REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj 163 P-866/2019
OPĆINSKI SUD U ZADRU
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jadranki Nižić-Peroš, u pravnoj stvari tužiteljice LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 59, OIB:53056966535, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina i Grošeta, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave 30. listopada 2025., te objave 9. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 138-50-2719687, zaključen između tužiteljice i tuženika dana 21. ožujka 2005., ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti–vratiti tužiteljici iznos od 126.075,54 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
iznos od 746,45 EUR sa kamatom od 25.3.2005 godine
iznos od 400,26 EUR sa kamatom od 2.5.2005 godine
iznos od 394,99 EUR sa kamatom od 31.5.2005 godine
iznos od 395,24 EUR sa kamatom od 30.6.2005 godine
iznos od 390,83 EUR sa kamatom od 31.7.2005 godine
iznos od 480,28 EUR sa kamatom od 31.8.2005 godine
iznos od 113,65 EUR sa kamatom od 1.9.2005 godine
iznos od 285,42 EUR sa kamatom od 30.9.2005 godine
iznos od 398,91 EUR sa kamatom od 31.10.2005 godine
iznos od 399,73 EUR sa kamatom od 30.11.2005 godine
iznos od 396,46 EUR sa kamatom od 31.12.2005 godine
iznos od 395,56 EUR sa kamatom od 31.1.2006 godine
iznos od 390,59 EUR sa kamatom od 28.2.2006 godine
iznos od 388,46 EUR sa kamatom od 31.3.2006 godine
iznos od 387,61 EUR sa kamatom od 30.4.2006 godine
iznos od 389,36 EUR sa kamatom od 31.5.2006 godine
iznos od 387,74 EUR sa kamatom od 30.6.2006 godine
iznos od 385,82 EUR sa kamatom od 31.7.2006 godine
iznos od 387,81 EUR sa kamatom od 31.8.2006 godine
iznos od 388,10 EUR sa kamatom od 30.9.2006 godine
iznos od 387,47 EUR sa kamatom od 31.10.2006 godine
iznos od 385,52 EUR sa kamatom od 30.11.2006 godine
iznos od 381,99 EUR sa kamatom od 31.12.2006 godine
iznos od 379,49 EUR sa kamatom od 31.1.2007 godine
iznos od 358,09 EUR sa kamatom od 28.2.2007 godine
iznos od 0,05 EUR sa kamatom od 1.3.2007 godine
iznos od 23,90 EUR sa kamatom od 20.3.2007 godine
iznos od 379,86 EUR sa kamatom od 31.3.2007 godine
iznos od 374,87 EUR sa kamatom od 30.4.2007 godine
iznos od 370,97 EUR sa kamatom od 31.5.2007 godine
iznos od 368,87 EUR sa kamatom od 21.6.2007 godine
iznos od 367,68 EUR sa kamatom od 17.7.2007 godine
iznos od 372,60 EUR sa kamatom od 31.8.2007 godine
iznos od 373,88 EUR sa kamatom od 11.9.2007 godine
iznos od 365,65 EUR sa kamatom od 12.10.2007 godine
iznos od 373,48 EUR sa kamatom od 14.11.2007 godine
iznos od 16,96 EUR sa kamatom od 30.11.2007 godine
iznos od 385,16 EUR sa kamatom od 21.12.2007 godine
iznos od 395,38 EUR sa kamatom od 26.1.2008 godine
iznos od 396,71 EUR sa kamatom od 29.2.2008 godine
iznos od 0,09 EUR sa kamatom od 31.3.2008 godine
iznos od 403,34 EUR sa kamatom od 1.4.2008 godine
iznos od 391,93 EUR sa kamatom od 28.4.2008 godine
iznos od 407,99 EUR sa kamatom od 5.6.2008 godine
iznos od 411,71 EUR sa kamatom od 3.7.2008 godine
iznos od 404,94 EUR sa kamatom od 1.8.2008 godine
iznos od 406,40 EUR sa kamatom od 18.8.2008 godine
iznos od 406,13 EUR sa kamatom od 15.9.2008 godine
iznos od 455,90 EUR sa kamatom od 27.10.2008 godine
iznos od 420,33 EUR sa kamatom od 1.12.2008 godine
iznos od 448,60 EUR sa kamatom od 7.1.2009 godine
iznos od 455,24 EUR sa kamatom od 26.1.2009 godine
iznos od 458,29 EUR sa kamatom od 26.2.2009 godine
iznos od 898,86 EUR sa kamatom od 6.4.2009 godine
iznos od 441,70 EUR sa kamatom od 5.6.2009 godine
iznos od 441,30 EUR sa kamatom od 30.6.2009 godine
iznos od 432,68 EUR sa kamatom od 31.7.2009 godine
iznos od 438,52 EUR sa kamatom od 18.8.2009 godine
iznos od 441,30 EUR sa kamatom od 8.9.2009 godine
iznos od 438,78 EUR sa kamatom od 5.10.2009 godine
iznos od 439,40 EUR sa kamatom od 11.11.2009 godine
iznos od 443,43 EUR sa kamatom od 5.12.2009 godine
iznos od 448,47 EUR sa kamatom od 5.1.2010 godine
iznos od 454,71 EUR sa kamatom od 26.2.2010 godine
iznos od 464,53 EUR sa kamatom od 7.4.2010 godine
iznos od 461,48 EUR sa kamatom od 6.5.2010 godine
iznos od 466,12 EUR sa kamatom od 7.6.2010 godine
iznos od 496,48 EUR sa kamatom od 5.7.2010 godine
iznos od 490,81 EUR sa kamatom od 6.8.2010 godine
iznos od 466,52 EUR sa kamatom od 23.8.2010 godine
iznos od 473,82 EUR sa kamatom od 13.9.2010 godine
iznos od 462,14 EUR sa kamatom od 11.10.2010 godine
iznos od 450,59 EUR sa kamatom od 5.11.2010 godine
iznos od 477,54 EUR sa kamatom od 8.12.2010 godine
iznos od 494,92 EUR sa kamatom od 5.1.2011 godine
iznos od 485,50 EUR sa kamatom od 7.2.2011 godine
iznos od 490,28 EUR sa kamatom od 21.3.2011 godine
iznos od 482,71 EUR sa kamatom od 30.4.2011 godine
iznos od 517,62 EUR sa kamatom od 6.6.2011 godine
iznos od 513,77 EUR sa kamatom od 9.7.2011 godine
iznos od 539,52 EUR sa kamatom od 2.8.2011 godine
iznos od 526,25 EUR sa kamatom od 5.9.2011 godine
iznos od 508,86 EUR sa kamatom od 29.9.2011 godine
iznos od 507,00 EUR sa kamatom od 2.11.2011 godine
iznos od 506,47 EUR sa kamatom od 28.11.2011 godine
iznos od 513,83 EUR sa kamatom od 2.1.2012 godine
iznos od 520,67 EUR sa kamatom od 1.2.2012 godine
iznos od 516,29 EUR sa kamatom od 10.4.2012 godine
iznos od 557,44 EUR sa kamatom od 7.5.2012 godine
iznos od 199,08 EUR sa kamatom od 8.5.2012 godine
iznos od 322,25 EUR sa kamatom od 1.6.2012 godine
iznos od 132,72 EUR sa kamatom od 18.6.2012 godine
iznos od 398,17 EUR sa kamatom od 2.7.2012 godine
iznos od 212,36 EUR sa kamatom od 20.7.2012 godine
iznos od 331,81 EUR sa kamatom od 4.8.2012 godine
iznos od 498,64 EUR sa kamatom od 16.8.2012 godine
iznos od 521,07 EUR sa kamatom od 10.9.2012 godine
iznos od 510,98 EUR sa kamatom od 2.10.2012 godine
iznos od 437,99 EUR sa kamatom od 15.11.2012 godine
iznos od 78,84 EUR sa kamatom od 26.11.2012 godine
iznos od 305,26 EUR sa kamatom od 18.12.2012 godine
iznos od 205,72 EUR sa kamatom od 2.1.2013 godine
iznos od 862,70 EUR sa kamatom od 11.2.2013 godine
iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 13.2.2013 godine
iznos od 159,27 EUR sa kamatom od 1.3.2013 godine
iznos od 378,26 EUR sa kamatom od 18.3.2013 godine
iznos od 225,63 EUR sa kamatom od 18.4.2013 godine
iznos od 796,34 EUR sa kamatom od 8.5.2013 godine
iznos od 53,09 EUR sa kamatom od 20.5.2013 godine
iznos od 92,91 EUR sa kamatom od 3.6.2013 godine
iznos od 513,90 EUR sa kamatom od 10.6.2013 godine
iznos od 502,11 EUR sa kamatom od 8.7.2013 godine
iznos od 506,74 EUR sa kamatom od 13.8.2013 godine
iznos od 511,12 EUR sa kamatom od 18.9.2013 godine
iznos od 33,77 EUR sa kamatom od 30.9.2013 godine
iznos od 0,04 EUR sa kamatom od 3.10.2013 godine
iznos od 483,24 EUR sa kamatom od 14.10.2013 godine
iznos od 511,54 EUR sa kamatom od 18.11.2013 godine
iznos od 517,62 EUR sa kamatom od 14.12.2013 godine
iznos od 225,63 EUR sa kamatom od 24.1.2014 godine
iznos od 185,81 EUR sa kamatom od 13.2.2014 godine
iznos od 441,97 EUR sa kamatom od 20.2.2014 godine
iznos od 398,17 EUR sa kamatom od 10.3.2014 godine
iznos od 207,84 EUR sa kamatom od 28.3.2014 godine
iznos od 331,81 EUR sa kamatom od 14.4.2014 godine
iznos od 137,63 EUR sa kamatom od 28.4.2014 godine
iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 12.5.2014 godine
iznos od 232,26 EUR sa kamatom od 2.6.2014 godine
iznos od 298,63 EUR sa kamatom od 6.6.2014 godine
iznos od 165,9 EUR sa kamatom od 1.7.2014 godine
iznos od 159,27 EUR sa kamatom od 5.7.2014 godine
iznos od 298,63 EUR sa kamatom od 10.7.2014 godine
iznos od 468,51 EUR sa kamatom od 6.8.2014 godine
iznos od 464,53 EUR sa kamatom od 1.9.2014 godine
iznos od 474,88 EUR sa kamatom od 6.10.2014 godine
iznos od 477,80 EUR sa kamatom od 22.11.2014 godine
iznos od 404,80 EUR sa kamatom od 1.12.2014 godine
iznos od 384,90 EUR sa kamatom od 24.12.2014 godine
iznos od 155,95 EUR sa kamatom od 5.1.2015 godine
iznos od 398,17 EUR sa kamatom od 14.2.2015 godine
iznos od 76,18 EUR sa kamatom od 16.2.2015 godine
iznos od 476,61 EUR sa kamatom od 9.3.2015 godine
iznos od 398,17 EUR sa kamatom od 7.4.2015 godine
iznos od 77,64 EUR sa kamatom od 22.4.2015 godine
iznos od 474,48 EUR sa kamatom od 30.4.2015 godine
iznos od 474,48 EUR sa kamatom od 26.5.2015 godine
iznos od 475,41 EUR sa kamatom od 2.7.2015 godine
iznos od 474,62 EUR sa kamatom od 1.8.2015 godine
iznos od 477,80 EUR sa kamatom od 14.9.2015 godine
iznos od 472,49 EUR sa kamatom od 6.10.2015 godine
iznos od 475,15 EUR sa kamatom od 5.11.2015 godine
iznos od 474,35 EUR sa kamatom od 5.12.2015 godine
iznos od 474,31 EUR sa kamatom od 4.1.2016 godine
iznos od 474,35 EUR sa kamatom od 5.2.2016 godine
iznos od 340,77 EUR sa kamatom od 1.3.2016 godine
iznos od 441,97 EUR sa kamatom od 26.3.2016 godine
iznos od 291,99 EUR sa kamatom od 2.5.2016 godine
iznos od 119,45 EUR sa kamatom od 17.5.2016 godine
iznos od 27,21 EUR sa kamatom od 31.5.2016 godine
iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 1.6.2016 godine
iznos od 172,54 EUR sa kamatom od 27.6.2016 godine
iznos od 132,72 EUR sa kamatom od 13.7.2016 godine
iznos od 310,70 EUR sa kamatom od 25.7.2016 godine
iznos od 307,25 EUR sa kamatom od 2.8.2016 godine
iznos od 132,72 EUR sa kamatom od 16.8.2016 godine
iznos od 436,39 EUR sa kamatom od 7.9.2016 godine
iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 7.10.2016 godine
iznos od 623,53 EUR sa kamatom od 21.10.2016 godine
iznos od 441,30 EUR sa kamatom od 29.11.2016 godine
iznos od 443,29 EUR sa kamatom od 2.1.2017 godine
iznos od 331,81 EUR sa kamatom od 31.1.2017 godine
iznos od 438,38 EUR sa kamatom od 24.2.2017 godine
iznos od 102,40 EUR sa kamatom od 1.3.2017 godine
iznos od 434,27 EUR sa kamatom od 22.3.2017 godine
iznos od 132,72 EUR sa kamatom od 2.5.2017 godine
iznos od 305,26 EUR sa kamatom od 15.5.2017 godine
iznos od 199,08 EUR sa kamatom od 7.6.2017 godine
iznos od 132,72 EUR sa kamatom od 20.6.2017 godine
iznos od 261,46 EUR sa kamatom od 3.7.2017 godine
iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 10.7.2017 godine
iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 1.8.2017 godine
iznos od 168,56 EUR sa kamatom od 7.8.2017 godine
iznos od 434,40 EUR sa kamatom od 7.9.2017 godine
iznos od 384,90 EUR sa kamatom od 2.10.2017 godine
iznos od 497,71 EUR sa kamatom od 3.11.2017 godine
iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 4.12.2017 godine
iznos od 172,54 EUR sa kamatom od 8.12.2017 godine
iznos od 436,92 EUR sa kamatom od 3.1.2018 godine
iznos od 435,46 EUR sa kamatom od 2.2.2018 godine
iznos od 301,28 EUR sa kamatom od 2.3.2018 godine
iznos od 139,36 EUR sa kamatom od 10.3.2018 godine
iznos od 358,35 EUR sa kamatom od 7.4.2018 godine
iznos od 73,00 EUR sa kamatom od 21.4.2018 godine
iznos od 146,00 EUR sa kamatom od 7.5.2018 godine
iznos od 165,9 EUR sa kamatom od 24.5.2018 godine
iznos od 266,77 EUR sa kamatom od 4.6.2018 godine
iznos od 299,95 EUR sa kamatom od 14.6.2018 godine
iznos od 434,8 EUR sa kamatom od 2.7.2018 godine
iznos od 434,14 EUR sa kamatom od 8.8.2018 godine
iznos od 435,33 EUR sa kamatom od 6.9.2018 godine
iznos od 435,33 EUR sa kamatom od 28.9.2018 godine
iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 26.10.2018 godine
iznos od 169,89 EUR sa kamatom od 14.11.2018 godine
iznos od 434,59 EUR sa kamatom od 3.12.2018 godine
iznos od 434,67 EUR sa kamatom od 3.1.2019 godine
iznos od 434,14 EUR sa kamatom od 13.2.2019 godine
iznos od 132,72 EUR sa kamatom od 1.3.2019 godine
iznos od 132,72 EUR sa kamatom od 8.3.2019 godine
iznos od 79,63 EUR sa kamatom od 15.3.2019 godine
iznos od 361,01 EUR sa kamatom od 1.4.2019 godine
iznos od 170,55 EUR sa kamatom od 9.4.2019 godine
iznos od 331,81 EUR sa kamatom od 2.5.2019 godine
iznos od 53,09 EUR sa kamatom od 14.5.2019 godine
iznos od 49,64 EUR sa kamatom od 21.5.2019 godine
iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 1.6.2019 godine
iznos od 172,54 EUR sa kamatom od 11.6.2019 godine
iznos od 433,74 EUR sa kamatom od 8.7.2019 godine
iznos od 432,68 EUR sa kamatom od 2.8.2019 godine
iznos od 433,74 EUR sa kamatom od 11.9.2019 godine
iznos od 434,27 EUR sa kamatom od 1.10.2019 godine
iznos od 436,79 EUR sa kamatom od 6.11.2019 godine
iznos od 435,86 EUR sa kamatom od 5.12.2019 godine
iznos od 436,66 EUR sa kamatom od 7.1.2020 godine
iznos od 436,13 EUR sa kamatom od 3.2.2020 godine
iznos od 437,32 EUR sa kamatom od 2.3.2020 godine
iznos od 448,60 EUR sa kamatom od 29.4.2020 godine
iznos od 443,29 EUR sa kamatom od 5.5.2020 godine
iznos od 444,75 EUR sa kamatom od 1.6.2020 godine
iznos od 442,80 EUR sa kamatom od 8.7.2020 godine
iznos od 440,64 EUR sa kamatom od 7.8.2020 godine
iznos od 441,30 EUR sa kamatom od 3.9.2020 godine
iznos od 444,62 EUR sa kamatom od 12.10.2020 godine
iznos od 442,50 EUR sa kamatom od 9.11.2020 godine
iznos od 444,62 EUR sa kamatom od 4.12.2020 godine
iznos od 442,76 EUR sa kamatom od 7.1.2021 godine
iznos od 443,96 EUR sa kamatom od 8.2.2021 godine
iznos od 444,62 EUR sa kamatom od 4.3.2021 godine
iznos od 443,29 EUR sa kamatom od 7.4.2021 godine
iznos od 441,44 EUR sa kamatom od 10.5.2021 godine
iznos od 440,64 EUR sa kamatom od 7.6.2021 godine
iznos od 439,31 EUR sa kamatom od 2.7.2021 godine
iznos od 439,98 EUR sa kamatom od 2.8.2021 godine
iznos od 439,98 EUR sa kamatom od 25.8.2021 godine
iznos od 439,66 EUR sa kamatom od 23.9.2021 godine
iznos od 36.539,76 EUR sa kamatom od 3.11.2021 godine
po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 21. ožujka 2005. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05 % polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% polugodišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine pa do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine pa do 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine pa do 31. prosinca 2020.godine, po stopi od 5,75% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine pa do 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamataprema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
II. Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 2. Ugovora o kreditu broj: 138-50-2719687 te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio nakon 21. ožujka 2005. godine kao i promjenjivom tečaju CHF nakon 21. ožujka 2005. godine.
III. Utvrđuje se postojanje tužiteljevog potraživanja prema tuženiku u ukupnom iznosu od 8.561,83 EUR.
IV. Utvrđuje se postojanje tuženikovog potraživanja prema tužitelju u iznosu od 18.478,46 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću na isti iznos od 1.10.2015. do 31.12.2022. u visini stope određene čl. 29. ZOO i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. u visini stope određene čl. 29. ZOO koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
V. Prebijaju se potraživanja utvrđena pod točkama III. i IV. izreke ove presude do iznosa od 8.561,83 EUR, dok se u preostalom dijelu prigovor tuženika radi prebijanja preko toga iznosa odbacuje kao nedopušten.
VI. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"I. Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa isplatiti iznos od 1.277,52 EUR i to:
iznos od 82,50 EUR sa kamatom od 31.8.2005 godine
iznos od 0,18 EUR sa kamatom od 30.9.2005 godine
iznos od 0,18 EUR sa kamatom od 31.10.2005 godine
iznos od 0,18 EUR sa kamatom od 30.11.2005 godine
iznos od 0,18 EUR sa kamatom od 31.12.2005 godine
iznos od 0,18 EUR sa kamatom od 31.1.2006 godine
iznos od 0,18 EUR sa kamatom od 28.2.2006 godine
iznos od 0,18 EUR sa kamatom od 31.3.2006 godine
iznos od 0,18 EUR sa kamatom od 30.4.2006 godine
iznos od 0,18 EUR sa kamatom od 31.5.2006 godine
iznos od 0,18 EUR sa kamatom od 30.6.2006 godine
iznos od 0,18 EUR sa kamatom od 31.7.2006 godine
iznos od 0,18 EUR sa kamatom od 31.8.2006 godine
iznos od 0,18 EUR sa kamatom od 30.9.2006 godine
iznos od 0,18 EUR sa kamatom od 31.10.2006 godine
iznos od 0,18 EUR sa kamatom od 30.11.2006 godine
iznos od 0,18 EUR sa kamatom od 31.12.2006 godine
iznos od 0,18 EUR sa kamatom od 31.1.2007 godine
iznos od 0,18 EUR sa kamatom od 28.2.2007 godine
iznos od 0,18 EUR sa kamatom od 31.3.2007 godine
iznos od 0,17 EUR sa kamatom od 30.4.2007 godine
iznos od 0,17 EUR sa kamatom od 31.5.2007 godine
iznos od 0,17 EUR sa kamatom od 21.6.2007 godine
iznos od 0,17 EUR sa kamatom od 17.7.2007 godine
iznos od 0,17 EUR sa kamatom od 31.8.2007 godine
iznos od 0,17 EUR sa kamatom od 11.9.2007 godine
iznos od 0,17 EUR sa kamatom od 12.10.2007 godine
iznos od 17,53 EUR sa kamatom od 14.11.2007 godine
iznos od 17,27 EUR sa kamatom od 21.12.2007 godine
iznos od 17,73 EUR sa kamatom od 26.1.2008 godine
iznos od 17,79 EUR sa kamatom od 29.2.2008 godine
iznos od 18,17 EUR sa kamatom od 1.4.2008 godine
iznos od 17,58 EUR sa kamatom od 28.4.2008 godine
iznos od 35,33 EUR sa kamatom od 5.6.2008 godine
iznos od 35,12 EUR sa kamatom od 3.7.2008 godine
iznos od 34,58 EUR sa kamatom od 1.8.2008 godine
iznos od 34,81 EUR sa kamatom od 18.8.2008 godine
iznos od 34,79 EUR sa kamatom od 15.9.2008 godine
iznos od 39,06 EUR sa kamatom od 27.10.2008 godine
iznos od 36,01 EUR sa kamatom od 1.12.2008 godine
iznos od 38,25 EUR sa kamatom od 7.1.2009 godine
iznos od 39,00 EUR sa kamatom od 26.1.2009 godine
iznos od 39,16 EUR sa kamatom od 26.2.2009 godine
iznos od 38,30 EUR sa kamatom od 6.4.2009 godine
iznos od 38,30 EUR sa kamatom od 6.4.2009 godine
iznos od 37,86 EUR sa kamatom od 5.6.2009 godine
iznos od 37,37 EUR sa kamatom od 30.6.2009 godine
iznos od 37,51 EUR sa kamatom od 31.7.2009 godine
iznos od 37,57 EUR sa kamatom od 18.8.2009 godine
iznos od 37,81 EUR sa kamatom od 8.9.2009 godine
iznos od 37,59 EUR sa kamatom od 5.10.2009 godine
iznos od 37,66 EUR sa kamatom od 11.11.2009 godine
iznos od 37,99 EUR sa kamatom od 5.12.2009 godine
iznos od 38,42 EUR sa kamatom od 5.1.2010 godine
iznos od 38,96 EUR sa kamatom od 26.2.2010 godine
iznos od 39,68 EUR sa kamatom od 7.4.2010 godine
iznos od 39,68 EUR sa kamatom od 6.5.2010 godine
iznos od 40,41 EUR sa kamatom od 7.6.2010 godine
iznos od 42,23 EUR sa kamatom od 5.7.2010 godine
iznos od 41,14 EUR sa kamatom od 6.8.2010 godine
iznos od 5,81 EUR sa kamatom od 23.8.2010 godine
iznos od 5,89 EUR sa kamatom od 13.9.2010 godine
iznos od 5,75 EUR sa kamatom od 11.10.2010 godine
iznos od 5,61 EUR sa kamatom od 5.11.2010 godine
iznos od 5,94 EUR sa kamatom od 8.12.2010 godine
iznos od 6,16 EUR sa kamatom od 5.1.2011 godine
iznos od 6,04 EUR sa kamatom od 7.2.2011 godine
iznos od 6,10 EUR sa kamatom od 21.3.2011 godine
iznos od 6,01 EUR sa kamatom od 30.4.2011 godine
iznos od 6,44 EUR sa kamatom od 6.6.2011 godine
te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 7.284,31 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na
iznos od 15,34 EUR sa kamatom od 27.10.2008 godine
iznos od 6,70 EUR sa kamatom od 7.1.2009 godine
iznos od 14,68 EUR sa kamatom od 26.1.2009 godine
iznos od 16,38 EUR sa kamatom od 26.2.2009 godine
iznos od 7,17 EUR sa kamatom od 6.4.2009 godine
iznos od 7,17 EUR sa kamatom od 6.4.2009 godine
iznos od 2,56 EUR sa kamatom od 5.6.2009 godine
iznos od 1,94 EUR sa kamatom od 8.9.2009 godine
iznos od 0,36 EUR sa kamatom od 11.11.2009 godine
iznos od 3,85 EUR sa kamatom od 5.12.2009 godine
iznos od 8,49 EUR sa kamatom od 5.1.2010 godine
iznos od 14,20 EUR sa kamatom od 26.2.2010 godine
iznos od 21,98 EUR sa kamatom od 7.4.2010 godine
iznos od 21,93 EUR sa kamatom od 6.5.2010 godine
iznos od 29,69 EUR sa kamatom od 7.6.2010 godine
iznos od 49,18 EUR sa kamatom od 5.7.2010 godine
iznos od 37,55 EUR sa kamatom od 6.8.2010 godine
iznos od 59,68 EUR sa kamatom od 23.8.2010 godine
iznos od 65,58 EUR sa kamatom od 13.9.2010 godine
iznos od 54,82 EUR sa kamatom od 11.10.2010 godine
iznos od 43,37 EUR sa kamatom od 5.11.2010 godine
iznos od 69,97 EUR sa kamatom od 8.12.2010 godine
iznos od 87,15 EUR sa kamatom od 5.1.2011 godine
iznos od 77,91 EUR sa kamatom od 7.2.2011 godine
iznos od 82,61 EUR sa kamatom od 21.3.2011 godine
iznos od 75,10 EUR sa kamatom od 30.4.2011 godine
iznos od 109,60 EUR sa kamatom od 6.6.2011 godine
iznos od 109,10 EUR sa kamatom od 9.7.2011 godine
iznos od 144,93 EUR sa kamatom od 2.8.2011 godine
iznos od 160,40 EUR sa kamatom od 5.9.2011 godine
iznos od 111,05 EUR sa kamatom od 29.9.2011 godine
iznos od 111,14 EUR sa kamatom od 2.11.2011 godine
iznos od 108,71 EUR sa kamatom od 28.11.2011 godine
iznos od 115,90 EUR sa kamatom od 2.1.2012 godine
iznos od 123,39 EUR sa kamatom od 1.2.2012 godine
iznos od 118,17 EUR sa kamatom od 10.4.2012 godine
iznos od 120,01 EUR sa kamatom od 7.5.2012 godine
iznos od 119,94 EUR sa kamatom od 8.5.2012 godine
iznos od 123,63 EUR sa kamatom od 1.6.2012 godine
iznos od 120,60 EUR sa kamatom od 2.7.2012 godine
iznos od 121,36 EUR sa kamatom od 4.8.2012 godine
iznos od 117,98 EUR sa kamatom od 16.8.2012 godine
iznos od 111,19 EUR sa kamatom od 10.9.2012 godine
iznos od 112,72 EUR sa kamatom od 2.10.2012 godine
iznos od 121,00 EUR sa kamatom od 15.11.2012 godine
iznos od 119,14 EUR sa kamatom od 18.12.2012 godine
iznos od 113,42 EUR sa kamatom od 11.2.2013 godine
iznos od 113,42 EUR sa kamatom od 11.2.2013 godine
iznos od 112,81 EUR sa kamatom od 18.3.2013 godine
iznos od 111,97 EUR sa kamatom od 8.5.2013 godine
iznos od 111,97 EUR sa kamatom od 8.5.2013 godine
iznos od 109,45 EUR sa kamatom od 10.6.2013 godine
iznos od 104,32 EUR sa kamatom od 8.7.2013 godine
iznos od 107,08 EUR sa kamatom od 13.8.2013 godine
iznos od 110,44 EUR sa kamatom od 18.9.2013 godine
iznos od 114,27 EUR sa kamatom od 14.10.2013 godine
iznos od 113,97 EUR sa kamatom od 18.11.2013 godine
iznos od 120,32 EUR sa kamatom od 14.12.2013 godine
iznos od 116,19 EUR sa kamatom od 24.1.2014 godine
iznos od 122,34 EUR sa kamatom od 20.2.2014 godine
iznos od 123,00 EUR sa kamatom od 10.3.2014 godine
iznos od 122,31 EUR sa kamatom od 14.4.2014 godine
iznos od 118,27 EUR sa kamatom od 12.5.2014 godine
iznos od 116,60 EUR sa kamatom od 6.6.2014 godine
iznos od 120,13 EUR sa kamatom od 10.7.2014 godine
iznos od 122,39 EUR sa kamatom od 6.8.2014 godine
iznos od 126,89 EUR sa kamatom od 1.9.2014 godine
iznos od 126,20 EUR sa kamatom od 6.10.2014 godine
iznos od 131,45 EUR sa kamatom od 22.11.2014 godine
iznos od 131,71 EUR sa kamatom od 1.12.2014 godine
iznos od 130,47 EUR sa kamatom od 24.12.2014 godine
iznos od 132,20 EUR sa kamatom od 14.2.2015 godine
iznos od 132,20 EUR sa kamatom od 9.3.2015 godine
iznos od 132,20 EUR sa kamatom od 7.4.2015 godine
iznos od 132,20 EUR sa kamatom od 30.4.2015 godine
iznos od 132,20 EUR sa kamatom od 26.5.2015 godine
iznos od 132,20 EUR sa kamatom od 2.7.2015 godine
iznos od 132,20 EUR sa kamatom od 1.8.2015 godine
iznos od 132,20 EUR sa kamatom od 14.9.2015 godine po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 21. ožujka 2005. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05 % polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% polugodišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine pa do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine pa do 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine pa do 31. prosinca 2020.godine, po stopi od 5,75% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine pa do 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
VII. Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 10. travnja 2019. navodi kako su tužiteljica i tuženik dana 21. ožujka 2005. zaključili Ugovor o kreditu broj 138-50-2719687 kojim je tuženik odobrio tužiteljici kreditni iznos od 108.190,00 CHF. Spomenutim ugovorom ugovorenaje promjenjiva kamatna stopa od 4,95 % (čl.2 ). Tuženik je, s obzirom na odredbe cit. Ugovora jednom obavijestio tužiteljicu o promjeni kamatne stope na što je tužiteljica usmeno prigovorila dok je kasnije promijene vršio bez da o tomu obavijesti tužiteljicu kao ugovornu stranku na bilo koji način tako da tužiteljica nije ni imala mogućnosti za prigovor. Tužiteljica je kroz mjesečne rate osjetila da je došlo do promjene tako da joj je mjesečni anuitet, u odnosu na prvotni, znatno porastao međutim kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji prigovori tužiteljice ostali su bez ikakvog rezultata. Dakle, sa niti jednom promjenom tužiteljica se nije usuglasio. Promjene tuženika u pogledu kamatne stope su nezakonite što je, uostalom, i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Naime, iste nisu opravdane sa niti jednog stajališta tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika tuženik kamatnu stopu nije promijenio na niže odnosno u korist tužitelja. Naime, na međunarodnom tržištu kamata na švicarske franke se određuje u skladu sa kretanjima kamate koje banke međusobno određuju jedna prema drugoj prilikom pozajmljivanja. Od početka 2009. Libor neprestano pada tako daje tada kamatna stopa na CHF bila 0,53 % pa je, dakle, jasno da stanje na tom tržištu nije ono što je utjecalo na povećanje sporne kamate. Upravo prateći stanje na tom međunarodnom tržištu tuženik je tužitelju trebao spustiti kamatu. Svakako, sporne promjene kamatne stope i sama ugovoma odredba o tomu nisu zakoniti ni zbog slijedećih razloga: -Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužitelj nije mogao pregovarati. Nju je tužitelj, kao slabija ekonomska strana, morao prihvatiti i povinuti se sili jačega. Sama ta odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iz čl.96 Zakona o zaštiti potrošača. Sporna odredba ne navodi razloge na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa. Ne navodenjem tih razloga ona stavlja tužitelja u neravnopravan položaj. Njemu prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope. Bez tih podataka tužitelj kao potrošač nije mogla provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope.Spoma odredba omogućuje tuženiku kao jačoj ekonomskoj strani da jednostrano mijenja ugovorene odredbe što je protivno čl. 97 st. l alineja 10. i 11. Zakona o zaštiti potrošača. Ugovorne odredbe koje su protivne čl. 96 i 97. Zakona o zaštiti potrošača su prema čl. 102. toga zakona ništetne. Dakle, tuženik je mijenjao kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužitelja iako je, s obzirom na stanje na tržištu, to mogao činiti i u korist tužitelja. Kako to tuženik nije činio to je njegovo postupanje suprotno čl. 296 ZOO. Odredba tuženika je pored prednjega, suprotna i čl. 82 st. 1 alineja 11. Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora pa se takva odredba sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ima smatrati ništavom. Odredba tuženika je protivna čl. 110. st. 1. i 2. alineja 8. te čl.111. st. 1. i 2. alineja 1. Zakona o zaštiti potrošača. Konačno, odredbe o promijenjivoj kamatnoj stopi su u suprotnosti i sa odredbom članka 4. stavak 2.Direktive 93/13 EEZ. Pored promijenjive kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli Ugovorena u spornom Ugovoru o kreditu je kao nepoštena odredba, ništetna. Naime, kolektivnom presudom po tužbi Potrošača pa i protiv tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koja presuda obvezuje i ovaj sud, utvrđeno je da je valutna klauzula ništetna. Naime, s obirom da je tužitelj zaduživan po tečaju CHF koji, kao takav, nikada nije primio te mu je mjesečni anuitet obračunavan po tečaju tuženika na dan isplate to je tužitelj i na taj način izvršio povrat iznosa koji, kao takav, nije morao. Ni o ovoj odredbi Ugovora o kreditu, kao ni o ostalim odredbama, nažalost, tužiteljica kao slabija ugovorna strana nije mogla pregovarati. Osim odredbi o promijenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, za koje odredbe je od strane Trgovačkog suda u Zagrebu utvrdeno da su ništetne, ništetne su i ostale odredbe što, svakako, čini Ugovor o kreditu ništetnim u cijelosti. Naime, bez tih odredbi Ugovor o kreditu ne može opstati na bilo koji način, što ga, opet, u konačnici čini ništetnim. Upravo stoga, a polazeći od odredbi Zakona o obveznim odnosima i to konkretno takvog ništetnog pravnog posla primila. Medutim, za razliku od tužiteljice, tužena strana je nepoštena, pa je ne pripada pravo na zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos tužiteljici dok, s druge strane, tužiteljica ima pravo na povrat zakonskih zateznih kamata na isplaćene iznose. Tužiteljica je, dakle zbog nepoštenog mijenjanja kamatne stope od strane tuženika te ništetne valutne klauzule tuženiku isplatio veći iznos od onoga što bi morao da su te odredbe bile valjane.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zadru, navodi da su svi zahtjevi postavljeni protivno odredbi čl. 186. ZPP-a, u cijelosti osporava tužbu i tužbene zahtjeve. Dodatkom ugovoru broj Konv 01/2016 da je izvršena konverzija tužiteljeva kredita u skladu s prisilnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje u tekstu: ZIDZPK). Postupajući po odredbama čl. 19.c. st. 1. toč. 2. ZIDZPK tuženik je tužitelju ponudio konverziju predmetnog ugovora, a koju je konverziju tužitelj dobrovoljno prihvatio. Time je kredit izmijenjen u kredit s valutnom klauzulom u EUR na koji su primijenjene promjenjive redovne kamatne stope jednake kamatnim stopama (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) onima koje je tuženik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a sve uplate koje je tužitelj izvršio prema otplatnom planu u CHF obračunate su prilikom izrade novog otplatnog plana. Konverzijom kredita tužitelju je neotplaćena glavnica smanjena za ukupno 18.242,21 EUR, a konverzijom kredita iscrpljene su sve pravne pretpostavke za bilo kakva daljnja potraživanja na ime valute CHF ili kamate po otplatnom planu u CHF jer su u cijelosti obuhvaćeni konverzijom. Odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi koje tužitelj smatra neosnovanima u cijelosti su izmijenjene Dodatkom o konverziji kredita i više ne postoje na način na koji ih navodi tužitelj. Slijedom svega navedenog, tužitelj da nema pravni interes za postavljanje deklaratornih zahtjeva zbog čega iste treba odbaciti, a kondemnatorni zahtjev osim što je neodređen je i neosnovan u cijelosti jer je provedbom konverzije ugovor izmijenjen kao da je tužitelj od samog početka ugovornog odnosa zaključio ugovor s valutnom klauzulom u EUR i promjenjivom kamatnom stopom primjenjivom na kredite u EUR. Opreza radi, tuženik prigovora visini tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Tužitelj ugovor o kreditu smatra ništetnim u cijelosti jer smatra ništetnim odredbe ugovora kojima je glavnica vezana uz valutu CHF i kojima je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva odlukom tuženika, a podredno smatra ništetnim odredbe o Sukladno odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. (dalje: ZZP) tužitelj prvotno mora dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive. Ako isto ne bi dokazao, nije uopće dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost. Ako pak nemaju bilo koje od navedena tri obilježja, tada se provodi test poštenosti. U tom slučaju potrebno je prvenstveno utvrditi je li se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo pa ukoliko nije bilo pojedinačnog pregovaranja tužitelj mora dokazati da sporna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja. Identične odredbe sadržane su u čl. 81. st. 1. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. Tuženik ističe da je sporna odredba o valutnoj klauzuli u CHF tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također, osim što je tuženik tužitelju prije zaključenja ugovora, odnosno prije tužiteljeve odluke i odabira da zaključi predmetni ugovor o kreditu, dao sve informacije temeljem kojih je tužitelj mogao donijeti informiranu odluku, predmetni ugovor o kreditu je i solemniziran od strane javnog bilježnika. Tužitelju je bilo razumljivo da i isplatu i vraćanje kredita veže uz tečaj CHF i mogao je shvatiti ekonomske posljedice koje iz ugovaranja takve odredbe proizlaze, odnosno da će mu visina anuiteta ovisiti o kretanju tog tečaja. S time da, kao što je već navedeno, u trenutku zaključenja ugovora na tržištu nisu postojale naznake koje bi upućivale na postojanje okolnosti koje bi izgledno i izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni, a tuženik je tužitelju dao sve potrebne informacije kojima je i sam raspolagao. Tuženik pri tome napominje kako se ne može očekivati da korisnik u vrijeme zaključenja ugovora može predvidjeti ukupan iznos zaduženja za sve vrijeme trajanja kredita, osim eventualno u slučaju zaključenja kunskog ugovora o kreditu uz fiksnu kamatu što ovdje nije bio slučaj. To ne mogu znati ni korisnik ni banka jer nije moguće unaprijed znati kretanje vrijednosti valute uz koju se važe glavnica kredita bez obzira radi li se o CHF, EUR ili nekoj drugoj valuti, kao niti kretanje parametara o kojima ovisi visina kamatne stope, a ugovorne strane na njihove kretanje ne mogu utjecati. Valutna klauzula nije ugovorena kao jednostrana klauzula, dakle kao klauzula koja bi štitila tuženika u slučaju aprecijacije švicarskog franka, ali ne bi djelovala u korist tužitelja u slučaju devalvacije švicarskog franka, već je ugovorena kao dvostrana klauzula, koja prati kretanje švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu u oba smjera. Tuženik ne ostvaraje nikakav extra profit na temelju valutne klauzule u CHF imajući u vidu da je i sam zadužen u istoj valutu što je nesporno utvrđeno u kolektivnom sporu. Tuženik smatra i da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bila lako uočljiva, jasna i razumljiva. Ista je, naime, sadržana već u čl. 2. ugovora o kreditu, pisana je jednakim slovima kao i ostatak ugovora, a razumljivost riječi „promjenjiva“ tuženik ne smatra spornim. Metoda i kriterij promjene kamate propisani su tuženikovim općim aktima čija je primjena ugovorena u čl. 10. st. 3. ugovora o kreditu, a tužitelj je potpisom ugovora izjavio da je s tekstom istih općih akata upoznat. Pored svega navedenog, razumljivost iste ugovorne odredbe proizlazi i iz činjenice da je ugovor solemniziran, odnosno da je tužitelju ugovor obrazložen od strane javnog bilježnika. Sklapajući ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, tužitelj je unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promjeni, pa je stoga trebao očekivati da će se kamatna stopa u određenom trenutku promijeniti. Tužitelj se u odnosu na pitanje zastare poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-2245/17 koja je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2922/18 od 20.2.2020. prošla ustavnu kontrolu. Ističe prigovor radi prebijanja te predlaže da Sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 520.095,94 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću na isti iznos od 25. ožujka 2005. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO-a (NN 35/05, 41/08,125/11 i 78/15) i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Navodi i da je konverzija provedena retroaktivno, odnosno računajući od dana zaključenja ugovora o kreditu. S danom 30. rujna 2015. izvršena je usporedba iznosa kojeg je tužitelj platio i kojeg bi platio po otplatnom planu u EUR, odnosno koliko je tužitelju preostalo neotplaćene glavnice po otplatnom planu u CHF i koliko bi mu preostalo po otplatnom planu u EUR. Provedbom konverzije sukladno ZPK, tužitelju je za neotplaćena glavnica smanjena za 18.242,21 EUR. 89. Ističe procesnopravni PRIGOVOR RADI PREBIJANJA te predlaže da Sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 139.225,97 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću na isti iznos od 1.10.2015. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO-a (NN 35/05, 41/08,125/11 i 78/15) i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Iznos kojeg tuženik ističe u prigovoru radi prebijanja predstavlja iznos za kojeg je tužitelju umanjena neotplaćena glavnica (18.242,21 EUR) u kunskoj protuvrijednosti primjenom srednjeg tečaja HNB-a za EUR na 30. rujna 2015. Navedeni je iznos nesporno utvrđen među strankama u čl. 5. Dodatka ugovoru o kreditu, no ako bi tužitelj isti osporavao, tuženik predlaže provođenje financijskog vještačenja na okolnost njegove visine.
3. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem isprava i dokumentacije priloženih spisu i to: ugovora o kreditu (l.s. 5-8), otplatnog plana (l.s. 30-49), izjave o prihvatu izračuna konverzije (l.s. 50), dodatka Ugovora o kreditu broj KONV-01/2016 od dana 3. veljače 2016. (l.s. 51-55), izvještaja ovlaštenog revizora (l.s. 95-96), nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo Leona Bataljaku (l.s.143-165) te je saslušana tužiteljica (l.s. 254-255).
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
5. U konkretnom slučaju na temelju izvedenih dokaza utvrđene su sljedeće činjenice:
- da su tužiteljica i tuženik zaključili dana 21. ožujka 2005. zaključili Ugovor o kreditu broj 138-50-2719687 kojim je tuženik odobrio tužiteljici kreditni iznos od 108.190,00 CHF,
- da je sukladno čl. 2. Ugovora tužiteljica bila dužna tuženiku platiti i redovnu kamatu od 4,95 % godišnje s time da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora,
- da je ugovoren rok otplate kredita od 300 mjeseci s početno ugovorenim mjesečni anuitetima kunske protuvrijednosti od 831,23 CHF obračunatim po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta,
- da su stranke zaključile Dodatak Ugovora o kreditu dana 3. veljače 2016. 2016. broj KONV-01/2016, te da je tuženik utvrdio preplatu tužžitelja u iznosu od 18.242,21 EUR (l.s.52), za koliko je umanjena neotplaćena glavnica ovdje tužitelja, dok iz prijepisa knjigovodstvene kartice na ime LČ (l.s. 173) proizlazi da je 30. rujna 2015. istoj otpisano na ime konverzije 139.225,97 kuna, a što iznosi 18.478,46 EUR, u odnosu na koji iznos je tuženik postavio prigovor radi prebijanja,
- da je prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke Leona Bartaljaku (l.s. 143-165) utvrđeno da je tužiteljica u periodu od 25. ožujka 2005. do 3. studenog 2021. uplatila ukupno 949.916,19 HRK/126.075,54 EUR što čini glavni dug. Na mjesečne uplate obračunate su zakonske zatezne kamate koje do dana izrade vještačenja 27. listopada 2024. godine iznose ukupno 680.462,97 HRK/90.312,96 EUR. Kumulativ svih uplata i obračunatih zateznih kamata, odnosno sveukupni dug iznosi 1.630.379,16 HRK/216.388,50 EUR. Tužiteljica je od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR 30. rujna 2015. po osnovi promjene kamatne stope i promjene tečaja za CHF tuženici preplatila ukupno 48.217,88 HRK/6.399,61 HRK ukoliko se uzme u obzir i pozitivna i negativna razlika, od čega se iznos od -588,12 HRK/-78,05 EUR odnosi na razliku anuiteta uslijed promjene kamatne stope, a iznos od 48.806,00 HRK/6.477,66 EUR odnosi se na razliku anuiteta uslijed promjene tečaja za CHF. Ukoliko se uzme u obzir samo pozitivna razlika anuiteta, tužiteljica je od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR 30. rujna 2015. tuženici preplatila ukupno 64.508,91 HRK/8.561,83 HRK, od čega se iznos od 9.625,28 HRK/1.277,52 EUR odnosi na razliku anuiteta uslijed promjene kamatne stope, a iznos od 54.883,63 HRK/7.284,31 EUR odnosi se na razliku anuiteta uslijed promjene tečaja za CHF.
5.1. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sa dopunama ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke te temeljito i stručno obrazloženim i izrađenim prema nalogu suda. Naime, sud nalazi da u navedenom nalazu i mišljenju vještaka nisu utvrđene nikakve proturječnosti, niti nedostaci u izraženom mišljenju, niti pak postoje osnovane sumnje u njegovu pravilnost dok je vještak obrazložio i otklonio sve prigovore na nalaz i mišljenje.
6. Iz iskaza tužiteljice saslušane kao stranke na ročištu pred ovim sudom proizlazi da je u banku otišla podignuti kredit za rješenje stambenog pitanja, od tog novca je kupila stan koji nikada nije iznajmljivala niti je u njemu obavljala neku djelatnost već ga je koristila za život. Dolaskom u banku joj je ponuđen kredit u EUR i CHF ali joj je u banci rečeno da je kredit u CHF povoljan kredit, a govorilo se o tome da je to stabilna valuta. Da su joj u banci spominjali i promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu međutim nitko joj posebno spominjao nekakav rizik oko podizanja tog kredita, a njoj je u tom trenutku bilo bitno da joj rata bude što manja i da može dobiti kredit. Nije mogla pregovarati s bankom oko odredbi Ugovora. Pročitala je ugovor prije potpisivanja, anuitete kredita je osobno ona plaćala, a prije konverzije nije pokušala sukladno čl. 9. ugovora promijeniti valutu kredita.
7. Prvenstveno je istaći da je, po ocjeni ovog suda, tužitelj u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu imao status potrošača i stoga se isti može pozivati na utvrđenja iz presuda u kolektivnom sporu.
8. Naime, prema odredbi čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Pritom valja reći kako su nacionalni sudovi država članica Europske unije dužni tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom Europske unije, i za sve nacionalne sudove država članica, obvezujućom sudskom praksom Suda Europske unije.
9. Slijedom tumačenja Suda Europske unije, za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor (objektivan kriterij). Pritom je sud dužan po službenoj dužnosti, imajući u vidu sve dokaze, osobito odredbe ugovora, utvrditi je li riječ o ugovoru koji je fizička osoba sklopila u privatne svrhe ili u svrhu obavljanja njezine profesionalne djelatnosti. Svojstvo potrošača procjenjuje s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora, ne utječu na procjenu svojstva potrošača.
10. U konkretnom slučaju iz iskaza tužitelja, kao i odredbi samog ugovora u kojem je navedena namjena kredita – stambeni kredit, jasno proizlazi da je tužitelj u trenutku sklapanja prijepornog ugovora imao status potrošača.
11. Među strankama nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne.
12. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
13. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
14. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
15. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke imale saznanje o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora u kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tome sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.
16. Ovdje valja reći da je sukus, u kolektivnom sporu donesenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 i Rev-2221/18 o ništetnosti ugovornih uglavaka o kamatnom i tečajnom riziku, utvrđenje da su banke mijenjale ugovornu (redovnu) kamatu i visinu tečaja CHF jednostranom odlukom banke samim obavješćivanjem o promjeni o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao što je to ovdje slučaj, te Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, U-III-2922/18 i U- III-4150/19 od 3. veljače 2021. da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenim odredbama, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne.
17. U konkretnom slučaju nije dvojbeno da su odredbe koje su se odnosile na promjenjivu kamatnu stopu i na valutnu klauzulu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, o kojim odredbama se sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, a o kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključenja ugovora zbog čega iste uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava.
18. Kako je dakle, u konkretnom slučaju ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja, to ovaj sud zaključuje da su odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF nepoštene, što ih čini ništetnima.
19. Kako vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, ovdje tuženika, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužitelja, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, slijedom čega su odredbe o valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora ništetne.
20. U pojedinačnom potrošačkom sporu odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu temelji se na presumpciji da tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o namjenskom kreditu nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora. U konkretnom slučaju iako tuženik tvrdi da je tužitelju dao takve obavijesti, takvu svoju tvrdnju, međutim, tijekom postupka nije dokazao.
20.1. Ovome valja dodati da je tezu tuženika o davanju svih potrebnih obavijesti u predugovornoj fazi sklapanja ugovora u svojem iskazu opovrgnuo tužitelj, pa ovaj sud nalazi utvrđenim da tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o namjenskom kreditu nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora.
20.2. U navedenom kolektivnom sporu utvrđeno je da tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli u EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.
20.3. Iz iskaza tužitelja, u bitnom, proizlazi da o ni jednoj odredbi predmetnog ugovora o kreditu nije mogao pregovarati niti na nju utjecati, da se radilo o tipskom ugovoru, te da nije upozoren na postojanje rizika.
20.4. U konkretnom slučaju je i analizom predmetnog ugovora ovaj sud zaključio da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj.
21. Dakle, tužitelj je u konkretnom slučaju dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva odnosno da je s tuženom bankom sklopio predmetni ugovor o namjenskom kreditu s valutnom klauzulom vezanom za CHF u spornom razdoblju te promjenjivom kamatnom stopom, na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi, jer odredbe čl. 502.c ZPP te Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u takvoj tužbi. Stoga su bez utjecaja navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke o kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.
22. Što se tiče prigovora tuženika glede činjenice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita, istaći je da činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi već ista zahtijeva utvrđenje i odgovor na pitanje je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama. Ako to nije slučaj, tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada.
23. Naime, na temelju Direktive 93/13 te na temelju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018 tužiteljica ima pravo na svoje potraživanje zbog ništetnih ugovornih odredbi, ali i po rješenju u oglednom postupku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos 1/2019, jer iako je konverzija valjana, to ne utječe na pravo potrošača da potražuje preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba, a utužena banka nije dokazala da je konverzijom izvršeno vraćanje preplaćenih anuiteta, s time da u oglednom sporu Vrhovni sud nije mogao zauzeti shvaćanje o osnovanosti kondemnatornog zahtjeva korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji, ali se pozvao i na presudu Europskog suda u predmetu broj C-118/17 L protiv Erste bank Hungary Zrt od 14. ožujka 2019. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zaštite potrošača, dakle, morala se uspostaviti potpuna ravnoteža između stranaka, što ovdje nije slučaj, jer konverzijom nisu izvršena vraćanja (svih) preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.
24. Inače sama konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF, izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF, izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
25. Također je istaći da se radi o aktu kojim se bankama temeljem zakona nalaže izmjena odredaba iz osnovnog ugovora, te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznose preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum o raspolaganju pretplatom/podmirenja manje uplaćenog iznosa, sve na način kako to nalaže zakon.
26. Dakle, činjenica da su stranke sklopile Aneks kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate, sama za sebe ne upućuje na zaključak da bi time prestala sva potraživanja tužitelja i da bi bila uspostavljena ravnoteža između stranaka.
27. U konkretnom slučaju, visina tražbine utvrđena je na temelju izračuna, odnosno nalaza i mišljenja vještaka, stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo, kojeg ovaj sud prihvaća u cijelosti, a kako je prethodno i navedeno.
28. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
29. Dakle, nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora, na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.
30. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednosti postignute koristi.
31. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom od dana 4. prosinca 2024., uzevši u obzir pozitivnu razliku, što je uvažio i ovaj sud.
32. Tuženik je osporavajući tužbeni zahtjev tužitelja, istakao i prigovor zastare koji ovaj sud nalazi u cijelosti neosnovanim.
33. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., zauzeto je shvaćanje da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
34. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju, za tužiteljevu tražbinu zastara je počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule, pa kako je predmetna tužba podnesena 10. travnja 2019., to je ista podnesena prije nastupa zastare, jer do dana podnošenja tužbe nije prošao petogodišnji zastarni rok. Navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republika Hrvatske broj Rev 2245/2017 i po shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.
35. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Prema čl. 324. istog zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjetu ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ali će ugovor ostati valjan čak iako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Predmet tužbenog zahtjeva u ovom postupku ništetnost je cijelog ugovora. Stoga, budući da su prema odredbi članka 1021. ZOO/05 bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, eventualna ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, ne povlači ni ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a još manje ništetnost cijelog ugovora. Konačno, odredbama članka 87. ZZP/03 i članka 102. ZZP/07 izričito je propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, a odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji se način mijenja kamatna stopa. Stoga je zahtjev tužitelja usmjeren na ništetnost cijelog ugovora te zahtjevom za isplatom cjelokupnog isplaćenog iznosa odbijen kao neosnovan, kako je navedeno pod I. izreke presude.
36. Tuženik je istaknuo prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnove pretplate u postupku konverzije. Prema odredbi čl. 195. ZOO dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. U odnosu na istaknuti prigovor prijeboja ovaj sud je isti našao osnovanim te je stoga odlučeno kao pod III. do V. izreke ove presude.
37. Dakle, na temelju dokumentacije u spisu, ovaj sud nalazi utvrđenim da je tuženik uslijed promjene tečaja i kamatne stope više obračunao tužitelju iznose od 8.561,83 EUR, od kojeg iznosa je valjalo umanjiti dio tužitelju priznate preplate iz konverzije u iznosu od 8.561,83 EUR, dok je za preostali dio do 18.478,46 EUR (za koliko je smanjena glavnica kredita tužitelju u konverziji) prigovor radi prebijanja istaknut od strane tuženika odbačen kao nedopušten. Naime, kako je tuženik prigovorom radi prebijanja istaknuo tražbinu koja je veća od tužiteljeve tražbine, sud ne može odlukom utvrditi postojanje tuženikove tražbine u većem iznosu od tužiteljeve utvrđene tražbine, te nakon obavljenog prebijanja naložiti tužitelju plaćanje neprebijene razlike tuženiku, jer tuženik to nije ni zatražio, što bi bilo moguće samo da je podnio kompenzabilnu protutužbu. Stoga je prigovor radi prebijanja istaknut od strane tuženika za preostali dio do 18.478,46 EUR odbačen kao nedopušten.
38. U pogledu prigovora zastare tražbine tuženika koja je stavljena u prijeboj po ocjeni ovog suda isti nije osnovan budući da je Dodatak ugovoru sklopljen 3. veljače 2016. i iznos preplate iskorišten za smanjenje glavnice kredita tužitelja, pa kako se na predmetnu vrstu obvezno pravnog odnosa primjenjuju opće odredbe obveznog prava, a slijedom toga i opća odredba o zastarnom roku iz čl. 225. ZOO kojom je za potraživanja propisan zastarni rok od 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, to slijedi zaključak da za navedeno potraživanje tuženika nije nastupila zastara u trenutku isticanja procesnog prigovora prijeboja koji je istaknut 17. lipnja 2020. (l.s. 81).
39. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je našao osnovanim eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja pod toč. II. izreke presude, dok je isti odbijen u dijelu kako je to navedeno pod toč. VI. izreke presude obzirom da nakon izvršenog prebijanja tužitelj nema više potraživanja prema tuženiku.
40. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP -a.
U Zadru, 9. prosinca 2025.
Sutkinja
Jadranka Nižić – Peroš, univ.spec.iur.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana objave, odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz čl. 335. ZPP.
DNA:
- Tužitelju po punomoćniku,
- Tuženiku po punomoćniku.
