REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Ž 5
Poslovni broj: Us I-1880/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja NJIVICE MIRAMARE d.o.o., Njivice, Ribarska obala 4, koje zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz M.K. Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Primorsko goranska, Policijska postaja Krk, Kralja Tomislava 10, radi šutnje uprave, 8. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
I. Upravni spor se obustavlja.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) u roku 30 (trideset) dana od dana dostave pravomoćnog rješenja ovoga suda, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjskog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja, sve u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu do iznosa 2.500,00 EUR (slovima: dvije tisuće petsto eura) valjalo odbiti zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Kod ovog Suda 1. listopada 2025. zaprimljena je tužba tužitelja NJIVICE MIRAMARE d.o.o., Njivice, Ribarska obala 4, koje zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz M.K. Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Primorsko goranska, Policijska postaja Krk, Kralja Tomislava 10, radi šutnje uprave, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, da je podnio tužbu ovome Sudu zbog propuštanja izdavanje dozvole za boravak i rad u zakonom propisanom roku za radnicu ŽP, a za koju je tužitelj sukladno članku 90. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22 i 151/22, 40/25 u nastavku teksta ZS), podnio tuženiku zahtjev 23. kolovoza 2025. koji je zaprimljen u nadležnoj policijskoj postaji.
2. Istaknuo je, da je navedeni zahtjev zaprimljen i u sustav preko online aplikacije HZZ-a te da je u skladu sa odredbom članka 91. stavak 5. ZS-a tuženik bio putem nadležne policijske uprave dužan odlučiti o zahtjevu tužitelja u roku od 15 (petnaest) dana od dana podnošenja zahtjeva, a tuženik da do dana podnošenja tužbe sudu, nije odlučio o podnesenom zahtjevu tužitelja, pa je tužitelj pozivajući se na praksu Upravnog suda u Zagrebu, u presudi poslovnog broja Us I-1397/2025-7 od 27. lipnja 2025. (ispravno treba pisati Us I-1397/2025-6 od 27. lipnja 2025. ) i presudu poslovnog broja Us I-1259/2025-7 od 8. lipnja 2025. (ispravno treba pisati Us I-1259/2025-7 od 18. lipnja 2025. ) u tužbenom zahtjevu predložio da se naloži tuženiku da odmah, a najkasnije u roku od 30 dana od dana zaprimanja presude, odluči o zahtjevu tužitelja za izdavanje dozvole za privremeni boravak i rad za radnicu ŽP, uz nadoknadu troška upravnog spora.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 5. studenog 2025. u bitnome naveo, da je dužnost policijske uprave bilo utvrditi sve bitne činjenice i okolnosti koje se odnose na konkretan predmet, uključujući operativne sigurnosne provjere koje su od odlučnog utjecaja na konačni ishod postupka i da je prvenstvena zadaća tuženika sigurnost građana Republike Hrvatske, kao temeljno pitanje svake države, a ovdje se sigurnost ističe u kontekstu nezakonitih migracija, kako u odnosu na građane Republike Hrvatske, tako i na njene posjetitelje, dok je zadaća izdavanja dozvola za privremeni boravak u RH dana u nadležnost i djelokrug tuženika s temeljnim ciljem zaustavljanja nezakonitih migracija i sigurnosti svih građana Republike Hrvatske, a iz čega je razvidno, da se ne radi o šutnji uprave, jer je tuženik postupak proveo u razumnom roku, sukladno svim pozitivnim zakonskim propisima koji reguliraju ovu materiju te nakon utvrđivanja činjenica i okolnosti, u konkretnom predmetu 17. listopada 2025. sastavio Službenu bilješku u spis predmeta obzirom da je nakon izvršenog operativnog dijela postupka, 15. listopada 2025. tužitelj putem aplikacije Hrvatskog zavoda za zapošljavanja odustao od zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad za gore navedenu radnicu, pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
4. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 25. studenog 2025. tužitelj je naveo, kako osporava navode tuženika iz odgovora na tužbu istaknuvši, da je u konkretnom slučaju riječ o šutnji uprave, jer tuženik nije odlučio o uredno podnesenom zahtjevu tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad za gore navedenu radnicu u zakonom propisanom roku od 15 dana, sukladno članku 91. stavak 7. ZS-a, a predmetna odredba kao lex specialis da ima prednost u primjeni pred općom odredbom na koju se tuženik poziva iz članka 101. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 110/21 i 47/09, u nastavku teksta: ZUP) te ističe da je rok od 15 dana zakonski rok u kojem je tuženik morao odlučiti o zahtjevu tužitelja i istekom navedenog roka, da počinje teći dodatni rok od 8 (osam) dana koji je propisano člankom 40. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), istekom kojeg roka se stječu uvjeti za pokretanje upravnog spora, zbog šutnje uprave te je navedeno stajalište zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovnog broja Usž-563/2025-2 od 26. ožujka 2025., pa je slijedom navedenog tužitelj u cijelosti ostao kod navoda iznesenih u tijeku upravnog spora predlažući obustavu spora, uz nadoknadu troška upravnog spora, a sve imajući u vidu da u trenutku podnošenja tužbe je postojala šutnja uprave, navodeći da je tuženik odlučio u roku o zahtjevu tužitelja, radnica ne bi odustala od zasnivanja radnog odnosa.
6. Odredbom članka 106. stavak 1. točka 2. ZUS-a propisano je, da će Sud rješenjem obustaviti spor kad nastupe razlozi propisani člankom 101. stavak 1. i 2., člankom 103. stavak 1. i člankom 165. ovog Zakona.
7. Odredbom članka 103. stavka 1. ZUS-a propisano je, da ako tuženik tijekom spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu Sud će obustaviti spor.
8. Imajući u vidu da u ovom upravnom sporu nije sporno da je kod ovog Suda 1. listopada 2025. zaprimljena tužba tužitelja, protiv tuženika, radi šutnje uprave, zbog neodlučivanja tuženika o zahtjevu tužitelja od 23. kolovoza 2025. za izdavanje dozvole za boravak i rad za gore navedenu radnicu, a da je iz odgovora tuženika na tužbu razvidno da tuženik u trenutku podnošenja tužbe tužitelja radi šutnje uprave, nije donio odluku o zahtjevu tužitelja podnesenom tuženiku 23. kolovoza 2025., da je postupak okončan stavljanjem službene bilješke tuženika sukladno čl. 91. stavak 8. ZUS-a, jer je tužitelj 15. listopada 2025. odustao od zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad za radnicu ŽP, to je na temelju članka 106. stavak 1. točka 2. ZUS-a, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.
9. Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a, propisano je, da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako Zakonom nije drukčije propisano pa imajući u vidu navedeno, tužitelju su priznati troškovi zastupanja putem njegovog opunomoćenika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, u nastavku teksta Tarifa) i to sukladno Tbr. 27., 46. i 52. Tarife pa je tužitelju priznat trošak sastava tužbe, iznos od 1.250,00 eura, u koji iznos je uračunat i trošak PDV-a, slijedom čega je na temelju članka 148. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke rješenja. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 25. studenoga 2025., jer se u istom ne navode nikakve nove činjenice niti predlažu dokazi, zbog čega trošak sastava navedenog podnesak ovaj Sud smatra neopravdanim izdatkom.
U Rijeci 8. prosinca 2025.
S u t k i nj a
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 106 st. 5. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja Toniju Primorcu, odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III
- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj,
Sektoru za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službi za upravne poslove,
Rijeka, Žrtava fašizma 3
