Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9783/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Bosnić-Kovačić, kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika RAGUŽ j.d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika HV, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 224. st. 1. t. 29. i st. 2. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 66/19, 84/21, 47/23), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Metkoviću, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, od 24. rujna 2025., broj: Pp-2145/2024, u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Metkoviću i pobijana prvostupanjska presuda se potvrđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona, oslobođeni od optužbe, da bi na način činjenično opisan u izreci te presude počinili prekršaj iz čl. 224. st. 1. t. 29. i st. 2. Zakona o vodama, s obrazloženjem da djelo kako je činjenično opisano u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj.
2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, navodeću u bitnom da prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret je postupanje protivno članku 165. Zakona o vodama, a u svezi s čl. 70. st. 4. istog Zakona u svezi s Pravilnikom o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda je naveden u optužnom prijedlogu, a ukoliko je sud smatrao da je optužni prijedlog nedostatan da je trebao postupiti u skladu s čl. 161. st. 4. Prekršajnog zakona i pozvati ovlaštenog tužitelja da nadopuni ili ispravi optužni prijedlog, u roku od 8 dana, ili ga odbaciti.
3. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
4. Žalba nije osnovana.
5. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 18/18, 114/22) ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud imao valjane osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo za koje se okrivljenici optužuje na način činjenično opisan u izreci, po propisu nije prekršaj, te da je za svoju odluku dao dostatne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.
6. Naime, izrekom pobijane presude okrivljenici su oslobođeni od optužbe da bi neposrednim inspekcijskim nadzorom obavljenim 12. lipnja 2024. bilo utvrđeno da I okrivljenik ispušta otpadne vode u individualni sustav odvodnje (sabirnu jamu), na lokaciji autopraonice eg u ef, ef, bez vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda.
7. Nadalje, odredbom čl. 224. st. 1. t. 29. i st. 2. Zakona o vodama je propisano da će se kazniti za prekršaj pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi ako ispušta otpadne vode bez akta iz čl. 165. ovoga Zakona, a čl. 165. istog Zakona je propisano da je vodopravna dozvola potrebna za svako ispuštanje otpadnih voda za koje se propisom iz čl. 70. st. 4. ovoga Zakona propisuju granične vrijednosti emisija, dok je čl. 70. st. 4. istog Zakona propisano da ministar pravilnikom propisuje granične vrijednosti emisija otpadnih voda iz st. 2. ovoga članka (industrijskih otpadnih voda prije njihova ispuštanja u građevine za javnu odvodnju ili u individualni sustav odvodnje i svih pročišćenih ili nepročišćenih otpadnih voda koje se ispuštaju u vode). Ovim se pravilnikom propisuju i: ispuštanja koja su izuzeta od primjene graničnih vrijednosti emisija, ispuštanja koja su isključena iz obveze iz čl. 75. st. 1. ovoga Zakona, pretpostavke za privremeno dopuštenje ispuštanja otpadnih voda iznad propisanih količina i graničnih vrijednosti emisija, mjerila i pretpostavke za prikupljanje, pročišćavanje i ispuštanje komunalnih otpadnih voda, pretpostavke za iznimno dopuštena ispuštanja otpadnih voda u podzemne vode, mjerila za određivanje mjesta ispuštanja oborinskih voda te način ispuštanja oborinskih voda.
8. Pravilnikom o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda („Narodne novine“, broj 26/20), koji je donesen na temelju čl. 70. st. 4. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 66/19) propisane su granične vrijednosti emisija onečišćujućih tvari u otpadnim vodama.
9. Međutim, uvidom u činjenični opis djela u predmetnom optužnom prijedlogu koji činjenični opis je istovjetan navedenom činjeničnom opisu iz izreke pobijane presude, razvidno je da je isti nepotpun i da iz njega ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja, jer se s obzirom na zakonski opis prekršaja radi o prekršaju za čiju konkretizaciju činjeničnog opisa nužno treba navesti da se radi o ispuštanju otpadnih voda za koje se sukladno citiranom Pravilniku o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda propisuju granične vrijednosti emisija, a to je u ovom slučaju izostalo i u optužnom aktu je navedeno samo u okviru zakonskog opisa djela, ali ne i u činjeničnom opisu djela.
10. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
11. Neosnovano žalitelj u žalbi prigovora što nije tražena dopuna optužnog prijedloga. Naime, odredbom čl. 161. st. 4. PZ propisano je postupanje suda ako u optužnom prijedlogu nedostaju podaci iz čl. 160. st. 2. PZ bez kojih nije moguće voditi postupak ili su pogrešni. Međutim, kako je odredbom čl. 161. st. 6. PZ propisano: „Ako sud, ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe“, proizlazi da citirana odredba čl. 161. st. 6. PZ isključuje mogućnost pozivanja tužitelja na dopunu ili ispravak optužnog prijedloga u odnosu na činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja u optužnom prijedlogu.
12. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je već u fazi ispitivanja optužnog prijedloga, čim je našao da navedeno djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, trebao odmah donijeti presudu kojom se okrivljenici oslobađaju od optužbe, ali to što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud tek nakon ispitivanja okrivljenika i provođenja dokaza okrivljenike oslobodio od optužbe, nema utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, niti dopuna optužnog prijedloga u žalbenom postupku može proizvesti pravni učinak.
13. Slijedom navedenog iznesenim žalbenim navodima žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, pa je trebalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.
U Zagrebu 9. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Ivana Bosnić-Kovačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
