Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-355/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u pravnoj stvari ovrhovoditelja RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boro Rajić, odvjetnik u Splitu, protiv ovršenika CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika i o žalbi trgovačkog društva Amfion građenje d.o.o. protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-29/2024-20 od 23. srpnja 2025., dana 9. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovršenika CČ kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-29/2024-20 od 23. srpnja 2025. u dijelu u kojem je određena ovrha pljenidbom poslovnih udjela radi namirenja iznosa od 47.396,76 eura (92.700.- DEM) s kamatom koju banke u mjestu ispunjenja isplaćuju na devizna štedna sredstva u valuti duga po viđenju, a koja kamata teče:

- na iznos od 60.000.- DEM od 18. travnja 2000. do 31. prosinca 2001., a na iznos od 30.677,51 eura od 1. siječnja 2002. do isplate,

- na iznos od 18.840. - DEM od 15. listopada 2000. do 31. prosinca 2001., a na iznos od 9.632,74 eura od 1. siječnja 2002. do isplate,

- na iznos od 8.000.- DEM od 1. svibnja 2001. do 31. prosinca 2001., a na iznos od 4.090,34 eura od 1. siječnja 2002. do isplate,

- na iznos od 5.860.- DEM od 15. rujna 2001. do 31. prosinca 2001., a na iznos od 2.996,17 eura od 1. siječnja 2002. do isplate, te u dijelu u kojem je ovršeniku naloženo da plati ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 250,00 eura.

II Uvažava se žalba ovršenika ABC kao djelomično osnovana i preinačuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-29/2024- 20 od 23. srpnja 2025. u dijelu u kojem je određena ovrha pljenidbom poslovnih udjela radi naplate kunske protuvrijednosti iznosa od 47.396,76 eura (92.700.- DEM) te se u tom dijelu prijedlog za ovrhu odbija kao neosnovan.

III Uvažava se žalba ovršenika ABC kao djelomično osnovana i preinačuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-29/2024- 20 od 23. srpnja 2025. u dijelu u kojem je određena ovrha pljenidbom poslovnih udjela radi namirenja troška parničnog postupka u iznosu od 23.180,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 13. srpnja 2007. i za navedeno rješava:

Na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP-1070/05 od 13. srpnja 2007., radi namirenja troška parničnog postupka u iznosu od 3.076,51 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. srpnja 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 30. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja je propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, određuje se ovrha pljenidbom poslovnih udjela koje ovršenik ima u trgovačkom društvu Amfion građenje d.o.o., OIB: 25882159287, Ulica Jurja Križanića 54, Varaždin, procjenom i prodajom tih udjela te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

IV Odbacuje se žalba trgovačkog društva Amfion građenje d.o.o. izjavljena protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-29/2024-20 od 23. srpnja 2025., kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja određena je ovrha na poslovnim udjelima koje ovršenik ima u trgovačkom društvu Amfion građenje d.o.o. radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 47.396,76 eura (92.700,00 DEM) protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan isplate, zajedno sa kamatom koju banke u mjestu ispunjenja isplaćuju na devizna štedna sredstva u valuti duga po viđenju, a koja kamata teče:

- na iznos od 60.000.- DEM od 18. travnja 2000. pa 31. prosinca 2001., a na iznos od 30.677,51 eura od 1. siječnja 2002. do isplate,

- na iznos od 18.840. - DEM od 15. listopada 2000. do 31. prosinca 2001., a na iznos od 9.632,74 eura od 1. siječnja 2002. do isplate,

- na iznos od 8.000.- DEM od 01. svibnja 2001. do 31. prosinca 2001., a na iznos od 4.090,34 eura od 1. siječnja 2002. do isplate,

- na iznos od 5.860.- DEM od 15. rujna 2001. do 31. prosinca 2001., a na iznos od 2.996,17 eura od 1. siječnja 2002. do isplate, te radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 23.180,00 kuna, sa zateznom kamatom koja teče od 13. srpnja 2007. i određen je trošak ovršnog postupka u iznosu od 250,00 eura.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik navodeći da se žali zbog netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno izvedenog zaključka iz tako utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog propisa i grube povrede odredaba ovršnog i parničnog postupka. Predlaže da se postupak obustavi, a podredno da se spis dostavi drugostupanjskom sudu te da taj sud usvoji žalbu i pobijano rješenje izmijeni ili ukine.

3. Protiv tog rješenja žalbu je podnijelo i trgovačko društvo Amfion građenje d.o.o. navodeći iste žalbene razloge kao i ovršenik.

4. Žalba ovršenika je neosnovana, a žalba trgovačkog društva je nedopuštena.

U odnosu na točku I izreke ovog drugostupanjskog rješenja

5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje u tekstu: OZ), ovaj viši sud nije našao postojanje ni jednog žalbenog razloga koji bi utjecao na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

6. Naime, ovršni postupak je pokrenut i rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave u smislu odredbe čl. 23. toč. 1. OZ-a – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP-1070/05 od 13. srpnja 2007. kojom je naloženo tuženiku (ovdje ovršeniku) da tužitelju (ovdje ovrhovoditelju) isplati iznos od 47.396,76 eura (92.700 DEM) sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dana njihovog dospijeća i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 23.180,00 kuna.

7. U odnosu na ovršenikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu treba reći da je ovršenik već ranije isticao taj prigovor koji je prvostupanjski sud usvojio i rješenjem poslovni broj Ovr-29/2024-2 od 24. siječnja 2024. se proglasio mjesno nenadležnim i odredio da se spis dostavi Općinskom sudu u Varaždinu. Međutim, rješenjem ovog suda Gž Ovr-100/2024-2 od 7. lipnja 2024. ukinuto je navedeno rješenje prvostupanjskog suda i odlučeno je da je Općinski sud u Čakovcu nadležan za odlučivanje u ovom postupku. Dakle, o prigovoru mjesne nenadležnosti u ovom postupku je pravomoćno odlučeno.

8. Neosnovan je žalbeni navod ovršenika da sud u ovršnom postupku mora ispitati je li za prijenos poslovnog udjela potrebna suglasnost društva. Naime, činjenica da bi društvenim ugovorom bilo propisano (što ovršenik ničim ne dokazuje) da je za prijenos dijela ili cijelog poslovnog udjela potrebna suglasnost ostalih članova društva, ne sprječava provedbu ovršnog postupka. Odredba koja dopustivost prijenosa poslovnog udjela uvjetuje suglasnošću društva tiče se samo dobrovoljnog raspolaganja, a ne i prisilnog otuđenja poslovnog udjela. Naime, sukladno odredbi čl. 413. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23) ako se poslovni udio koji se može prenijeti samo uz suglasnost društva treba prodati u sudskom ovršnom postupku, ovršni sud mora procijeniti vrijednost toga udjela i o odobrenju prodaje obavijestiti društvo i sve vjerovnike te im priopćiti procijenjenu vrijednost udjela. Procjena nije potrebna ako se između založnog vjerovnika, dužnika i društva postigne sporazum o cijeni uz koju se poslovni udio preuzima. Ako kupac kojega odredi društvo ne preuzme poslovni udio u roku od četrnaest dana i za to u novcu ne plati procijenjenu vrijednost poslovnoga udjela, udio će se prodati po propisima ovršnog postupka, a da za to nije potrebna suglasnost društva. Dakle, razvidno je da isto ne sprječava provedbu ovrhe, već je propisano određeno obvezno postupanje suda koje prethodi prodaji sukladno odredbama OZ-a. Slijedom navedenog, neosnovan je žalbeni navod ovršenika koji sadržajno predstavlja žalbeni navod iz čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ-a.

9. Neosnovan je žalbeni navod ovršenika da ovrhovoditelj nije podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe u skladu s odredbom čl. 5. st. 3. OZ-a. Odredbom čl. 5. st. 4. OZ-a je propisano da ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne podnese prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, da će se ovrha obustaviti.

9.1. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi da sud nije niti jednom obavijestio ovrhovoditelja o nemogućnosti provedbe ovrhe. Naime, ovrha na poslovnom udjelu koje je ovršenik imao u trgovačkom društvu Amfion d.o.o. je obustavljena rješenjem poslovni broj Ovr-458/2021-10 od 14. rujna 2022. iz razloga što je navedeno trgovačko društvo brisano iz sudskog registra. Međutim, to rješenje je ukinuto rješenjem ovog suda poslovni broj Gž Ovr-368/2022-2 od 6. travnja 2023. i ovrhovoditelj je pravovremeno podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe odnosno 5. svibnja 2023.

10. O žalbenom navodu ovršenika kojim ističe prigovor zastare, a koji sadržajno predstavlja žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a te o žalbenom razlogu kojim prigovara visini potraživanja, koji predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, sukladno odredbi čl. 52. OZ-a, odlučuje prvostupanjski sud.

11. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi suda prvog stupnja kao što je odlučeno u točki I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U odnosu na točke II i III izreke ovog drugostupanjskog rješenja

12. Donoseći pobijano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha pljenidbom poslovnih udjela radi namirenja kunske protuvrijednosti iznosa od 47.396,76 eura (92.700.- DEM) te u dijelu u kojem je određena ovrha radi namirenja parničnog troška u iznosu od 23.180,00 kuna, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 13. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22). Naime, navedenom odredbom je propisano da je euro službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj te da se iznosi navedeni u kuni u pravnim instrumentima smatraju iznosima u euru uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog zakona.

13. Ovršnom ispravom je doista naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju namiri novčani iznos određen u eurima u protuvrijednosti u kunama pa je ovrhovoditelj na isti način naznačio tražbinu u prijedlogu za ovrhu. Međutim, imajući na vidu odredbu čl. 13. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, razvidno je da prvostupanjski sud nije pravilno postupio kad je usvojio prijedlog ovrhovoditelja kojim se iznos određen u eurima obračunava u protuvrijednosti u kunama pa je pravilnom primjenom materijalnog prava ovršni prijedlog u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan.

14. Nadalje, ovršnom ispravom je naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju namiri parnični trošak u iznosu od 23.180,00 kuna te je ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu svoju tražbinu naznačio u navedenom iznosu (u kunama). Međutim, imajući u vidu odredbu čl. 13. st. 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, ovaj sud je pravilnom primjenom materijalnog prava preinačio navedeno rješenje o ovrsi u tom dijelu na način da je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro (čl. II st. 3. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj – ''Narodne novine'' broj 85/22) iznos od 23.180,00 kuna preračunao u iznos od 3.076,51 eura.

15. Stoga je trebalo, na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a djelomično uvažiti žalbu ovršenika, preinačiti pobijano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha radi namirenja kunske protuvrijednosti glavnice izražene u eurima i u tom dijelu odbiti prijedlog ovrhovoditelja kao neosnovan (točka II izreke ovog drugostupanjskog rješenja) te preinačiti pobijano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha radi namirenja iznosa od 23.180,00 kuna te navedeni iznos preračunati u eure (točka III izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U odnosu na točku IV izreke ovog drugostupanjskog rješenja

16. Prema odredbi čl. 358. st. 3. ZPP, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe ili osoba koja se odrekla prava na žalbu ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravni interes za podnošenje žalbe.

17. Dakle, pobijano rješenje je doneseno u ovršnom postupku koji se vodi između ovrhovoditelja i ovršenika, a trgovačkom društvu Amfion građenje d.o.o. se nalaže provedba rješenja o ovrsi odnosno da upiše pljenidbu u knjigu poslovnih udjela i da obavijesti sud o obavljenom upisu ili o razlozima zbog kojih upis nije moguće provesti iz čega proizlazi da jer ishod ovog postupka nema utjecaja na njegovu pravnu situaciju.

18. Naime, pravni interes ima samo onaj ovlašteni žalitelj koji može očekivati neku pravnu korist od podnesenog pravnog lijeka, ako se ovaj pokaže osnovanim. U konkretnom slučaju trgovačko društvo Amfion građenje d.o.o. podnošenjem žalbe ne postiže za sebe nikakvu bolju zaštitu niti pravnu korist.

19. Kako, dakle trgovačko društvo Amfion građenje d.o.o. ne može za sebe očekivati nikakvu pravnu korist od žalbe, to onda nema pravni interes za njeno podnošenje pa je na temelju odredbe čl. 358. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a njegovu žalbu trebalo odbaciti kao nedopuštenu kako je i odlučeno u točki IV izreke ovoga drugostupanjskoga rješenja.

U Velikoj Gorici 9. prosinca 2025.

Sudac

Goran Škugor