REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-120/2022-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Andreju Gariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Vlaška 50 A/4, Pisarnica u Slavonskom Brodu, Stjepana pl. Horvata 36, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 - za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 15. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 9. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 -za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, isplatiti tužitelju OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovu neplaćenog dnevnog odmora i razlike plaće za prekovremeni rad te dodataka za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom u turnusu bruto novčani iznos od 1.068,23 eura sa zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

za svibanj 2017. iznos od 95,55 EUR počevši od 9.6.2017. do isplate,

za lipanj 2017. iznos od 88,05 EUR počevši od 8.7.2017. do isplate,

za srpanj 2017. iznos od 64,54 EUR počevši od 8.8.2017. do isplate,

za kolovoz 2017. iznos od 107,96 EUR počevši od 8.9.2017. do isplate, za rujan 2017. iznos od 60,97 EUR počevši od 10.10.2017. do isplate,

za listopad 2017. iznos od 11,14 EUR počevši od 8.11.2017. do isplate, za listopada 2017. iznos od 56,36 EUR počevši od 8.11.2017. do isplate, za studeni 2017. iznos od 113,07 EUR počevši od 9.12.2017. do isplate, za prosinac 2017. iznos od 114,75 EUR počevši od 9.1.2018 do isplate, za siječanj 2018. iznos od 120,84 EUR počevši od 9.2.2018. do isplate, za veljaču 2018 iznos od 116,24 EUR počevši od 9.3.2018. do isplate,

za ožujak 2018. iznos od 118,76 EUR počevši od 10.4.2018. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.623,33 eura sa zateznom kamatom tekućom od 9. 12. 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 185,79 eura i isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima u t. I. izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik kod Republike Hrvatske – Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava karlovačka, Policijska postaja Ozalj, raspoređen na radno mjesto policijski službenik za zaštitu granice.

Dokaz: - preslika rješenja MUP RH, posl.br. 511-01-157-41542/603-2012 od 28. srpnja 2012.

- saslušanje tužitelja

2. Tužitelj je kao policijski službenik za zaštitu granice pri Policijskoj postaji Ozalj djelatnik granične policije te je tijekom radnog vremena svoj posao obavlja na Međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu Jurovski Brod te na pograničnim prijelazima Pravutina, Vivodina i Kašt, a kojom prilikom je u svojoj smjeni jedini djelatnik.

Dokaz: službenim putem pribaviti radne naloge, raspored rada te ostalu relevantnu dokumentaciju za utvrđivanje činjeničnog stanja

3. Tužitelj sukladno Zakonu o radu, Kolektivnom ugovoru te podzakonskim propisima ima pravo na dnevni odmor u trajanju od 1 sat, međutim, kako je isti jedini policijski službenik u svojoj smjeni, isti nikada nije bio u mogućnosti koristiti svoj dnevni odmor obzirom da nije mogao napuštati pogranični prijelaz. Također, istome nikada nije isplaćena naknada po osnovi neiskorištenog dnevnog odmora.

Navedenim postupanjem tužitelju je nanesena šteta.

Dokaz: - saslušanje tužitelja

- saslušanje svjedoka ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]

- saslušanje svjedoka UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]

- saslušanje svjedoka TM, [adresa],

OIB: [osobni identifikacijski broj]

- službenim putem pribaviti platne liste, evidenciju radnog vremena te obračun plaća za tužitelja unazad 5 godina

- provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po vještaku financijsko- knjigovodstvene struke, a na okolnosti iz tužbe

- podredno zatražiti od tuženika obračun neisplaćenog dijela plaće

4. Tužitelj je sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu dana 24. ožujka 2022. podnio zahtjev za mirno rješenje spora. O istom zahtjevu Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu se nije očitovalo.

Dokaz: zahtjev za mirno rješenje spora od 24. ožujka 2022.

5 Tužitelj nije u mogućnosti točno precizirati tužbu i tužbeni zahtjev, stoga tužbeni zahtjev postavlja paušalno te će isti urediti nakon provođenja vještačenja.

6. Slijedom navedenog, predlaže se sudu da po provedenom postupku donese sljedeće rješenje:

"Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587 - za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, da u sudski spis dostavi: radne naloge, raspored rada te ostalu relevantnu dokumentaciju za utvrđivanje činjeničnog stanja, platne liste tužitelja, evidenciju radnog vremena za tužitelja, obračun plaća tužitelja u utuženom periodu."

i presudu:

"I. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 - za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, da tužitelju OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati točno neutvrđeni iznos sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od 15. u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, u roku od 8 dana, s time da tužitelj sukladno čl. 186.b st. 3. zadržava pravo specificirati tužbeni zahtjev sa svakim pojedinačnim iznosom na koji se obračunava zakonska zatezna kamata, a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka koliko isti budu iznijeli, na koje troškove teku zatezne kamate od presuđenja do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a sve u roku od 8 dana."

7. U podnesku od 21. 12. 2023, tužitelj je specificirao utuženo razdoblje od 1. 3.

2017. do 1. 3. 2022.

8. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 11. 12. 2024. U podnesku navodi da je primio nalaz i mišljenje vještaka Martine Zaborski i Daria Jankovića iz D & S d.o.o. Karlovac od 31. listopada 2024. te ovim podneskom iskazuje da nalaz i mišljenje, u cijelosti prihvaća kao objektivno i stručno, i na isti nema primjedbi, niti pitanja za vještaka. Nalazom vještaka je utvrđeno da tužitelju po osnovu neplaćenog dnevnog odmora pripada razlika naknade plaće za prekovremeni rad te dodaci za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u turnusu u ukupnom iznosu od 9.448,36 kuna, odnosno 1.254,02 EUR i to za period od ožujka 2017. do srpnja 2018.

2. Prema tome, u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, tužitelj uređuje svoj tužbeni zahtjev, koji postavlja u skladu s odredbom čl. 186. b. st. 3. Zakona o parničnom postupku i predlaže sudu po zaključenju glavne rasprave donijeti sljedeću presudu:

"I Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 -za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, isplatiti tužitelju OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovu neplaćenog dnevnog odmora i razlike plaće za prekovremeni rad te dodataka za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom u turnusu, u razdoblju od ožujka 2017. pa do ožujka 2018., novčani iznos od 1.254,02 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

za ožujak 2017. iznos od 103,52 EUR počevši od 8.4.2017. do isplate,

za travanj 2017. iznos od 82,27 EUR počevši od 9.5.2017. do isplate,

za svibanj 2017. iznos od 95,55 EUR počevši od 9.6.2017. do isplate,

za lipanj 2017. iznos od 88,05 EUR počevši od 8.7.2017. do isplate,

za srpanj 2017. iznos od 64,54 EUR počevši od 8.8.2017. do isplate,

za kolovoz 2017. iznos od 107,96 EUR počevši od 8.9.2017. do isplate, za rujan 2017. iznos od 60,97 EUR počevši od 10.10.2017. do isplate,

za listopad 2017. iznos od 11,14 EUR počevši od 8.11.2017. do isplate, za listopada 2017. iznos od 56,36 EUR počevši od 8.11.2017. do isplate, za studeni 2017. iznos od 113,07 EUR počevši od 9.12.2017. do isplate, za prosinac 2017. iznos od 114,75 EUR počevši od 9.1.2018 do isplate, za siječanj 2018. iznos od 120,84 EUR počevši od 9.2.2018. do isplate,

za veljaču 2018 iznos od 116,24 EUR počevši od 9.3.2018. do isplate,

za ožujak 2018. iznos od 118,76 EUR počevši od 10.4.2018. do isplate, po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 -za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, naknaditi tužitelju OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka koliko isti budu iznosili sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana."

9. U odgovoru na tužbu tuženica se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Uz podnesku od 2. 8. 2023. tuženik u privitku ovog dopisa dostavlja očitovanje Policijske postaje Ozalj, evidencije rada tužitelja i tranzita na graničnim prijelazima na kojima je tužitelj radio za razdoblje od ožujka 2017. do srpnja 2018. te se obvezuje dostaviti ostalu traženu dokumentaciju po primitku od zastupanih tijela. Ujedno tuženik ostaje kod ranijih očitovanja te osporava tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu točno neutvrđenog iznosa na ime naknade štete nastale zbog nekorištenja dnevnog odmora – pauze u razdoblju od 1. ožujka 2017. do 1. ožujka 2022. Korištenje dnevnog odmora policijskih službenika određeno je posebnim rasporedom rada i radnim nalogom sukladno tada važećoj odredbi članka 10. stavka 1. i 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 112/17. – dalje u tekstu: Kolektivni ugovor/17), kao i sada važećim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 56/22. – dalje u tekstu: Kolektivni ugovor/22), prema kojoj službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla. Policijski službenici granične policije PP Ozalj, uključujući i tužitelja, tijekom utuženog razdoblja koristili su dnevni odmor (pauzu) sukladno navedenim odredbama Kolektivnog ugovora/17 i članku 9. Naputka o načinu dnevnog raspoređivanja policijskih službenika i vođenju registra službenih poslova, a što je bilo vidljivo naznačeno u posebnom rasporedu rada i radnim nalozima policijskih službenika. Dakle, policijski službenici granične policije, neovisno o tome jesu li obavljali poslove granične kontrole ili poslove zaštite državne granice u trajanju od 12 sati ili 8 sati, koristili su dnevni odmor jednokratno od 60 minuta, dvokratno po 30 minuta, odnosno jednokratno od 30 minuta, ovisno o osobnoj potrebi i dogovoru sa voditeljem smjene graničnog prijelaza, odnosno vođom grupe za zaštitu granice i šefom smjene policijske postaje.

10. Policijski službenici koji su radili na poslovima granične kontrole na graničnom prijelazu Jurovski Brod dnevni odmor od 60 minuta obično su koristili u razdoblju od 10.00 do 15.00 sati, tj. od 22.00 do 03.00 sata, ili u drugom terminu (dva puta po 30 minuta) ovisno o osobnoj potrebi i dogovoru sa voditeljem smjene graničnog prijelaza, sve dok svi policijski službenici ne iskoriste pravo na dnevni odmor, jer svi službenici nisu mogli koristiti dnevni odmor u isto vrijeme. Na tom graničnom prijelazu radilo je istovremeno od četiri do šest policijskih službenika. Na graničnom prijelazu Jurovski Brod policijski službenici imali su mogućnost korištenja zajedničke prostorije (kuhinje i aparata za pripremu hrane), a na raspolaganju im je bilo i službeno vozilo koje se nalazilo na graničnom prijelazu, a koji su koristili za vrijeme dnevnog odmora radi odlaska u obližnje trgovine i restorane. Činjenica da su policijski službenici svakodnevno koristili dnevne odmore vidljiva je i iz kontrolnih listova zaduženja graničnih štambilja, kao i rasporeda rada na graničnoj kontroli te zapisa u Nacionalnom informacijskom sustavu za upravljanje državnom granicom - NISUDG-a (zapisi o policijskim službenicima koji su vršili graničnu kontrolu), jer u toj dokumentaciji nisu navedena značajna postupanja radi kojih nisu mogli iskoristiti pravo na dnevni odmor. Na graničnim prijelazima za pogranični promet Pravutina, Vivodina i Kašt (ranije i Obrež Vivodinski) policijski službenici su dnevni odmor koristili jednokratno ili dvokratno sukladno određenom vremenu korištenja dnevnog odmora naznačenom u radnom nalogu i posebnom rasporedu rada ili po slobodnoj procjeni, a vrijeme korištenja dnevnog odmora na GP Pravutina je bilo u razdoblju od 12.30 do 13.30, odnosno od 23.00 do 00.00 sata, na GP Kašt od 11.00 do 12.00 ili od 23.00 do 00.00 sata, na GP Vivodina od 9.00 do 9.30 i 17.30 do 18.00 sati ili od 10.00 do 11.00 i od 22.00 do 23.00 sata. Obzirom da se radi o graničnim prijelazima sa smanjenim intenzitetom prometa putnika (prosjek 50-60 putnika GP Pravutina i 25 putnika GP Kašt i GP Vivodina tijekom 12 satne smjene) graničnu kontrolu na navedenim graničnim prijelazima obavljao je jedan policijski službenik, a granični prijelazi bili su opremljeni kuhinjom i svim potrebnim uređajima za pripremu hrane kako bi policijski službenik unatoč tome što je bio sam na graničnom prijelazu mogao iskoristiti dnevni odmor u pravilu po slobodnoj procjeni kada nema tranzita putnika i vozila preko graničnog prijelaza. Također, granični prijelaz za pogranični promet Pravutina zatvarao se u 23.00 sata, odnosno nedjeljom u 20.00 sati, pa je vrijeme korištenja dnevnoga odmora u noćnim smjenama, radnim nalogom bilo predviđeno vrijeme kada je granični prijelaz zatvoren, a policijski službenik nije obavljao poslove granične kontrole na tom prijelazu. Stoga je dnevni odmor koristio u predviđeno vrijeme van radnoga vremena graničnog prijelaza, ukoliko ga nije iskoristio na radnom mjestu na graničnom prijelazu, kada je bio upućen na obavljanje granične kontrole na granični prijelaz Jurovski Brod ili na poslove zaštite državne granice. Isto tako granični prijelaz za pogranični promet Kašt zatvarao se u 23.00 sata, odnosno nedjeljom i blagdanom u 20.00 sati, granični prijelaz za pogranični promet Vivodina zatvarao se u 22.00 sata, a nedjeljom i blagdanom u 20.00 sati, nakon čega su policijski službenici do otvaranja graničnog prijelaza u 5.00 sati (GP Kašt), odnosno do 6.00 sati (GP Vivodina) koristili dnevni odmor, ukoliko ga nisu iskoristili za vrijeme rada graničnog prijelaza.

11. Tuženik je kontrolom izvješća radnih naloga i druge dokumentacije koja je sačinjavana po završetku službe, od strane rukovoditelja, nisu uočene stavke u kojima bi bilo konstatirano da tužitelj nije bio u mogućnosti koristiti dnevni odmor niti se pozvao na članak 42. Kolektivnog ugovora/17. Prilikom provođenja redovnog nadzora nad radom policijskih službenika na graničnim prijelazima i zaštiti državne granice rukovoditelji nisu zabilježili niti jednu situaciju da policijski službenici na tim poslovima, uključujući tužitelja, nisu koristili pravo na dnevni odmor. U radnim nalozima nije navedeno da tužitelj nije mogao iskoristiti dnevni odmor, niti je na bilo koji drugi način nadređenima ukazao na nemogućnost korištenja dnevnog odmora.

12. Tužitelj nije niti sukladno odredbi članka 42. Kolektivnog ugovora/17 podnio zahtjev da mu se zbog nekorištenja dnevnog odmora omogući korištenje slobodnih dana. Naime, navedenom odredbom određeno je ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada, pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane. Takav zahtjev tužitelj nije podnio. Također, neosnovano tužitelj u tužbi navodi da mu tuženik nije omogućio korištenje dnevnog odmora (pauze) u razdoblju od 5. travnja 2018. do 4. lipnja 2018., jer je tužitelj koristio godišnji odmor i u razdoblju od 5. lipnja 2018. do 15. srpnja 2018., jer je tužitelj bio na bolovanju, kao i nakon 16. srpnja 2018. kada je umirovljen. Stoga tužitelju u tom razdoblju niti nije mogla nastati šteta po predmetnoj osnovi.

13. Ujedno tuženik ističe prigovor zastare za razdoblje do 4. travnja 2017., jer je tužba datirana sa datumom 4. srpnja 2022. pa se pretpostavlja da je tada podnesena Općinskom sudu u Karlovcu. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog troška tuženiku sa zateznom kamatom.

14. U dokaznom postupku sud je pročitao odluku o rasporedu, zahtjev za mirno rješenje spora, očitovanje Policijske postaje Ozalj, evidencije rada tužitelja i tranzita na graničnim prijelazima na kojima je tužitelj radio za razdoblje od ožujka 2017. do srpnja 2018., isplatne liste, kontrolne listove/rasporede rada za ulazno/izlaznoj traci, izliste iz Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom, izveden je dokaz vještačenjem po D&S d.o.o. Karlovac, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka VM, MM, UM, FM i RM te tužitelja.

15. Predmet ove tužbe je potraživanje tužitelja naknade plaće za neiskorištenu dnevnu stanku za svaki radni dan rada u turnusu i to za jedan sat dnevno za vrijeme rada u turnusu u utuženom razdoblju od 1. 3. 2017. do 1. 3. 2022.

16. Tužitelj je zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijska uprava karlovačka, Policijska postaja Ozalj, raspoređen na radno mjesto policijski službenik za zaštitu granice. Međutim, u utuženom razdoblju tužitelj je pretežito obavljao poslove kontrole državne granice, i to na Međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu Jurovski Brod te na pograničnim prijelazima Pravutina, Vivodina i Kašt.

17. Tuženik tvrdi da je tužitelju za vrijeme rada na Međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu Jurovski Brod te na pograničnim prijelazima Pravutina, Vivodina i Kašt, koji rad se obavlja u turnusu u trajanju od 12 sati omogućio korištenje odmora u trajanju od 60 minuta ili jednog sata, što je dužan i dokazati.

18. Naime, iz neposrednog i uvjerljivog iskaza svjedokinje ŠM policijske službenice koja u utuženom razdoblju radila sa tužiteljem na međunarodnom graničnom prijelazu Jurovski Brod, proizlazi da im za vrijeme rada u turnusu u trajanju od 12 sati nije bilo omogućeno korištenje dnevnog odmora odnosno stanke u trajanju od jednog sata, dakle, onako kako je to propisano odredbama kolektivnog ugovora, sve to jer nije bilo dovoljno policijskih službenika koji bi ih mogli zamijeniti. Nadalje, iz iskaza imenovane svjedokinje također proizlazi da su zbog nekorištenja propisanog dnevnog odmora tražili slobodne dane i to usmeno od pomoćnika BM i FM, međutim, ni to im nije bilo omogućeno zbog nedostataka policijskih službenika koji bi ih mogli zamjenjivati. Na manjih graničnim prijelazima radio je jedan policijski službenik, koji je u noćnim smjenama morao i obilaziti državnu granicu, dakle, obavljati i poslove kontrole granice, pa je bio primoran zaključati granični prijelaz. Suglasno je iskazao i svjedok ŽM, te je dodao da su pored rada na cestovnim graničnim prijelazima za vrijeme radu u turnusu od 12 sati radili i na željezničkom prijelazu Kamanje-Bubnjarci. Svjedok je nekoliko puta u radnom nalogu napisao da ga nije imao tko zamijeniti kako bi koristio dnevni odmor u trajanju od jednog sata, naime, u radnom nalogu bilo je točno određeno vrijeme korištenja dnevnog odmora, koji nisu mogli koristiti prva tri sata ni zadnja četiri sata, ali u vremenu kad je stanku bilo moguće koristiti tuženica nije osigurala zamjenu. Svjedoku UM poznato je da je tužitelj bio upućivan na poslove granične kontrole jer je nedostajalo policijskih službenika. Dakle, tužitelj je imao rješenje za obavljanje poslova zaštite državne granice, ali je prema odluci načelnika obavljao i poslove granične kontrole.

19. Da se broj policijskih službenika kroz utuženi period smanjivao proizlazi i iz iskaza svjedoka FM, indirektno nadređenom tužitelju jer je tužitelj imao rješenje za zaštitu državne granice, ali je obavljao i poslove granične kontrole za koje je svjedok bio odgovoran u okvire službe. Ovaj sud zaključuje da su svjedoci FM i RM tek općenito iskazivali o mogućnosti korištenja dnevnog odmora zamjenom od strane ophodnje za zaštitu državne granice, ophodnje temeljne policije ili pak slanjem policijskog službenika iz same policijske postaje koji su bili obučeni za obavljanje poslova granične kontrole, međutim, tuženica nije dokazala da je tužitelju u utuženom razdoblju konkretno omogućeno korištenje dnevnog odmora u trajanju od jednog sata. Navodi svjedoka da u noćnoj smjeni manji granični prijelazi rade do 23,00 sata, kad policijski službenik zatvara granični prijelaz, te nema granične kontrole sve do 5,00 sati, ne dokazuju da je tužitelju bilo omogućeno korištenje dnevnog odmora u daljnjem periodu kad je bio dužan nazočiti na svojem radnom mjestu, štoviše protivno je i odredbi članka 10. stavka 2. KU/13. Iz dostavljenih kontrolnih listova nije razvidno da je tužitelj i kada koristio dnevni odmor.

20. Ovaj sud smatra da za odlučivanje o pravu tužitelja nije odlučno da li je na graničnom prijelazu postojala kuhinja, da li je u blizini graničnog prijelaza postojao restoran ili trgovina, već je odlučno da li je tuženica tužitelju za vrijeme rada u turnusu od 12 sati omogućila korištenje dnevnog odmora u trajanju od jednog sata.

21. Dakle, organizacija rada kod tuženika je bila takva da je nedostajalo službenika na graničnom prijelazu pa službenici, odnosno konkretno tužitelj, nije mogao iskoristiti svoj dnevni odmor na način kako je to predviđeno odredbama KU/13. Iz svih provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da su se službenici morali prijaviti lozinkama na svojim radnim stanicama, a kada bi odlazili na stanku, odnosno napuštali radnu stanicu, morali su se sa iste odjaviti. Budući da je nedostajalo ljudi na graničnom prijelazu, službenici se nisu mogli odjavljivati jer ih nije imao tko zamijeniti pa stoga nisu mogli ni koristiti svoj dnevni odmor. Tuženik nije predočio dokaze iz kojih bi bilo vidljivo da se tužitelj mogao odjaviti, odnosno da se odjavljivao, radi korištenja dnevnog odmora, što upućuje da dnevni odmor nije ni koristio. S obzirom na navedeno proizlazi da tuženik nije organizirao rad na način da osigura službenicima korištenje dnevnog odmora kako je to propisano odredbama KU/13 I KU/17 u trajanju od 60 minuta za vrijeme jedne smjene u turnusu ili 2 puta po 30 minuta. Iz svega utvrđenog tijekom ovog postupka nedvojbeno proizlazi da je tužitelj radio u turnusu od po 12 sati te da ga nije imao tko zamijeniti radi korištenja dnevnog odmora s obzirom da je organizacija rada na graničnom prijelazu bila takva da je nedostajalo ljudi pa se službenici nisu mogli udaljiti sa svoje radne jedinice kako bi koristili dnevni odmor, a morali su obavljati i preglede na željezničkom graničnom prijelazu.

22. Odredbom članka 10. stavka 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 104/2013 - u daljnjem tekstu: KU/13) propisano je da službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla. Odredbom stavka 3. istoga članka propisano je da se vrijeme odmora ubraja u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena.

23. Pravo na odmor, odnosno stanku, regulirano je i odredbom članka 73. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014 - u daljnjem tekstu: ZoR) prema kojoj radnik koji radi najmanje 6 sati dnevno ime svakog radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje 30 minuta, osim ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, s time da se vrijeme odmora ubraja u radno vrijeme.

24. Odredbom članka 42. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 112/2017 - u daljnjem tekstu: KU/17) propisano je da, ako službenik ili namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada, pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

25. Cijeneći sve provedene dokaze sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za neiskorišteni dnevni odmor za svaki dan rada u turnusu i to za jedan sat dnevno za vrijeme rada u turnusu, sve to jer se vrijeme odmora ubraja u radno vrijeme, pri čemu je tužitelj tražio da vrijeme dnevnog odmora iskoristi kao slobodne dane, što mu od strane tuženika nije omogućeno.

26. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva određeno je financijski vještačenje tako da se nalaže vještaku utvrditi točan broj sati dnevnog odmora na koje bi tužitelj imao pravo sukladno Zakonu o radu, Kolektivnom ugovoru te podzakonskim propisima za svaki mjesec utuženog razdoblja od 1.3.2017. do 1.3.2022. godine. U nalazu je potrebno specificirati neisplaćene mjesečne iznose plaće koji se odnose na naknadu za neiskorišteni dnevni odmor s danima dospijeća svakog pojedinog iznosa. Vještak je po izvršenom obračunu utvrdio da:

- tužitelju po osnovu neplaćenog dnevnog odmora pripada razlika naknade plaće za prekovremeni rad te dodaci za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u turnusu u ukupnom iznosu od 9.448,36 kuna, odnosno 1.254,02 eura.

27. Sukladno nalogu Suda vještak radi je sačinio dopunu nalaza i mišljenja na način da iznose koji se odnose na razliku plaće za neplaćeni dnevni odmor, dodatke za rad u turnusu, noću, subotom, nedjeljom i blagdanom izražava u valuti euro. Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja prema spisu Pr 120/22, vještak je po izvršenom obračunu utvrdio da:

- tužitelju po osnovu neplaćenog dnevnog odmora pripada razlika naknade plaće u iznosu od 1.105,52 eura, po osnovu naknada za rad u turnusu 33,51 euro, za rad noću 13,50 eura, subotom 27,63 eura, nedjeljom 36,77 eura, blagdanom 37,08 eura. Ukupno neplaćeni dnevni odmor iznosi 1.254,02 eura,

- prikaz neplaćenih iznosa vještak daje u tablici obračuna u prilogu nalaza.

28. Sud je nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti.

29. Tuženica je istaknula prigovor zastare za potraživanja do travnja 2017. Prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu prvo potraživanje tužitelja odnosi se na naknadu plaće za mjesec ožujak 2017. s dospijećem 15. 4. 2017. Tužitelj je tužbu podnio 4. 7. 2022., a prethodno tužbi zahtjev za mirno rješenje spora 24. 3. 2022. koji zahtjev ima za posljedicu zastoj zastare na rok od tri mjeseca to sud nalazi da je od 24. 3. 2022. do 24. 6. 2022. nastupio zastoj zastare, da je na potraživanje koje se odnosi na mjesec ožujak 2017. koje dospijeva 15. 4. 2017. do zastoja zastare 24. 6. 2022. protekao rok od 5 godina 2 mjeseca 9 dana, a od prestanka zastoja 25. 6. 2022. do dana podnošenja tužbe 4. 7. 2022. protekao rok od 9 dana, dakle, više od pet godina. Isto se odnosi i na potraživanje za travanj 2017. s dospijećem 15. 5. 2017., tako je od 15. 5. 2017. do 24. 6. 2022. protekao rok od 5 godina 1 mjeseca 9 dana, dakle, više od pet godina, stoga je osnovan prigovor zastare istaknut od tuženice. U tom smislu dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje za ožujak i travanj 2017. koje je u zastari u ukupnom iznosu od 185,79 eura odbijen je kao neosnovan.

30. Slijedom svega navedenoga tužbeni zahtjev prihvaćen je kao osnovan za iznos od 1.068,23 eura.

31. Na dosuđeni iznos dosuđena je i zatezna kamata od dospijeća svakog mjesečnog potraživanja do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZOO).

32. Sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 138/20.) i Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 10/17.) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavni dio bruto dohotka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose kamate ne obračunavaju. Takav pravni stav zauzeo je Vrhovni sud u svojoj odluci povodom izvanredne revizije u predmetu broj Revr-... od 6. rujna 2017. Slijedom navedenog, sud je odbio dio zahtjeva za isplatom zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima naknade plaće.

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP 19). U odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio sa 100 %, a u odnosu na visinu sa 85,18 %, pa kad se ti iznosi zbroje i podijele sa 2 dobije se postotak od 92,6 % što predstavlja uspjeh tužitelja, dočim je tuženik uspio s preostalih 7,4 %. Kad se od postotka tužitelja oduzme postotak tuženika ostaje postotak od 85,2 % što predstavlja konačni uspjeh tužitelja.

34. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 75 bodova kako slijedi: za sastavljanje prijedloga za mirno rješenje spora iznos od 150,00 eura, (Tbr.28.), sastavljanje tužbe iznos od 150,00 eura (Tbr.7.t.1.), sastavljanje podneska od 21. 2. 2022. – očitovanje na odgovor na tužbu iznos od 150,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 11. 1. 2024. – očitovanje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka obrazloženi podnesak iznos od 150,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištu 21. 2. 2023., 19. 3. 2025., 26. 8. 2025. i 15. 10. 2025. za svaku radnju 150,00 eura (Tbr.9.t.1.) i pristup na ročište za objavu iznos od 75,00 eura (Tbr.9.t.3.), što zbrojeno i uvećano za PDV iznosi 1.593,75 eura što pomnoženo sa 85,2 % iznosi 1.357,88 eura. Trošak vještačenja dosuđen je u cijelosti u iznosu od 265,45 eura jer je bio neophodan jer je tuženica osporila visinu zahtjeva u cijelosti. Stoga ukupni trošak tužitelja iznosio 1.623,33 eura. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 9/14. i 55/16. – dalje: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 9. prosinca 2025.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pisano u 3 ista primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1.Odvjetničko društvo Rački i kolege, Zagreb, Vlaška 50A/4, u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Oreškovićeva ulica 6 D/1

2.ODO u Karlovcu, Građansko – upravni odjel