- 1 -              Rev 559/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 559/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Č., iz B., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica M. L. L., odvjetnica u O., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. i P. d.o.o. u Z., radi ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1399/2022-2 od 31. svibnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj P-1661/2019-39 od 18. ožujka 2022., u sjednici održanoj 18. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1399/2022-2 od 31. svibnja 2022. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj P-1661/2019-39 od 18. ožujka 2022. i presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj P-1661/2019-39 od 18. ožujka 2022. pod točkom I. i III. izreke i točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.293,00 kn te se predmet u tim dijelovima vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj 5140030242-60010441768/2005., potvrđenog od B. A., Javnog bilježnika u O., pod brojem Ov-1123/2005., koji Ugovor su 16. ožujka 2007. sklopili tužitelj i pravni prednik tuženika i to odredba članak 3. točka 4., članak 3. točka 5. u dijeli koji glasi: „Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju se u kunama po važećem srednjem tečaju za devize S. b. d.d. O. na dan plaćanja.“ i članak 4. st. 1. (točka I. izreke). Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku, tužitelju isplatiti iznos od 24.320,54 kn sa zateznim kamatama i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 12.043,00 kn (točka III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda, u dijelu pod točkom I. i II. izreke te točkom III. izreke, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 11.293,00 kn.

 

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-4209/2022-2 od 22. ožujka 2023. dopustio tuženiku podnošenje revizije, protiv dosuđujućeg dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1399/2022-2 od 31. svibnja 2022. zbog slijedećih pravnih pitanja:

 

„1. Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/2003), a posebice stavku 4. ovoga članka, odnosno članku 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/2007) i stavku 4. navedenog članka, odluka suda kojom je utvrđeno da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope/ili valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?

 

2. Pripada li stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja u odnosu na koja je revizija dopuštena. Tuženik predlaže nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi Ugovora o kreditu od 16. ožujka 2005. kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno jednostranoj odluci prednika tuženika i valutna klauzula, odnosno obveza tužitelja kao korisnika kredita prema tečaju švicarskog franka (CHF) i isplata preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

 

8. Nižestupanjski su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev, te su se pozvali na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015. kojom je potvrđeno, i u odnosu na tuženika, da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamata koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, pa da nije potrebno u ovom postupku utvrđivati da li se o predmetnim ništetnim odredbama ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i je li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Stoga su sudovi odbili dokazni prijedlog tuženika za ispitivanje predloženoga svjedoka djelatnice banke S. M. Drugostupanjski sud u obrazloženju odluke navodi da prvostupanjski sud pravno zaključuje da su odredbe spornog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula i to u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2., čl. 84. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 i dr. - dalje: ZZP) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO).

 

9. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a). U reviziji stranka treba određeno navesti, obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir u smislu odredbe čl. 391. st. 3. ZPP-a.

 

U odnosu na prvo postavljeno pitanje

 

10. Prvim pitanjem za koje je dopušteno podnošenje revizije, tuženik u osnovi osporava pravilnost primjene odredbe čl. 81. st. 4. ZZP-a, kod donošenja zaključka suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, iako na tu okolnost nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka kojega je tuženik predložio upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenim odredbama, pri čemu se posebno naglašava da je tuženik osporavao izravnu primjenu utvrđenja iz presude donesenih u kolektivnom sporu za zaštitu prava i interesa potrošača.

 

10.1. Stoga je potrebno odgovoriti, može li se sud u situaciji kada se tužitelj poziva na ništetnost spornih ugovornih odredbi u predmetnom postupku, pozvati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača, odnosno na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te odbiti provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku.

 

11. U predmetnom je postupku tuženik predložio, na okolnost da je prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, tužitelju objasnio značenje ugovaranja valutne klauzule kao i ekonomske posljedice koje valutna klauzula može imati za tužitelja - saslušanje djelatnika tuženika S. M. i na te iste okolnosti revident je predložio i saslušanje Javnog bilježnika koji je tužitelju pročitao Ugovor o kreditu i upozorio ga da ugovor o kreditu ima snagu javnobilježničkoga akta. S obzirom na sve navedeno predloženi dokaz treba biti izveden, jer okolnost na koje su predloženi nije bila predmet kolektivnog postupka, a u ovom pojedinačnom postupku predstavlja odlučni dokaz koji bi utjecao na njegov ishod i pravičnost postupka u cjelini.

 

11.1. Stoga proizlazi zaključak, da je načelo procesne ravnopravnosti (koje podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obaju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima, tako da niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku) u ovom slučaju povrijeđeno, jer je odluka suda utemeljena na zaključku da tužitelju nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama spornog ugovora o kreditu, a ta okolnost nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom postupku niti je o njoj tuženiku omogućeno dokazivanje u ovom pojedinačnom postupku.

 

12. Ovaj sud je u odlukama poslovni broj Rev 1279/2022 od 14. veljače 2023. i Rev 120/2023 od 28. veljače 2023., zauzeo pravno shvaćanje da se u postupku kolektivne zaštite od nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi, u kojima sud ne uzima u obzir specifičnost konkretnog slučaja, dok je u postupku individualne zaštite i kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe, sud dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja. Navedeno stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovaca, uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača u kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinačnog slučaja.

 

12.1. Stoga je, prema tamo izraženom pravnom shvaćanju, tuženik mogao tvrditi da mu sud mora omogućiti dokazivanje da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu na drugi način dane odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Kada banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti tih odredbi zbog povrede potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinim potrošačkim sporovima, temeljila na pravnoj presumpciji koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena, jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom. U navedenim odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske poziva se i na shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izneseno u odluci toga suda broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.

 

13. Slijedom svega navedenoga, odgovor na postavljeno pitanje glasi: protivan je odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/2003) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika tuženika) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

 

13.1. Takav zaključak Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio u odlukama Rev 120/2023-2 i Rev 1279/2020-2 od 14. veljače 2023.

 

14. Stoga, a kako je u konkretnom slučaju tuženik na okolnost pojedinačnog pregovaranja predložio saslušati djelatnicu S. M. o spornim odredbama te osporio izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača, a nižestupanjski sudovi su odbili provesti taj dokaz pozivom na učinke iz presude donesene u kolektivnom sporu, je takvim postupanjem sudova povrijeđeno tuženikovo pravo na procesnu ravnopravnost i primjenu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP-a.

 

U odnosu na drugo pitanje za koje je dopuštena revizija.

 

15. U odnosu na drugo pitanje, sporno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojem tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka za zastupanje po punomoćniku, odvjetniku, za radnju pristupa na ročište za objavu i uručenje presude.

 

16. Sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci se određuje naknada samo onih troškova koju su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova sud treba odlučiti ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Nadalje, ako je propisana Tarifa za nagrade odvjetnike i za druge troškove odmjeriti će se takvi troškovi prema Tarifi.

 

17. Način donošenja objave, pisane izrade i dostave presude sadržan je u odredbi čl. 335 ZPP-a. Tako je odredbom st. 7. čl. 335. ZPP-a, propisano da stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude ili će je, iznimno, uputiti da ovjereni prijepis može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (st. 8. čl. 335. ZPP-a). Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (st. 9. čl. 335. ZPP-a).

 

17.1. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: OT) propisuje da za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 3., 6. i 7. ali ne više od 50 bodova.

 

18. Slijedom navedenoga, proizlazi da je ročište za objavu presude sudska radnja koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude. Ovu radnju određuje i zakazuje sud, te stranke poziva na ročište na koji poziv su se dužne odazvati jer u protivnom nastupaju brojne posljedice prvenstveno u odnosu na dostavu presude. Na ovom ročištu osim što se objavljuje sadržaj presude sud ukratko iznosi usmeno obrazloženje presude (čl. 336. st. 1. ZPP-a).

 

19. Imajući u vidu sve navedeno, za zaključiti je da pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku, odvjetniku, za pristup na ročište za objavu presude je izravno povezano s pravom na pristup sudu (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske „Narodne novine“, broj 59/99, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10 i 105/14 - dalje Ustav) te čl. 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), upravo zbog saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja i dostave presude za koju je pravilno da se izvršava upravo na ročištu za objavu presude.

 

19.1. Tako, odgovor na postavljeno pitanje glasi: stranci zastupanoj po punomoćniku, odvjetniku, pripada naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Takvo je pravno shvaćanje izraženo i u rješenju ovoga suda poslovni broj Rev-832/2022 od 22. ožujka 2023.

 

20. Stoga, iako su odluke nižestupanjskih sudova u skladu sa prethodno iznijetim pravnim shvaćanjem u odnosu na pravo naknade troškova zastupanja na ročištu za objavu presude valjalo, a s obzirom na odgovor na prvo pitanje odlučiti kao u izreci pozivom na odredbu čl. 395. st. 2. ZPP-a.

 

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 18. listopada 2023.

 

              Predsjednik vijeća:

              mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.