REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-15478/2021-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja Petra Rođaka iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupan po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. studenoga 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Sanju Radolović Kuprešak, odvjetnicu i Stanka Drobeca, savjetnika u OGDO-u, dana 9. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvu obrane, da tužitelju Petru Rođaku, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.800,21 EUR-a bruto s osnova neiskorištenih slobodnih dana (bez uvećanja za dodatak na ime prekovremenog rada) uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 2.800,21 EUR od 16.4.2021. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvu obrane, da tužitelju Petru Rođaku, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 922,99 EUR-a na ime neplaćene naknade za troškove prijevoza uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana na iznose kako slijedi:

- na iznos od 4,21 EUR od 16.4.2016. pa do isplate

- na iznos od 49,17 EUR od 16.5.2016. pa do isplate

- na iznos od 54,35 EUR od 16.6.2016. pa do isplate

- na iznos od 36,23 EUR od 16.7.2016. pa do isplate

- na iznos od 25,88 EUR od 16.8.2016. pa do isplate

- na iznos od 49,17 EUR od 16.9.2016. pa do isplate

- na iznos od 49,17 EUR od 16.10.2016. pa do isplate

- na iznos od 44,00 EUR od 16.11.2016. pa do isplate

- na iznos od 54,35 EUR od 16.12.2016. pa do isplate

- na iznos od 56,94 EUR od 16.1.2017. pa do isplate

- na iznos od 31,06 EUR od 16.2.2017. pa do isplate

- na iznos od 38,82 EUR od 16.3.2017. pa do isplate

- na iznos od 46,59 EUR od 16.4.2017. pa do isplate

- na iznos od 46,59 EUR od 16.5.2017. pa do isplate

- na iznos od 51,76 EUR od 16.6.2017. pa do isplate

- na iznos od 44,00 EUR od 16.7.2017. pa do isplate

- na iznos od 25,88 EUR od 16.8.2017. pa do isplate

- na iznos od 46,59 EUR od 16.9.2017. pa do isplate

- na iznos od 38,82 EUR od 16.10.2017. pa do isplate

- na iznos od 41,41 EUR od 16.11.2017. pa do isplate

- na iznos od 54,35 EUR od 16.12.2017. pa do isplate

- na iznos od 33,65 EUR od 16.1.2018. pa do isplate,

te da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.672,75 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 9.12.2025. pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je djelatna vojna osoba, zaposlena kod tuženika. Sjedište zapovjedništva ustrojstvene jedinice je u Zagrebu-Vojarna „Croatia“. Redovno radno vrijeme zaposlenicima tuženika u pravilu traje od 8-16 sati, a odvija se kroz 5 radnih dana. Tužitelj je na temelju naloga u razdoblju 24.3.2016.- 24.3.2021. povremeno dnevno radio dulje od 8 sati tako da sukladno Odluci o rasporedu radnog vremena ima pravo na proporcionalno uvećani dnevni odmor na način da dnevni odmor kod 12-satnog dnevnog radnog vremena iznosi ukupno 60 minuta. Budući da tuženik nije tužitelju koji je povremeno radio dulje od 8 sati dnevno omogućio korištenje dnevnog odmora od 60 minuta u radno vrijeme, tužitelj traži plaćanje neiskorištenih sati dnevnog odmora u vrijeme kada je njegov rad trajao dulje od 8 sati dnevno, odnosno kada je dnevni rad tužitelja trajao 12 sati i dulje. Dalje tužitelj navodi da je na temelju naloga u razdoblju 24.3.2016.-24.3.2021. povremeno radio 12 i više sati dnevno, a tuženik je tužitelju plaćao 8 sati rada dnevno odnosno tuženik tužitelju nije plaćao više odrađenih sati rada od 40 tjedno niti mu je za više odrađenih sati rada odobravao slobodne dane tako da tužitelj potražuje naknadu za više odrađenih sati rada od 40 tjedno po redovnoj cijeni sata rada te naknadu za subote i nedjelje koje je tuženik tužitelju evidentirao kao slobodne dane, a ne kao neradne dane. Tužitelj je u razdoblju 24.3.2016.-24.3.2021. obnašao dužnost dežurstva unutarnje službe 1X24 sata, a tuženik tužitelju nije plaćao kompletno dežurstvo unutarnje službe 24 sata sukladno sudskoj praksi VSRH, tako da tužitelj potražuje isplatu razlike za dežurstvo unutarnje službe 1X24 sata. Tužitelj je u utuženom razdoblju 24.3.2016.-24.3.2021. i po 14 dana mjesečno boravio na terenu, a tuženik nije tužitelju isplaćivao putne troškove, kompletnu dnevnicu i terenski dodatak tako da tužitelj ovim Zahtjevom potražuje isplatu putnih troškova, dijela dnevnica i terenskog dodatka sukladno osobnom činu za razdoblje 24.3.2016. - 24.3.2021. Pravilnikom o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza (NN 73/13) uređeno je da djelatna vojna osoba ukoliko nema organiziran prijevoz na posao i s posla (čl.2. Pravilnika) a redoviti dolazak na posao i odlazak s posla organiziran je tako da vrijeme čekanja na prijevoz prelazi 60 minuta, odnosno kod presjedanja vrijeme čekanja između dviju linija prijevoza dulje je od 30 minuta, ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini od 075 kn po prijeđenom kilometru. Budući da tuženik tužitelju ne isplaćuje naknadu od 075 kn za 26 km dnevno od prebivališta [adresa] do Đurđevca odakle ima organiziran prijevoz, tužitelj potražuje za utuženo razdoblje 24.3.2016. -24.3.2021. troškove prijevoza za 26 km dnevno po 075 kn po km. Tužitelj zbog radnih obveza nije redovno koristio slobodne dane tako da po vlastitoj evidenciji tuženik duguje tužitelju naknadu za 20 slobodnih dana i to 6 dana u 2016.g. 5 dana u 2017.g, 4 dana u 2018.g. 3 dan u 2019,.g. i 2 dana u 2020.g. koju naknadu ovim zahtjevom potražuje. Ovaj Zahtjev se odnosi na razdoblje, 25.3. 2016. -25.3.2021.

2. Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora, sukladno čl. 186.a ZPP-a ali do podnošenja tužbe nije primio očitovanje ODO-a.

3. Stoga konačno preciziranom tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 22.9.2025., ispravljenim na ročištu 21.10.2025., potražuje od tuženika isplatu iznosa od 2.800,21 eura bruto s osnova neiskorištenih slobodnih dana, te 922,99 eura s osnova neplaćenih troškova prijevoza, s pripadajućim kamatama od dospijeća do isplate i troškovima postupka s kamatama od presuđenja do isplate.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, opreza radi osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, te predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

5. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora s povratnicom, Odluku od 27.2.2020., sudsku praksu, kartice djelatnika, karton primanja, Odluku od 19.6.2019., Zahtjev za ostvarivanje prava na posebnu naknadu za vrijeme izobrazbe u RH, dokumentaciju, evidencije rada, proveden je dokaz financijskim vještačenjem od 14.5.2025. po vještaku Ručević vještačenja d.o.o., dopunskim financijskim vještačenjem od 30.8.2025., saslušan je tužitelj kao stranka.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, kao u izreci presude.

7. Sporno je među strankama pripada li tužitelju za utuženi period od 24.3.2016. do 24.3.2021. pravo na naknadu s osnova neiskorištenih slobodnih dana, i to bez uvećanja za dodatak na ime prekovremenog rada), u utuženom iznosu od 2.800,21 eura, kao i pripada li mu pravo na neplaćenu naknadu za troškove prijevoza u iznosu od 922,99 eura za razdoblje od 16.4.2016. do 16.1.2018., sve sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

8. Kako je tužitelj djelatna vojna osoba, to se na istoga u utuženom razdoblju primjenjuju odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske. Pritom je odredbom čl. 97. Zakona o službi u oružanim snagama RH reguliran rad dulji od punog radnog vremena (prekovremeni rad) kojeg je djelatna vojna osoba, službenik ili namještenik obvezan obavljati: kad su zapovjeđene mjere pripravnosti, u slučaju uzbune u vojnoj postrojbi, tijekom vojne vježbe, tijekom elementarnih nepogoda i drugih opasnosti, tijekom dežurstva ili slične dužnosti u zapovjedništvu, postrojbi ili ustanovi, pri čemu je propisano kako djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima, dok se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano za kontinuirano obavljanje poslova i zadaća.

9. Prema odredbi t. 4. i 7. Odluke o rasporedu radnog vremena (Odluka 2014), djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, a djelatna vojna osoba obvezna je po zapovijedi ili nalogu nadređene osobe raditi i dulje od redovnoga radnog vremena. Sati rada duljega od redovnoga radnog vremena preraspodjeljuju se u omjeru jedan prema jedan. U skladu s čl. 6. Zakona u službi u oružanim snagama (Narodne novine 73/2013., 75/2015.), djelatna vojna osoba nije isto što i državni službenik i namještenik u Oružanim snagama, koji obavljaju poslove iz djelokruga Oružanih snaga te informatičke poslove, opće i administrativne, planske, materijalno-financijske, računovodstvene i slične poslove, odnosno koji rade na pomoćno-tehničkim i ostalim poslovima čije je obavljanje potrebno radi pravodobnog i kvalitetnog obavljanja poslova iz djelokruga Oružanih snaga. Stoga proizlazi kako je za obračun prekovremenog rada potrebno utvrditi koliko je slobodnih dana (i/ili preraspodijeljenog rada) tužitelj iskoristio s osnova prekovremenog rada.

10. Iz dokumentacije u spisu, odnosno evidencije radnog vremena i kartice obračuna plaće za utuženo razdoblje, razvidno je kako je tužitelj u cijelom utuženom razdoblju radio u redovnom radnom vremenu i radu duljem od redovnog radnog vremena, a koji rad je ostvarivao kroz rad organiziran u objektima tužene, na službenim putovanjima, radom na terenu, stražarskoj službi i dežurstvima.

11. Odredbama Pravilnikom o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza (NN 73/13) uređeno je da djelatna vojna osoba ukoliko nema organiziran prijevoz na posao i s posla (čl. 2. Pravilnika) a redoviti dolazak na posao i odlazak s posla organiziran je tako da vrijeme čekanja na prijevoz prelazi 60 minuta, odnosno kod presjedanja vrijeme čekanja između dviju linija prijevoza dulje je od 30 minuta, ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini od 075 kn po prijeđenom kilometru. Budući da tuženik tužitelju ne isplaćuje naknadu od 075 kn za 26 km dnevno od prebivališta [adresa] do Đurđevca odakle ima organiziran prijevoz, tužitelj potražuje za utuženo razdoblje troškove prijevoza, sukladno navedenim odredbama.

12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je utuženom razdoblju od 24.3.2016. do 24.3.2021. radno vrijeme kod tuženika bilo organizirano od 8,00 do 16,00 sati, međutim njegovo radno vrijeme kao vozača motornog vozila bilo je specifično, trebalo je raditi temeljem zapovijedi odnosno naloga za vozače, tako da je trebalo većinom doći ili ranije na posao ili ostajati dulje, pa je to nekada bilo i 12 sati dnevno. Za to vrijeme tuženik mu nije omogućio korištenje slobodnih dana, bez obzira što je imao viška radnih sati niti se nisu mogli iskoristiti zbog manjka radnika i velikog broja zadaća. Nije mu omogućen niti dnevni odmor koji bi bio dulji od 30 minuta, jer ako su išli na put morali bi ostati kod vozila nije bilo mogućnosti odmora. Također je kod tuženika obavljao dužnost dežurstva 1x24 sata, što mu također nije plaćeno, a također niti za boravak na terenu koji je spomenuo u tom periodu nisu mu plaćeni dnevnica, terenski dodatak i putni troškovi. On je inače do 2018. godine stanovao u [adresa] pa mu do 1. mj. 2018. nisu plaćeni niti putni troškovi odnosno prijevoz od [adresa] do Đurđevca, od Đurđevca do Zagreba postojala je vojna linija, ali ni uz njih se nekada nije mogao vezati ako je trebalo doći u neko točno određeno vrijeme odnosno obaviti tzv. izvanrednu zadaću, pa bi onda zbog potrebe ranijeg dolaska u Zagreb morao ići sa svojim autom i isto tako se vraćati natrag u [adresa]. Na poseban upit navodi da je kao vozač vozio većinom u inozemstvo ali i unutar RH. Vozio je većinom osobe i teret. Kod prijevoza tereta obzirom je prevozio materijalne stvari za koje je vozač odgovoran morao je poštivati ograničenja brzine, a vozio je i više od 12 sati. Na daljnji upit jesu li se viškovi koje je imao preko redovnih radnih sati negdje evidentirali navodi kako valjda jesu, ne zna na koji način, je li to vađeno iz radnih naloga tužitelja i onda uneseno u šihterice odnosno evidencije ne zna.

13. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao životan i uvjerljiv, budući je isti u skladu s dokumentacijom, odnosno ostalim utvrđenjima u spisu.

14. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem, pa iz nalaz i mišljenja od 14.5.2025. proizlazi da je vještaku naloženo:

-izračunati naknadu za više odrađenih sati rada od 40 tjedno po redovnoj cijeni sata rada i to prema dnevnoj evidenciji rada i naloga vozača za razdoblje od 24. ožujka 2016. do 24. ožujka 2021. u skladu s aktima tuženika, odnosno izračunati naknadu za više odrađene sate od 40 tjedno za koje nije dobio i iskoristio slobodne dane,

- izračunati neplaćene troškove prijevoza za 26 km po cijeni od 0,10 EUR / 0,75 kn za razdoblje od 24. ožujka 2016. do 24. ožujka 2021. prema dnevnoj evidenciji rada,

- izračunati neplaćene naknade za subote i nedjelje evidentirane kao slobodni dani za razdoblje od 24. ožujka 2016. do 30. listopada 2017.

Na temelju navedenog rješenja, obavljen je uvid u spis predmeta i sljedeću dokumentaciju:

- odluka o rasporedu tužitelja od 27. veljače 2020. (list 8. – 9. spisa),

- kartica djelatnika (obračun plaće) za razdoblje od ožujka 2016. do kolovoza 2017.

(list 27. – 30. spisa),

- karton primanja radnika za razdoblje od rujna 2017. do ožujka 2021. (list 31. – 52. spisa),

- dnevne evidencije radnog vremena za razdoblje od prosinca 2015. do ožujka 2021.

(list 214. – 291. spisa),

kao i dokumentaciju priloženu uz spis predmeta i to:

- nalozi za korištenje slobodnih dana,

- nalozi vozača za razdoblje od 2016. do 2021. godine.

Pritom je vještak u svom nalazu naveo da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen u MORH-u u ustrojstvenoj jedinici Zapovjedništva za potporu, Bojna za opću logističku potporu, Satnija za transport, 3. transportni vod, 2. desetina na ustrojbenom mjestu vozača sa sjedištem službe U Zagrebu. Tužbeni zahtjev tužitelja odnosi se na neisplaćene elemente plaće, i to:

- naknadu za više odrađenih sati rada od 40 tjedno po redovnoj cijeni sata rada,

- neplaćene troškove prijevoza,

- neplaćene naknade za subote i nedjelje evidentirane kao slobodni dani. U utuženom razdoblju je od 24. ožujka 2016. do 24. ožujka 2021. su radno vrijeme, isplatu plaće i dodataka na plaću djelatnih vojnih osoba uređivali sljedeći propisi:

- Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZOR 2013.),

- Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (u daljnjem tekstu: Pravilnik 2014.),

- Odluka o rasporedu radnog vremena (u daljnjem tekstu: Odluka 2014). Uvidom u dokumentaciju priloženu spisu predmeta, evidencije radnog vremena i karticu obračuna plaće za utuženo razdoblje, razvidno je kako je tužitelj u cijelom utuženom razdoblju radio u redovnom radnom vremenu i radu duljem od redovnog radnog vremena, a koji rad je ostvarivao kroz rad organiziran u objektima tužene, na službenim putovanjima, radom na terenu, stražarskoj službi i dežurstvima. Imajući u vidu navedeno u nastavku nalaza daju se odgovori (izračuni) na zadatke suda.

1. Prekovremeni rad i dodaci na vrste sati rada u razdoblju od 24. ožujka 2016. do 24. ožujka 2021.

U promatranom razdoblju predmetna problematika uređena je sljedećim propisima:

- odredbe t. 4. i 7. Odluke 2014.:

- djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba,

- djelatna vojna osoba obvezna je po zapovijedi ili nalogu nadređene osobe raditi i dulje od redovnoga radnog vremena. Sati rada duljega od redovnoga radnog vremena preraspodjeljuju se u omjeru jedan prema jedan. U skladu s čl. 6. Zakona u služni u oružanim snagama, Narodne novine 73/2013., 75/2015., djelatna vojna osoba nije isto što i državni službenik i namještenik u Oružanim snagama, koji obavljaju poslove iz djelokruga Oružanih snaga te informatičke poslove, opće i administrativne, planske, materijalno-financijske, računovodstvene i slične poslove, odnosno koji rade na pomoćno-tehničkim i ostalim poslovima čije je obavljanje potrebno radi pravodobnog i kvalitetnog obavljanja poslova iz djelokruga Oružanih snaga. Iz prethodno navedenih propisa koji uređuju prekovremeni rad proizlazi kako je za obračun prekovremenog rada potrebno utvrditi koliko je slobodnih dana (i/ili preraspodijeljenog rada) tužitelj iskoristio s osnova prekovremenog rada. Prema tome, a na temelju dnevnih evidencija radnog vremena u Tabeli 1 za razdoblje od 24. ožujka 2016. do 24. ožujka 2021. daje se pregled ostvarenih prekovremenih sati rada tužitelja (stupac 'c' Tabele 1) kao zbroj svih sati rada koji prelaze 40 sati tjedno. Nastavno na gore iskazani pregled rada tužitelja, u nastavku Tabele 1 daje se pregled iskorištenih slobodnih dana (stupac 'd' Tabele 1) koji se preračunavaju u iskorištene prekovremene sate rada (stupac 'e' Tabele 1), te konačno izračun eventualno neiskorištenih, odnosno neplaćenih prekovremenih sati rada, na način da se iskorišteni prekovremeni sati rada, preračunani iz slobodnih dana, stave o odnos sa ostvarenim (stupac 'f' Tabele 1). Iskorišteni prekovremeni sati rada obračunani su primjenom formule: iskorišteni sati prekovremenog rada = SD x 8 sati. Iz Tabele 1 proizlazi kako je na kraju utuženog razdoblja tužitelju preostalo 459,5 sati neiskorištenog/neisplaćenog prekovremenog rada. Prema tome, razlika od 459,5 sati prekovremenog rada koja proizlazi iz odrađenih više od 40 sati tjedno se utvrđuje kao neisplaćena, te se obračunava u kumulativu na kraju razdoblja, odnosno prema plaći isplaćenoj za sate redovnog rada u ožujku 2021., a prema kartici obračuna plaće tužitelja. 459,5 sati prekovremenog rada = 459,5 x (7.845,77 kn / 176 sati redovnog rada + 3% minuli rad + 50% dodatak za prekovremeni rad) = 31.647,32 kn. Izračun je sačinjen u kumulativu na kraju razdoblja jer se ostvareni slobodni dani djelatnih vojnih osoba koriste prema dogovoru (na zahtjev djelatnika), te prema rasporedu i potrebama posla, pri čemu dolazi do prelijevanja slobodnih dana iz jednog razdoblja u drugo. Stoga se utvrđenje neisplaćenog prekovremenog rada daje u trenutku kada tužena iskazuje kumulativ 0. Prema tome važno je napomenuti kako se za utvrđenih 459,5 sati prekovremenog rada ne može utvrditi predstavljaju li i u kojem dijelu neisplaćene sate rada, tj. neiskorištene slobodne dane jer je iskorištavanje istih moguće u narednom razdoblju. Naknade za subote i nedjelje evidentirane kao slobodni dani za razdoblje od 24. ožujka 2016. do 30. listopada 2017. U odnosu na slobodne dane, ističe se kako iz evidencija ranog vremena tužitelja proizlazi kako mu tužena u promatranom razdoblju nije neradne dane (subota, nedjelja, blagdan i dr. zakonom utvrđeni neradni dani) evidentirala kao slobodne dane. Neplaćeni troškovi prijevoza za 26 km po cijeni od 0,10 EUR / 0,75 kn za razdoblje od 24. ožujka 2016. do 24. ožujka 2021. prema dnevnoj evidenciji rada. Metodologija obračuna prema plaći isplaćenoj za sate redovnog rada, anticipira sve dane kada se djelatnik nalazio na radnom mjestu, neovisno o tome je li radio u redovnom ili posebnom rasporedu radnog vremena. Isto tako, takav pristup obračuna ne isključuje slobodne dana, a nakon dežurstva ili u ciklusu turnusa jer se takvi dani prilikom obračuna plaće obračunavaju kao redovan rad. Istovremeno, navedeni obračun isključuje sve sate, tj. dane koje je djelatna vojna osoba provela na bolovanju, godišnjem odmoru, u korištenju slobodnih dana, bila udaljenja iz službe i drugih slučajeva privremene spriječenosti za rad jer se takvi sati, tj. dani obračunavaju po drugoj/drugim osnovama, različitim od redovnog rada i stoga se prilikom obračuna plaće iskazuju odvojeno od obračunane i isplaćene plaće za redovan rad. Slijedom navedenoga u Tabeli 2, a prema kartici djelatnika (obračun plaće), za razdoblje od 24. ožujka 2016. do 24. ožujka 2021., daje se obračun naknade troškova prijevoza na način da se za pojedini mjesec promatranog razdoblja ukupni sati redovnog rada podijele s 8, te se na taj način dobiju ukupni dani redovnog rada u tom mjesecu koji uključuju dolazak i odlazak s posla. Konačno, tako utvrđeni dani množe se s prijeđenih 26 km / danu i cijenom od 0,75 kn / km.

15. Stoga je vještak dao mišljenje, kako je u skladu s postavljenim zadatkom, na temelju utvrđenja i izračuna iz nalaza, u skladu s dokumentacijom koja je priložena spisu predmeta, mišljenja :

- tužitelj je u razdoblju od 24. ožujka 2016. do 24. ožujka 2021. ostvario 1.819,5 sati prekovremenog rada, od kojeg mu je s danom 24. ožujka 2021. preostalo neiskorišteno 459,5 slobodnih sati,

- ako Sud utvrdi da tužitelju nije omogućeno korištenje utvrđenih 459,5 slobodnih sati u razdoblju nakon utuženog razdoblja ili mu isti nisu isplaćeni, tada naknada za više odrađenih sati rada od 40 tjedno po redovnoj cijeni sata rada iznosi ukupno 4.200,32 EUR (konvertirani iznos) s dospijećem do 15. travnja 2021.,

- visina neisplaćene naknade troškova prijevoza tužitelja u razdoblju od 24. ožujka 2016. do 24. ožujka 2021. za 26 km dnevno po cijeni od 0,10 EUR / 0,75 kn po km iznosi ukupno 2.582,60 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'h' Tabele 2 iz nalaza s dospijećem do 15og u mjesecu za prethodni mjesec,

- u razdoblju od 24. ožujka 2016. do 30. listopada 2017. tužena nije tužitelju neradne dane (subote, nedjelje, blagdane i dr. zakonom utvrđene neradne dane) evidentirala kao slobodne dane.

16. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije stavljao primjedbi, dok je tuženik primjedbe iznio u podnesku od 12.6.2025., pa se vještak na iste očitovao u svom dopunskom nalazu i mišljenju od 30.8.2025.

17. U dopunskom nalazu i mišljenju od 30.8.2025. vještak je naveo da tuženik u svom podnesku od 12. lipnja 2025. prigovara osnovnom nalazu i mišljenju izrađenom u ovom predmetu navodeći da je isti apsolutno neispravan i suprotan uputi iz rješenja naslovnog suda od 13. siječnja 2025. Navodi kako je navedenim rješenjem vještaku dan zadatak izračunati eventualno ostvarene sate rade preko 40 sati tjedno po redovnoj cijeni sata rada i to prema dokumentaciji dostavljenoj od tužene. Nadalje, tuženik opisuje način na koji je vještak utvrdio sate neplaćenog prekovremenog rada i utvrdio iznos koji bi trebalo platiti tužitelju. Takav izračun tuženik smatra apsolutno neprihvatljivim jer, kako navodi, vještaku nije dano u zadatak izračunati naknadu za prekovremeni rad. Na navedeno se vještak očitovao na način da je naveo kako je osnovnim zadatkom suda bilo naloženo izračunati naknadu za više odrađenih sati rada od 40 tjedno po redovnoj cijeni sata rada i to prema dnevnoj evidenciji rada i naloga vozača za razdoblje od 24. ožujka 2016. do 24. ožujka 2021. u skladu s aktima tuženika, odnosno izračunati naknadu za više odrađene sate od 40 tjedno za koje nije dobio i iskoristio slobodne dane te je vještak u cijelosti postupio prema zadatku suda (cijenu sata iskazao je prema cijeni sata redovnog rada, a kako se radilo o satima preko tjednog fonda, primijenjen je i dodatak za prekovremeni rad. S obzirom na prigovor tuženika, vještak je sačinio i dodatni izračun i to prema satnici redovnog rada koja je jednaka obračunatoj plaći redovnog rada podijeljenoj s brojem sati redovnog rada, uvećano za minuli rad, bez dodatka za prekovremeni rad te će se obračunati u kumulativu na kraju razdoblja, odnosno prema plaći isplaćenoj za sate redovnog rada u ožujku 2021., a prema kartici obračuna plaće tužitelja. 459,5 sati prekovremenog rada = 459,5 x (7.845,77 kn / 176 sati redovnog rada + 3% minuli rad) = 21.098,21 kn. Izračun je sačinjen u kumulativu na kraju razdoblja jer se ostvareni slobodni dani djelatnih vojnih osoba koriste prema dogovoru (na zahtjev djelatnika), te prema rasporedu i potrebama posla, pri čemu dolazi do prelijevanja slobodnih dana iz jednog razdoblja u drugo. Stoga se utvrđenje neisplaćenog prekovremenog rada daje u trenutku kada tužena iskazuje kumulativ 0. Prema tome važno je napomenuti kako se za utvrđenih 459,5 sati prekovremenog rada ne može utvrditi predstavljaju li i u kojem dijelu neisplaćene sate rada, tj. neiskorištene slobodne dane jer je iskorištavanje istih moguće u narednom razdoblju. Nadalje, u drugom dijelu prigovora tužena se protivi izračunu na ime troškova prijevoza tužitelja u skladu s dostavljenim očitovanjem Središnjice za upravljanje osobljem od 14. travnja 2021. iz kojega je razvidna neopravdanost tog dijela zahtjeva. Tužena navodi kako je u razdoblju od 28. veljače 2018. tužitelju na temelju Odluke Središnjice za upravljanjem osobljem priznato pravo na naknadu za stanovanje u skladu s odredbama Pravilnika o stanovanju (Narodne novine, broj 131/2013., 135/2014., 97/2015. i 39/2018.), što je razvidno iz platnih lista, slijedom čega tužitelj nje mogao ostvarivati i pravo na naknadu troškova putovanja. Međutim, vještak u osnovnom nalazu nigdje niti ne spominje činjenicu isplate naknade za stanovanje u razdoblju od veljače 2018. nadalje te tužena ističe da će od postrojbe zatražiti očitovanje o činjenici podnošenja zahtjeva za priznavanjem troškova prijevoza do 28. veljače 2018. Na navedeno se vještak očitovao na način da je osnovnim zadatkom suda bilo naloženo izračunati neplaćene troškove prijevoza za 26 km po cijeni od 0,10 EUR / 0,75 kn za razdoblje od 24. ožujka 2016. do 24. ožujka 2021. prema dnevnoj evidenciji rada te je vještak u cijelosti postupio prema navedenom zadatku. Do dostave podataka koje se tužena obvezala dostaviti (očitovanje o činjenici podnošenja zahtjeva za priznavanjem troškova prijevoza do 28. veljače 2018.) te ukoliko Sud utvrdi i odredi dodatni zadatak vještaku u skladu s razdobljem u kojem je tužitelj ostvarivao pravo na troškove prijevoza, tada vještak može sačiniti dodatni izračun, a do tada u cijelosti ostaje kod utvrđenja iz osnovnog nalaza kojim je dano mišljenje u odnosu na taj dio zadatka suda.

18. Stoga je vještak dao dopunsko mišljenje, kako je u skladu s postavljenim zadatkom, na temelju utvrđenja i izračuna kako iz osnovnog tako i ovog dodatnog nalaza, u skladu s prigovorima tuženika, mišljenja kako slijedi:

- tužitelj je u razdoblju od 24. ožujka 2016. do 24. ožujka 2021. ostvario 1.819,5 sati prekovremenog rada, od kojeg mu je s danom 24. ožujka 2021. preostalo neiskorišteno 459,5 slobodnih sati,

- ako sud utvrdi da tužitelju nije omogućeno korištenje utvrđenih 459,5 slobodnih sati u razdoblju nakon utuženog razdoblja ili mu isti nisu isplaćeni te ako se ti sati obračunavaju prema cijeni sata redovnog rada (bez uvećanja za dodatak na ime prekovremenog rada), tada visina neisplaćene bruto plaće tužitelja s osnova neisplaćenih više odrađenih sati iznosi ukupno 2.800,21 EUR (konvertirani iznos) s dospijećem do 15. travnja 2021.,

- u odnosu na ostale zadatke iz osnovnog nalaza u cijelosti ostaje kod utvrđenja iz osnovnog nalaza kao i kod danog mišljenja.

19. Nakon dopunskog očitovanja vještaka, tužitelj na isti nije imao primjedbi, dok je tuženik na ročištu 21.10.2025. naveo da sa vještak u svom dopunskom očitovanju očitovao na sve primjedbe tuženika, te da su primjedbe koje je naveo u podnesku od 17.9.2025. istovjetne primjedbama na koje se sudski vještak već očitovao, ostao je i dalje kod istih, te je naveo da iste predstavljaju pravno pitanje, pa nije predlagao usmeno očitovanje vještaka.

20. Sud je nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegovu dopunu, prihvatio u cijelosti, obzirom su dani stručno i nepristrano, te temeljem spisu priležeće dokumentacije, a vještak se argumentirano očitovao na sve primjedbe tuženika.

21. Kako je tužitelj konačno tužbeni zahtjev sačinio u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, te njegovom dopunom, isti je prihvaćen u cijelosti, odnosno tužitelju je dosuđeno 2.800,21 eura bruto s osnova neiskorištenih slobodnih dana, obzirom istom nije omogućeno korištenje slobodnih sati u utuženom razdoblju ili mu nisu isplaćeni, pa mu za iste pripada naknada u dosuđenom iznosu. Također, prihvaćen je i tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 922,99 eura od 16.4.2014. do 16.1.2018., budući je tužitelj prema vlastitom iskazu do 2018. godine stanovao u [adresa] pa mu do 1. mj. 2018. nisu plaćeni niti putni troškovi, a kako je i precizirao u konačnom tužbenom zahtjevu.

22. Tužitelj osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a, međutim zahtjev je neosnovan u dijelu zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće, odnosno razlike plaće.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, sukladni odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT), pa su tužitelju priznati troškovi, i to: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora - 100 bodova (Tbr.32. OT), sastav tužbe - 100 bodova (Tbr.7.1. OT), pristupa na ročišta 18.10.2022., 13.5.2024., 13.1.2025., 21.10.2025. i 11.11.2025. - svako po 100 bodova (Tbr.9.1. OT), sastava podnesaka od 3.11.2022., 2.7.2024., 22.9.2025., 25.9.2025. - svaki po 100 bodova (Tbr.8.1. OT), odnosno ukupno 1100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.200,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 2.750,00 eura. Tome treba dodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 922,75 eura, obzirom je isti bio nužan za postupak, tako da ukupni troškovi tužitelja iznose 3.672,75 eura.

24. Kamata na parnični trošak dosuđena je primjenom odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

25. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku po OGDO