Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-7959/2022
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Katice Lučić, predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, članova vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika DU, zbog prekršaja iz članka 127. stavka 1. podstavka 3. i stavka 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj: 115/18., 117/21.), članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19.), članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21.) i članka 150. stavka 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13., 137/13., 98/19.), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama od 30. lipnja 2022., broj: 17. Pp-524/2022, u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se osnovanom žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, te se ukida pobijana presuda u oslobađajućem dijelu i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku u tom dijelu.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama od 30. lipnja 2022., broj: 17.Pp-524/2022, okrivljenik ĆU proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 127. stavka 1. podstavka 3. i stavka 3. Zakona o Državnom inspektoratu i na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 kuna.
2. Istom presudom okrivljenik je na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, oslobođen optužbe da bi počinio prekršaje iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju i članka 150. stavka 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju činjenično opisane u izreci prvostupanjske presude, zbog nedostatka dokaza.
3. Protiv oslobađajućeg dijela navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a kako to proizlazi iz sadržaja žalbe. Žalitelj u bitnom ističe kako je sud pogrešno zaključio kako nema dokaza da bi okrivljenik počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret, jer je u inspekcijskom nadzoru neprijeporno utvrđeno da je kod okrivljenika na poslovima konobara 9. ožujka 2022. zatečen KU s kojim je okrivljenik za taj dan bio dužan sklopiti ugovor o radu i prijaviti ga nadležnim tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, neovisno o tome što je KU iskazao interes za preuzimanjem kluba od okrivljenika, o iskazanoj namjeri o zasnivanju radnog odnosa, te činjenici da je okrivljenik naknadno odjavio obrt i prestao s poslovanjem u tom klubu. Zbog navedenog, žalitelj predlaže ovom Sudu pobijanu presudu preinačiti i okrivljenika proglasiti krivim i kazniti, podredno, istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona i u okviru žalbenih navoda, ovaj Sud je ocijenio kako u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika optužbe, uz obrazloženje iz pobijane presude, a na što osnovano u žalbi ukazuje tužitelj.
6. Naime, okrivljenik je oslobođen optužbe da bi 9. ožujka 2022. u njegovom ugostiteljskom objektu - noćnom klubu „wf“, na poslovima usluživanja pića i napitaka radio KU koji je s radom započeo u 14,00 sati i obavljao posao koji s obzirom na narav i vrstu ima obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, a da mu okrivljenik kao poslodavac ne bi prije početka rada izdao pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, što je bio dužan s obzirom da s radnikom prije početka rada nije sklopio ugovor o radu u pisanom obliku, te da za istog radnika ne bi prije početka rada 9. ožujka 2022. dostavio podatke o početku njegova osiguranja nadležnom tijelu mirovinskog osiguranja, kao i da ne bi za navedenog radnika podnio prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje na temelju radnog odnosa Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje u zakonom propisanom roku od osam dana od dana nastanka okolnosti na temelju kojih se stječe status osigurane osobe, odnosno najkasnije do 17. ožujka 2022. Obrazlažući navedenu odluku prvostupanjski sud navodi da u postupku nije sa sigurnošću utvrđeno postojanje radnog odnosa kojeg je okrivljenik negirao, a navode o prijateljskoj pomoći je potvrdio i svjedok KU. S obzirom da nije utvrđena volja za sklapanjem radnog odnosa, niti je utvrđeno da bi okrivljenik radniku platio za njegov rad, to nije sa sigurnošću utvrđeno postojanje radnog odnosa koji bi za okrivljenika pretpostavljao obvezu sklapanja pisanog ugovora o radu s radnikom ili uručivanje potvrde o sklopljenom ugovoru, te prijavu radnika u propisanim rokovima nadležnim tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja.
7. Ovakav zaključak suda je pogrešan, jer je poslodavac dužan, ukoliko je došlo do zasnivanja radnog odnosa, a u ovom konkretnom slučaju je, s radnikom sklopiti ugovor o radu u pisanom obliku, a ukoliko nije sklopljen, dužan mu je prije početka rada izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu u smislu članka 14. Zakona o radu. Isto tako bio je dužan radnika prijaviti nadležnim tijelima mirovinskog osiguranja najkasnije prije početka rada 9. ožujka 2022., te ga prijaviti i nadležnom tijelu zdravstvenog osiguranja u roku od osam dana od dana početka rada. Svi razlozi koje je okrivljenik iznio u obrani, a kojima se pokušava opravdati - dolazak u klub radi upoznavanja s funkcioniranjem i vođenjem, a radi njegovog eventualnog preuzimanja i što je kasnije i učinio, nedostatak volje za sklapanjem ugovora o radu i odjava obrta okrivljenika, ne mogu okrivljenika osloboditi odgovornosti, no mogu se cijeniti prilikom odmjere kazne.
8. Zbog navedenog, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, valjalo je prihvatiti osnovanom žalbu tužitelja, ukinuti pobijanu presudu u oslobađajućem dijelu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku u tom dijelu.
U Zagrebu, 9. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ksenija Šupe Vukadinović v.r.
Katica Lučić v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
