REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-2121/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužiteljice BE iz [adresa], BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi zaštite od drugog oblika postupanja javnopravnih tijela, nakon održane javne rasprave, dana 9. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551- 06/24-014/181, URBROJ: 251-02-01/001-24-2 od 11. ožujka 2024.
II Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi tužiteljice.
III Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke do isplate, ako ih tuženik ne podmiri u ostavljenom roku, dok se u preostalom djelu zahtjev za nadoknadu troškova odbija.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja pročelnika Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Grada Zagreba, KLASA: UP/I-050-01/23-005/35, URBROJ: 251-09- 20/001-23-2 od 10. studenoga 2023. kojim je odbijen prigovor izjavljen radi izdavanja potvrde izvršnosti rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport, KLASA: UP/I-551-06/16-013/92, URBROJ: 251-10-01-16-3 od 3. listopada 2016. kao neosnovan.
2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je osporavano rješenje nezakonito jer je donijeto od strane nenadležnog tijela i nenadležne osobe odnosno AE. Navodi da je protiv prvostupanjskog rješenja, donesenog u upravnom postupku od strane prvostupanjskog ureda Grada Zagreba, uložila žalbu. Napominje da prema članku 164. stavkom 4., u vezi sa stavkom 4. Statuta Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 11/21) upravna tijela Grada Zagreba, u izvršavanju općih akata što ih donosi Gradska skupština, donose pojedinačne uprave akte, protiv kojih se može izjaviti žalba nadležnom Ministarstvu, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano. Nadalje navodi da se prema članku 76. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, na akte prvostupanjskih upravnih tijela županije, a time i Grada Zagreba, može izjaviti žalba nadležnom Ministarstvu, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano. Iz navedenog proizlazi da tuženik nije ovlašteno tijelo za odlučivanje o žalbi. Ističe da je prvostupanjsko rješenje donijeto po prigovoru od strane pročelnice gradskog ureda Grada Zagreba, a koji prigovor je uložen zbog nepostupanja prvostupanjskog gradskog ureda Grada Zagreba u zakonskom roku od 15 dana. Navodi da u rješenju nije navedeno temeljem koje odredbe ona nema pravo tražiti izdavanje potvrde izvršnosti na upravni akt koji je godinama pravomoćan i izvršan, dok o tome ima li pravo provesti izvršenje novčane tražbine odlučuje sud.
3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje. Traži trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, zajedno sa PDV-om, u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći da je osporavano i prvostupanjsko rješenje u cijelosti zakonito iz razloga navedenih u obrazloženju istih. Vezano za prigovor da je o žalbi na prvostupanjsko rješenje trebalo odlučivati nadležno ministarstvo, a ne Gradonačelnik, ističe da je Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, sukladno stavu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, zakonita te da je istom u članku 10. propisan prigovor Gradonačelniku kao pravni lijek te je upravo Gradonačelnik, kao drugostupanjsko tijelo, nadležan odlučivati po prigovorima o rješenjima prvog stupnja. Nadalje, citira članak 122. Zakona o općem upravnom postupku, navodeći da žalba protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može izjaviti drugostupanjskom tijelu u konkretnom slučaju, a ne nekom trećem tijelu koje uopće nije bilo nadležno postupati u postupku u kojem je doneseno rješenje u odnosu na koje se traži izdavanje potvrde izvršnosti. Navodi da odredba članka 122. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku propisuje posebnu vrstu žalbe u kojoj bi odlučivalo neko drugo tijelo, a ne drugostupanjsko. Dakle, o žalbi protiv bilo kojeg rješenja protiv kojeg žalba nije isključena nesporno odlučuje drugostupanjsko tijelo, a u konkretnom slučaju je to Gradonačelnik Grada Zagreba pa su prigovori tužiteljice o nenadležnosti bespredmetni. Dodatno ističe da se Središnji državni ured za demografiju i mlade, u predmetu žalbe zbog šutnje uprave podnese protiv tuženika u predmetnima roditelja odgojitelja, očitovao da nije nadležan postupati po istoj. Stoga to tijelo nije nadležno odlučivati o žalbi protiv rješenja o odbacivanju prijedloga za obnovu postupka. Također je Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike u dopisu od 30. studenoga 2022. navelo da nije stvarno nadležno odlučivati o žalbi te da se sukladno članku 18. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku i Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja predmetni postupak ustupa Gradonačelniku Grada Zagreba na nadležno postupanje. Poziva se na izdvojeno mišljenje sutkinje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske BEE u presudi, poslovni broj: Usž-206/25, a u kojem ističe kako sam zahtjev za izdavanje potvrde izvršnosti ne predstavlja poseban postupak odnosno postupanje upravnog tijela u kojem se ne donosi posebno rješenje. Stoga drži, budući da stranka može izvršnost dokazivati i drugim sredstvima, nema osnove za vođenje upravnog postupka pa ni upravnog spora radi iskazivanje klauzule. Napominje i da je svrha iskazivanja potvrde izvršnosti omogućiti stranci prisilno ostvarenje obveze nametnute upravnim aktom, a koja nije prethodno dobrovoljno ispunjena. Navodi da je nesporno da tijelo koje je donijelo rješenje nije u obvezi izdati potvrdu izvršnosti nego ju može i ne mora izdati. Nadalje navodi da iz dispozitiva predmetnog rješenja, odnosno zamijenjenog dijela istog proizlazi kako bi se u slučaju izvršenja predmetnog rješenja isto provodilo sukladno odredbama ZUP-a koje se odnose na izvršenje novčanih obveza. Također, iz dispozitiva predmetnog rješenja proizlazi kako predmet izvršenja može biti samo onaj dio istog koji je zamijenjen rješenjem od 26. svibnja 2023., dok je dio predmetnog rješenja koji nije zamijenjen takve prirode da nije podoban za izvršenje. Stoga nedvojbeno proizlazi kako više ne egzistira dio dispozitiva predmetnog rješenja koji može biti predmetom izvršenja, stoga nije moguće ni izdati potvrdu izvršnosti.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu.
7. Strankama je, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS), dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.
9. Prema odredbi članka 137. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21 - dalje ZUP) izvršenje novčanih obveza provodi se u skladu s propisima koji se primjenjuju na sudsko izvršenje.
10. Stavkom 2. toga članka ZUP-a propisano je da se izvršenje novčanih obveza provodi sudskim putem na temelju zahtjeva javnopravnog tijela koje je donijelo rješenje ili stranke kojoj je izvršenje u interesu.
11. Prema stavku 3. toga članka ZUP-a rješenje kojeg se izvršenje traži treba sadržavati potvrdu izvršnosti. Ako tijelo koje je izvršno rješenje donijelo ne izda potvrdu u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva, stranka može izvršnost rješenja dokazivati i drugim sredstvima.
12. Potvrda izvršnosti služi dokazivanju izvršnosti kako bi se na temelju rješenja donesenog u upravnom postupku moglo tražiti prisilno ostvarenje obveze koja nije dobrovoljno ispunjena.
13. Stranka zahtjev za izdavanje potvrde izvršnosti rješenja u određenoj upravnoj stvari podnosi javnopravnom tijelu koje je donijelo to rješenje. O tom zahtjevu javnopravno tijelo ne odlučuje u upravnom postupku donošenjem rješenja, već javnopravno tijelo izdaje potvrdu na način da izvorniku rješenja ili ovjerenoj preslici rješenja koje nije doneseno u elektroničkom obliku otiskuje potvrdu izvršnosti ili sukladno članku 50. Uredbe o uredskom poslovanju (Narodne novine, broj: 75/21) izvršnost upravnog akta u elektroničkom obliku potvrđuje zasebnim aktom koji mora sadržavati vezu na akt na koji se odnosi (s obzirom da se elektronički dokument ne može dopunjavati pa tako ni dodavanjem potvrde izvršnosti).
14. Iako se o izdavanju potvrde izvršnosti ne odlučuje u upravnom postupku donošenjem rješenja, ne znači da stranka nema pravo na pravnu zaštitu u upravnom postupku zbog propuštanja izdavanja potvrde izvršnosti. Ako javnopravno tijelo ne izda potvrdu izvršnosti, stranka može podnošenjem pravnog lijeka inicirati pokretanje upravnog postupka zbog nezakonitog propuštanja izdavanja potvrde izvršnosti.
15. Tužiteljica je podnijela pravni lijek zbog propuštanja izdavanja potvrde izvršnosti rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport, KLASA: UP/I-551-06/16-013/92, URBROJ: 251-10-01-16-3 od 3. listopada 2016.
16. S obzirom na navedeno, pogrešno je tumačenje tuženika da tijelo koji je donijelo rješenje nije u obvezi izdati potvrdu izvršnosti, nego ju može i ne mora izdati. To što odredba članka 137. stavka 3. ZUP-a predviđa da stranka može izvršnost dokazivati i drugim sredstvima, ne znači da je javnopravno tijelo nije u obvezi izdati potvrdu izvršnosti ako je izvršnost nastupila. Smisao te odredbe je omogućiti stranci dokazivanje izvršnosti kada je javnopravno tijelo nezakonito odbilo izdati potvrdu izvršnosti, a nastupila je izvršnost odluke javnopravnog tijela. Tuženik zanemaruje prvu rečenicu navedene odredbe prema kojoj rješenje kojeg se izvršenje traži, treba sadržavati potvrdu izvršnosti, iz koje jasno proizlazi obveza javnopravnog tijela izdati potvrdu izvršnosti kada je nastupila izvršnost odluke javnopravnog tijela.
17. Ako stranka iz upravnog postupka zahtijeva izdavanje potvrde izvršnosti odluke javnopravnog tijela donesene u tom upravnom postupku, javnopravno tijelo ne utvrđuje ima li ta stranka pravni interes za izdavanje potvrde izvršnosti, već se smatra da stranka ima pravni interes za izdavanje te potvrde.
18. Sukladno odredbi članka 156. ZUP-a osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice. Prigovor se izjavljuje čelniku tijela sukladno članku 122. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku.
19. Napominje se kako je dužnost javnopravnog tijela da potvrde koje izdaje budu sačinjene prema stvarnom stanju u vrijeme sastavljanja potvrde te da, u slučaju ako je izvršnost neke odluke naknadno prestala u cijelosti ili djelomično, takva okolnost na potvrdi bude jasno naznačena.
20. Slijedom svega navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti zakonitim.
21. Stoga je tuženik dužan odlučiti o žalbi tužiteljice novim, zakonitim rješenjem, imajući pri tome u vidu pravno shvaćanje suda.
22. Valjalo je stoga, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I II izreke presude.
23. Odluka o trošku u točki III izreke presude temelji se na članku 147. stavka 1. ZUS-a. Trošak se sastoji, sukladno traženju, od troška sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 1.250,00 eura sukladno Tbr. 27. stavak 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25), dok na trošak objave ročišta nema pravo.
U Zagrebu 9. prosinca 2025.
Sudac:
Jasna Peroš Nikolić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I i II izreke presude žalba nije dopuštena (članak 127. Zakona o upravnim sporovima). Protiv točke III žalba je dozvoljena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnik Martin Sherri, [adresa],
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, uz spis tuženika
3. U spis
