REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: 143 P-233/2024-21

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Ulica Plemića Borelli br. 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Sonji Miljak građanskopravnoj stvari tužitelja LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Denisu Klarendiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Ina-Industrija nafte d.d. iz Zagreba, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o. iz Rijeke, radi brisanja hipoteke, izdavanja brisovnog očitovanja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 19.studenog 2025.godine u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja, te zamjenice punomoćnika tuženice nakon objave presude dana 09. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku izdati tužitelju brisovno očitovanje kojim se dozvoljava brisanje uknjiženog tereta – hipoteke na temelju Sporazuma o javnobilježničkom osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini založnog dužnika od dana 28. srpnja 2005. godine u korist tuženika pod poslovnim brojem Z-8146/05, a na nekretnini u vlasništvu tužitelja, i to nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], u naravi dvorište površine 326 m2 i kuća površine 58 m2, sveukupne površine 384 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana, jer će u suprotnom brisovno očitovanje zamijeniti ova presuda.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 903,10 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da vjerovnik, tvrtka FUZUL INTERNACIONAL d.o.o. (tada zastupana po ovdje tužitelju kao direktoru) kao dužnik te tužitelj kao založni dužnik sklopili su u Zagrebu, dana 28. srpnja 2005. godine, Sporazum o javnobilježničkom osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini založnog dužnika, koji Sporazum je istoga dana solemniziran po javnom bilježniku Željki Maroslavac u Zagrebu, broj ovjere: OU-1292/05. Predmetnim Sporazumom, tužitelj je radi osiguranja tuženikova potraživanja prema gore imenovanoj tvrtki FUZUL INTERNACIONAL d.o.o. u visini od 339.000,00 EUR, kao založni dužnik dao u zalog svoju nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica], u naravi dvorište, površine 326 m2 i kuća, površine 58 m2, sveukupne površine 384 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je na istoj pod poslovnim brojem Z-8146/05 upisana hipoteka u korist tuženika INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. za iznos od 339.000,00 EUR. Međutim, upisana hipoteka više nema nikakvog realnog temelja budući da je ista uknjižena još 2005. godine za potraživanje tuženika kao hipotekarnog vjerovnika prema tvrtki FUZUL INTERNACIONAL d.o.o kao glavnom dužniku u gore spomenutom iznosu od 339.000,00 EUR-a, a koje potraživanje je već odavno i u cijelosti namireno. Naime, tuženik kao vjerovnik vodio je odgovarajuće postupke protiv tvrtke FUZUL INTERNACIONAL d.o.o. kao dužnika, pri čemu su se isti vodili isključivo za razdoblje od 2008. godine pa nadalje, a o čemu svjedoče i pravomoćna i ovršna presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj: Povrv-175/12 od 10. listopada 2012. godine. Upravo iz citirane presude i rješenja Trgovačkog suda u Zadru, kao i specifikacije potraživanja i prijave tražbine u stečajnom postupku koji se vodio protiv tvrtke FUZUL INTERNACIONAL d.o.o., vidljivo je da tuženik INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. nema nikakvih drugih potraživanja prema tvrtki FUZUL INTERNACIONAL d.o.o. kao glavnom dužniku, već samo ona koja su utvrđena u pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj presudi i rješenju Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj: Povrv-175/12 od 10. listopada 2012. godine, dakle ne i neka druga potraživanja, temeljena na nekom ranijem razdoblju, koja bi onda pokrivala upisana hipoteka na založenoj nekretnini tužitelja. No, unatoč tome što je potraživanje tuženika namireno i što je tražbina temeljem koje je upisana hipoteka na nekretnini tužitelja prestala, kao i činjenicu da je tužitelj tuženiku uputio dopis u kojem je istaknuo sve prethodno navedeno, tuženik se na isti dopis oglušio i ne želi dati tužitelju brisovno očitovanje. Predlaže se prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da protivno navodima tužitelja, upisana hipoteka i dalje itekako ima realni temelj. Prije svega, tužitelj tvrdi da je potraživanje tuženika kao hipotekarnog vjerovnika prema tvrtki FUZUL INTERNATIONAL d.o.o. kao glavnom dužniku u iznosu od 339.000,00 EUR „odavno i u cijelosti namireno“, no ne predlaže niti dostavlja dokaze u tom smislu. Člankom 346. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (nadalje: ZV) određeno je da založno pravo prestaje kad prestane cijela njime osigurana tražbina i sve sporedne tražbine kamata i troškova, ako nije što drugo zakonom određeno, pa je tužitelj prije svega dužan dokazati podmirenje tog duga, imajući u vidu da činjenica utuženja kasnijeg duga u predmetu Trgovačkog suda u Zadru posl. br. Povrv-175/12 sama po sebi ne znači da je podmiren dug iz nekog ranijeg razdoblja, niti je to razvidno iz presude i rješenja iz tog predmeta. Osim toga, a što je ključna okolnost u ovom predmetu, iz točke VIII. Sporazuma o javnobilježničkom osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini založnih dužnika od 28.7.2005. jasno proizlazi da predmetna hipoteka nije ograničena samo na Ugovor o prodaji robe iz 2005. godine koji se navodi u točki I. tog Sporazuma: „Stranke Sporazuma su suglasne da se Ugovor o prodaji robe iz točke I. (prve) ovog Sporazuma smatra sastavnim dijelom ovog Sporazuma, a sastavnim dijelom ovog Sporazuma smatraju se i sve buduće izmjene, dopune i dodaci navedenog Ugovora, odnosno novi Ugovori o kupoprodaji robe ako su zaključeni u pisanom obliku i potpisani od obje strane.“ Slijedom citirane odredbe navedenog Sporazuma, sastavnim dijelom tog Sporazuma je i (novi, kasnije sklopljeni) Tipski ugovor o prodaji robe broj: UG- 50001140-00213/08 od 24.8.2008. koji se spominje u presudi Trgovačkog suda u Zadru u predmetu posl. br. Povrv-175/12, uslijed kojeg ugovora su izdani računi koji su utuženi u tom predmetu jer ih društvo FUZUL INTERNATIONAL d.o.o. nije platilo. Stoga predmetna upisana hipoteka nije ograničena samo na Ugovor o prodaji robe broj UG-1573-00257/05 od 12.7.2005., već i na sve naredne ugovore o prodaji robe koji budu sklopljeni među istim strankama, pa tako i na navedeni Tipski ugovor o prodaji robe od 24.8.2008.. Obzirom na prednje navedeno, a primjenom navedene odredbe čl. 346. ZV, u svrhu brisanja predmetne hipoteke tužitelj je dužan dokazati da je prestala i tražbina koja je utužena u predmetu Trgovačkog suda u Zadru posl. br. Povrv-175/12. Kako ne bi trebalo biti sporno da ta tražbina nije prestala i da nije podmirena, proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u ovom predmetu u cijelosti neosnovan te se predlaže istog odbiti.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zk izvadak za čest. 1367/48 k. o. [katastarska općina] (l.s. 4-5 i 55-56), Sporazum o javnobilježničkom osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini založnih dužnika (l.s. 7-10), ugovor o prodaji robe (l.s. 11-22), Tipski ugovor o prodaji robe (l.s. 62-68), izvod količine robe u tonama (l.s. 69-70 i 83), Tipski aneks I tipskom ugovoru o prodaji robe (l.s. 80-82), saslušan je svjedok JV i tužitelj u svojstvu stranke i spis Trgovačkog suda u Zadru broj: Povrv-175/12.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja da mu tuženik izda brisovno očitovanje podobno za upis brisanja uknjiženog tereta – hipoteke na temelju Sporazuma o javnobilježničkom osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini založnog dužnika od dana 28. srpnja 2005. godine u korist tuženika kod z.k. odjela ovog suda.

6. Između stranaka nije sporno da postoji hipoteka u korist tuženika na nekretnini u vlasništvu tužitelja oznake čest. 1367/48 k. o. [katastarska općina] i to od 2005. godine.

7. Sporno je da li je tuženica u obvezi izdati tužitelju traženo brisovno očitovanje jer ista u bitnome prigovara da potraživanje tuženika kao hipotekarnog vjerovnika prema tvrtki FUZUL INTERNATIONAL d.o.o. kao glavnom dužniku u iznosu od 339.000,00 EUR, a koje je osigurano hipotekom na nekretnini tužitelja, nije podmireno odnosno da tužitelj isto nije dokazao. Također da predmetna upisana hipoteka nije ograničena kao instrument osiguranja samo na Ugovor o prodaji robe broj UG-1573-00257/05 od 12.7.2005., već i na sve naredne ugovore o prodaji robe koji budu sklopljeni među istim strankama, pa tako i na Tipski ugovor o prodaji robe od 24.8.2008.godine.

8. Iz Sporazuma o javnobilježničkom osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini založnog dužnika od dana 28. srpnja 2005. godine (dalje: Sporazum o osiguranju) slijedi da je tužitelj u svojstvu založnog dužnika založio svoju nekretninu u Bibinjama da bi osigurao novčanu tražbinu Ina industrije u vrijednosti 339.000,00 EUR prema Fuzul Internationalu na ime isporuke robe (nafte).

8.1. Sama valjanost i sadržaj Sporazuma o osiguranju nisu sporni između stranaka izuzev tumačenja točke VIII. Naime, tužitelj tvrdi da se hipotekarno osiguranje iz predmetnog Sporazuma o osiguranju odnosi samo na određeno potraživanje Ina Industrije i to ono kojim se osigurava isporuka benzina – goriva i lož ulja tvrtki Fuzul Internacional prema Ugovoru o prodaji robe broj UG-1573-00257/05 od 12.7.2005. (dalje: Ugovor o prodaji robe/05). S druge strane tuženik smatra da se hipotekarno osiguranje odnosi i na sve naredne ugovore o prodaji robe koji budu sklopljeni među istim strankama, pa tako spominje Tipski ugovor o prodaji robe od 24.8.2008. godine.

9. Točkom VIII. Sporazuma o osiguranju propisano je: “Stranke Sporazuma su suglasne da se Ugovor o prodaji robe iz točke 1. ovog Sporazuma smatra sastavnim dijelom ovog Sporazuma, a sastavnim dijelom ovog Sporazuma smatraju se i sve buduće izmjene, dopune i dodaci navedenog Ugovora, odnosno novi Ugovor o prodaji robe ako su zaključeni u pisanom obliku i potpisani od obje strane“.

9.1. Pojašnjava se da je „Ugovor o prodaji robe iz točke 1. ovog Sporazuma“ upravo Ugovor o prodaji robe/05.

10. Uvidom u Tipski ugovor o prodaji robe od 24.8.2008. godine (dalje: Tipski ugovor) slijedi da je isti sklopljen između tuženika i tvrtke Fuzul Internacional, a radi se o prodaji od strane tuženika tvrtki Fuzul benzina – goriva i lož ulja u određenim količinama s utvrđenom cijenom i rokom plaćanja od 30 dana od dana isporuke robe. Kao instrumenti osiguranja u čl. 11. predviđeni su bankovne garancije i/ili hipoteke kupca bez preciznog navođenja o kojim se garancijama i/ili hipotekama radi.

10.1. U Tipskom ugovoru nema spomena o trećoj strani kao eventualnom založnom dužniku, ne spominje se tužitelj niti se spominje Sporazum o osiguranju da bi se vezao kao instrument osiguranja potraživanja tuženika prema tvrtki Fuzul Internacional koje je nastalo potpisivanjem Tipskog ugovora.

11. U dokaznom postupku saslušan je u svojstvu svjedoka JV i tužitelj kao stranka.

11.1. Pa tako svjedok JV u bitnome navodi da je bio direktor Fuzul Internacional negdje od kraja 2008. godine do stečaja tvrtke 2016. godine. Bio je aktivno uključen u sve poslove kao i u poslove s naftom. 2005. godine INA je bila dobavljač tvrtki "Fuzul" za naftu i to je trajalo negdje do 2006. godine Kada je postao direktor imao je jako dobre prijateljske odnose sa g. L te su tada "Crodux 2" i "Tiffon" postali njihovi dobavljači nafte. LV je 2005. godine založio svoju nekretninu radi osiguranja tražbine INE i istu je razložio 2006. godine. Pojašnjava da je g. LV pomogao firmi "Fuzul" te 2005. godine na opisani način, međutim 2006. godine firma je prestala raditi s INA-om kao dobavljačem nafte i koliko zna 2008. godine kada je preuzeo upravljanje tvrtkom nije postojao dug prema INI. Na spominjanje iznosa od 339.000,00 EUR navodi da ne zna ništa o tome. Firma je ostala dužna "Crodux"-u. Nakon ovog zalaganja nekretnine 2005. godine g. LV više nije imao nikakve veze s tvrtkom "Fuzul". Sudjelovao je u stečajnom postupku tvrtke na određeni način i ne sjeća se da bi se tamo spominjala ikakva tražbina INE. Ovrhe koje bi eventualno pokretala INA na imovini tvrtke "Fuzul" nije bilo, a u stečajni postupak nisu prijavili ništa. Misli da nije sudjelovao u sklapanju Tipskog ugovora 2008. godine s INA-om, vidio ga je prvi put prije par dana, dodaje da 2008. godine INA nije bila njihov dobavljač, tada su imali prodaju od 20.000.000,00 EUR godišnje, možda su naručili od INE kakvu cisternu, mogla je biti samo sporedni dobavljač. Misli da je g. LV odradio potpisivanje tog Tipskog ugovora s obzirom da je on još te 2008. godine bio direktor tvrtke "Fuzul". Krajem 2008. godine je bilanca firme bila na nuli, nisu bili dužni nikome, pa smatra da nisu bili dužni ni INI prema tom ugovoru. Saznanja o ovršnom postupku koji je INA vodila protiv tvrtke "Fuzul" pred Trgovačkim sudom u Zagrebu ima isključivo posredno putem g. LV i to površno. Ne zna tko je potpisao Sporazum o javnobilježničkom osiguranju iz 2005. godine.

11.2. Tužitelj navodi da je 2005. godine bio direktor tvrtke "Fuzul International" d.o.o. i vlasnici tvrtke su ga zamolili da im pomogne oko sklapanja odnosno potpisa ugovora sa INA-om, koja je dobavljala naftu. Imao je kuću na raspolaganju te je pristao dati ju kao osiguranje tražbine INE i tako je sklopljen Sporazum o javnobilježničkom osiguranju 28. 7. 2005. godine. Ističe da je taj Sporazum sklopljen isključivo za 2005. godinu i nikada nije bilo govora da bi se taj Sporazum odnosio za buduće godine niti bi on to potpisao. Te 2005. godine dug prema INI podmiren je u cijelosti. INA ne bi sklapala nove ugovore o isporuci nafte da prethodna potraživanja nisu namirena jer je to bila takva firma koja je odmah pokretala ovršne postupke, u roku od mjesec dana, blokirala bi imovinu i slično, a ovdje je proteklo, u njegovom slučaju – gotovo 20 godina. Novi ugovor sa INA-om je sklopljen 2006. godine i tu su kao garancija služile zadužnice, jamstva, kao što je uobičajeno u ovakvoj vrsti ugovora. Ugovorom iz 2006. godine sa INA-om stavljen je izvan snage Ugovor iz 2005. godine, 2006. godine su svi računi također podmireni. Tek u 8. mjesecu 2008. godine je nastao dug prema INI, kada je nastala ekonomska kriza, i to je bio dug na nekakvih 800.000,00 i nešto kuna. Upitan za iznos od 339.000,00 EUR, navodi da je to iznos na koji je bila procijenjena njegova kuća i to je bio gornji limit do kojega su mogli naručivati naftu od INE koja nikada nije pokrenula ovršni postupak u smislu namirenja iz njegove nekretnine. Kao direktor tvrtke 2008. godine potpisao je Tipski ugovor sa INA-om po kojem nije preostao nikakav dug tvrtke prema INI, a ovršni postupak vodio se 2012. godine.

11.3. I svjedok i tužitelj decidirani su tvrdnjama da 2005., 2006. i 2007. nije bilo dugovanja prema Ini koje da je nastalo tek 2008. godine. Upravo je tužitelj u svojstvu direktora potpisao Tipski ugovor iz 2008. temeljem kojega je kasnije pokrenuta ovrha broj: Povrv-175/2012 jer računi za isporučenu robu po tom ugovoru nisu plaćeni na vrijeme, što nije sporno. Sud prihvaća kao životan i uvjerljiv navod tužitelja da je Sporazum o osiguranju sklopljen isključivo za 2005. godinu i da nije bilo govora da bi se taj Sporazum odnosio za buduće godine niti bi on to potpisao. Također je u skladu s ispravama priloženim spisu i materijalnim dokazima iskaz svjedoka u dijelu kada govori da krajem 2008. kada je postao direktor nije bilo duga prema Ini, što sve upućuje na zaključak da su potraživanja iz Ugovora o prodaji robe/05, a čija je naplata osigurana nekretninom tužitelja, podmirena.

12. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je podnio tužbu reguliranu odredbom čl. 346. i čl. 347. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV). Pa tako založno pravo prestaje kad prestane cijela njime osigurana tražbina i sve sporedne tražbine kamata i troškova, ako nije što drugo zakonom određeno, a da bi založno pravo prestalo, nije dovoljno da je prestala tražbina koju je osiguravala, već hipoteka prestaje brisanjem iz zemljišne knjige.

12.1. Dakle, nesporno tužitelj ima aktivnu legitimaciju na podnošenje ovakve vrste tužbe. U odnosu na prigovor tuženika da tražbina nije prestala odnosno da tužitelj to nije dokazao za reći je slijedeće:

12.2. Iznos od 339.000,00 EUR nije potraživanje tuženika, već je to iznos na koji je procijenjena kuća tužitelja koju je dao kao osiguranje potraživanja tuženika prema tvrtki Fuzul Internacional prema Ugovoru o prodaji robe/05.

12.3. Uvidom u daljnje ugovore koje su sklapala ova dva društva i to: Tipski Aneks I br. AN-50001140 – 167/07 vidljivo je i može se zaključiti na nedvojben način da 2006. godine nije postojao dug tvrtke prema Ini tj. da su sva prethodna dugovanja namirena i prestala su. Nigdje se ne navodi što bi bilo uobičajeno u pravnom prometu da se učini vidljivim da postoje ranija potraživanja prodavatelja koja su dospjela, a nisu podmirena. Isto bi bilo vidljivo i u poslovnim papirima (bilanca) tuženika koje međutim isti nije dostavio u spis jer mu očito ne odgovaraju za potrebe uspjeha u parnici.

12.4. Sud prihvaća kao životno i logično motrište tužitelja izraženo tijekom postupka da bi Ina sigurno pokrenula ovršni postupak prema tvrtki i pokušala namiriti svoje potraživanje pa i prodajom založene nekretnine tužitelja da dug prema Ugovoru o prodaji robe/05 nije namiren, što je sve na strani tuženika izostalo.

13. Tuženik međutim pokreće ovršni postupak pred Trgovačkim sudom u Zadru broj:

Povrv – 271/2011 iz kojeg postupka slijedi da potraživanje iz Tipskog ugovora nije plaćeno. Tijekom parnice nitko nije spomenuo Sporazum o osiguranju. Spor je okončan na način da je Ina u cijelosti uspjela u sporu. Dakle, tuženik pokreće ovrhu radi duga iz 2008., a nikada nije pokrenuo ovrhu za 2005., 2006. i 2007. godinu. Do sada izvedenim dokazima sud smatra utvrđenim da je tražbina koja je osigurana hipotekom prestala te da je istodobno prestalo i založno pravo na nekretnini tužitelja.

14. Što se tiče prigovora tuženika da se Sporazum o osiguranju odnosi na sva buduća potraživanja tuženika prema tvrtki Fuzul Internacional sud istog odbacuje kao nedokazanog i nepoštenog prema tužitelja kao potrošaču.

14.1. Naime, članak 269. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) propisuje da objekt ugovorene obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

15. U konkretnom slučaju činidba tužitelja prema Sporazumu o osiguranju je trpljenje da se tuženik kao založni vjerovnik namiri iz vrijednosti nekretnine tužitelja ukoliko tvrtka Fuzul Internacional o dospjelosti ne namiri potraživanje tuženika nastalo sklapanje Ugovora o prodaji/05.

15.1. Tu tužitelj točno zna u čemu se sastoji njegova obveza. Tumačenje tuženika da se isto osiguranje (toč. VIII.) odnosi na sve buduće istovjetne ugovore neodrživo je jer se time tužitelj stavlja u izrazito nepovoljan položaj da svojom nekretninom jamči za naplatu budućih i nepoznatih tražbina tuženika, što bi takvu odredbu nesumnjivo činilo ništetnom.

16. Naime, tužitelju kao potrošaču suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta je obveza koju on (ako se prihvati tumačenje tuženika) objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključenja Sporazuma o osiguranju zbog čega ista uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama založnog dužnika – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na tuženika – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava.

17. Nije na odmet ni istaknuti da je tvrtka Fuzul Inetrnacional 2016. prestala postojati (stečaj) pa nije baš izgledno da će u budućnosti sklapati ugovore s Inom, a s druge strane tužitelj zbog upisane hipoteke objektivno nije u mogućnosti slobodno raspolagati sa svojom nekretninom. Slijedom svega iznijetoga prihvaćen je tužbeni zahtjev kao osnovan.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 117/2003, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/), a trošak priznat tužitelju sastoji se od zastupanja istog po punomoćnicima iz redova odvjetnika i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7.1.), sastav podneska od 10.9.2025. 100 bodova (Tbr. 8.1.), sastav podneska od 18.9.2025. 25 bodova (Tbr. 8.3.), za zastupanje na ročištima od 18.9.2025. i 19.11.2025. od po 100 bodova (Tbr.9.1.) sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 148/12), s tim da vrijednost svakog boda iznosi 2,00 EUR, što iznosi 850,00 EUR čemu se pridodaju sudske pristojbe na tužbu i presudu od po 26,55 EUR, ukupno 903,10 EUR.

U Zadru, 9. prosinca 2025. godine

S U D A C

Sonja Miljak

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba i to u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste i to putem ovog suda na Županijski sud u Zadru, pisano u tri primjerka za sud i protivnu stranku.

DNA: 1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženiku po punomoćnicima