20. točke 1. i 3. Pravilnika o zaštiti na radu u Hrvatskim šumama d.o.o., olako držeći da neće ugroziti sigurnost radnika, propustio je nadzirati rad sjekača 1. okrivljenog PM i EM, koji su na sjekačkim linijama 12. i 13. obavljali sječu stabala te im zabraniti rad u trenutku kada su se pri obaranju stabla međusobno približili i nalazili na međusobnoj udaljenosti koja je manja od dvostruke visine stabla koje se obara, pri čemu je 1. okrivljeni PM, olako smatrajući da neće ugroziti EM, suprotno članku 26. stavak 1. Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu, članka 36. točka 3. i 5. Pravilnika o zaštiti na radu u Hrvatskim šumama d.o.o. te točke 5, stranica 14., Upute za rad na siguran način pri sječi i izradi drveta Hrvatskih šuma d.o.o., motornom pilom obarao stablo hrasta visine 29 metara, prethodno se ne uvjerivši gdje se nalazi EM te da li se u trenutku prije obaranja stabla nalazi na udaljenosti većoj od 25 metara od njega te ga nije glasno upozorio na početak obaranja stabla, zbog čega je prilikom obaranja stablo palo na EM, koji je pri tome zadobio djelomično zgnječenje glave sa posljedičnom opsežnom ozljedom mozgovine, od koje ozljede je na licu mjesta smrtno stradao,

II/ dakle, iz nehaja, nisu postupali po propisima i tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama i time izazvali opasnost za život i tijelo ljudi, uslijed čega je prouzročena smrt jedne osobe,

III/ čime su počinili kazneno djelo protiv opće sigurnosti – teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti – opisano u članku 222. stavku 4. u vezi članka 215. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj : 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje u tekstu: KZ/11) i kažnjivo po članku 222. stavku 4. KZ/11,

IV/ te se na temelju članka 222. stavak 4. KZ/11, 1.okrivljeni PM

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (jedne) GODINE

V/ Na temelju članka 54. KZ/11, 1.okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvora počevši od 9. listopada 2020. godine do 10. listopada 2020.

VI/ a na temelju članka 222. stavak 4. KZ/11, 2. okrivljeni UM,

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

VII/ te se 2.okrivljenom UM na temelju članka 56. KZ/11,

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

VIII/ Na temelju članka 56. stavak 4. i članka 62. stavak 1. točka 2. KZ/11 2.okrivljenom UM se

i z r i č e

POSEBNA OBVEZA

Uplate novčanog iznosa od 13.000,00 eura (trinaesttisućaeura) u humanitarne svrhe na žiro račun SOS Dječjeg sela Hrvatska – nacionalni ured, OIB: 40473432889 na račun IBAN: [broj bankovnog računa], u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude. Ukoliko okrivljeni u danom roku ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri izrečenu posebnu obvezu, na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora.

IX/ Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 , 36/24 i 72/25- dalje: ZKP/08) u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08, 1. okrivljeni PM i 2. okrivljeni UM solidarno su dužni platiti troškove kaznenog postupka koji se odnose na troškove obdukcije u iznosu od 2.000,00 kuna / 265,45 eura, troškove koji se odnose na sudsko- medicinsko vještačenje u iznosu od 2.240,00 kuna/297,30 eura, troškove vještaka za iskaz na raspravi u iznosu od 262,75 eura, vještačenje po vještaku zaštite na radu u iznosu od 6.484,40 kuna / 860,63 eura, troškove dolaska vještaka na raspravu u iznosu od 63,00 eura, troškove šumarskog vještačenja i obrane vještačenja na raspravi u iznosu od 902,36 eura, troškove dolaska svjedoka na raspravu u iznosu od 18,00 eura, dok su na temelju odredbe članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP 1. i 2. okrivljenici dužni platiti paušalnu svotu sudu svaki u iznosu od po 1.000,00 eura, a sve u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1.Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva Sisak (dalje u tekst: ODO Sisak) broj KO-DO-393/2021 od 30.srpnja 2021. godine stavljeno je na teret 1. okrivljenom PM i 2. okrivljenom UM počinjenje kaznenog djela protiv opće sigurnosti – teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti – opisano u članku 222. stavak 4. u vezi članka 215. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19-dalje u tekstu KZ/11), kažnjivo po članku 222. stavak 4. KZ/11.

2. Pozvani da se očituju o optužbi 1. i 2.okrivljenici su izjavili da se ne smatraju krivim za kazneno djelo koje im se stavlja na teret optužnicom.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršena je reprodukcija audio-video snimke prvog ispitivanja 1. okrivljenog PM u Policijskoj postaji Novska i u ODO Sisak obzirom je branitelj okrivljenika na raspravi iskazao kako 1.okrivljenik neće iznositi obranu niti će odgovarati na bilo čija pitanja, dok je 2. okrivljenik kratko iznio svoju obranu s tim da nije želio odgovarati na pitanja stranaka radi čega je vršena reprodukcija i prvog ispitivanja 2. okrivljenika pred ODO Sisak.

3.1.Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid i pročitana je i materijalna dokumentacija i to Zapisnik o očevidu Policijske postaje Novska broj: 511-10-11-03- 221-10/20 od 01. listopada 2020., kriminalističko-tehničko izvješće Policijske postaje Novska broj: 511-10-11-03-221-10/20 od 01. listopada 2020., bolnička prijava Zavoda za hitnu medicinu SMŽ, Ispostava Novska na ime EM od 01. listopada 2020, Zapisnik Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Službe za nadzor zaštite na radu urbroj: 443-02-05-10/12-20-2 od 01. listopada 2020., Zapisnik Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Službe za nadzor zaštite na radu urbroj: 443-02- 05-10/12-20-3 od 01. listopada 2020., Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu na ime PM od 01. listopada 2020., Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu na ime UM od 01. listopada 2020., Zapisnik o obdukciji Opće bolnice "Dr. Ivo Pedišić" Sisak, Odjela za patologiju i citologiju od 02. listopada 2020.. Zapisnik o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Službe za nadzor zaštite na radu klasa: UP/I-116-02/20-44/7, urbroj: 443-02-05-10/12-20-1 od 01. listopada 2020.. upute za rad na siguran način pri sječi i izradi drveta trgovačkog društva Hrvatske šume d.o.o., Pravilnik o zaštiti na radu u Hrvatskim šumama d.o.o., Zapisnik o vještačenju alkohola u krvi na ime EM Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Zapisnik o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Službe za nadzor zaštite na radu klasa: UP/I-116- 02/20-44/7, urbroj: 443-02-05-10/12-20-16 od 27. listopada 2020., Zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐM u Policijskoj postaji Nova Gradiška od 22. prosinca 2020. , Nalaz i mišljenje vještaka Petra Škavića, dr. med. specijaliste sudske medicine od 16. ožujka 2021. , Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu i zaštitu od požara Darka Jelača, dipl.ing.sig. od 15. ožujka 2021. , Zapisnik o ispitivanju svjedoka OM u Policijskoj postaji Nova Gradiška od 18. ožujka 2021., Zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐM u Policijskoj postaji Nova Gradiška od 22. prosinca 2020.,Zapisnik o ispitivanju svjedoka GM u Policijskoj postaji Nova Gradiška od 18. ožujka 2021. ,Zapisnik o ispitivanju svjedoka ZM od 17. svibnja 2021. ,Zapisnik o ispitivanju svjedoka DM od 17. svibnja 2021. , Evidencija upoznavanja radnika s procjenom rizika trgovačkog društva Hrvatske šume d.o.o. urbroj: 2545-03/2017,Elaborat radova pridobivanja drva trgovačkog društva Hrvatske šume d.o.o., Prijava gradilišta/šumarskog radilišta Hrvatskih šuma d.o.o. od 24. srpnja 2020.,Plan uređenja privremenog radilišta Hrvatskih šuma d.o.o.,Popis strojeva i uređaja s povećanim opasnostima Hrvatskih šuma, Uprava šuma, Podružnica Nova Gradiška, Šumarija Nova Kapela , Armor obrasci Hrvatskih šuma d.o.o. ,Plan i program osposobljavanja iz zaštite na radu, Uvjerenje o osposobljenosti na ime PM ,Uvjerenje o osposobljenosti na ime VM ,Uvjerenje o osposobljenosti na ime EM, svjedodžba o zdravstvenoj sposobnosti radnika na ime PM, Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika EM, Zapisnik o provjeri osposobljenosti radnika za rad na siguran način za PM, Zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način za EM , Dokazi o preuzimanju Uputa za rad na siguran način Hrvatskih šuma d.o.o. na ime EM , Pravila za sigurnost pri sječi i izradi drva – preuzeli Hrvatskih šuma d.o.o., Upute za rad na siguran način pri sječi i izradi drveta Hrvatskih šuma d.o.o., Dnevna lista početka rada Šumarije Nova Kapela od 01. listopada 2020., Pravilnik o zaštiti na radu u Hrvatskim šumama d.o.o. , podnesak opunomoćenika oštećenika od 21. lipnja 2023. godine s prilogom, podnesak branitelja 2.okrivljenog odvjetnika ŽM od 26.kolovoza 2024., podnesak ODO Sisak od 5. veljače 2025. godine, podnesak Državnog hidrometeorološkog zavoda od 18. veljače 2025. s podacima, potvrda Državnog hidrometeorološkog zavoda od 19. veljače 2025., nalaz i mišljenje šumarskog vještaka Ante Rajića od 5. svibnja 2025., medicinska dokumentacija dostavljena od strane branitelja 1. okrivljenika za 1.okrivljenika na raspravi 15. rujna 2025.

3.2. Izvršen uvid i pročitani su iskazi svih ispitanih svjedoka i to ĐM, OM, GM, ZM, DM, IM, BM, KM, LM, AM, CM, ČM, ŠM, HM, FM, JM, vještaka Darka Jelača, Josipa Škavića i Petra Škavića, te šumarskog vještaka Ante Rajića. Na kraju je izvršen uvid i pročitani su izvodi iz kaznene evidencije za 1. i 2. okrivljenike.

4. Svoju obranu 1.okrivljeni PM na raspravi nije htio iznositi već se odlučio braniti šutnjom, stoga su na prijedlog ODO Sisak reproducirani njegovi prvi iskazi.

4.1. Iz iskaza kojeg je 1. okrivljeni dao prilikom prvog ispitivanja u Policijskoj postaji Novska na upit da opiše događaj 1. okrivljenik je u bitnom iskazao da je krenuo rušiti stablo, da je EM bio iza njega i obrađivao drugo stablo, da ne zna kako se EM uopće našao tamo, da je EM našao u krošnji i da ne zna kako se tu stvorio, da se HM u tom trenutku također nalazio iza njega, na pitanje tko ga je rasporedio na rad na tom mjestu navodi da je to bio poslovođa odnosno 2. okrivljenik te da su radili i dan ranije, navodi da sa HM nije pričao o ovome prije dolaska policije, da je upravo on obavijestio poslovođu o događaju.

4.2. Iz reprodukcije iskaza kojeg je dao 1.okrivljenik dao pred ODO Sisak proizlazi da je zajedno sa EM i HM tog dana rušio stabla, u tom trenutku je EM izrađivao dva srušena stabla i nalazio se iza njega, u jednom trenutku je neposredno prije toga se EM zaglavila motorka pa mu je išao pomoći da odglavi tu motorku, pa je nastavio s rušenjem stabla, a kad je srušio stablo vidio je EM u krošnji. Na pitanje da li je prije rušenja stabla pogledao gdje se nalaze EM i RM odgovara "pogledao sam bili su mi iza leđa" . Na pitanje koliko su oni bili udaljeni od njega navodi da kada je zadnji put pogledao da su bili udaljeni 30-40 metara odnosno da je toliko bio udaljen EM, a da je HM bio još dalje, bio je suprotno od njih i izrađivao drugo stablo. Na pitanje da li zna kako je to stablo palo na EM odgovara "ja sam ga samo našao u krošnji, nisam uopće vidio da je bio tamo" i da EM nije bio živ kada je došao do njega. Nakon toga je vikao, zvao odmah HM i poslovođu i vozača da zovu hitnu i policiju. Na pitanje kada je zadnji put vidio EM odnosno što je radio u tom trenutku navodi da ga je vidio kada je čistio oko stabla i pripremao to stablo za rušenje. Na pitanje da li je pogledao prije samog čina rušenja gdje se EM nalazi odgovara da je pogledao i da je bio iza njega i izrađivao drugo stablo i ne zna kako se stvorio na tom mjestu. Navodi da je stablo koje je obarao bilo oko 30-ak metara visine, navodi da je sa EM ranije radio 2 godine s time da ga nisu uvijek rasporedili na rad s EM, navodi da na ovom radilištu rade cijelo vrijeme zajedno, a krenuli su raditi 3. rujna, te da je iz njihove šumarije bilo njih sveukupno 6, navodi da o događaju nije razgovarao sa HM, a na kraju iskaza upitan da li želi još nešto reći okrivljenik navodi "žao mi je ne znam".

4.3. Prilikom reprodukcije oba iskaza predsjednik vijeća je primijetio i utvrdio na zapisnik da je 1. okrivljenik izuzetno emotivno potresen tijekom davanja iskaza, govori malo i polako, zaplače nekoliko puta spontano za vrijeme davanja iskaza.

5. Iznoseći svoju obranu na raspravi 2.okrivljeni UM koristio se pomagalom, odnosno čitao je unaprijed napisanu obranu na papiru, te nije htio odgovarati na bilo čija pitanja. Naveo je kako u cijelosti ostaje kod svoje obrane koju je iznio tijekom istrage u ODO Sisak te dodaje još kako je radnike rasporedio u sjekačke linije prije same sječe te se nakon toga udaljio na sigurnu udaljenost cca oko 70 metara. S obzirom da je bilo dosta visokog raslinja nije u svakom trenutku mogao vidjeti svakog sjekača, a bio je zadužen za ukupno njih šest. Iskazao je kako je osobno na radilištu poduzeo sve mjere zaštite na radu kako bi se osigurao rad na siguran način, da mu je izuzetno žao što je došlo do ovog tragičnog događaja u kojem je mlad čovjek poginuo što njega isto pogađa kao čovjeka.

5.1. Iz reprodukcije prvog iskaza 2. okrivljenika u bitnom proizlazi da ponavlja gotovo identične navode kako kada je ispitan na raspravi i dodatno navodi da je tog dana sastavio dnevnu listu o početku rada na kojoj je utvrdio da su svi prisutni radnici propisno opremljeni sredstvima za rad i zaštitu na radu, da ih je sve upozorio na potrebu pridržavanja pravila na radu odnosno pravila sigurnog rada, da je radio kao pomoćnik revernika i u vrijeme tragičnog događaja je bio na sigurnoj udaljenosti koja je iznosila oko 2 visine stabla koja su se rušila i nije mogao vidjeti gdje su se u tom trenutku nalazili EM i 1. okrivljenik, da su na tom terenu stabla bila visine 27-28 metara, a da sigurna udaljenost iznosi 70 metara. Odmah nakon što je saznao da događaj je otišao do kombi vozila kako bi uzeo nosila i pribor za prvu pomoć.

5.2. Predsjednik vijeća je prilikom reprodukcije snimke prvog ispitivanja zamijetio bitnim i utvrdio na zapisnik da je 2.okrivljenik iskazivao uz prisutnost svog branitelja odvjetnika ŽM, čitajući svoj unaprijed napisan iskaz, te da je samo iznosio obranu i nije htio odgovarati na bilo čija pitanja.

6. Nakon ovako provedenog kaznenog postupka, analizom svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza u njihovoj ukupnosti, vijeće je utvrdilo bez ikakve sumnje da su 1. okrivljeni PM i 2. okrivljeni UM kako je opisano u činjeničnom dijelu optužnice, kao zaposlenici Hrvatskih šuma d.o.o. iz nehaja svojim radnjama i propustima, nepostupajući po propisima i tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama za rad na siguran način izazvali opasnost za život i tijelo ljudi, usred čega je prouzročena smrt jedne osobe, sjekača EM. Time su okrivljenici počinili kazneno djelo protiv opće sigurnosti – teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti

– opisano u članku 222. stavak 4. u vezi sa člankom 215. stavak 1. i 3. KZ/11, a koje je kažnjivo po odredbi članka 222. stavak 4. KZ/11 kaznom zatvora u trajanju od 1 do 8 godina zatvora.

7. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja, vijeće sadržaj iskaza žrtvi, ispitanih svjedoka i vještaka nije prepisalo u presudu, već će u nastavku obrazloženja navesti i istaknuti ključne dijelove relevantnih iskaza, kao i ostale materijalne dokaze iz kojih proizlazi utvrđena krivnja okrivljenika, te će se osvrnuti na tvrdnje obrane okrivljenika koje su iznosili tijekom postupka.

8. U ovom postupku nije sporno da je u inkriminiranom događaju dana 1. listopada 2020. na radilištu u šumi „Grede-Kamare“ kojom gospodari Šumarija Jasenovac, kada su se obavljali šumarski radovi sječe i izrade drvenih sortimenata 1.okrivljenik u svojstvu radnika sjekača vršio rušenje stabla, a 2. okrivljenik kao poslovođa i ovlaštenik IV stupnja bio odgovoran za organizaciju i provođenje zaštite na radu, te da je tada smrtno stradao sjekač i žrtva EM na način da je oboreno stablo hrasta visine od 29 metara srušeno na istoga, te je tako zadobio opsežne ozlijede više dijelova tijela, od kojih je najteža djelomično zgnječenje glave, od čega je trenutno preminuo. Nije sporno da su okrivljenici i žrtva radnici druge šumarije [adresa] sjekli na području Šumarije Jasenovac, odnosno da su bili na ispomoći, a tim se sastojao od 6 sjekača i to poginulog EM, 1.okrivljeniog PM, ŠM, HM, SM, CM, te 2.okrivljenog UM kao poslovođe i vozača kombi vozila ČM. Nije sporno da je 2. okrivljenik kao poslovođa rasporedio navedene sjekače i to po 2 radnika u 3 sjekačke linije, tako da su žrtva EM i ŠM radili u sjekačkoj liniji broj 12, a 1.okrivljeni PM i HM u sjekačkoj liniji broj 13. Nije sporna činjenica da je priprema radilišta što podrazumijeva označavanje sjekačkih linija, te izrada plana sječe i elaborata bila dužnost nadležnih osoba iz Šumarije Jasenovac.

8.1. Sporno je u odnosu na obranu 1. okrivljenika, tko je doista rušio stablo hrasta koje je palo na žrtvu, odnosno da li je moguće sama žrtva srušio stablo na sebe, odnosno da žrtva nije poštivao već da bi grubo kršio pravila sigurnog rada jer je izašao iz svoje sjekačke linije i ušao u sjekačku liniju u kojoj je sjekao 1. okrivljenik. Obrana prigovara da su radovi bili loše organizirani od strane poslovođe (2.okrivljenika) koji u kritičnom trenutku nije bio na radilištu a protivno Pravilniku je bio zadužen za 6 radnika, da radilište nije bilo uređeno prema planu odnosno pravilima struke, da sjekačke linije nisu bile vidljive te jasno i propisno označene cijelom svojom dužinom, da radilište nije bilo očišćeno od niskog raslinja pa je zato bila loša vidljivost i radnici se nisu mogli međusobno vidjeti, da je na mahove puhao jak vjetar koje je predstavljao opasnost za sigurno izvođenje radova, da su na radilištu bile prisutne domaće životinje - krave, da su radnici pa i poslovođe bili požurivani od nadređenih iz Šumarije Jasenovac da se radovi što prije dovrše zbog prijetnje od poplave područje zbog mogućih kiša, te da poslodavac nije regulirao zaštitu radnika na radu što bi sve spletom nesretnih okolnosti, a ne nehajnim postupanjem 1. okrivljenika, dovelo do stradanja žrtve.

8.2. U odnosu na obranu 2.okrivljenika sporno je da li je Pravilnikom o organizaciji rada Hrvatskih Šuma d.o.o. (dalje u tekstu: Pravilnik HŠ) propisano koliko sjekača može i smije kontrolirati (zadužiti) jedan poslovođa, da 2. okrivljenik zbog stanja radilišta i niskog raslinja, te obveze držanja sigurnosnog razmaka od dvostrukew visine stabla nije mogao vidjeti istovremeno svih 6 sjekača, pa time ih nije mogao vizualno nadzirati kako se kreću i što rade u kritičnom trenutku stradanja žrtve, da sjekačke linije nisu bile propisno označene što nije odgovornost 2. okrivljenika već da su navedeni propusti isključivo krivnja Šumarije Jasenovac na čijem se području radilo. Obrana ističe da su prema pravilima za siguran rad sjekači dužni cijelo vrijeme držati međusoban razmak od najmanje dvostruke visine stabla koja se sijeku i cijelo vrijeme paziti da je ugrožavaju jedan drugoga, te da su sjekači samostalni u svojem radu i da su svi bili propisno obučeni za rad na siguran način, a 2. okrivljenik kao poslovođa nije dužan samo nadzirati sjekače već ima i svojeg samostalnog posla (krojenje, zaprimanje, itd.)

9. O odlučnoj činjenici uzroka pada stabla hrasta na žrtvu i tko je sjekao isto stablo, vijeće je zaključilo ponajprije iz dijelova prvih iskazivanja samog 1.okrivljenika, rezultata provedenih vještačenja i iskaza vještaka šumarstva Ante Rajića.

9.1. Iako se 1.okrivljenik na raspravi odlučio braniti šutnjom, ipak je dobrovoljno iskazao u dva navrata kada je prvi puta ispitan pred policijskim djelatnicima i pred ODO Sisak. Tada je bio propisno upozoren o svojim pravima kao i da nije dužan iskazivati, pa je jasno i nedvosmisleno upitan pristao iznositi svoju obranu i odgovarati na pitanja. U bitnome je 1.okrivljenik tada iskazao da je krenuo rušiti stablo, da je žrtva EM bio iza njega i obrađivao drugo stablo, da ne zna kako se EM uopće našao tamo, da je EM našao u krošnji i da ne zna kako se tu stvorio, da se HM u tom trenutku također nalazio iza njega. Na pitanje da li je prije rušenja stabla pogledao gdje se nalaze EM i RM odgovara "pogledao sam bili su mi iza leđa" . Na pitanje koliko su oni bili udaljeni od njega navodi da kada je zadnji put pogledao da su bili udaljeni 30-40 metara odnosno da je toliko bio udaljen EM, a da je HM bio još dalje, bio je suprotno od njih i izrađivao drugo stablo. Na pitanje kada je zadnji put vidio EM odnosno što je radio u tom trenutku navodi da ga je vidio kada je čistio oko stabla i pripremao to stablo za rušenje. Iz ovakvog iskaza 1.okrivljenika nedvojbeno proizlazi da je upravo on taj koji rušio predmetno stablo. Njegov navod da „ne zna kako se EM tu stvorio“ ne ispričava 1.okrivljenika već upravo govori o tome da nije provjerio gdje se nalazi žrtva prije završnog reza, a što je bio dužan učiniti vizualnim pregledom oko sebe i glasnim vikanjem kako predviđaju Upute za rad na siguran način pri sječi i izradi drveta Hrvatskih šuma d.o.o. (dalje u tekstu: Upute HŠ) osobito odredbe na stranici 14. koje propisuju sigurnu udaljenost između šumskih radnik sjekača prilikom rušenja stabala a koja mora biti veća od dvostruke visine stabla koje se ruši. Kako su stabla bila visine između 28 i 30 metara, sigurna udaljenost je trebala biti između 60 do 70 metara. Zato je 1.okrivljenik čim je primijetio da se žrtva nalazi na udaljenosti 30-40 metara je trebao odmah stati sa radovima obaranja stabla i upozoriti žrtvu da se odmakne. Stoga vijeće zaključuje da je 1.okrivljenik već u tom trenutku, kada je primijetio žrtvu na nepropisnoj udaljenosti, dakle već prilikom pripremanja stabla za obaranje, prekršio pravila rada na siguran način i nastavio ih kršiti tako se nije uvjerio gdje se žrtva točno nalazi prije poduzimanja završnog reza na stablu. Upute HŠ također propisuju na stranici 22. da prije izrade završnog reza nakon kojeg stablo kreće sa padanjem na tlo, radnik sjekač je dužan vikati "drvo pada" i tako upozoriti sve prisutne na opasnost, a što je 1. okrivljenik očito propustio učiniti. Oba iskaza 1.okivljenika su bili popraćeni jakim emotivnim reakcijama i plakanjem iako je iskazivao nakon 9 dana po tragičnom događaju, što djeluje vrlo autentično i upućuje na njegov osjećaj vlastite odgovornosti za događaj, osobito jer tijekom iskaza kroz plač više puta navodi da mu je žao. Zato vijeće cijeneći ne samo verbalni sadržaj iskaza već i ponašanje, odnosno držanje 1.okrivljenika zabilježeno na audio-video zapisima zaključuje bez sumnje o njegovoj krivnji.

9.2. Navod 1.okrivljenika da je neposredno prije rušenja stabla je vidio žrtvu na udaljenosti 30-40 metara i da ga je potom "našao u krošnji" otklanja mnoge prigovore obrane koji su stavljeni na glavnoj raspravi. Tako je potpuno neosnovan prigovor da nije poznato tko je rušio predmetno stablo, da li je žrtva moguće sam na sebe srušio stablo, navodi o lošoj vidljivosti na terenu zbog niskog raslinja, su u potpunosti paušalni i neopravdani. Kako je sam 1.okrivljenik rekao – vidio je žrtvu EM i drugog kolegu HM koji je bio još udaljeniji od žrtve, pa je očito da je vidljivost na radilištu bila dovoljno dobra. Kada se iskaz 1. okrivljenika poveže sa rezultatima vještačenja i iskazom vještaka šumarstva Ante Rajića, koje je vijeće prihvatilo kao stručnim i temeljenim na činjenicama i dokumentaciji iz spisa, može se zaključiti da je 1. okrivljenik u konkretnoj situaciji napravio trostruku grešku te je protivno pravilima struke odnosno Uputa HŠ, pristupio rušenju stabla iako je primijetio žrtvu na opasnoj udaljenosti manjoj od dvostruke visine stabla, nadalje prilikom rušenja stabla loše i protivno pravilima nije izradio prijelomnicu cijelom dužinom panja stabla i nije rabio klin za obaranje zbog čega je stablo palo u neželjenom smjeru i palo na žrtvu.

9.3. Ostali prigovori obrane u vezi jasnog označavanja sjekačkih linija nisu ključni uzroci nesreće, odnosno nisu uzročno-posljedično doveli do inkriminiranog događaja već se radi o sporednim okolnostima u kojima su se šumski radovi odvijali. Vijeće ne smatra da postoji osnovana sumnja da sjekačke linije ne bi bile označene cijelom svojom dužinom, već samo na početku kako tvrde neki od saslušanih svjedoka obrane. Vijeće je tako zaključilo jer tako proizlazi iz šumarskog vještačenja i vještačenja zaštite na radu, te iskaza vještaka, te iz dokumentacije osobito Plana uređenja radilišta i iz elaborata radilišta. Važno je napomenuti da nitko od radnika ili poslovođa nije stavio primjedbu revirniku ili upravitelju šumarije, niti je obustavljen rad zbog lošeg i nesigurnog stanja radilišta. Naime, sjekači su u slučaju neuređenog radilišta ili nepravilno označenih sjekačkih linija bili dužni o tome obavijestiti poslovođu, a poslovođa ako utvrdi takvo stanje bi trebao odmah obustaviti rad i staviti primjedbu neposredno nadređenima revirniku ili upravitelju šumarije, međutim ništa od navedenog se nije dogodilo. Sama činjenica da se na istom radilištu prije inkriminiranog događaja radilo više od 3 tjedna, a nije bilo kakvih primjedbi, zabilježenih incidenata, te da su radovi u vrijeme događaja bili na samom kraju, također govori u prilog da je radilište bilo u bitnome bilo uređeno prema pravilima za siguran rad. Isto tako vijeće otklanja tvrdnje o prisutnosti domaćih životinja – krava koje su se navodno slobodno kretale radilištem, što nigdje nije zabilježeno kao incident niti ima uzročne veze sa predmetnom nesrećom. Uzročnosti nema niti u odnosu na prigovor postojanja jakog vjetra kojeg nije bilo, a kako proizlazi iz izvješća DHMZ-a, te nalaza i mišljenja vještaka šumarstva, već je eventualno bio prisutan umjereni vjetar snage 4 Bf koji nije mogao utjecati na radove u smislu da predstavlja opasnost ili rizik za rad.

9.4. iz priloženih potvrda o osposobljenosti za rad na siguran način i zdravstvene potvrde za 1.okrivljenika i žrtvu proizlazi da su obojica bili zdravi i osposobljeni za rad na siguran način, dakle upoznati sa svim pravilima sigurnog rada i postupanja i da su imali na raspolaganju svu potrebnu zaštitnu opremu. Zato vijeće smatra kako nema okolnosti koja bi opravdavala ili umanjila propuste i činjenja 1.okrivljenika.

9.5. Vijeće nije prihvatio dijelove iskaza svjedoka obrane i to ŠM, HM, SM i CM kao utemeljene na ovako utvrđenom činjeničnom stanju pa niti relevantnima za odluku o postupanju 1. okrivljenika. Nitko od navedenih svjedoka obrane nije bio očevidac događaja već se njihovo svjedočenje svodi na okolnosti u kojima se vršila sjeća, a koje ili nisu dokazane ili nisu relevantne, a vijeće je iste iskaze ocijenio previše subjektivnima i moguće preuveličanim o spomenutim nepovoljnim okolnostima na radilištu. Vijeće primjećuje da jedan svjedok (predložen od strane optužbe) koji je inače po zanimanju sjekač ali nije tada radio na tom radilištu, već je došao odmah nakon nesreće na mjesto događaja, a radi se o svekru žrtve KM, iskazao da je vidljivost na terenu bila dobra iako je bilo niskog raslinja, ali je sve bilo do pasa i dobro se vidjelo. Taj iskaz relativizira navode gore spomenutih svjedoka obrane.

9.6. Osim spomenutih odlučnih (ključnih) dokaza o odgovornosti 1. okrivljenika, postoje i sporedni - kontrolni dokazi kojima se može provjeriti vjerodostojnost ključnih dokaza. Tako je svjedok obrane HM (sjekač) ispitan na raspravi u dijelu svojeg iskaza naveo da se sjeća da mu je tada 1.okrivljenik rekao da je žrtva srušio stablo sam na sebe, a on nije tada gledao niti opažao položaj tog stabla. Ne zna tko je srušio stablo na žrtvu, ali nakon par dana čuo je od 1.okrivljenika kad ga je vozio do roditelja žrtve kako im se ispričava, da mu je žao u smislu da bi on bio taj koji je srušio stablo na žrtvu, a dok je 1.okrivljenik to govorio, njemu je bilo muka zbog svega toga i otišao je na WC jer nije mogao slušati taj razgovor. Ispitan svjedok ZM (upravitelj šumarije [adresa]) je u dijelu iskaza naveo kako je kasnije saznao putem svojih djelatnika da je 1.okrivljenik priznao da je srušio stablo koje je palo na žrtvu. Svjedok PR (upravitelj šumarije Jasenovac) je u dijelu iskaza naveo kako je naknadno saznao da bi za pogibju EM bio odgovoran 1.okrivljenik, a to je saznao od krim. inspektora koji mu je rekao da je osumnjičen 1.okrivljenik koji nije prošao na poligrafskom ispitivanju. Svjedok FM (viša savjetnica u Državnom inspektoratu) je navela kako joj je poznato da je EM poginuo na način da je stablo palo na njega, a u početku se tvrdilo da je on sam obarao to stablo, međutim ona je kasnije od Policijske postaje Novska, odnosno kriminalističkom istragom utvrđeno da je predmetno stablo obarao radnik PM, a to je saznala službenim dopisom i takvi zaključci se nalaze u zapisniku o inspekcijskom nadzoru gdje su sabrani svi dokazi i radnji koje su obavljene tijekom inspekcijskog nadzora. Istaknuti svjedoci očito imaju posrednih saznanja ili od samog 1.okrivljenika (primjerice HM) ili trećih osoba koje su bile uključene u događaj bilo kao radnici, nadređeni ili osobe koje su sudjelovale u provođenju očevida i inspekcijskog nadzora, te svojim iskazima učvršćuju navode iz prvih iskaza 1.okrivljenika, odnosno da je upravo on oborio stablo na žrtvu.

10. U odnosu na 2. okrivljenog poslovođu UM, vijeće je utvrdilo da je propuštanjem nadziranja radnika za koje je bio zadužen 2. okrivljenik nije postupio po odredbama odredbi članka 44. Zakona o zaštiti na radu, članka 13. i 16. Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu i članka 20. točke 1. i 3. Pravilnika o zaštiti na radu u Hrvatskim šumama d.o.o., a imao je obvezu kao ovlaštenik IV stupnja osobno organizirati, nadzirati rad sjekača. U slučaju da da 2.okrivljenik nije mogao sam obavljati nadzor sječaka, prema spomenutim propisima trebao je zadužiti drugog osposobljenog radnika da nadzire rad sječaka. Dakle, 2.okrivljenik je trebao primijetiti da sjekači 1. okrivljeni PM i žrtva EM ne drže dovoljan sigurnosni razmak prilikom obavljanja naročito opasnih radnji i poslova – rušenja stabala, te je u tom slučaju odmah prekinuti takav nepropisan i opasan način rada koji je u konačnici dovelo do smrtnog stradanja žrtve. Ako 2.okrivljenik zbog opsega svojeg posla ili drugih okolnosti objektivno nije mogao nadzirati rad 6 sjekača i nije mogao odrediti drugu osobu da pomogne ili preuzme nadzor nad radovima sjekača, o tome je bio dužan obavijestiti ovlaštenike III i II stupnja, odnosno sebi nadređene osobe kako predviđa Pravilnik HŠ.

10.1. Da je 2. okrivljenik počinio navedeni propust proizlazi ponajprije iz provedenih vještačenja zaštite na radu i šumarskog vještačenja, te iskaza vještaka i Zapisnika o očevidu. Nitko od saslušanih svjedoka nije mogao precizno reći gdje se točno 2.okrivljeni nalazio u trenutku kobnog događaja, ali je evidentno da 2.okrivljenik nije aktivno nadzirao ovu najrizičniju fazu rada – rušenje stabala, jer da jest trebao je zaustaviti radove i do nesreće ne bi došlo. Vijeće je uvažilo navode vještaka i svjedoka DM (voditelja uprave šuma Nova Gradiška), UR (revernik u Šumariji Nova Kapela) i PR (upravitelja šumarije Jasenovac) u dijelu u kojem su suglasno iskazivali o načinu rada i obavljanja poslova ovlaštenika IV stupnja (poslovođe) obzirom su svi stručne osobe upoznate sa propisima i praktičnim načinom obavljanja ovog posla. Tako iz svega vijeće zaključuje da je 2.okrivljenik kako poslovođa počinio bitne propuste iako objektivno ne može imati svakog sjekača u svom vidnom polju, jer osim praćenja radnih procesa sjekača ima i druge poslove kao što su primanje i prikrajanje trupaca, te mora zaostati za sjekačima i biti na dovoljno sigurnoj udaljenosti, zbog čega ne može stalno vršiti nadzor nad radnjama sjekača. Pravilnik HŠ ne propisuje izričito koliko sjekača poslovođa smije dužiti, ali iz navedenih iskaza svjedoka i vještaka to je najčešće 3 sjekača, a ponekad poslovođa može dužiti 4 ili 2 sjekača ovisno o stanju terena i opsegu posla. U svakom slučaju poslovođa ne bi mogao dužiti više od 4 sjekača iz razloga jer je poslovođa dužan paziti da se sjekači doista nalaze u svojim sjekačkim linijama i rade na siguran način, iako su sjekači samostalni i stručni u onome što rade i oni samostalno paze jedan na dugoga i dužni su pridržavati se uputa za rad na siguran način. Poslovođa ne smije odobriti sjekačima da rade i trebao bi zabraniti rad sjekačima ako primijeti da sjekačke linije nisu pravilno označene ili sjekači ugrožavaju jedan drugoga. Znači čak da sjekačke linije nisu bile pravilno označene cijelom njihovom dužinom (kako tvrdi obrana) dužnost je upravo 2.okrivljenika, a ne neke treće osobe, da zabrani rad sjekačima.

10.2. Dakle, vijeće uzima mogućim da 2. okrivljenik objektivno nije mogao cijelo vrijeme nadzirati svih 6 radnika za koje je bio zadužen, međutim 2. okrivljenik je protivno pravilima za siguran rad i protivno odredbama Pravilnika HŠ preuzeo odgovornost za očito prevelik broj sjekača i na taj način svjesno ugrozio njihovu sigurnost i otežao mogućnost realnog nadziranja njihovog rada i to u najopasnijoj fazi rušenja stabala. Zašto je 2. okrivljenik tako postupio nije poznato niti je opravdano, ali upravo je takva lakoumnost 2. okrivljenika dovela do toga da je propustio primijetiti nepravilan i opasan način rada 1. okrivljenika i žrtve. Naime, tijekom postupka ne proizlazi iz bilo kojeg dokumenta, iskaza svjedoka ili vještačenja da bi 2. okrivljenik bio po izričitom propisu ili naredbi od strane treće nadređene osobe prisiljen ili primoran brinuti za rad 6 sjekača, pa vijeće zaključuje da je takvo postupanje 2. okrivljenika bilo samovoljno i samoinicijativno.

11. U odnosu na iskaze ostalih svjedoka koji nisu posebno spomenuti i to žrtvi iz pok. EM, supruge ĐM, majke OM, oca GM, te svjedokinje JM i ČM, vijeće nije našlo u tim iskazima bitnih činjeničnih utvrđenja u odnosu na najvažnije okolnosti nastanka inkriminiranog događaja, pa smatra da nema potrebe te iskaze posebno evaluirati.

12. U pogledu subjektivnih elementa kaznenog djela sud je utvrdio da su 1. okrivljenik i 2. okrivljenik u trenutku počinjenja kaznenog djela bili ubrojivi, jer njihova ubrojivost nije bila dovedena u pitanje tijekom postupka, te da su postupali sa svjesnim nehajem, s time da se postupanje 1. okrivljenika sastoji u više radnji činjenja (nepravilno rušenje stabla) i propusta (neprimjenjivanje dužne pažnje i pravila sigurnog rada), dok se postupanje 2. okrivljenika sastoji u propustu dužnog nadziranja rada 1.okrivljenika i žrtve. Vijeće tijekom postupka nije utvrdilo niti jednu okolnost koja bi isključivala protupravnost kod okrivljenika, kao što su zabluda o protupravnosti, isključiva radnja ili propust treće osobe, nužna obrana ili krajnja nužda.

13. Pri odlučivanju o vrsti i mjeri kazne koja bi bila adekvatna kaznenoj odgovornosti okrivljenika, vijeće je uzelo u obzir sve okolnosti koje utječu na izbor kazne.

13.1. Od otegotnih okolnosti u odnosu na 1.okrivljenika vijeće je cijenilo njegovo neprofesionalno postupanje, odnosno da je poduzeo više radnji i počinio više propusta, odnosno postupao potpuno neoprezno i neprofesionalno što je u njegovom vrlo opasnom i rizičnom poslu sjekača u šumi, rezultiralo kobnom posljedicom. Radi se o izuzetno rizičnom zanimanju i radnom mjestu sa posebnim uvjetima rada, jednom od najopasnijih zanimanja nakon profesionalnih rudara, ronioca i radnika na velikim visinama, koje zahtjeva visoku razinu pažnje i opreza, a koju 1.okrivljeni očito nije bio primijenio. U odnosu na olakotne okolnosti vijeće je cijenilo i ističe raniju neosuđivanost 1. okrivljenika pa može zaključiti da je osoba koja se inače drži društvenih normi, činjenicu da je obiteljski čovjek, suprug i otac dvoje maloljetne djece za koju skrbi, da je inkriminirani događaj u kojem je poginuo njegov radni kolega vrlo stresno utjecao na njega samoga o čemu svjedoči medicinska dokumentacija koju je obrana priložila u spis, a iz koje proizlazi da 1. okrivljenik nakon događaja boluje od akutne reakcije na stres i poremećaj prilagodbe, te da se liječio pri liječnicima psihijatrijske struke u trajanju više od godine dana nakon događaja. Vijeće je razmatralo i mogući doprinos žrtve nastanku događaja obzirom je i on kao sjekač bio dužan aktivno paziti na međusobnu udaljenost od 1.okrivljenika od najmanje dvije visine stabla, međutim nema dokaza da je žrtva doista vidio 1. okrivljenika i radnju obaranja stabla koju je kanio poduzeti. Iz iskaza vještaka Rajića (od 19. svibnja 2025.) proizlazi da je žrtva u trenutku nesreće najvjerojatnije radio sa motornom pilom jer je ona pronađena neposredno uz njegovo tijelo, baš kao zaštitna kaciga i antifoni (zaštitne slušalice). Iz iskaza 1. okrivljenika proizlazi da je žrtva izrađivao dva srušena stabla i nalazio se iza njega. Dakle, žrtva je mogao vidjeti 1. okrivljenika prije obaranja stabla, ali vijeće nije uspjelo sa sigurnošću utvrditi da li je žrtva doista znao da li će i u kojem trenutku 1.okrivljeni poduzeti radnju rušenja stabla. Zato vijeće smatra da nema bitnog doprinosa žrtve nastanku ovog događaja.

13.2. Od otegotnih okolnosti u odnosu na 2.okrivljenika vijeće nije pronašlo neke osobite okolnosti van činjeničnog opisa terećenog kaznenog djela koje bi valjalo istaknuti. U odnosu na olakotne okolnosti vijeće je cijenilo i ističe raniju neosuđivanost 2. okrivljenika slijedom čega može zaključiti da je osoba koja se inače drži društvenih normi, te činjenicu da je obiteljski čovjek, suprug i otac dvoje punoljetne djece.

13. Ukupnošću naprijed utvrđenih okolnosti, uzimajući u obzir stupanj krivnje i svrhu kažnjavanja, te da je za kazneno djelo iz članka 222. stavak 4. KZ/11 predviđena minimalna kazna od 1 godine zatvora, a kao maksimalna kazna od 8 godina zatvora, vijeće smatra da je bezuvjetna kazna zatvora 1 godine primjerena kaznenopravna sankcija u odnosu na 1. okrivljenika. Vijeće smatra da je ovakva kazna individualizirana u odnosu na počinjeno kazneno djelo i da će u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da shvati protuzakonitost i nedopustivost ovakvog ili sličnog postupanja u eventualnim budućim istim ili sličnim životnim situacijama. Kazna bezuvjetnog zatvora će na 1.okrivljenika utjecati na način da doista ozbiljno shvati kako za svoje protupravno ponašanje mora snositi ozbiljne posljedice, jer je jedan ljudski život ugašen upravo njegovim postupanjem i nemarom. Ovako odmjerena kazna na samom zakonskom minimumu predstavlja dostatnu moralnu osudu društva, te se tako izrečenom kaznom 1.okrivljeniku ne nanosi pretjerano zlo. Izrečenom kaznom će se ostvariti svrha generalne prevencije kažnjavanja koja će utjecati na druge članove društvene zajednice da ne čine kaznena djela kao i da se počinitelji istog djela pravedno kažnjavaju, te da se osobito štite neke od vrhovnih vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske, a to su ljudski život i pravo na siguran rad.

13.1. Vijeće je na temelju odredbe članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunalo vrijeme koje je 1. okrivljenik proveo u pritvoru počevši od 9. listopada 2020. do 10. listopada 2020.

14. Ukupnošću naprijed utvrđenih okolnosti, uzimajući u obzir stupanj krivnje i svrhu kažnjavanja, te da je za kazneno djelo iz članka 222. stavak 4. KZ/11 predviđena minimalna kazana od 1 godine zatvora a kao maksimalna kazna od 8 godina zatvora, vijeće je 2. okrivljenika uz primjenu odredbi članka 56. KZ/11 izreklo uvjetnu osudu od 1 godine kazne zatvora koja se neće izvršiti ukoliko 2. okrivljenik u maksimalnom zakonom predviđenom roku od 5 godina ne počini novo kazneno djelo. Uz navedenu kaznu vijeće na temelju članka 56. stavak 4. i članka 62. stavak 1. točka 2. KZ/11 izreklo i posebnu obvezu uplate novčanog iznosa od 13.000,00 eura u humanitarne svrhe na žiro račun SOS Dječjeg sela Hrvatska – nacionalni ured, u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude. Ukoliko 2. okrivljeni u danom roku ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri izrečenu posebnu obvezu, na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora. Vijeće smatra da je ovakva kazna individualizirana u odnosu na počinjeno kazneno djelo i da će u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da shvati protuzakonitost i nedopustivost ovakvog ili sličnog postupanja u eventualnim budućim istim ili sličnim životnim situacijama. Pritom je vijeće osobito uvažilo da je 2.okrivljeniku kao poslovođa na šumskim radovima koji rukovodi drugim ljudima i ima dužnost brinuti za sigurnost drugih, a što je propustio učiniti i što je rezultiralo smrtnom posljedicom podređenog radnika. Vijeće smatra da je uvjetna osuda sa maksimalnim rokom kušnje primjerena obzirom na stupanj krivnje 2. okrivljenika odnosno nehajno postupanje koje se ne sastoji u činjenju već samo u propustu, za razliku od 1. okrivljenika čije se postupanje sastoji i u činjenju i u propuštanju, što opravdava blažu kaznenu sankciju. Izrečenu kaznu zatvora pojačava posebna obveza uplate u humanitarne svrhe u korist SOS Dječjeg Sela, ustanove poznate diljem cijele Republike Hrvatske po skrbi za djecu bez roditelja. Ista posebna obveza je primjerena kontekstu posljedica počinjenog kaznenog djela u kojem je život izgubio EM koji je iza sebe ostavio suprugu i maloljetnu djecu. Izrečenom kaznom će se ostvariti svrha generalne prevencije te će ovako izrečena kazna šalje poruku drugima da ne čine kaznena djela kao i da se počinitelji istog djela pravedno kažnjavaju, te da se osobito štite neke od vrhovnih vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske, a to su ljudski život i pravo na siguran rad.

15. Kako su okrivljenici proglašeni krivima sud ih je uvažavajući njihovo imovinsko stanje i obiteljske prilike obvezao na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08, u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08, da solidarno plate troškove kaznenog postupka koji se sastoje od troškove obdukcije u iznosu od 2.000,00 kuna / 265,45 eura, troškove koji se odnose na sudsko-medicinsko vještačenje u iznosu od 2.240,00 kuna/297,30 eura, troškove vještaka za iskaz na raspravi u iznosu od 262,75 eura, vještačenje po vještaku zaštite na radu u iznosu od 6.484,40 kuna / 860,63 eura, troškove dolaska vještaka na raspravu u iznosu od 63,00 eura, troškove šumarskog vještačenja i obrane vještačenja na raspravi u iznosu od 902,36 eura, troškove dolaska svjedoka na raspravu u iznosu od 18,00 eura. Na temelju odredbe članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 1. i 2. okrivljenici dužni platiti paušalnu svotu sudu svaki u iznosu od po 1.000,00 eura, koji iznos je vijeće odmjerilo uvažavajući dulje trajanje i složenost predmeta u kojem je održano 13 ročišta, te su provedena 3 različita vještačenja i saslušano 17 svjedoka. Sve spomenute troškove okrivljenici su dužni platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

U Sisku, 9. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Domagoj Lovrić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranku, te će o istoj odlučivati nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, na broj KO-DO-393/2021

2. 1. okrivljeni PM, osobno

3. 2. okrivljeni UM, osobno

4. Branitelj 1. okrivljenika MM, odvjetnik iz [adresa], osobno

5. Branitelj 2. okrivljenika ŽM, odvjetnik iz [adresa], osobno

6. Punomoćnik oštećenika odvjetnik Tomislav Dumenčić, osobno

7. Oštećena ĐM, osobno

8. Oštećena OM, osobno