REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-1132/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice LŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Dori Ljevar, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Kliničke bolnice Merkur, Zagreb, Zajčeva 19, OIB: 25883882856, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnice tužiteljice Dore Ljevar, odvjetnice i punomoćnice tuženika LŠI, **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici Merkur, Ulica Ivana Zajca 19, Zagreb, OIB: 25883882856, da tužiteljici LŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.241,27 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom:

- na iznos od 592,31 eura od dana 16. kolovoza 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 452,46 eura od dana 16. rujna 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 589,33 eura od dana 16. listopada 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 615,02 eura od dana 16. studenog 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 583,76 eura od dana 16. prosinca 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 408,39 eura od dana 16. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži isplatu razlike plaće za daljnji iznos od 17.176,29 eura, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos i to kako slijedi:

- na iznos od 314,52 eura od dana 16. rujna 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,76 eura od dana 16. listopada 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 426,82 eura od dana 16. studenog 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,63 eura od dana 16. prosinca 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 297,73 eura od dana 16. siječnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 376,46 eura od dana 16. veljače 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 380,44 eura od dana 16. ožujka 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 380,44 eura od dana 16. travnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 379,06 eura od dana 16. svibnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 380,24 eura od dana 16. lipnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 414,86 eura od dana 16. srpnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 381,93 eura od dana 16. kolovoza 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 397,97 eura od dana 16. rujna 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 397,97 eura od dana 16. listopada 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 399,21 eura od dana 16. studenog 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 398,85 eura od dana 16. prosinca 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 406,07 eura od dana 16. siječnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 402,12 eura od dana 16. veljače 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 407,69 eura od dana 16. ožujka 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 407,69 eura od dana 16. travnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 407,75 eura od dana 16. svibnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 386,70 eura od dana 16. lipnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 449,81 eura od dana 16. srpnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 453,81 eura od dana 16. kolovoza 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 413,82 eura od dana 16. rujna 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 620,26 eura od dana 16. listopada 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 37,06 eura od dana 16. studenog 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 85,07 eura od dana 16. siječnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 158,41 eura od dana 16. veljače 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 162,40 eura od dana 16. ožujka 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 179,94 eura od dana 16. travnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 162,40 eura od dana 16. svibnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,40 eura od dana 16. lipnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 368,71 eura od dana 16. srpnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 457,04 eura od dana 16. kolovoza 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 419,58 eura od dana 16. rujna 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 597,81 eura od dana 16. listopada 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 424,45 eura od dana 16. studenog 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 412,24 eura od dana 16. prosinca 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 427,82 eura od dana 16. siječnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 470,79 eura od dana 16. veljače 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 534,62 eura od dana 16. ožujka 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 411,21 eura od dana 16. travnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 375,94 eura od dana 16. svibnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 413,11 eura od dana 16. lipnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 545,21 eura od dana 16. srpnja 2022. godine pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 694,31 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu - glavna sestra Zavoda za dijabetes i endokrinološke bolesti u trudnoći na temelju ugovora o radu od 21. svibnja 2014., odnosno Dodatka ugovoru o radu od 16. veljače 2023. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu Zakona o plaćama u javnim službama. Ugovorom o radu u čl. 8. određeno je da radniku pripada pravo na plaću koju čini osnovna plaća i dodaci na plaću, sve sukladno odredbama Kolektivnog ugovora i dodatka kolektivnom ugovoru, te pravilnika o radu poslodavca. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće. Nadalje, Ugovorom je određeno da: „Koeficijent složenosti radnog mjesta radnice određuje se uredbama Vlade Republike Hrvatske (Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama).“ Dalje navodi da je 28. veljače 2013. donesena Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama koja u članku 2. propisuje nazive radnih mjesta i koeficijente složenosti poslova u zdravstvenim ustanovama, a koji članak je izmijenjen Uredbama o izmjenama i dopunama Uredbe od 12. prosinca 2013., 23. siječnja 2014. i 14. srpnja 2022. Tužiteljica je u vrijeme donošenje Uredbe od 28. veljače 2013. kod tuženika obavljala poslove radnog mjesta - glavna sestra Zavoda za šećernu bolest na temelju Ugovora o radu br. 03-276/2011 od 3. ožujka 2011., odnosno Aneksa ugovora o radu br. 03-163/13 od 1. ožujka 2013. kojim je u članku 3. određeno: „Radniku/ci za rad na radnom mjestu iz čl. 1. ovog Aneksa, sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, razvrstanom u radna mjesta I. vrste pripada koeficijent složenosti poslova: 1,659.“ Prema gore navedenoj ugovornoj odredbi tužiteljičino radno mjesto - glavna sestra Zavoda za šećernu bolest u vrijeme donošenje Uredbe pripadalo je radnom mjestu I. vrste. Dalje navodi da je 21. svibnja 2014. tuženik s tužiteljicom sklopio novi ugovor o radu kojim tužiteljici nije promijenjeno radno mjesto, već je tužiteljica i dalje obavljala poslove radnog mjesta – glavna sestra Zavoda za šećernu bolest, kako je navedeno u čl. 7. Ugovora, ali je tuženik radno mjesto tužiteljice sada neosnovano svrstao u radna mjesta, odnosno položaje II. vrste i obračunavao i isplaćivao joj plaću prema koeficijentu od 1,164. U vrijeme sklapanja Ugovora o radu od 21. svibnja 2014. na snazi je bila Uredba od 23. siječnja 2014. koja je za radno mjesto tužiteljice kao radno mjesto, odnosno položaj I. vrste propisivala koeficijent od 1,659 i prema kojem je tuženik bio obvezan nastaviti obračunavati i isplaćivati plaću tužiteljici. Ističe da je 14. srpnja 2022. Vlada Republike Hrvatske donijela je Uredbu o izmjenama i dopuni Uredbe kojom se mijenja članak 2. Uredbe koji se odnosi na položaje I. vrste i kojim se određuje koeficijent od 1,750 za: „glavna sestra/glavni tehničar zavoda u kliničkoj ustanovi glavna sestra/glavni tehničar službe u županijskoj ustanovi, glavna sestra/glavni tehničar objedinjenog hitnog bolničkog prijema u županijskoj bolnici“. Ističe da je 15. srpnja 2022. ravnatelj tuženika uputio dopis, broj 01-5232 rukovodećim osobama svih ustrojstvenih jedinica tuženika kojim je zatražio dostavu podataka o osobama koje rade na poslovima na koje se odnosi Uredba kako bi se moglo postupiti sukladno Uredbi. Nastavno na dopis ravnatelja, predstojnik Sveučilišne klinike Vuk Vrhovac dostavio je 19. srpnja 2022. podatke o tužiteljici kao osobi na koju se primjenjuje Uredba. Iako je tuženik pravovremeno obaviješten kako tužiteljičino radno mjesto pripada radnom mjestu na koje se odnosi Uredba od 14. srpnja 2022. i koja je stupila na snagu 23. srpnja 2022., tuženik je tužiteljici plaću po novom koeficijentu počeo obračunavati i isplaćivati tek od veljače 2023. nadalje. S obzirom da je tužiteljica na radnom mjestu - glavna sestra Zavoda za šećernu bolest kontinuirano od 2011. godine, a posebno uzimajući u obzir da je tuženik nakon donošenja Uredbe od 28. veljače 2013. s tužiteljicom sklopio aneks ugovora o radu kojim je izrijekom utvrdio da bi tužiteljičino radno mjesto pripadalo radnom mjestu, odnosno položaju I. vrste, što je dodatno potvrđeno Uredbom od 14. srpnja 2022., razvidno je da je tuženik tužiteljici za utuženo razdoblje plaću obračunavao po pogrešnom koeficijentu, odnosno pogrešno je utvrdio da bi radno mjesto tužiteljice pripadalo radnom mjestu, odnosno položaju II. vrste. Iz navedenog je razvidno da tužiteljici pripada iznos razlike plaće između plaće koja je tužiteljici isplaćena i plaće koja bi joj bila isplaćena primjenom pravilnog koeficijenta.

1.1. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom, koji je sukladan izračunu tuženika, tužiteljica podneskom od 4. studenog 2024., potražuje na ime razlike plaće isplatu iznosa od 20.417,56 eura, koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 16. -tog u narednom mjesecu za prethodni mjesec. Tužiteljica potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava kako pravnu osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ne spori da je tužiteljica kod tuženika trenutno zaposlena na radnom mjestu – glavna sestra/tehničar Zavoda za dijabetes i endokrinološke bolesti u trudnoći Sveučilišne klinike za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Vuk Vrhovac Kliničke bolnice Merkur, kao i da je ugovorom o radu od 1. ožujka 2013. bila zaposlena na radnom mjestu glavne sestre Zavoda za šećernu bolest te ugovorom o radu od 21.05.2014. na radnom mjestu glavne sestre/tehničara Zavoda za šećernu bolest kod tuženika. Tužiteljici kao radniku tuženika pripada pravo na plaću koju čini osnovna plaća i dodaci na plaću, sve sukladno odredbama Kolektivnog ugovora i dodatka kolektivnom ugovoru te pravilnika o radu poslodavca. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće. Koeficijent složenosti radnog mjesta radnice određuje se uredbama Vlade Republike Hrvatske (Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama). Nesporni su i navodi tužiteljice da je 28. veljače 2013. donesena Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama koja u članku 2. propisuje nazive radnih mjesta i koeficijente složenosti poslova u zdravstvenim ustanovama, a koji članak je izmijenjen Uredbama o izmjenama i dopunama Uredbe od 12. prosinca 2013., 23. siječnja 2014. i 14. srpnja 2022. Aneksom ugovora o radu od 1. ožujka 2013. tužiteljici je ugovoreno radno mjesto glavne sestre Zavoda za šećernu bolest Sveučilišne klinike za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Vuk Vrhovac te sukladno Uredbi, koja je tada bila na snazi, ugovoreno radno mjesto neosnovano je razvrstano u radna mjesta I vrste – VSS zdravstveni djelatnik kojem pripada koeficijent složenosti poslova 1,659. Takvo razvrstavanje je bilo neosnovano te pogrešno tumačeno od strane tuženika budući je tužiteljica bila zaposlena na određenom položaju – položaju glavne sestre kojem pripada i određeni položajni dodatak zbog odgovornosti njenog položaja, a ne na radnom mjestu I vrste. Tuženik je pogrešku ispravio 21. svibnja 2014. sklapanjem novog ugovora o radu na neodređeno vrijeme s tužiteljicom temeljem kojeg je pravilno, sukladno Uredbi koja je tada bila na snazi ( Uredba od 23. siječnja 2014.), radno mjesto tužiteljice razvrstao u položaj II. vrste – glavne sestre klinike za koji je propisan koeficijent 1,164 uz položajni dodatak od 12%, a na koji ne bi imala pravo da je njeno radno mjesto - radno mjesto I vrste. Tužiteljica neosnovano tvrdi da je njeno radno mjesto trebalo biti razvrstano u položaj I. vrste s propisanim koeficijentom od 1,659 budući iz Uredbe iz 2014. proizlazi da je navedeni koeficijent 1,659 propisan za radna mjesta – položaje I vrste: glavne sestre/tehničara državne ustanove, glavne sestre klinike kao samostalne ustanove, glavne sestre/tehničara županijske ustanove. Tužiteljica nije zaposlena na radnim mjestima za koje se propisuje navedeni koeficijent, već je ista zaposlena na radnom mjestu glavne sestre Zavoda za šećernu bolest unutar Kliničke bolnice Merkur, tuženika. Tuženik je državna ustanova te je za glavnu sestru tuženika kao državne ustanove propisan navedeni koeficijent ili za glavnu sestru neke klinike kao samostalne ustanove, a što Zavod za šećernu bolest nije. Dakle, ovdje se radi o Zavodu unutar državne ustanove te o tužiteljici kao glavnoj sestri tog Zavoda unutar državne ustanove. Sukladno Uredbi iz 2014. godine, tužiteljici za navedeno radno mjesto pripada upravo koeficijent složenosti poslova od 1,164 koji je propisan za položaj II. vrste – glavne sestre/tehničara u državnoj ustanovi, glavne sestre/tehničara u županijskoj ustanovi, glavne sestre klinike, glavne sestre/zdravstvenog djelatnika – voditelja odjela. Slijedom svega navedenog, tuženik je plaću tužiteljice od 21. svibnja 2014. ispravno obračunavao, uzimajući u obzir njeno radno mjesto - glavne sestre Zavoda za šećernu bolest kod tuženika, odnosno položaja II. vrste, uz koeficijent 1,164 uvećan za položajni dodatak, sve sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama od 23. siječnja 2014. Dalje navodi da je stupanjem na snagu Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama („Narodne novine“ broj 82/2022), u Republici Hrvatskoj po prvi puta od strane Vlade Republike Hrvatske priznata visoka stručna sprema glavnim sestrama klinika i zavoda zdravstvenih ustanova, i to u smislu utvrđivanja tih radnih mjesta kao položaja I. vrste, te utvrđivanja pripadajućih koeficijenta složenosti poslova od 1,820, odnosno 1,750. Kao što je ranije navedeno, Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe iz siječnja 2014. godine („Narodne novine“ broj 9/2014) za tužiteljičino radno mjesto je Uredbom bio utvrđen koeficijent složenosti poslova 1,164, sve obzirom na činjenicu da je tužiteljica bila glavna sestra zavoda koji je ustrojen unutar klinike kao samostalne ustrojstvene jedinice Kliničke bolnice Merkur, a za koje radno mjesto je bio određen položaj II. vrste (VŠS). Navedeni Pravilnik je, uz pripadajuće izmjene koje se nisu ticale organizacije Sveučilišne klinike Vuk Vrhovac kao ustrojstvene jedinice u čijem je sastavu ustrojen Zavod za šećernu bolest, bio na snazi sve do siječnja 2023. godine, te tužiteljica u navedenom razdoblju nije imala nikakve osnove da joj se za njeno radno mjesto prizna koeficijent visoke stručne spreme, iz prostog razloga jer isti nije postojao u važećoj Uredbi. Kada je novim Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta Kliničke bolnice Merkur iz siječnja 2023. godine, sukladno novoj Uredbi iz 2022. godine, glavnim sestrama/tehničarima zavoda ustrojenim unutar klinika ustanove priznat položaj prve vrste za njihova radna mjesta, te predviđen koeficijent složenosti poslova sukladan Uredbi, tužiteljici je legitimno i na važećim propisima osnovano priznat koeficijent radnog mjesta na kojem obavlja poslove. Stoga je zahtjev tužiteljice neosnovan. Dalje ističe da je Vlada Republike Hrvatske 14. srpnja 2022. donijela Uredbu o izmjenama i dopuni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, kojom je priznata visoka stručna sprema glavnim sestrama klinika i zavoda zdravstvenih ustanova. Po stupanju na snagu predmetne Uredbe, tuženik je bez odgode pristupio pripremama na implementaciji predmetne uredbe u novi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, slijedom čega je upućen dopis od 15. srpnja 2022. Navodi da je tužiteljica očito očekivala da tuženik izmjenu Uredbe izravno implementira u postojeći sustav plaća ustanove, bez odgode i bez promjene sve potrebne dokumentacije u smislu izmjene Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta, bez potrebne suglasnosti Radničkog vijeća i bez ključne odluke Upravnog vijeća ustanove koje sve navedene promjene mora odobriti i konačno bez sklapanja pripadajućeg ugovora o radu koji bi formalizirao sve naprijed navedene radnje. Napominje da je odlučna činjenica za razmatranje postavljenog zahtjeva, činjenica da se predmetnom slučaju ne radi o promjeni koeficijenta postojećeg radnog mjesta u novoj Uredbi, te priznavanje postojeće stručne spreme u unutarnjoj sistematizaciji ustanove, već se radi o uvođenju novih, do tada u Uredbi i sistematizaciji Kliničke bolnice Merkur nepriznatih i nepostojećih radnih mjesta, koje je potrebno implementirati u sustav plaća po točno određenoj proceduri. Navodi da je čl. 10. Statuta tuženika određeno da se ustrojstvo tuženika propisuje Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta, dok je čl. 14. Statuta određeno da Upravno vijeće, na prijedlog ravnatelja, između ostaloga donosi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta. Poziva se na čl. 150. st. 1. Zakona o radu kojim je propisano da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, dok je st. 3. alineja 5) između ostaloga propisano kako se važnom odlukom osobito smatra promjena u organizaciji i načinu rada. Navodi da je čl. 84. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisano da Upravno vijeće zdravstvene ustanove donosi druge opće akte osim statuta. Člankom 5. st. 3. Pravilnika o radu tuženika određeno je da tuženik obavlja svoju djelatnost putem organizacijskih jedinica koje su u funkciji pružanja zdravstvene zaštite, ekonomičnog i racionalnog poslovanja, dok je st. 3. određeno da je unutarnji ustroj organiziran po klinikama, kliničkim zavodima, zavodima, službama i odjelima sukladno Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta. Člankom 6. Pravilnika o radu određeno je da pojedine poslove unutar organizacijskih jedinica ustanove obavljaju radnici na radnim mjestima sukladno Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta. Nadalje, člankom 9. Pravilnika o radu Kliničke bolnice Merkur određeno je da ugovor o radu može sklopiti osoba koja pored uvjeta utvrđenih zakonom, ispunjava i posebne uvjete, a kao posebni uvjet u skladu s Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta se, između ostalog, utvrđuje stručna sprema. Svi zakonski, interni i drugi propisi ukazuju na neosnovanost i neprovedivost tužiteljičinog stava o nužnosti trenutne izmjene tužiteljičinog koeficijenta složenosti poslova, te posljedično na potpunu zakonsku neutemeljenost postavljenog tužbenog zahtjeva za navedeno razdoblje. Nadalje navodi da je člankom 5. sklopljenog Ugovora o pružanju bolničke i specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite, koji je sklopljen u skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a u skladu odredbama Odluke o osnovama za sklapanje ugovora o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja, određeno je da se Klinička bolnica Merkur obvezuje da će se u provođenju ugovorene zdravstvene zaštite dosljedno pridržavati odredaba Zakona o fiskalnoj odgovornosti, Zakona zdravstvenom o obveznom osiguranju i Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Na temelju navedenih odredbi sklopljenog ugovora s HZZO-om, te članaka 94. i 96. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 137/13, 98/19, 33/23), HZZO redovito provodi kontrole poslovanja Kliničke bolnice Merkur, u sklopu koje kontrole se redovito provjerava ispravnost dodjele koeficijenata složenosti poslova iz važeće Uredbe radnim mjestima ustrojenima Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta ustanove. U utvrđivanja nesukladnosti u ovom smislu za vrijeme provođenja kontrole, ustanovi se izdaju opomene, novčane kazne i zahtjevi za korektivnim mjerama. Ukoliko bi ustanova mimo procedure i bez poštivanja propisa kao okvira poslovanja tuženika dodijelila koeficijent tužiteljici samo zato jer je nova Uredba stupila na snagu, ustanova bi bila izložena u smislu povrede ugovornih odredbi s HZZO-om, povrede pozitivnih propisa koji uređuju poslovanje tuženika te povredi više internih propisa koji izrijekom zabranjuju takvo postupanje. Navodi da je čl. 85. ZZZ-a, propisano, između ostalog, da je ravnatelj ustanove odgovoran je za zakonitost njezina rada . Obrazlaganjem materijalnog prava koje uređuje poslovanje ustanove, posljedično i okvira koji je potreban za donošenje odluke o urednoj i zakonitoj promjeni koeficijenta složenosti poslova tužiteljičinog radnog mjesta, tuženik je ukazao na sve nelogičnosti i neosnovanost tužiteljičinog stava o dodjeli koeficijenta složenosti poslova automatizmom izmjene Uredbe. Nadalje, tuženik ističe nespornu činjenicu da u konačnici poslodavac ima autonomno pravo ustrojiti svoje poslovanje na način na koji to on sam smatra opravdanim. Slijedom navedenog, tuženik je tek izmjenom Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta iz 2023. godine za radna mjesta glavnih sestara/tehničara zavoda ustrojenih unutar klinika, uveo položaj I. vrste, odnosno priznao visoku stručnu spremu za navedeno radno mjesto. Tuženik je imao potpuno autonomno pravo promijeniti navedeni Pravilnik po svom vlastitom nahođenju, u trenutku kada njemu odgovara, pa po svojoj volji potencijalno i ostaviti ustrojena radna mjesta II. vrste za glavne sestre zavoda koji su ustrojeni unutar klinika, jer takav koeficijent i dalje postoji u važećem tekstu Uredbe. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan te da naloži tužiteljici da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

2.1. Tuženik je podneskom od 7. lipnja 2024. dostavio u spis obračun zatraženog potraživanja tužiteljice te je tužiteljica podneskom od dana 4. studenoga 2024. specificirala tužbeni zahtjev u skladu s izračunom tuženika.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koja je priložena spisu.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačni tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 3. ožujka 2011. na radnom mjestu Glavna sestra Zavoda za šećernu bolest u Sveučilišnoj klinici za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma UŠ, razvrstanom po Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama koja je sastavni dio Pravilnika o plaćama tuženika među radna mjesta I. vrste temeljem kojeg tužiteljici pripada koeficijent složenosti poslova od 1,71 te da je odredbom čl. 8. Ugovora o radu ugovoreno je da osnovna plaća radnika-ce utvrđuje se u iznosu koji daje umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta, sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnima službama koja je sastavni dio Pravilnika o plaćama i osnovice za obračun plaće koju utvrđuje Vlada RH, uvećan za: 0.5% za svaku navršenu godinu radnog staža, uvjete rada, dodatak za rad u zdravstvu, dodatak prema (dodatak za magistre znanosti i doktore znanosti) te dodatak prema Uredbi o dodatku čl. 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, na plaće doktora medicine (dodatak na liječničku odgovornost);

- da je temeljem čl. 1. Aneksa Ugovora o radu od 1. ožujka 2013. tužiteljica zaposlena na radnom mjestu Glavna sestra Zavoda za šećernu bolest Sveučilišne klinike za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma UŠ, te da je čl. 3. Aneksa ugovoreno da tužiteljici za rad na radnom mjestu iz čl. 1. sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, razvrstanom u radna mjesta I. vrste pripada koeficijent složenosti poslova od 1,659;

- da su tuženik i tužiteljica sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 21. svibnja 2014. temeljem kojeg je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu glavna sestra/tehničar Zavoda za šećernu bolest kod tuženika te da je tuženik radno mjesto tužiteljice sada svrstao u položaje II. vrste i obračunavao i isplaćivao plaću tužiteljici prema koeficijentu 1,164 uz položajni dodatak od 12%. Odredbom čl. 8. Ugovora o radu pod naslovom PLAĆA I MATERIJALNA PRAVA RADNIKA ugovoreno je da za obavljanje poslova iz Ugovora, radnik ima pravo na isplatu plaće koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, sve sukladno odredbama Kolektivnog ugovora i dodataka kolektivnom ugovoru te Pravilnika o radu Poslodavca. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, s uvećanjima sukladno Kolektivnom ugovoru i dodacima Kolektivnom ugovoru. Koeficijent složenosti radnog mjesta radnika određuje se uredbama Vlade Republike Hrvatske (Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama). Osnovica za izračun plaće određuje se Sporazumom sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske. Dodaci na osnovnu plaću radnika isplaćivat će se sukladno Kolektivnom ugovoru odnosno dodacima Kolektivnom ugovoru, a na temelju odluka koje će uprava Poslodavca donositi u skladu s kolektivnim ugovorima, te Izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora odnosno dodacima Kolektivnom ugovoru. Radnik ima pravo na materijalna prava sukladno zakonu, Kolektivnom ugovoru, odnosno važećem dodatku Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o radu Poslodavca:

- da su tuženik i tužiteljica 16. veljače 2023. sklopili Dodatak Ugovora o radu te da je čl. 1. ugovoreno da se mijenja st. 1. čl. 7. Ugovora o radu tako da isti sada glasi:

L će obavljati poslove glavne sestre Zavoda za dijabetes i endokrinološke bolesti u trudnoći Sveučilišne klinike za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Vuk Vrhovac kod tuženika, temeljem kojeg je tuženik radno mjesto tužiteljice svrstao u položaje I. vrste uz predviđen koeficijent od 1,750, temeljem kojeg tuženik nadalje obračunava i isplaćuje plaću tužiteljici. Člankom 3. je ugovoreno da se mjenjač l. 8. Ugovora i radu tako da isti sada glasi: Za obavljanje poslova iz čl. 1. ovog Dodataka, radnica ima pravo na isplatu plaće koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, sve sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i dodataka Kolektivnom ugovoru te Pravilnika o radu Poslodavca. Osnovnu plaću radnice čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređena i osnovice za izračun plaće s uvećanjima sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i dodacima Kolektivnom ugovoru. Koeficijent složenosti radnog mjesta radnice određuje se uredbama Vlade Republike Hrvatske (Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama). Osnovica za izračun plaće određuje se Sporazumom sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske.

6. Među strankama je sporno je li tuženik tužiteljici pri obračunu plaće primijenio isparavan koeficijent uzimajući u obzir njeno radno mjesto, sve sukladno važećim Uredbama o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama koje su bile na snazi u utuženom razdoblju.

7. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu Zakona o plaćama u javnim službama.

8. Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama od 28. veljače 2013. („Narodne novine“, broj: 25/2013) pod odredbom čl. 2. propisani su nazivi radnih mjesta i koeficijente složenosti poslova u zdravstvenim ustanovama, te je pod podst. a) Položaj I. vrste pod točkom 13. propisano da spada a) glavna sestra državne ustanove s pripadajućim koeficijentom od 1,309, b) glavna sestra u županijskoj ustanovi s pripadajućim koeficijentom od 1,241 te c) glavna sestra klinike s pripadajućim koeficijentom od 1,241. Pod podst b) Položaj II. vrste propisano je da spada glavna sestra KBC i kliničke bolnice, glavna sestra u županijskoj ustanovi, glavna sestra klinike, glavna sestra, zdravstveni djelatnik – voditelj poslova sa pripadajućim koeficijentom od 1,164. Pod podst c) Radna mjesta I. vrste propisano je pod toč. 5.a) VSS zdravstveni djelatnik sa pripadajućim koeficijentom od 1,659.

9. Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama od 24. siječnja 2014. („Narodne novine“, broj: 9/2014), izmijenjen je čl. 2. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama od 28. veljače 2013. na način da je pod podst. a) Položaji I. vrste između ostalog pod točkom 14. navedeno: a) glavna sestra/glavni tehničar državne ustanove sa pripadajućim koeficijentom od 1,659, b) glavna sestra klinike kao samostalne ustavne s pripadajućim koeficijentom od 1,571 te c) glavna sestra/glavni tehničar županijske ustanove s pripadajućim koeficijentom od 1,571, kao i da je pod točkom b) Položaji II. vrste navedeno da spadaju: glavna sestra/glavni tehničar u državnoj ustanovi, glavna sestra/glavni tehničar u županijskoj ustanovi, glavna sestra klinike, glavna sestra, zdravstveni djelatnik – voditelj odjela sa pripadajućim koeficijentom od 1,164.

10. Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama od 15. srpnja 2022. („Narodne novine“, broj: 82/2022), čl. 1. je određeno da se u Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama u čl. 2. podst. a) Položaji I. vrste točka 14. mijenja i glasi:“ 14. a) glavna sestra/glavni tehničar klinike, odnosno kliničkog zavoda u kliničkoj ustanovi, glavna sestra/glavni tehničar objedinjenog hitnog bolničkog prijema u kliničkoj ustanovi sa pripadajućim koeficijentom od 1,82; te b) glavna sestra/glavni tehničar zavoda u kliničkoj ustanovi, glavna sestra/glavni tehničar službe u županijskoj ustanovi, glavna sestra/glavni tehničar objedinjenog hitnog bolničkog prijema u županijskoj bolnici sa pripadajućim koeficijentom od 1,75.

11. Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta tuženika od 25. ožujka 2014. proizlazi da je čl. 4. pod točkom 5. ustrojena ustrojstvena jedinica Sveučilišna klinika za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Vuk Vrhovac u sklopu koje su ustrojena slijedeće organizacijske jedinice: 5.1. Zavod za šećernu bolest, 5.2. Poliklinika i 5.3. Dnevna bolnica. Dalje je razvidno da je u ustrojstvenoj jedinici 5. Sveučilišna klinika za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Vuk Vrhovac pod Položaj I. vrste spada Predstojnik Klinike, pod Položaj II. vrste Glavna sestra/tehničar Klinike, pod radno mjesto I. vrste doktor medicine na specijalizaciji iz endokrinologije i dijabetologije, a pod radno mjesto III. vrste administrativna tajnica. U 5.1. Zavodu za šećernu bolest pod Položaj I. vrste spada Pročelnik Zavoda, pod Položaj II. vrste spada Glavna sestra/tehničar Zavoda, pod Radno mjesto I. vrste spada Doktor medicine opće interne medicine, Doktor medicine specijalist, uži specijalist endokrinologije i dijabetologije, pod Radno mjesto II. vrste medicinska sestra/tehničar prvostupnik.

12. Iz navedenog slijedi da je u vrijeme kada su tuženik i tužiteljica sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 21. svibnja 2014. na snazi bila Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama od 23. siječnja 2014., kojom je radno mjesto tužiteljice, glavna sestra klinike, razvrstano u položaj II. vrste za koji je propisan koeficijent 1,164 uz položajni dodatak od 12%. Naime, iz navedene Uredbe iz 2014. proizlazi da je za radna mjesta Položaji I. vrste koeficijent 1,659 propisan za radno mjesto a) glavne sestre/tehničara državne ustanove, koeficijent od 1,571 za radno mjesto b) glavne sestre klinike kao samostalne ustanove, te isti koeficijent za radno mjesto c) glavne sestre/tehničara županijske ustanove. Kako je tužiteljica na dan stupanja na snagu Uredbe od 23. siječnja 2014. bila zaposlena na radnom mjestu glavne sestre Zavoda za šećernu bolest kod tuženika, a Zavod za šećernu bolest nije državna ustanova niti samostalna ustanova već je Zavod za šećernu bolest ustrojen unutar Sveučilišne klinike za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma UŠ kao samostalne ustrojstvene jedinice tuženika to je u skladu sa navedenim tuženik ispravno i u skladu sa važećom Uredbom isplaćivao i obračunavao plaću tužiteljici prema koeficijentu složenosti poslova od 1,164 koji je temeljem važeće Uredbe bio propisan za položaj II. vrste, odnosno za radna mjesta glavna sestra/glavni tehničar u državnoj ustanovi, glavna sestra/glavni tehničar u županijskoj ustanovi, glavna sestra klinike, glavna sestra, zdravstveni djelatnik – voditelj odjela.

13. Valja navesti da je na traženje suda Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske dopisom od 1. srpnja 2025. dalo svoje mišljenje da glavnim sestrama zavoda unutar klinike kao samostalne ustrojstvene jedinice nije postojala mogućnost priznavanja visoke stručne spreme, a tim niti položaja I. vrste prije donošenja Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama od 15. srpnja 2022.

14. Slijedom svega navedenog, tuženik je plaću tužiteljice od 21. svibnja 2014. do stupanja na snagu Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama od 15. srpnja 2022. ispravno obračunavao i isplaćivao, uzimajući u obzir njeno radno mjesto - glavne sestre Zavoda za šećernu bolest, kao organizacijske jedinice koja je ustrojena unutar Sveučilišne klinike za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Vuk Vrhovac u KB Merkur, odnosno položaja Il. vrste, uz koeficijent 1,164 uvećan za položajni dodatak, sve sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama od 23. siječnja 2014.

15. Međutim, stupanjem na snagu Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama od 15. srpnja 2022. („Narodne novine“ broj 82/2022), koja je stupila na snagu 23. srpnja 2022., u Republici Hrvatskoj je po prvi puta od strane Vlade Republike Hrvatske priznata visoka stručna sprema medicinskim sestrama/tehničarima koji rade na radnim mjestima i položajima I. vrste, odnosno glavnim sestrama klinika, kliničkih zavoda u kliničkoj ustanovi i to u smislu utvrđivanja tih radnih mjesta kao položaja I. vrste te utvrđivanja pripadajućih koeficijenta složenosti poslova od 1,820, odnosno 1,750.

16. Obzirom da je navedena Uredba stupila na snagu, ravnatelj tuženika je dopisom od 15. srpnja 2022. zatražio dostavu podataka o osobama koje rade na poslovima na koje se odnosi Uredba. Dopisom od 19. srpnja 2022. predstojnik Sveučilišne klinike za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma UŠ dostavio podatke o osobi koja je u Sveučilišnoj klinici za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma UŠ glavna sestra Sveučilišne klinike Vuk Vrhovac, kao i da je glavna sestra Zavoda za šećernu bolest tužiteljica.

17. U vrijeme stupanja na snagu Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama od 15. srpnja 2022. tužiteljica je bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21. svibnja 2014. kojim je u čl. 8. ugovoreno da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, s uvećanjima sukladno Kolektivnom ugovoru i dodacima Kolektivnom ugovoru, kao i da se koeficijent složenosti radnog mjesta radnika određuje uredbama Vlade Republike Hrvatske (Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama).

18. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da zbog internih procedura nije na vrijeme implementirao Uredbu o izmjenama i dopuni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama od 15. srpnja 2022. u svoj Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta. Tuženik tijekom postupka ne spori da je plaću tužiteljici obračunavao i isplaćivao po manjem koeficijentu složenosti poslova i nakon stupanja na snagu Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama od 15. srpnja 2022., a kojom je tužiteljičino radno mjesto prema sada važećoj Uredbi razvrstano u radno mjesto položaja I. vrste. Tuženik je tužiteljici počeo obračunavati i isplaćivati plaću prema koeficijentu složenosti poslova od 1,750 tek od veljače 2023. godine, nakon sklapanja Dodatka Ugovora o radu od 16. veljače 2023. U pravu je tužiteljica kada navodi da ne može trpjeti štetu zbog propusta tuženika u ažuriranju i usklađivanju internih procesa i procedura oko isplate plaće zaposlenicima. Naime, sukladno odredbi čl. 9. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR), ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno zakonom, propisima, ugovorom o radu ili internim aktima poslodavca, za radnika se uvijek primjenjuje najpovoljnije pravo. Tuženik je morao primijeniti najpovoljnije pravo za radnika stupanjem na snagu Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama od 15. srpnja 2022. neovisno o vremenu usklađenja svojih internih akata sa zakonodavstvom. Činjenica da je za implementaciju Uredbe iz 2022. bilo potrebno izvršiti izmjenu Pravilnika o radu ne može utjecati na pravo tužiteljice da joj tuženik kao poslodavac obračuna i isplati plaću sukladno važećem propisima. Tužiteljica nakon stupanja na snagu Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama od 15. srpnja 2022. ima pravo na plaću obračunatu prema koeficijentu složenosti poslova od 1,750, neovisno o trenutku implementacije navedene Uredbe u tuženikov sustav. Tuženik je propustio pravodobno implementirati Uredbu o izmjenama i dopuni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama od 15. srpnja 2022. u svoje interne akte i sustav obračuna plaća i time je oštetio tužiteljicu.

19. Slijedom navedenog tužiteljica za period od srpnja 2022. do veljače 2023. ima pravo na isplatu razlike plaće obračunate prema koeficijentu 1,750.

20. S obzirom da je tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila sukladno izračunu tuženika, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i tužiteljici na ime razlike plaće za razdoblje od srpnja 2022. do veljače 2023. dosuditi iznos od 3.241,27 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od svakog 16. u mjesecu u odnosu na isplatu plaće za prethodni mjesec, dok je u preostalom zatraženom iznosu preko dosuđenog iznosa, odnosno za iznos od 17.176,29 eura valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice zajedno sa zatraženim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos.

21. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), a stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Iz dosuđenog iznosa izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

23. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica je uspjela u pogledu visine u omjeru od 15,87 %, dok je u odnosu na osnovu uspjela u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 84,13.

23.1. Stoga je sud za tužiteljicu utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 15,87 + 100%= 115,87% / 2 = 57,94, a za tuženika: 0% + 84,13% = 84,13% / 2 = 42,07%. Kada se od omjera uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 15,87% uspjeha na strani tužiteljice. Ujedno, sud je u odnosu na vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljici odredio trošak za svaku poduzetu radnju, budući je u odnosu na taj zahtjev utvrđen i omjer uspjeha u sporu.

24. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

25. Tako su tužiteljici priznati slijedeći zatraženi troškovi: za sastav tužbe 250 bodova (Tbr. 7/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 6. svibnja 2024. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 22. listopada 2024. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 4. studenog 2024. 250 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 5. svibnja 2025. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 23. listopada 2025. 250 bodova (Tbr. 8/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 27. listopada 2025. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 1750 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 3.500,00 eura, odnosno iznos od 555,45 eura za omjer uspjeha od 15,87%. Navedenom iznosu valja pridodati trošak PDV-a od 25% što ukupno iznosi 694,31 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

26. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 12. lipnja 2024., kojim tužiteljica predlaže sud zakazivanje ročišta, jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Slijedom navedenog, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

27. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 9. prosinca 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćnici tužiteljice

2. tuženiku