Poslovni broj P- 869/2021-30

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LM iz [adresa],, OIB: [osobni identifikacijski broj],zastupan po punomoćniku Marku Cvrković, odvjetniku u Vukovaru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 53056966535, zastupan po punomoćniku Branimiru Iveković, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon rasprave zaključene dana 30. listopada 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja ZM, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Cvrković i partneri d.o.o. i zamjenika punomoćnika tuženika Stjepka Medved, odvjetnika u Valpovu, dana 9. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 528-50-4268573, zaključenog dana 18.07.2007.g., između tužitelja LM SM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. [adresa], OIB 53056966535, kao kreditora, a sve u dijelu kojim je ugovorena Valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak CHF.

II.Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. [adresa], OIB: 53056966535, da tužitelju LM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 5.969,03 eura (pettisućadevetstošezdesetdeveteuratricenta), sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa, prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 01.01.2008. godine po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.srpnja 2015..a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 30.prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan

01. srpnja te godine, i to:

- 3,74 € od 18.08.2007.g. do isplate,

- 4,34 € od 20.11.2007.g. do isplate,

- 0,89 € od 20.12.2007.g. do isplate,

- 6,46 € od 17.01.2008.g. do isplate,

- 4,74 € od 16.02.2008.g. do isplate,

- 10.18 € od 17.03.2008.g. do isplate,

- 9,12 € od 17.04.2008.g. do isplate,

- 2,24 € od 17.05.2008.g. do isplate,

- 4,76 € od 18.06.2008.g. do isplate,

- 4,76 € od 17.07.2008.g. do isplate,

- 2,64 € od 13.08.2008.g. do isplate,

- 3,57 € od 19.09.2008.g. do isplate,

- 10,07 € od 16.10.2008.g. do isplate,

- 18,30 € od 14.11.2008.g. do isplate,

- 7,42 € od 18.12.2008.g. do isplate,

- 26,13 € od 22.01.2009.g. do isplate,

- 26.13 € od 21.02.2009.g. do isplate,

- 20.48 € od 21.03.2009.g. do isplate,

- 23,66 € od 24.04.2009.g. do isplate,

- 19,55 € od 27.05.2009.g. do isplate,

- 20,48 € od 25.06.2009.g. do isplate,

- 19,55 € od 31.07.2009.g. do isplate,

- 19,95 € od 26.08.2009.g. do isplate,

- 19,55 € od 30.09.2009.g. do isplate,

- 17,69 € od 30.10.2009.g. do isplate,

- 20,87 € od 25.11.2009.g. do isplate,

- 22,20 € od 25.12.2009.g. do isplate,

- 25,39 € od 20.01.2010.g. do isplate,

- 27,25 € od 18.02.2010.g. do isplate,

- 19,81 € od 19.03.2010.g. do isplate,

- 30,43 € od 20.04.2010.g. do isplate,

- 35,74 € od 19.05.2010.g. do isplate,

- 36,27 € od 18.06.2010.g. do isplate,

- 43,70 € od 17.07.2010.g. do isplate,

- 47,15 € od 18.08.2010.g. do isplate,

- 51,67 € od 25.09.2010.g. do isplate,

- 50,34 € od 21.10.2010. do isplate,

- 49,01 € od 20.11.2010.g. do isplate,

- 64,41 € od 22.12.2010.g. do isplate,

- 63,08 € od 19.01.2011.g. do isplate,

- 58,30 € od 18.02.2011.g. do isplate,

- 66,27 € od 19.03.2011.g. do isplate,

- 60,96 € od 20.04.2011.g. do isplate,

- 68,52 € od 21.05.2011.g. do isplate,

- 76,88 € od 25.06.2011.g. do isplate,

- 91,80 € od 28.07.2011.g. do isplate,

- 87,82 € od 31.08.2011.g. do isplate,

- 76,53 € od 25.09.2011.g. do isplate,

- 72,80 € od 22.10.2011. do isplate,

- 73,20 € od 23.11.2011.g. do isplate,

- 78,11 € od 23.12.2011.g. do isplate,

- 82,09 € od 25.01.2012.g. do isplate,

- 83,15 € od 24.02.2012.g. do isplate,

- 81,82 € od 28.03.2012.g. do isplate,

- 81,42 € od 24.04.2012.g. do isplate,

- 84,08 € od 30.05.2012.g. do isplate,

- 83,02 € od 27.06.2012.g. do isplate,

- 80,76 € od 21.07.2012.g. do isplate,

- 79,96 € od 21.08.2012.g. do isplate,

- 75,05 € od 19.09.2012.g. do isplate,

- 81,29 € od 23.10.2012. do isplate,

- 82,22 € od 20.11.2012.g. do isplate,

- 81,42 € od 22.12.2012.g. do isplate,

- 75,05 € od 23.01.2013.g. do isplate,

- 77,44 € od 22.02.2013.g. do isplate,

- 80,36 € od 28.03.2013.g. do isplate,

- 81,96 € od 23.04.2013.g. do isplate,

- 74,13 € od 23.05.2013.g. do isplate,

- 73,86 € od 21.06.2013.g. do isplate,

- 74,26 € od 24.07.2013.g. do isplate,

- 75,32 € od 27.08.2013.g. do isplate,

- 78,77 € od 03.10.2013.g. do isplate,

- 78,64 € od 30.10.2013. do isplate,

- 80,50 € od 26.11.2013.g. do isplate,

- 79,83 € od 31.12.2013.g. do isplate,

- 81,29 € od 28.01.2014.g. do isplate,

- 84,34 € od 25.02.2014.g. do isplate,

- 83,15 € od 26.03.2014.g. do isplate,

- 81,82 € od 29.04.2014.g. do isplate,

- 81,42 € od 28.05.2014.g. do isplate,

- 80,10 € od 27.06.2014.g. do isplate,

- 1.865,60 € od 30.07.2014.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. [adresa], OIB: 53056966535, da tužitelju LM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj],naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.476,54 EUR, sa zateznim kamatama tekućom od dana 9.prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,u roku od 15 dana.

III. Prigovor radi prijeboja - odbija se.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 4. kolovoza 2021. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da nadležnost naslovnog suda, temelji na činjenici da je odredba Ugovora o kreditu u kojemu je određena nadležnost prema mjestu sjedišta Kreditora nepoštena i u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti potrošača kao i Direktivom vijeća broj 93/13/EEZ, a što je utvrđeno i nizom sudskih odluka kao npr. Presudom Županijskog suda u Slavonskom brodu posl. broj Gž-136/2019-2 od 28.veljače 2019.g. Navodi da je tužitelj LM SM, je sa Raffeisenbank Austria d.d., dana 18.07.2007.g. sklopio ugovor o kreditu broj: 528-50-4268573 ovjerenim pod brojem OV-23802/07, u iznosu od 26.370,39 CHF, rokom otplate od 84 mjeseci i kamatnom stopom 5.49 % godišnje. Navedenim ugovorom u to u čl.1., određeno je da: „Kunska protuvrijednost CHF 26.370,39 po srednjem tečaju Kreditora da dan korištenja kredita.“. Navedenim ugovorom u to u čl.7., određeno je da:

„a) dio glavnice kredita u iznosu CHF 19.332,90 otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...“

„b) preostali dio glavnice kredita u iznosu CHF 7037,49 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...“

„Uplate po kreditu valutiraju se s datumom odobrenja računa Banke“

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu br. Rev-2221/2018-11 od 03.rujna 2019.g. povodom kolektivne tužbe udruge FRANAK, nesporno je utvrđeno da je navedena odredba ništetna, odnosno da je kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći se u njima nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama – ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) te da se o tome nije pojedinačno pregovaralo.Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Gos 1/2019-36 od 04.ožujka 2020.g. kojim je odlučeno u oglednom postupku između ostalog se utvrđuje da je pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe koje se odnose na ugovaranje valute glavnica vezane uz švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/93) i nastavno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09). Istim je rješenjem također utvrđeno da posebice glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju. Dakle, da je u prije navedenim presudama hrvatskih sudova pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Gos 1/2019-36 od 04.ožujka 2020.g. se temelji na zaključku da je prijašnjim presudama hrvatskog suda pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF. Nadalje, zaključeno je, da je u sprječavanju i otklanjanju nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija, kao i zbog produbljivanja dužničke krize, donesen poseban propis, koji je usklađen sa Ustavom što je potvrdio postupak pred Ustavnim sudom, prema kojem su kreditne institucije bile dužne postupati po tom Zakonu, dok je korisnicima kredita dana dispozicija hoće li pristupiti sklapanju sporazuma ili će zadržati važeće ugovorene uvjete. Sklapanjem sporazuma između banaka i korisnika kredita, koji su sklopljeni suglasno tom Zakonu, kao posebnom propisu, nastala je nova pravna osnova, na koju nema mjesta primjeni općih pravila obveznog prava o novaciji ugovora. Svi sudovi, u nastavljenim postupcima, vezani su ovim pravnim shvaćanjem, pa će se predmeti brže i lakše rješavati, čime će se osim veće pravne sigurnosti postići brže i jeftinije sudovanje. Ugovarajući odredbu valutne klauzule u Ugovoru o kreditu tuženik kao kreditor ima mogućnost da samostalno i bez obzira na volju korisnika kredita, odnosno bez njegove suglasnosti mijenja visinu novčane naknade koju korisnik kredita ima za isplatiti na ime anuiteta kredita. Ovakva ugovorna odredba bila je obrazac, koji je tuženik nametnuo tužitelju i svim ostalim korisnicima kredita. Na ovaj način, prebacujući rizik promjene tečaja na korisnika, tuženik je kao kreditor postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, zbog čega smatram navedenu odredbu ništetnom. Na ovaj način, tuženik kao kreditor je iskoristio nestručnost i neznanje tužitelja namećući mu ništetnu odredbu. U ovom postupku traži povrat preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule. Uslijed ništetne odredbe ugovora kojim je kredit tužitelja vezao za valutnu klauzulu u CHF-u, a sama ništetnost je već prethodno utvrđena pravomoćnom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev- 2221/2018-11 od 03.rujna 2019.g., tužitelj je preplatio dio iznosa kredita te u ovom postupku traži razliku između pojedinačno određenih iznosa anuiteta kredita koje je stvarno platio i iznosa koji je trebao platiti da ugovor nije bio sa valutnom klauzulom. Prije podnošenja ove tužbe obratio sam se tuženiku sa zahtjevom za obračun i isplatu preplaćenog dijela, međutim, tuženik nije moj zahtjev prihvatio. Obzirom da je tužitelj nestručna osoba i da joj tuženik nije dostavio stvarno izvršeni otplatni plan, to tužitelj nema mogućnosti izračunati iznos preplaćene kamate. Tužitelj traži da tuženik dostavi izračun preplate. Ukoliko tuženik nije u mogućnosti isto dostaviti, to tužitelj predlaže provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja na okolnost utvrđenja visine iznosa preplaćenih na ime valutne klauzule. Pridržavam si pravo urediti tužbeni zahtjev po dostavi obračuna, odnosno po provedenom vještačenju. Predlaže donošenje presude:

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 528-50-4268573 sklopljenog između tužitelja SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. [adresa], OIB: 53056966535 dana 18.07.2007.g a sve u dijelu kojim je ugovorena Valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak CHF

Tužitelj navodi da je preko punomoćnika zatražio od tuženika svu potrebitu dokumentaciju (prvi otplatni plan, prijepis knjigovodstvene kartice, Izvješća o uplatama anuiteta i dr.) s kojom bi tužitelj mogao izvršiti predvještačenje, odnosno s kojim bi bilo vidljivo koliki dio uplaćenog iznosa svakog anuiteta se odnosi na glavnicu, a koliki na kamatu, kolika je točno iznosila uplata u CHF, koliki je tečaj na dan uplate banka primjenjivala, no tuženik je odbio dati bilo kakvu traženu dokumentaciju tužitelju, pa iz tog razloga tužitelj nije u mogućnosti postaviti određen tj. specificiran tužbeni zahtjev, a budući da je riječ o dokumentaciji koja se smatra zajedničkom, a kojom tužitelj ne raspolaže zbog odbijanja tuženika da mu istu dostavi, to tužitelj temeljem odredbe čl. 186.b st.1. i 2. i dr. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP-e), predlaže Naslovljenom sudu da donese rješenje:

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. [adresa], OIB: 53056966535 da tužitelju SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dostavi zajedničku dokumentaciju po Ugovoru o kreditu broj 528-50-4268573 i to prvi otplatni plan, pregled stvarnih uplata po partiji kredita, te eventualno sve dodatke ugovora o kreditu.

(Tužitelj će određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to tijekom postupka odredi nadležni sud, u kojem je slučaju, sukladno odredbama članka 186.b. stavak 4. i 5. ZPP-a, ovlašten iznova naznačiti vrijednost predmeta spora i predložiti

Naslovnom sudu da donese presudu:

I. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. [adresa], OIB: 53056966535 da tužitelju SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da nakon dostavljene dokumentacije te provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja isplati novčani iznos određen financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem u kunskoj vrijednosti na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 %-tnih poena, do 31.srpnja 2015.g., te od 1.kolovoza 2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena,

Sve u roku od 15 dana

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. [adresa], OIB: 53056966535 da tužitelju SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati troškove ovoga parničnog postupka zajedno sa zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 8 dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da prvenstveno ističe da tužitelj već vodi postupak protiv Tuženika u predmetu P-248/2018, pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u kojem je dostavljena sva tražena dokumentacija i koju Tužitelj nastavno na tu činjenicu ima na raspolaganju. Nastavno na ovdje navedeno, nema nikakve osnove po kojoj bi Naslovni sud ponovno nalagao Tuženiku da dostavlja dokumentaciju. Tuženik navodi da je potpuno neosnovana tvrdnja tužitelja kako se presuda P-1401/12 Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu dijela koji se odnosi na ništetnost valutne klauzule sama po sebi ima primijeniti na sve ugovore koji su sklapani od 1. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine. Štoviše, takav stav Tužitelja je u najmanju ruku apsurdan, budući da je u konkretnom slučaju potrebno utvrditi pojedinosti u svrhu utvrđivanja je li strankama bilo poznato značenje valutne klauzule i njenih učinaka. Tuženik ovim putem ističe kako je Tužitelj u potpunosti svjesno odabrao kredit denominiran u CHF, te mu je u svakom slučaju moralo biti jasno da se će se isplata vršiti u protuvrijednosti te valute, budući da se radi o u cijelosti jasnoj i odredbi koja sama po sebi ne može biti preciznija. Tuženik ističe kako je Tužitelj mogao odabrati i druge valute, pa i fiksnu kamatnu stopu, ali je odabrao predmetni kreditno aranžman upravo iz razloga jer je isti bio za njega najpovoljniji. Tuženik ističe kako je Ugovor o kreditu solemnizirana isprava, koja je kao takva bila jasno istumačena Tužitelju od strane javnog bilježnika, slijedom čega je nesporno kako je tužitelj bio upoznat s činjenicom da će se ta klauzula primjenjivati. Valutna klauzula je u Ugovoru o kreditu ugovorena kao dvostrana klauzula koja ima učinak na način da prati kretanje CHF u odnosu na HRK u situacijama kada raste tečaj CHF, ali i u situacijama kada taj tečaj pada, slijedom čega se u konkretnom slučaju nikako ne može smatrati kako je ugovaranje te klauzule prouzročena značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka. U konkretnom slučaju se uslijed više nepredvidivih faktora, na koje nije mogao utjecati Tuženik i koji su bili neočekivani za mnogo veće gospodarske subjekte, dogodio rast CHF u odnosu na HRK, ali se moglo dogoditi i suprotno te bi u tom slučaju rata kredita bila umanjena. Presuda P-1401/12 Trgovačkog suda u Zagrebu izričito navodi kako se ista primjenjuje na određene kradite koji su rizični iz razloga što imaju dva skupna faktora, promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF. Predmetni tužbeni zahtjev je usmjeren na utvrđivanje ništetnosti obaju navedenih faktora iz čega proizlazi kako bi usvajanje jednog dijela predmetnog tužbenog zahtjeva samo po sebi rezultiralo upravo nemogućnošću usvajanja drugog po navedenoj presudi P-1401/12 jer bi se otklonio jedan od rizičnih faktora čime bi drugi prestao biti ništetan. Tuženik isto tako ovim putem naglašava kako je Tužitelju stavio na znanje promotivne uvjete zaduženja te kako je Tužitelj bio u mogućnosti podizanja kredita i u drugim valutama. Sam Tužitelj niti ne predlaže dokaze nit navodi činjenice na kojima temelji svoju tvrdnju o ništetnosti valutne klauzule i njegovom navodnom nerazumijevanju iste, a u konkretnom slučaju je na njemu teret dokazivanja činjenica koje na kojem temelji svoj tužbeni zahtjev. Tuženik predlaže da se prilikom izrade vještačkog nalaza i mišljena, vještaku naloži da uzme u obzir i eventualna razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od onog u trenutku isplate kreditnog iznosa. Tuženik ovim putem podredno i opreza radi ističe uvjetni prijeboj eventualne gore navedene razlike s zahtjevom koji u ovom postupku ističe Tužitelj. Tuženik ovim putem podredno i opreza radi ističe uvjetni prijeboj eventualne gore navedene razlike s zahtjevom koji u ovom postupku ističe Tužitelj. Tuženik navodi da tužitelj u svom tužbenom zahtjevu traži isplatu u cijelosti paušalnog iznosa,te da ne dostavlja nikakve isprave na temelju kojih bi se mogla utvrditi visina i osnova predmetnog tužbenog zahtjeva niti na pravilan način specificira visinu istog,da tužitelj cijeli svoj tužbeni zahtjev iz Tužbe temelji isključivo na utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13, s time da u isto vrijeme propušta predložiti sve potrebne dokaze i činjenice koji su po samoj toj presudi bitni da bi se takav zahtjev mogao usvojiti. Navedeno se, između ostalog, odnosi na utvrđenje razloga povećanja rate kredita kako je to gore opisano. Sam Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi Pž-7129/13 jasno navodi kako je ovdje "(...) riječ o apstraktnoj zaštiti kolektivnog interesa i prava svih potencijalnih potrošača koja nema kompenzacijski karakter, a ne o zaštiti pojedinačnog interesa pojedinog potrošača. Te činjenice ispitivat će se u postupku kojeg potrošač može osobno pokrenuti radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem banke (...)".Tuženik u konkretnom slučaju uopće niti ne dostavlja podatak o uplatama koje je vršio Tuženiku i na kojima temelji predmetni tužbeni zahtjev, što je u cijelosti neprimjereno s obzirom na pravilo o teretu dokazivanja. Dakle, teret dokaza u pogledu visine tužbenog zahtjeva je u cijelosti na Tužitelju, a isti to u konkretnom slučaju propušta dokazati.

Tuženik opreza radi, ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja u dijelu koji se odnosi na razdoblje prije 3 godina od podnošenja predmetne Tužbe. Sukladno odredbi iz čl. 230. st. 1. ZOO-a, tražbine s osnove naknade štete zastarijevaju u roku od tri godine od kada je oštećenik saznao za štetu i za osobu koja je tu štetu počinila. Budući da se u konkretnom slučaju Tužiteljev zahtjev referira na presude koje se odnose na zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, pa stoga isti predstavlja zahtjev za naknadu štete prema prethodno navedenoj odredbi čl. 138.a ZZP, nesporno je da je gore navedeni dio potraživanja u zastari, slijedom čega Tuženik predlaže da Naslovni sud odbije Tužbu u tom dijelu. Podredno, Tuženik ističe i prigovor zastare po općem zastarnom roku na dio potraživanja koji se odnosi na razdoblje prije 5 godina od podnošenja predmetne Tužbe. Tuženik isto tako ističe te da nema mjesta određivanju zakonske zatezne kamate na utužena potraživanja budući da Tuženik nije povrijedio nikakav zakon ili propis koji je bio na snazi u trenutku sklapanja ugovora o kreditu te je cijelo vrijeme postupao po uputama HNB- a. Obzirom da je Tuženik u trenutku potpisivanja ugovora o kreditu bio u dobroj vjeri te nije imao namjeru oštetiti Tužitelja, nema mjesta kažnjavanju istog u pogledu zatezne kamate od dana isplate svake rate kako to predlaže Tužitelj (prema čl. 1115. ZOO).S obzirom na sve navedeno u ovom odgovoru na Tužbu, Tuženik predlaže da nadležni sud donese sljedeću presudu:

1. Odbija se tužbeni zahtjevi iz Tužbe kao neosnovan.

2. Nalaže se Tužitelju da Tuženiku naknadi sveukupni parnični trošak zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. U pisanom podnesku od 23.kolovoza 2025. tužitelj po punomoćniku navodi da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, svih dokaza i navoda istaknutih tijekom postupka, s tim da ističe kako na nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka nema primjedbi. Po izračunu vještaka uređuje tužbeni zahtjev,te predlaže da sud donese slijedeću presudu:

Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 528-50-4268573, zaključenog dana 18.07.2007.g., između tužitelja SM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. [adresa], OIB 53056966535, kao kreditora, a sve u dijelu kojim je ugovorena Valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak CHF. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. [adresa], OIB: 53056966535, da tužitelju LM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime promjenjive kamatne stope, isplati novčani iznos od 5.969,03 eura, sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015., te od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, te od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, i to:

- 3,74 € od 18.08.2007.g. do isplate,

- 4,34 € od 20.11.2007.g. do isplate,

- 0,89 € od 20.12.2007.g. do isplate,

- 6,46 € od 17.01.2008.g. do isplate,

- 4,74 € od 16.02.2008.g. do isplate,

- 10.18 € od 17.03.2008.g. do isplate,

- 9,12 € od 17.04.2008.g. do isplate,

- 2,24 € od 17.05.2008.g. do isplate,

- 4,76 € od 18.06.2008.g. do isplate,

- 4,76 € od 17.07.2008.g. do isplate,

- 2,64 € od 13.08.2008.g. do isplate,

- 3,57 € od 19.09.2008.g. do isplate,

- 10,07 € od 16.10.2008.g. do isplate,

- 18,30 € od 14.11.2008.g. do isplate,

- 7,42 € od 18.12.2008.g. do isplate,

- 26,13 € od 22.01.2009.g. do isplate,

- 26.13 € od 21.02.2009.g. do isplate,

- 20.48 € od 21.03.2009.g. do isplate,

- 23,66 € od 24.04.2009.g. do isplate,

- 19,55 € od 27.05.2009.g. do isplate,

- 20,48 € od 25.06.2009.g. do isplate,

- 19,55 € od 31.07.2009.g. do isplate,

- 19,95 € od 26.08.2009.g. do isplate,

- 19,55 € od 30.09.2009.g. do isplate,

- 17,69 € od 30.10.2009.g. do isplate,

- 20,87 € od 25.11.2009.g. do isplate,

- 22,20 € od 25.12.2009.g. do isplate,

- 25,39 € od 20.01.2010.g. do isplate,

- 27,25 € od 18.02.2010.g. do isplate,

- 19,81 € od 19.03.2010.g. do isplate,

- 30,43 € od 20.04.2010.g. do isplate,

- 35,74 € od 19.05.2010.g. do isplate,

- 36,27 € od 18.06.2010.g. do isplate,

- 43,70 € od 17.07.2010.g. do isplate,

- 47,15 € od 18.08.2010.g. do isplate,

- 51,67 € od 25.09.2010.g. do isplate,

- 50,34 € od 21.10.2010. do isplate,

- 49,01 € od 20.11.2010.g. do isplate,

- 64,41 € od 22.12.2010.g. do isplate,

- 63,08 € od 19.01.2011.g. do isplate,

- 58,30 € od 18.02.2011.g. do isplate,

- 66,27 € od 19.03.2011.g. do isplate,

- 60,96 € od 20.04.2011.g. do isplate,

- 68,52 € od 21.05.2011.g. do isplate,

- 76,88 € od 25.06.2011.g. do isplate,

- 91,80 € od 28.07.2011.g. do isplate,

- 87,82 € od 31.08.2011.g. do isplate,

- 76,53 € od 25.09.2011.g. do isplate,

- 72,80 € od 22.10.2011. do isplate,

- 73,20 € od 23.11.2011.g. do isplate,

- 78,11 € od 23.12.2011.g. do isplate,

- 82,09 € od 25.01.2012.g. do isplate,

- 83,15 € od 24.02.2012.g. do isplate,

- 81,82 € od 28.03.2012.g. do isplate,

- 81,42 € od 24.04.2012.g. do isplate,

- 84,08 € od 30.05.2012.g. do isplate,

- 83,02 € od 27.06.2012.g. do isplate,

- 80,76 € od 21.07.2012.g. do isplate,

- 79,96 € od 21.08.2012.g. do isplate,

- 75,05 € od 19.09.2012.g. do isplate,

- 81,29 € od 23.10.2012. do isplate,

- 82,22 € od 20.11.2012.g. do isplate,

- 81,42 € od 22.12.2012.g. do isplate,

- 75,05 € od 23.01.2013.g. do isplate,

- 77,44 € od 22.02.2013.g. do isplate,

- 80,36 € od 28.03.2013.g. do isplate,

- 81,96 € od 23.04.2013.g. do isplate,

- 74,13 € od 23.05.2013.g. do isplate,

- 73,86 € od 21.06.2013.g. do isplate,

- 74,26 € od 24.07.2013.g. do isplate,

- 75,32 € od 27.08.2013.g. do isplate,

- 78,77 € od 03.10.2013.g. do isplate,

- 78,64 € od 30.10.2013. do isplate,

- 80,50 € od 26.11.2013.g. do isplate,

- 79,83 € od 31.12.2013.g. do isplate,

- 81,29 € od 28.01.2014.g. do isplate,

- 84,34 € od 25.02.2014.g. do isplate,

- 83,15 € od 26.03.2014.g. do isplate,

- 81,82 € od 29.04.2014.g. do isplate,

- 81,42 € od 28.05.2014.g. do isplate,

- 80,10 € od 27.06.2014.g. do isplate,

- 1.865,60 € od 30.07.2014.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. [adresa], OIB: 53056966535, da tužitelju LM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovoga parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, u roku od 15 dana.

4.Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid u dopise tužitelja od 28. veljače 2020. I 16.ožujka 2021., Ugovor o kreditu, Otplatni plan, Prijepis knjigovodstvene kartice, Kontrolni ispis unosa korištenja, proveo vještačenje po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Posrednik d.o.o., izvršio uvid u pisano očitovanje vještaka i saslušao vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, saslušao vještaka, te saslušao tužitelja u svojstvu stranke.

5.Dakle, predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovu tečajne razlike.

6.Uvidom u Ugovor o kreditu broj kreditu broj 528-50-4268573 (stranica 10 spisa) utvrđeno je da je sklopljen dana 18.srpnja 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, na iznos od CHF 26.370,39 u kunskoj protuvrijednost po srednjem tečaju Kreditora da dan korištenja kredita.“. Rok otplate kredita je 84 mjeseca (čl.4.).

Namjena kredita je za kupnju novog vozila Mazda (čl.6.).

Člankom l.7., određeno je da se iznos kredita iz točke 1. otplaćuje na slijedeći način: „a) dio glavnice kredita u iznosu CHF 19.332,90 otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća., a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita pri isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnji dan u mjesecu.

„b) preostali dio glavnice kredita u iznosu CHF 7.037,49 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita zajedno sa zadnjim anuitetom otplate kredita iz točke a),a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

Uplate po kreditu valutiraju se s datumom odobrenja računa Banke.

7.Navedeni ugovor solemniziran je po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka, dana 18. srpnja 2007. broj OV- 23802/07 (stranica 14 spisa).

8.Tužitelj SM, saslušan u svojstvu stranke izjavio je da 2007. godine odlučio se na kupovinu automobila. Automobil je odabrao u auto kući Perković s tim da je na ime kupoprodajne cijene dao svoj stari automobil, a za preostali iznos je morao podići kredit. U auto kući Perković su ga uputili na Raiffeisen banku sa kojom imaju poslovnu suradnju. S obzirom na navedeno otišao je u Raiffeisen banku. Ponuđen mu je kredit u valuti CHF, te mu je dan gotov tekst ugovora da pročita. Ugovor je pročitao. Nije mu baš bio jasan tekst. Nije razumio da je kredit u valuti CHF. Nije upozoren na rizik tečaja CHF. Nije razumio da će se tečaj mijenjati, službenik banke mu nije spominjao niti franak, niti tečaj. U vrijeme sklapanja ugovora bio je zaposlen u Vupik Vukovar, na radnom mjestu poslovođe. Ima srednju stručnu spremu tj. završio je gimnaziju. U vrijeme sklapanja ugovora nije imao niti privatnu firmu niti obrt. Kada je ugovor dobio u banci, odnio ga je u auto kuću L. Ne sjeća se da je išao kod javnog bilježnika. Čim je dobio ugovor u banci i odnio ga u auto kuću Perković, odmah je preuzeo automobil, te je najvjerojatnije banka prebacila sredstva kredita na račun auto kuće za kupovinu automobila. Rata kredita je tijekom otplate narasla sigurno za 40 posto. Kredit je sam otplatio. Automobil je koristio za osobne potrebe. Da je znao da će se rata kredita tako promijeniti možda i ne bi podigao taj kredit. Imao je povjerenja u banku. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li mu je bilo poznato da će se zbog promjene tečaja valute CHF povećati rata kredita, tužitelj je izjavio da mu to nije bilo poznato, mislio je da je kredit u kunama. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li se raspitivao kod drugih banaka za uvjete kreditiranja, izjavio je da nije s obzirom da je upućen iz auto kuće. U banci prilikom podizanja kredita, djelatnik banke je stalno govorio u iznosima u kunama. Koliko se sjeća kredit je bio podignut na nekih 100.000,00 kuna. Ugovor o kreditu je pročitao u banci (stranica 273 spisa).

9. Da bi odlučio o tužbenom zahtjevu sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Posrednik d.o.o. koji je u pisanom nalazu i mišljenju od 16.svibnja 2025.(stranica 249-259 spisa) naveo:

Visina preplaćenih mjesečnih anuiteta po predmetnom Ugovoru o kreditu po osnovu povećanja tečaja CHF u odnosu na početno ugovoreno iznosi 5.969,03 EUR u kojem iznosu je oduzeto kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog.

Svakomjesečne razlike pobrojane su na stranicama 8. do 10. ovog pismenog Nalaza i mišljenja.

Datumi uplata tužitelja LM pobrojani su na stranicama 6. do 8. pismenog Nalaza i mišljenja. Tužitelj LM SM nije kasnio u plaćanju rata anuiteta osim za mjesec rujan 2013. godine kada je uplata izvršena dna 02. listopada 2013. godine.

9.1.Stalni sudski vještak Darijo Dumančić iz Posrednik d.o.o., saslušan na ročištu kod suda izjavio je da ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja. U nalazu i mišljenju dao je izračun sukladno zadatku u rješenju suda, te je izračun dao na datume uplata. Prilikom izračuna uzeo je u obzir negativnu tečajnu razliku, tj. kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog, te je u zaključku dan izračun umanjen za negativne tečajne razlike. Uvidom u e komunikaciju, utvrdio je da je tužitelj tužbeni zahtjev postavio na datume uplata a sukladno iznosima navedenim u nalazu i mišljenju (stranica 273 spisa).

10. Odredbom čl.322. ZOO propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

11.Odredbom čl. 324. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe ,i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen (st.1.),ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st.2.).

12.Temeljem odredbe čl.327. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl. 328. ZOO propisano je da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

13.Dakle, na temelju provedenog dokaznog postupka, te ocjene svih izvedenih dokaza u smislu čl.8. ZPP, ne proizlazi da je tužitelju na valjani i razumljiv način objašnjen rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak, te je s obzirom na navedeno tužitelju kao korisniku kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora,niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz te obveze proizlaze, te su stoga s obzirom na izloženo navedene odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli ništetne.

14. Glede dokaznog prijedloga tuženika za saslušanjem u svojstvu svjedoka javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu, sud navedeni dokazni prijedlog nije prihvatio s obzirom da javni bilježnik solemnizaciju vrši temeljem odredbe čl.59.st.2 te čl. 24,57 i 58 Zakona o javnom bilježništvu, što znači da za te isprave vrijedi presumpcija istinitosti dok se ne dokaže suprotno (VTS RH Pž-7129/13-4 od 13.06.2014.god.). Za napomenuti je da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem u svojstvu svjedoka djelatnika tuženika (stranica 50 spisa).

15.Nadalje, za navesti je u ovoj pravnoj stvari da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Gž-Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine i Rev - 2221/2018 od 03. rujna 2019. godine, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i tužena u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, s napomenom da sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a sud je za takva utvrđenja vezan u ovoj parnici (Napomena: Odluka suda EU u predmetu OTP banka i dr. protiv RH od 08.studenog 2022.,objavljena 01.prosinca 2022 - Zahtjev broj 38541/21).

16.S obzirom na izloženo, te s obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, proizlazi zaključak da su predmetne naprijed citirane ugovorne odredbe u dijelu o valutnoj klauzuli ništetne a kako je to navedeno u izreci (čl.4., čl. 247, čl. 322, čl. 323 i čl. 324. ZOO/05, te čl. 82., 83., 84., 85. i 86. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača - NN 96/03).

17.Dakle, odredba čl.502 ZPP, te odredbe ZZP (čl.118.) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl.502.a st.1. ZPP-a.

18.Točkom 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene po kolektivnoj tužbi broj P-1401/2012 od 4.srpnja 2013. utvrđeno je da je tužena banka u razdoblju od 01.siječnja 2004. do 31.prosinca 2008.godine povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita kod sklapanja ugovora o potrošačkim kreditima koristeći ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o zasnivanju kreditnog odnosa.

19.Dakle, predmetni ugovor o kreditu sklopljen je između stranaka na standardnom obrascu, o predmetnim odredbama o valutnoj klauzuli nije se pojedinačno pregovaralo, te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj predmetnih odredbi ugovora o kreditu u dijelu valutnoj klauzuli definiranih od strane tuženika, s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj navedenih odredbi.

20.Također je za navesti da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

21.Odredbom čl.322 ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora,a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

22.Provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke čiji nalaz i mišljenje je sud prihvatio jer je dan u skladu s pravilima struke i nepristrano, utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je tužitelj po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli – preplatio tuženiku ukupno iznos od 5.539,31 EUR. Stoga je sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju navedeni iznos sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne preplaćene iznose, tekuće od dana plaćanja do isplate kako je to navedeno u izreci presude (čl. 1115. ZOO/05; čl.29. ZOO). Naime, s obzirom da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tijekom otplate kredita nepoštene, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl. 3. Direktive vijeća 93/13/EEZ), proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

23.U odnosu na prigovor zastare, za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

23.1.Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 31. siječnja 2022.godine zauzeo je pravno shvaćanje broj Su-IV -33/2022- 2, prema kojem ako je ništetnost ustanovljena, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

23.2.U konkretnom slučaju utužena je tražbina dospijeća kako je navedeno. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta dana 4. travnja 2012. godine i prekinula je tijek zastare za tužitelja, te je zastara počela teći iznova (245. st. 1. ZOO) od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P-1401/12 ( u dijelu za promjenjivu kamatu), dakle nakon 13. lipnja 2014. godine, a tužba u ovom predmetu je podnijeta dana 04.kolovoza 2021. godine, s napomenom da je u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018.god.(Pž-6632/2017).

23.3.Dakle,zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kako je naprijed navedeno, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

24.4.Stoga s obzirom na izloženo, te s obzirom da je u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018. god.(Pž-6632/2017), to u konkretnom slučaju nije osnovan prigovor zastare glede tužbenog zahtjeva za isplatu preplaćenog iznosa tečaja (VSRH Revd - 3538/2020-2 od 09.ožujka 2021. godine; VSRH Građanski odjel, Objedinjeno pravno shvaćanje broj: Su-IV-33/2022-2 od 31.siječnja 2022.godine).

25. U odnosu na istaknuti prigovor prijeboja u visini eventualne negativne tečajne razlike (stranica 50 spisa) za navesti je da je vještak financijsko- knjigovodstvene struke saslušan na ročištu kod suda izjavio da prilikom izračuna uzeo je u obzir negativnu tečajnu razliku, tj. kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog, te je u zaključku nalaza i mišljenja dan izračun umanjen za negativne tečajne razlike. Za navesti je i to da tuženik nakon provedenog vještačenja nije specificirao navedeni prigovor. U svezi navedenog prigovora za navesti je i to da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za prijeboj. Naime, tužitelj kao ugovorna strana predmetnog ugovora o kreditu nije odgovoran za ništetnost citiranih ugovornih odredbi u dijelu o valutnoj klauzuli, već je tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kako je naprijed navedeno tj. zaključujući ugovore o kreditu korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi,te eventualna korist koju smatra da je izgubio zbog ugovaranja nepoštenih ugovornih odredbi i vlastitih obračuna ne može teretiti potrošača (čl.323.st.2. ZOO),pri čemu se napominje da se restitucijski zahtjev u ovom postupku temelji na pravnim utvrđenjima sudova u postupku kolektivne zaštite u kojem je utvrđeno da su tužena i ostale banke povrijedile prava potrošača tj. u tom postupku je upravo potrošačima a ne bankama pružena pravna zaštita od nezakonitih postupanja prilikom sklapanja ugovora o kreditu vezanih uz valutu CHF. Stoga, je s obzirom sud navedeni prigovor odbio kao neosnovan (Županijski sud u Varaždinu broj Gž-1216/2021-5 od 5.svibnja 2022.,Županijski sud u Vukovaru broj Gž-240/2023-3 od 26.listopada 2023.).

26.Tužitelj je prije podnošenja tužbe dopisom od 28.veljače 2020. (stranica 8 spisa) zatražio od tuženika dostavu dokumentacije glede predmetnog ugovora o kreditu, te u tužbi zatražio da sud naloži tuženiku dostaviti mu dokumentaciju i postavio tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa koji će specificirati po provedenom vještačenju, potom na ročištu održanom kod ovog suda dana 6.studenog 2024. (stranica 226 spisa) zatražio da sud obveže tuženika da dostavi Prvi otplatni plan i Pregled uplata po kreditu, koje je tuženik nakon što mu je rješenjem suda naloženo dostavio navedenu dokumentaciju a nakon zaključenja prethodnog postupka, te je tužitelj nakon provedenog vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke specificirao tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa sukladno izračunu vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti u smislu čl. 191. st. 2. ZPP (ŽS Rijeka Gž R-469/17-2). Za navesti je i to da s obzirom da je tužitelj o egzaktnoj visini svoje tražbine mogao saznati tek nakon provedenog vještačenja, da je preinaka tužbe dopuštena temeljem odredbe čl. 190. st. 2. ZPP (čl. 39., čl. 117. st. 2. ZID ZPP (Napomena: Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su IV-162/2021 od 26.studenog 2020.godine - točka 4.).

27.Glede navoda tuženika u odgovoru na tužbu od 28. rujna 2021. da tužitelj već vodi postupak protiv tuženika u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-248/2018 u kojem je već dostavljena sva tražena dokumentacija koju tužitelj ima na raspolaganju, te da nema nikakve osnove po kojoj bi sud nalagao tuženiku dostaviti dokumentaciju, za navesti je da je tužitelj ustrajao da sud obveže tuženika da dostavi Prvi otplatni plan i Pregled uplata po kreditu, pa je evidentno da mu je ta dokumentacija nedostajala, a kako je naprijed navedeno tužbeni zahtjev je postavio nakon provedenog vještačenja jer je o egzaktnoj visini svoje tražbine mogao saznati tek tad. Za napomenuti je da je uvidom u podatke e- spisa utvrđeno da je tužitelj vodio postupak protiv tuženika u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-248/2018,radi isplate preplaćenih iznosa kamata, u kojem predmetu je tužba podnijeta dana 29.ožujka 2017. ,te donijeta presuda dna 29.siječnja 2021.,koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-704/2021-3 od 9.kolovoza 2023.

28.U odnosu na činjenicu da je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka, a po provedenom vještačenju po vještaku financijsko - knjigovodstvene struke specificirao tužbeni zahtjev za isplatu dana 23.kolovoza 2025., da glede utuženog iznosa za isplatu preplaćenih iznosa tečaja nije nastupila zastara, jer tako postavljen tužbeni zahtjev nema karakter novog zahtjeva u pogledu početka i tijeka roka zastare u odnosu na prvotni zahtjev koji je pravodobno podnesen (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-231/04; Županijski sud u Puli broj: Gž-1405/21-2 od 06. prosinca 2021. godine; pravno shvaćanje VSRH broj: Su-IV-123/2024-5 Zagreb, 27. svibnja 2024. koje glasi: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“.

29.Za napomenuti je da u specificiranom tužbenom zahtjevu je evidentno očiglednom omaškom u točki II. naznačeno „ na ime promjenjive kamatne stope“, a s obzirom da je postavljen tužbeni zahtjev za isplatu novčanog iznosa na ime tečajne razlike sukladno izračunu u nalazu i mišljenju vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, a što je također razvidno i iz činjeničnih navoda tužbe, tužbenog zahtjeva pod točkom I. petita tužbe, te navoda punomoćnik tužitelja na ročištu od 6.studenog 2024.

30.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. ZPP (čl.155 ZPP).

30.1.Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.476,50 EUR, koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku tužitelja za sastav tužbe (Tbr.7.t.1) 100 bodova,

sastav pisanog podneska od 19.10.2021. (Tbr.8.t.1.) 100 bodova,

te za zastupanja na ročištima kod suda dana 18.04.2024.. (Tbr.9.t.1.) 100 bodova,06.11.2024. (Tbr.9.t.1.) 100 bodova, i 30.10.2025. (Tbr.9.t.1.) 100 bodova, koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV,

troška vještačenja u iznosu od 200,00 EUR i troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR.

U odnosu na zahtijevani trošak sudske pristojbe na presudu za navesti je da je odredbom čl.6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23 od 12.5.2023.) propisano da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi, a odredbom čl.13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23 od 12.5.2023.) propisano je da navedeni zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u „ Narodnim novinama.“. Za napomenuti je da tužitelju nije priznat zahtijevani trošak sastava pisanog podneska od 30.09.2025. po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 200,00 EUR plus PDV, jer je uvidom u spis predmeta, kao i u e - spis utvrđeno da dana 30.09.2025. nije zaprimljen podnesak tužitelja.

31.Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripadaju zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl.29. ZOO).

32.S obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 9.prosinca 2025.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe posebna žalba nije dopuštena (čl.190. ZPP).

DOSTAVITI:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika